Ako niste zadovoljni postojećim stanjem, glasate za promjene. Ljepota demokracije je u ovoj jednostavnoj činjenici.

Na zadnjim općim izborima u Hrvatskoj, zeleno-lijeva koalicija osvojila je sedam mandata u Saboru i nametnula se kao nešto novo u hrvatskoj politici. 

Nema sumnje da su se neki članovi ove koalicije, poput Sandre Benčić ili Tomislava Tomaševića, već pokazali kao uspješni političari – u ovom slučaju na lokalnoj razini, kao učinkovita opozicija Milanu Bandiću.

S druge strane, Katarina Peović, također nova zastupnica u Saboru i javno najistaknutija članica  Radničke fronte, na dobrom je putu da postane HDZ-ov nenadani adut. Ova političarka, koja očito i dalje misli da je aktivistica, napravila je par gafova koji odbijaju umjerene glasače i motiviraju desnicu.

Gospođa Peović se (kako tvrdi, u određenim okolnostima) zalaže za nacionalizaciju privatne štednje građana, kako bi se interveniralo u gospodarstvo.

Na stranu što su real-socijalizam i ta vrsta državne intervencije neslavno propali, takvo što je doslovno protuzakonito.

Osim što je nezakonita, takva intervencija ne bi imala nikakvog pozitivnog učinka. Bila bi izrazito kontraproduktivna – zaplijenjena štednja bi se potrošila i što onda? Nakon jedne takve intervencije, tko bi ikada više držao novce u Hrvatskoj? Rezultat bi bio ekspresan, permanentan i po ekonomiju izrazito štetan odlijev kapitala. Ostatak njene koalicije to razumije i požurili su se ograditi od ove inicijative.

Međutim, šteta je već učinjena i koalicija bi mogla imati problema s etiketom ekstremizma. Sa stanovišta političke strategije i zdravog razuma, potez gospođe Peović teško je opisati drukčije nego kao spektakularan nonsens.

Drugi gaf tiče se saborskog pitanja o prikladnosti imenovanja novog vojnog sveučilišta po Franji Tuđmanu, s obzirom da je on označen kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata.

Gospođa Peović je činjenično u pravu, i važno je to imati u vidu kada se analizira lik i djelo Franje Tuđmana. Bilo bi također korisno pokrenuti širu javnu debatu na tu temu, ne eksploatirajući je jeftino i dnevnopolitički u Saboru.

S druge strane, politika je također i borba za glasove u četverogodišnjem izbornom ciklusu. Peović je ovim istupom sebi priskrbila višednevni medijski publicitet, ali je po prilici nanijela štetu svojoj koaliciji. Postoji velika razlika između aktivizma, akademskog rada i politike kao umijeća mogućeg. Gospođa Peović to ili ne razumije, ili je ne zanima.

Ako je cilj samo sjediti u Saboru, primati dobru plaću i davati izjave koje će sablažnjavati konzervativce, to možda ima smisla. Međutim, ako se želi sudjelovati  u vlasti i biti u mogućnosti mijenjati stvarnost, stvari stoje drukčije.

U zemlji u kojoj je domoljublje izražen sentiment velikog broja građana, kako desnice tako i velike većine ostalih, treba biti oprezan, gledati dugoročno i ne plašiti potencijalne glasače.

Ako je cilj privući glasače koji inače ne sudjeluju na izborima, pitanje je koliko ih ima i koliko je među njima potencijalnih glasača Radničke fronte i radikalne ljevice uopće.

Zbog svega ovoga, HDZ-u sigurno odgovara da u Saboru sjedi netko poput Katarine Peović.

Ta stranka već godinama vlada Hrvatskom, a na zadnjim izborima bili su premoćno najjači. Andrej Plenković je nedodirljiv kao šef stranke i premijer.

U takvim situacijama nakon par godina neizbježno dolazi do zamora i političke inercije, čak i među desnicom koja tradicionalno u većem broju izlazi na izbore. Neki možda pomisle da nema potrebe glasati jer je ionako sve odlučeno. Međutim, u politici se stvari mogu brzo promijeniti. Primjerice, novi šef SDP-a, Peđa Grbin, čini se kao potencijalno znatno ozbiljniji protivnik HDZ-u i Plenkoviću nego njegov prethodnik, Davor Bernardić.

Katarina Peović upravo je idealna da se HDZ-ove glasače upozori da i dalje glasaju, inače bi im „ovakvi mogli vladati“. Iako sama po sebi nebitna, gospođa Peović na ovaj način može biti od koristi HDZ-u i desnici općenito.

Ako se što temeljito ne promijeni, Katarina Peović ostat će komična babaroga kojom će HDZ dodatno motivirati svoje glasače da izlaze na izbore, po kiši i suncu, i održavaju ih na vlasti. Stoga je ubuduće glas za nju posredno i glas za HDZ. To sigurno nije nešto što njeni glasači žele, ali to su dobili. Možda njena koalicija izvuče određene pouke.

Katarina Peović čini medvjeđu uslugu ljevici, ekonomskoj i političkoj logici i, nadasve, izbornim perspektivama svoje koalicije. Vrijeme će pokazati.

digitalnademoracija.com

Screenshot – N1