Milan Bandić je teflon-političar: jako puno afera a ništa od toga se izgleda ne lijepi. Tako je već dugi niz godina, zapravo toliko dugo da se mlađi naraštaji niti ne sjećaju nekog drugog na čelu Zagreba.

Lista gradonačelnikovih afera je podugačka. U najnovijoj, utvrđeno je da je koristio novac iz proračuna grada Zagreba za svoju političku promidžbu. U nekim drugim, demokratski razvijenijim i osjetljivijim sredinama ovo bi značilo kraj karijere, ili bi političar uhvaćen u nedjelu dao ostavku iz moralnih razloga.

Treba podsjetiti da je gospodin Bandić 2002. izazvao sudar tijekom vožnje pod utjecajem alkohola. Tom prilikom nije se zaustavio nego je bježao pred prometnom policijom!

Osim toga, sjećate li se seksističkog ispada u razgovoru s novinarima? Ili kako je izvrijeđao tadašnju TV voditeljicu Mirjanu Hrgu? Jesu li ovakvi ispadi stvarno postali nešto normalno? Čestitke gradonačelniku za ovaj doprinos kulturi dijaloga.

Jedan od Bandićevih vrhunaca je nemušti performans s mostom i grafitom. Jadni Hendrix. A nikako ne treba zaboraviti ni slučaj kina Europa. Gospodin Bandić kao da je za kulturu ono što je kriptonit za Supermana.

Jedan od najkontroverznijih slučaja je advent u Zagrebu. Kao vješt populist, Bandić ga je iskoristio i za svoju korist. Ne bi bilo fer kritizirati ga zbog toga jer isto bi postupila velika većina političara, na bilo kojoj razini vlasti. Međutim, problem je u potencijalnoj šteti za grad, gdje se „povijesna sredina ostavlja u stanju sivila, derutnosti i propadanja“, a „lokacije u čitavom gradu ostanu opustošene teškom mehanizacijom, strojevima, kamionima i kućicama“.

Umjesto odgovora imamo tri, mislimo važna pitanja. Ako se Zagreb smatra i želi biti modernom europskom prijestolnicom, kako se u to uklapa ovakav gradonačelnik? Dalje, je li Zagreb definitivno pokleknuo pred Bandićevim populizmom? I treće, ako nije – koliko dugo će ga tolerirati?

DD  

---

Foto: Antonio Bronić, Reuters