Piše: Nedžad S. Hadžimusić
Tempirana kao melem na ranu džaba okrečenog dijela europskog predsoblja, Inicijativa predsjednika Srbije Aleksanda Vučića o tzv. malom Schengenu nije polučila neki razdragrani entuzijazam na prostoru Jugolenda, ali ide dalje. Unatoč predvidivim komentarima dežurnih skeptika kontra ovog ‘surogata’ legitimnih europskih aspiracija Zapadnog Balkana ili kolumbo-pretjerivanja cinika koji u svakom panbalkanskom konceptu prepoznaju opasnost od restauracije Jugoslavije, ili čak – Dušanovog carstva!
Svejedno, kralj populizma, nesporno najspremniji i najotporniji šef države u regionu, istovremeno svoj sopstveni premijer i šef resora vanjskih poslova ubrao je nove poene u Bruxellesu, Berlinu i, naravno, u Parizu. Podsjetimo se, rečena inicijativa nije pala s neba. Obznanjena je na sastanku trilaterale Srbija-Albanija-Sjeverna Makedonija 10. oktobra/listopada o.g. u Novom Sadu – dakle nakon impresivne posjete predsjednika Francuske Emmanuela Macrona Beogradu polovicom jula ove godine. Drugi sastanak novosadske Trojice, danas je održan na Ohridu. Na slijedeći su pozvane kolege iz ostatka Zapadnog Balkana – BiH, Crna Gora i Kosovo.
Tajming lansiranja ove klasične ‘kupuj domaće’ priče bio je savršen nakon što je francuski predsjednik u svojstvu samoproglašenog portporala-gromobrana Europskog vijeća ostavio na cjedilu Sjevernu Makedoniju bez randez-vous datuma obećanog otvaranja pregovora za priključenje EU. Istina, na insistiranje Nizozemske i Danske u istom paketu se našla ionako otpisana Albanija, dok je cijela šarada praćena licemjernim, kalimero izjavama kolega u Europskom vijeću.
Iz njegovog intervjua prije neki dan u The Economist-u, saznajemo da se francuski predsjednik nije zaustavio na gorenavedenim izjavama. Tamo je umjesto prevarene Sjeverne Makedonije (doskora pod zlogukim sado-mazo-nekro zvaničnim imenom Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija), proglasio Bosnu i Hercegovinu ‘tempiranom bombom koja otkucava tik uz Hrvatsku i koja se suočava sa problemom džihadista povratnika doma’.
Naravno, reagovanja iz zvaničnog i nezvaničnog Sarajeva pa dalje u gradu i svijetu se ne stišavaju. Bolje reći, grme. Istovremeno, Macronove riječi se u službenoj Banjaluci, komšiluku i susjedstvu žurno pretapaju u alhemijski čisto propagandno zlato i hoćeš-nećeš rimuju sa anti-džihad-argumentima odbrane klijenata Tribunala u Den Haagu (‘alternativna istina’ o opsadi Sarajeva, masakru na Markalama, Tuzlanskoj kapiji, negacija genocida u Srebrenici), kao i sa tvrdnjama njihovih zombija i fanova poput kontroverznog laureata Nobelove nagrade 2019. za književnost Petera Handkea.
Macronova rečena ‘presuda’ utoliko više boli jer su upravo Hrvatska i BiH prije 15 godina bile istinske vedete Solunskog samita EU – Jugoistočna Europa, dakle nesporno na čelu regionalne kolone na euro-atlantskom putu!!! Ovo bi moralo dublje zamisliti i zabrinuti svekoliku probosansku javnost, jer pokazalo se po ko zna koji put da je u međunarodnim odnosima percepcija na duži rok bitnija od pustih ad hoc činjenica. Osvjetlimo samo tri ključne stvari koje notorno fale u definiciji poželjnog imidža BiH: prva, unutrašnji politički konsenzus oko bitnih (svi znaju kojih) predugo otvorenih pitanja; druga, usaglašena definicija medjunarodne pozicije i projekcija unaprijeđenja medjunarodnog nastupa buduće, budimo-realni-tražimo-nemoguće balkanske Švicarske; i treća, zajednički sustavno neumoljivi kriteriji za odabir najboljih kadrova.
U tom svjetlu, ukoliko je ozbiljan niet (namjera), svakako ohrabruje najavljena građanska perestroika SDA, nesporno najveće stranke u tzv. većem bh. entitetu, time i eminentno suodgovorne sa tradicionalnim partnerima SNSD i HDZ za aktuelno agregatno stanje u zemlji, kao i njenu percepciju na međunarodnom planu. Naredni ozbiljan korak SDA u dobrom pravcu nema alternativu: to je temeljito preispitivanje očigledno prevaziđene političke sabur-filozofije ‘dok se neprijatelji Bosne i Hercegovine ne umore’ – prije nego splasnu interesi i/ili realna moć njenih prijatelja!
NB: o Macronovoj dijagnozi ‘moždane smrti’ Sjevernoatlantskog saveza (NATO) biće riječi u drugom dijelu ovog osvrta.
* l’enfant terrible – prevod sa francuskog: nemoguće djete, belajsuz, uobraženko