Tuđman je zaista osjetljiv na jaja

Pišu: Ana Brakus i Gabrijela Galić

Prošlog četvrtka (14.2.) novopostavljeni zagrebački spomenik Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku, gađan je jajima. Već idućeg dana javnost je obaviještena da će spomenik Tuđmanu morati na restauraciju zbog tako načinjene štete. Faktograf je istražio je li spomenik Tuđmanu doista toliko osjetljiv na jaja i zbog čega eventualna šteta nastaje.

Što sadrže jaja?

Odgovore smo dobili zahvaljujući Maji Velicogna Novoselac, umirovljenoj restauratorici savjetnici iz zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt koja nas je uputila na Valentinu Ljubić Tobisch, samostalnu restauratoricu s bečkom adresom. Ta iskusna restauratorica bila je angažirana na projektu obnove kipa Grgura Ninskog kao restauratorica za metal.

Prema njezinom mišljenju, jaja zaista mogu uzrokovati štetu na brončanom spomeniku.

„Jaja sadrže veliki udio metala kao što su željezo i cink. Zbog različitih elektrokemijskih potencijala, kod kombinacija dvaju ili više metala dolazi do razvoja kontaktne korozije, štetne za broncu. Korozivne promjene mogu također biti uvjetovane velikim udjelom sumpora u jajetu ili utjecajem pH-vrijednosti jajeta koja se kreće u lužnatom području. Bitno je napomenuti da kod svih vrsta korozije dolazi do nagrizanja površine. Te promjene su ireverzibilne. Ovi faktori imaju u krajnjoj liniji i utjecaj na stvaranje zaštitnog sloja patine na bronci. Naime, bronca, prije svega zbog velikog udjela bakra u leguri, ima svojstvo stvaranja zaštitnog sloja plemenite patine koja se u početnom stadiju pokazuje u samom tamnjenju površinskog sloja, a kasnije prelazi u poznatu zelenkastu boju. Taj zaštitni sloj bi trebao biti homogen i ‘zatvoren’, što bi kemijski utjecaj jaja ometao“, rekla nam je restauratorica Ljubić Tobisch.

Napominje i da je nužno spomenike održavati čistima.

„Kemijski utjecaj naslaga prljavštine, ptičjeg izmeta, atmosferilija ili pak jaja kao u ovome slučaju  uvijek je različit i, što je najbitnije, nevidljiv ispod tih slojeva. Već iz tog razloga je bitno neželjene naslage redovito otklanjati jer mogu uzrokovati kemijske promjene i oštećenja u materijalu i na njegovoj površini. Kemijske promjene i kod metala razvoj korozije uvjetovani su a) sastavom materijala spomenika i b) sastavom neželjene naslage na površini“, kaže restauratorica Ljubić Tobisch.

Jaja – što starija to opasnija

Da su jaja mogla nanijeti štetu Tuđmanu smatra i Helena Otmačić Ćurković, izvanredna profesorica na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije pri Sveučilištu u Zagrebu.

„Teško mi je na temelju slika raditi neke analize, no načelno problem može nastati zbog toga što je patina, koja se nalazi na površini spomenika, porozna i zbog toga je upila nešto jaja. Sitne pore u patini je teško očistiti vodom, već vjerojatno treba poliranjem skinuti dio patine. Načelno je moguće, posebno ukoliko se radi o starim jajima, da sumporni spojevi iz jaja uzrokuju transformaciju patine u sulfide koji su crne boje. Da li se skidanje onečišćenog sloja patine i nanošenje novog sloja može napraviti na terenu ili je nužno spomenik vratiti u ljevaonicu treba provjeriti sa ljevaonicom u kojoj je patina izvorno nanesena“, rekla je Otmančić Ćurković Faktografu.

Pokušali smo to provjeriti s Ljevaonicom Ujević koja je za izradu spomenika od Grada Zagreba dobila višeod milijun i 300 tisuća kuna.

“Ja podržavam spomenik!”

„Ništa me ne zanima, ja podržavam spomenik“, rekao nam je muškarac koji se javio na kontakt broj Ljevaonice Ujević.

Nakon što smo pokušali objasniti da ne zovemo zbog podržavanja ili nepodržavanja spomenika, već se interesiramo o količini štete, ista osoba nam je tek poručila da se spomenik ne smije gađati jajima.

„Ma kakva jaja – ne smije se gađati jajima“, rečeno nam je iz Ljevaonice Ujević, nakon čega je naš sugovornik poklopio slušalicu i prestao se javljati.

S obzirom da u razgovoru s Ljevaonicom Ujević nismo uspjeli postaviti sva pitanja, kontaktirali smo ih i SMS porukom u kojoj smo zatražili informaciju o tome koliko će trajati popravak spomenika i koliko će koštati, ali i smatraju li da je do problema nakon gađanja jajima došlo i zbog loše postavljene patine.

Podsjetimo, kako je pokazao H-alter, sveukupni  trošak podizanja spomenika Franji Tuđmanu premašio je najavljivani iznos od 4 milijuna kuna. Ukupno je iznosio 5.800.076,60 bez PDV-a, odnosno 7.250.095,75 kuna s PDV-om. Najskuplji spomenik, od njih najmanje 83 koja su postavljena diljem Republike Hrvatske, tako bi uskoro mogao postati još skuplji. Koliko će cijena rasti ovisi, čini se, i o količini jaja koja će u budućnosti biti bačena na spomenik.


(Faktograf)

Oglasi

Parodije Predraga Lucića: žonglirati i pjevati jezikom zločinaca

Piše: Mirnes Sokolović

Prateći ukorak po štampi citate nove (ratne) stvarnosti, o čemu ostaju tragovi u Feralovoj rubrici Greatest shits, Predrag Lucić će, kao pjesnik, početkom devedesetih godina nalaziti svoj materijal koji je autentičniji i življi, luđi i apsurdniji, nego da ga izmišlja. I Lucića, kao Karla Krausa, okupira to što što su ovdje najnevjerovatniji razgovori doslovce izgovoreni, a sve ono što izgleda kao izmišljotine jesu ustvari citati, izvađeni iz novinskih članaka, kao stvarnost apsurdnija i humornija od književnosti. Loveći aktuelnost iz dana u dan i popunjavajući tim zbivanjima dobro poznate forme, Lucić je osjetio potrebnim da pobijedi lažnu ravnotežu, kao (mirnodopska) iluziju, koju stvaraju ti svakodnevni registri i umrtvljeni jezici, pred stvarnošću koja hita u dotad neviđeno, u sasvim izvjesne sukobe i ratove. Continue reading “Parodije Predraga Lucića: žonglirati i pjevati jezikom zločinaca”

Lekcije za budućnost: kriza vlasti i društvena kriza u Hrvatskoj

 

Aktualna vlast u Hrvatskoj bit ce upamćena kao neosporni rekorder. Nažalost, ti rekordi se ne mjere uspjesima nego uvjerljivim minusima. Za samo tri mjeseca učinili su štetu hrvatskom društvu i državi koju je nemoguće popraviti za mnogo više vremena od ta tri mjeseca. Zadnjih nekoliko godina narasle su ideološke podjele pa hrvatsko društvo funkcionira kao podijeljeno tijelo. Ta situacija nelogična je i teško objašnjiva, tim više što se kulturna i civilizacijska dostignuća Hrvatske mogu svrstati u srednjo-europski i mediteranski kontekst jer tamo i pripadaju. A kako onda nazvati ovo što se sada dešava u Hrvatskoj? Dešava se vrlo vidljiva nacionalizacija, fašizacija i klerikalizacija društva. Slične regresije počele su za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji. Hrvatska je tada bezočno i kukavički napadnuta od moćne JNA. Razarani su gradovi i sela, stanovništvo ubijano i protjerivano. Ratna stradanja, neosjetljivost i nepravda međunarodnih politika spram nečijih stradanja u pravilu proizvode revanšizme. To se desilo i u Hrvatskoj. Vlast predsjednika Franje Tuđmana podržavala je narastanje i fetišizaciju novonastale države. Međutim, Tuđman je znao da to može nositi i opasnosti, te autoritarnom vlašću i vlastitom karizmom nije dopustio da nacionalistički revanšizam ode predaleko.

Nakon 2000. godine hrvatsko društvo postupno se oslobađa štetnih zabluda i sve su rijeđi pregrijani nacionalistički tonovi. U četiri sljedeća izborna mandata, dva HDZ-ova i dva SDP-ova, vlast je pozitivnim činjenjem obeshrabrila ekstremizme i društvo se kretalo normalnim ritmom građanskoga života. Demokratska posrnuća pojavljuju se ponovo dolaskom Tomislava Karamarka na čelo HDZ-a prije četiri godine. Karamarko je netalentirani političar, slabo obrazovani i prosječan špijun, on je čovjek koji vjeruje da je država samo represivni aparat, druge državne funkcije ne razumije pa ih zato i ne cijeni. Novi predsjednik Stranku je organizirao po strogim kriterijima centralističkog upravljanja. Politički program HDZ-a ideologiziran je i oslonjen na kategorije ekstremnog nacionalizma i ultradesničarske netolerancije. Tako spolna i rodna diskriminacija biva tolerirana, a sve vrste manjinskih prava postaju upitne. Apsurd je da i ovakav HDZ ima punu podršku većine katoličkih biskupa, vjerskih medija i emisija. Zahvaljujući toj podršci i neuspješnoj SDP-ovoj vladi HDZ je relativni pobjednik izbora iz novembra 2015.

Vrlo tijesna izborna pobjeda diktirala je formiranje koalicijske vlade. Koalicijski partner HDZ-a MOST neobična je politička pojava (nije politička stranka, nego savez neovisnih izbornih lista). Imao je MOST i neke čudne zahtjeve, npr da predsjednik Vlade bude nestranačka ličnost. Morao je HDZ udovoljiti njihovom zahtjevu, jer bez glasova MOST-a nije bilo moguće formirati vladu. Tako je premijer postao Tihomir Orešković, državljanin Kanade rođen u Hrvatskoj koji uopće nije sudjelovao na izborima i nema nikakav izborni legitimitet. Zbog neobičnog načina izbora premijera Vlada također funkcionira neuobičajeno. Umjesto da je premijer najutjecajniji i najodgovorniji, osim njega postoje još dvije moćne adrese: Karamarko i šef MOST-a Božo Petrov. Tako umjesto premijera postoje tri kvazi-premijera pa u takvoj konstelaciji Vlada ne funkcionira kao tim, nego je to labava unija tri tima. U takvom formatu Vlada neće moći ispunjavati svoje obaveze, a vjerojatno neće ni dugo trajati.

Hrvatska javnost u početku je začuđeno šutjela, a kasnije je uslijedila bujica pitanja. O slabim rezultatima i o načinu rada Vlade i Parlamenta počela su prvo argumentirana i dobronamjerna propitivanja, ali su ubrzo počela i ona suprotnog predznaka. Sve vrste medija puni su komentara. Govore pravni i ekonomski eksperti, biznismeni, novinari, umjetnici, sindikalni aktivisti. U manjini su oni koji imaju razumijevanja za ovakvu vladu, čak i među HDZ-ovim pristašama. Napisano je i objavljeno stotine i stotine rasprava i registara neuređenih ili pogrešno urađenih vladinih obaveza. Samo površan pregled svega rečenoga zahtijevao bi veliki i ozbiljan posao. Kao ilustraciju predhodno rečenog, dovoljno je spomenuti i zainteresirane uputiti na kvalitetnu i intelgentnu inventuru Jurice Pavičića, uglednog intelektualca, novinara i književnika. Brojnim tekstovima i izjavama akcentira se vladino nečinjenje, nekompetentno tretiranje važnih pitanja, sporost i neodlučnost. Ove odrednice odnose se na sve oblasti društvenog života: na ekonomiju, infrastrukturu, kulturu, unutrašnju i vanjsku politiku.

Prve oštre kritike, čak i prosvjedi građana i umjetničkih udruga, desile su se zbog imenovanja Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture. Hasanbegović je Karamarkov prijatelj i to mu je bila ulaznica za ministarsku poziciju. Njegove izjave i autorski tekstovi relativiziraju antifašističke tradicije i vrijednosti iz Drugog svjetskog rata i poslije njega. Hasanbegović je ujedno nostalgičan spram zločinačko-marionetske Pavelićeve Nezavisne države Hrvatske (NDH). Saznanja o ovakvoj političkoj orijentaciji ministra kulture  i njegove aktualne izjave, te izjave i postupci drugih političara vladajuće koalicije, isprovocirali su veliki politički i međunacionalni skandal. Državna komemoracija i odavanje počasti žrtvama zloglasnog ustaškog logora Jasenovac održava se svake godine u aprilu mjesecu. Zvanična državna komemoracija ove godine će se održati 22. aprila. Savez židovskih općina Hrvatske, Srpsko narodno vijeće i Savez antifašista Hrvatske odbijaju prisustvo tom činu. Židovske općine svoju komemoraciju održali su 13. aprila, a Srpsko narodno vijeće će komemorirati 22. aprila, samo u različitom terminu od zvanične državne komemoracije. Komemoracija Saveza antifašista Hrvatske održat će se 24. aprila. Na komemoraciji Saveza židovskih općina Hrvatske 13. aprila osim organizatora prisustvovao je i veliki broj uglednih građana Zagreba i Hrvatske te ambasadori SAD i EU, što je znakovita poruka vladinoj politici.

Potpuni poraz nacionalističke politike Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar Kitarović, predsjednice Hrvatske, počinje se dešavati 12. aprila. Toga dana su u odvojenim izjavama predsjednica Grabar-Kitarović i premijer Orešković govorili apsolutno drugačijim političkim jezikom od onoga kojeg inače koriste. Morali su snažno progovoriti protiv režima Pavelićeve NDH i priznati strašne ustaške zločine, što do tada nikada nisu činili. Poslje njih učinit će isto i Tomislav Karamarko. Nikako to nije slučajno, jer je 12. aprila u Zagrebu u službenom posjetu boravio Nicholas Dean, specijalni izaslanik Vlade SAD za pitanje Holokausta i sastao se s predsjednicom i premijerom. Brzo će se pokazati hoće li hrvatski visoki dužnosnici ostati na tim pozicijama ili je to bilo samo jednokratno savijanje kičme pod teretom pritiska politike SAD-a.

Zapletena i mučna politička situacija u Hrvatskoj osim depresivnih učinaka na hrvatsko društvo ima i loše vanjsko-političke odjeke. Šteta i neinteligentan pokušaj blokade Srbije na putu ka EU ima naročito negativne odjeke u državama bivše Jugoslavije. Taj postupak osuđen je i u nekoliko zemalja EU pa neke od tih reakcija prenose i mediji u RH i BiH. Često je citirana oštra kritika predsjednika odbora za EU njemačkog Bundestaga Gunthera Krichbauma (CDU) koji kritizira blokadu otvaranja poglavlja o pravosuđu Srbije. Isti dan predsjednik Parlamenta Hrvatske Željko Reiner potpuno relativizira kritiku gospodina Krichbauma i kaže da mediji tome daju nepotrebno veliku pažnju. Istoj kritici pridružio se Josip Juratović (SPD), zastupnik u Bundestagu i član vanjsko-političkog odbora. Juratović (porijeklom Hrvat) kaže da je Hrvatska iznevjerila očekivanja EU.

Vrlo je štetan i gaf koji Hrvatska čini u odnosu na kandidaturu bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić na mjesto generalnog sekretara UN-a. Bivša vlada dala je podršku gospođi Pusić, sadašnja vlada ili je ne podržava ili je potpuno indolentna prema toj činjenici. A sama kandidatura, bez obzira na konačan ishod, mogla bi se iskoristiti za promociju Hrvatske. Veliki korak nazad nova hrvatska vlada učinila je i ograničavanjem slobode medija. Već su vidljivi i rezultati; zabrana pojedinih emisija na javnoj tv i prestanak finansiranja nekoliko neprofitnih medija zato što se ministru kulture ne sviđaju njihovi sadržaji. Ta je pojava toliko očita da su se njome počeli baviti i akreditirani diplomatski predstavnici u Zagrebu. Austrijski ambasador Andreas Wiedenhoff na Twiteru je 14. aprila objavio da je održan zanimljiv sastanak o slobodi medija na kojem su prisustvovali ambasadori SAD, Norveške, Njemačke, Velike Britanije i Austrije. Isti dan je hrvatska predsjednica reagirala na tu izjavu. ‘’Veleposlanici se ne mogu i ne smiju miješati u unutrašnje stvari zemlje primateljice ‘’, izjavila je Grabar-Kitarović, ali nije se dotakla teme o kojoj su ambasadori raspravljali.

Hrvatska je na krivom putu. Njezina vlast upustila se u štetnu ideologizaciju društva vjerovatno i zbog toga što je nesposobna za rješavanje znatno težih pitanja. Unutarkoalicijski nesporazumi i sukobi, brojni nacionalistički i šovinistički ispadi za koje niko ne odgovara čine Hrvatskoj štetu i u društvu proizvode nervozu. Zbog toga će padati i međunarodni rejting Hrvatske. Nestabilna vlada i podijeljeno društvo zaustavljaju svaki napredak. Kriza vlasti i društvena kriza u Hrvatskoj ima destimulativan utjecaj i na Bosnu i Hercegovinu jer se od Hrvatske očekivala podrška i pomoć za priključivanje BiH međunarodnim asocijacijama. Hrvatska neće brzo riješiti svoje unutrašnje nesporazume, ali će zbog štete koja joj se time dešava naučiti lekciju koja će joj u budućnosti koristiti.

DD

Foto: Wikipedia