Po real-političkoj definiciji, susreti na vrhu najvećih svjetskih igrača izravno utiču na globalni politički pejzaž i atmosferu. U datom međunarodnom kontekstu, sastanak novog američkog predsjednika Joe Bidena sa ruskim kolegom Vladimirom Putinom u Ženevi 16. juna ove godine pripremljen je taman kako treba. Obostrano, da ne bude zabune. Sve odmjereno i bez bombastičnih nota, uz nepatvorene izraze uzajamnog uvažavanja.

Format, koreografija, prvi obznanjeni sadržaji razgovora (uz odsustvo estradnih i kuloarskih pikanterija), govore dovoljno per se: najava povratka dva ambasadora na dužnost u Moskvu i Vašington; zajednička izjava o kontroli nuklearnog naoružanja (nadogradnja START-a); upozorenja o uzajamnim rizicima kibernetske hajdučije izvan kontrole; redefinicija nuklearnog sporazuma sa Iranom; oslobađenje zatvorenih američkih, odnosno ruskih građana na jednoj i drugoj strani… Sve to je manje-više pozitivno apostrofirano u svjetskim medijima. Oko slučaja Navaljni, kao i presloženog pitanja Ukrajine – ništa posebno novo, osim još jedne razmjene ‘principijelnih  poruka’. O ruskom anschlussu Krima niti riječi, šta god da to značilo. Na kraju, dva državnika su se glatko složili u ocjeni da su ovakvi tête-à-tête sastanci neprocjenljivi. Ono što još nije za medije, osvjetliće probranim partnerima posebni emisari. Dozirano, naravno. Ispred SAD-a to su Bidenov šef diplomacije Antony Blinken i podsekretarka za politička pitanja, Victoria Nuland. Kao i do sada, na ruskoj strani ta misija pripada ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu.  

Nota bene: Ženevski sastanak je održan na inicijativu SAD-a i strateški je tempiran za kraj pokazne evropske turneje novog američkog predsjednika pod (parafraziranim) sloganom ‘Amerika se vraća na staro-normalno sa tradicionalnim europskim partnerima.’

Istina, ovakve sloge i harmonije na Zapadu podugo nije bilo(!). Da se radi o novom početku, svjedoči nagodan i gotovo savršen preludij u obliku serije sastanaka na vrhu ekskluzivnog zapadnog Kluba: Cornwall (UK domaćin/predsjedavajući G7), London (renovirana atlantska povelja/bilaterala SAD-UK), Bruxelles (SAD-EU-NATO). Sve se podudarilo sa solidnim vijestima o početku kraja pandemije.

Vrijeme leti. Prošle su gotovo tri godine od onog dvosatnog summita u Helsinkiju (2018) – kojem su nazočili samo dva predsjednika (Putin i Trump), plus dva omerta-prevodioca. U međuvremenu se desio jedan pa drugi ultra ozbiljno utemeljen opoziv 45-og američkog predsjednika. Doduše samo u pokušaju, jer su i prvi i drugi uspješno sabotirani politički induciranim, nečuvenim kvazi-proceduralnim akrobacijama i eutanazijom svjedoka optužbe. Ali, na pregolemu žalost domaćih i svjetskih trumpoljuba, njegovih klonova i zombija, u finalu američkih izbora 2020, Amerikanke i Amerikanci su ipak odabrali Josepha Bidena za svog 46. predsjednika. Baš onako kako je u Kongresu SAD i oku svjetskih medija najavila madam speaker Nency Pelosy.

Američki birači i glasači su dobro čuli i ono upozorenje trostrukog laureata Pulitzera, Thomasa Friedmanna: „Sjedinjene Američke Države mogu nekako preživjeti preostale dvije godine prvog mandata Donalda Trumpa u Bijeloj kući, ali ne i njegov drugi četverogodišnji mandat. Nema šanse. Zato, predsjednik koji ‘nema stida ni obraza, sa ovom Partijom Republikanaca koja nema kičmu’, mora pod hitno otići sa vlasti“. 

I otišao je, nakon što je u prvom i jedinom mandatu napravio neviđenu štetu urbi-et- orbi, o čemu je također ranije pisano na ovom i drugim portalima. I nadalje se američka i svjetska javnost bave i baviće se njegovim likom i djelom. Sve dok se ponovo ne uspostavi swagger (nedodirljivost, nadmoć) ključnih demokratskih institucija najjače imperije u istoriji i njen ozbiljno narušeni prestiž kod tradicionalnih, ali i novih partnera i rivala. Bez euforije i patetike, ne zna se koliko će sve to potrajati.

Zato, treba pozdraviti stanovite pomake u ljekovitom pravcu. Jer, prema predsjedavajućoj u Predstavničkom domu Kongresa Nancy Pelosi, ništa dobro neće osvanuti samo od sebe. Iz njene redovne konferencije za štampu održane 24.6, saznajemo da se se upravo formira posebna kongresna komisija za istragu nečuvenog juriša naoružanih pristaša odlazećeg predsjednika na Capitol Hill, hram američke demokracije. Simultano, iz Njujorka dolazi druga, dosta komplementarna vijest da je bivšem gradonačelniku tog grada i Trumpovom privatnom advokatu (Rudy Giuliani) službeno izrečena suspenzija zbog dubioznih aktivnosti, muljanja i laži u tom svojstvu.

Na kraju, u procesu oporavka američkih institucija, treba imati u vidu da je politički i šire najskuplja čistka pripadnika Trumpovoj administraciji ‘mrske duboke države’ pogodila State Department, gdje je esnafska elita ciljano skrajnuta i/ili izložena brutalnom mobingu. Drastično je skresan budžet i uveden embargo na popunu niza upražnjenih pozicija. Sve u vrijeme šefova tog prevažnog resora, Trumpovih pulena – Rexa Tillersona, pa Michaela Pompea. Iskusni i potvrđeni odlikaši i odlikašice, karijerni diplomati, proglašeni su preko noći soroševskim izdajicama. Mnogi od njih su izgubili vjeru u tu instituciju, ako već nisu napustili Službu.

U nedavno objavljenom intervjuu, prije imenovanja na mjesto šefa američke diplomatije, Blinken je efektno sasjekao mit o Trumpu mirotvorcu, predsjedniku SAD koji ‘nije započeo niti jedan rat – osim što nas je doveo na korak od ambisa i par jako ozbiljnih sukoba, a da nije okončao nijedan’, ustvrdio je tom prigodom. Da bi na kraju razgovora dodao precizniju ocjenu: ‘Svi smo bili konsternirani, gledajući kako Trumpova administracija, upornim zanemarivanjem uloge State Departmenta, odnosno favoriziranjem diktatorskih režima, simpatiziranjem i druženjem u zvaničnim posjetama sa liderima poput Kim Jong Una (Sjeverna Koreja), Abdel Fattah El-Sisia (Egipat), Rodrigo Dutertea (Filipini), Viktora Orbana (Mađarska) i sličnih njima, uvlači SAD u potencijalne konflikte koji bi se inače mogli preduprijediti drugim – neuporedivo elegantnijim i ekonomičnijim – diplomatskim alatima.’

U tom svjetlu, priprema i realizacija ženevskog sastanka Biden-Putin pokazna je vježba njihovih diplomata-odlikaša u drugom najstarijem zanatu na svijetu.

Nedžad S. Hadžimusić