I

Od neslavne sabotaže Aprilskog paketa (2006) do danas, u političkim igrama u BiH i šire u Jugolendu, pesimisti su utemeljeno vidovitiji od optimista. Na top listi oni su tu negdje, odmah iza cinika. Jer od izbora do izbora na čelu kolone uvijek jašu iste – probosanske, svesrpske, proeuropske, prograđanske kvaziopcije. Dok Bosna i Hercegovina progresivno nazaduje.

Visokom predstavniku (VP) u BiH Christianu Schmidtu i njegovim supervizorima u Vijeću za provedbu mira (PIC) sve pohvale da su ovi izbori uopće održani, uprkos udruženim rovovskim kontra-naporima vladajuće garniture kojoj je status quo apsolutna nirvana. Ako je suditi po ozbiljnom zanimanju ponovno udruženih EU i SAD – u napokon ozbiljnom nastojanju za upodobljenje i integraciju BiH sa ostatkom Zapadnog Balkana u euro-atlantske integracije – rečeni status quo u BiH je neodrživ. U tom svjetlu treba čitati nametnuti početak nužnih promjena Ustava i Izbornog zakona uparen sa preporukom iz Brisela, da Europsko Vijeće u novembru ili decembru ove godine dodijeli kandidatski status BiH.

Da ne bude zabune, ovo je jako loša vijest za one koji su se snašli i treba ih razumjeti kada proklinju ‘neprijatelje BiH’ poput Palmera, Eskobara, Lajčaka, Varheilja, te posebno VP Schmidta. Zato su održani i novi spontani protesti građana pred OHR-om, umjesto primjerice pred Ministarstvom pravde zbog znanih i neznanih opstrukcija vladavine prava.

Protesta nema ni tamo gdje bi ih iz milion životnih razloga trebalo biti – pred zgradom Parlamenta, gdje legalno i legitimno izabrani zakonodavci, u debeloj hladovini na Marindvoru, rade to što nam rade. Gdje udruženo i konzistentno koče sve što se zakočiti može na tobože posvećenom euro-atlantskom putu. Mnogi od narečenih tamo samozatajno borave desetinama godina, uživajući izuzetne, ničim zaslužene finansijske i druge privilegije, kao dežurni rodoljubi, domoljubi i patrioti, kao frontalni mediokriteti i uhljebi. Izuzetaka naravno ima. Spomenimo usput i one koji cijeli svoj mandat provedu kao apsolutni ćutolozi u toj najvažnoj demokratskoj instituciji, u kojoj Riječ legalno i legitimno postaje Zakon.

Nešto kasnije, u ovom osvrtu, biće više riječi o tome zašto Visoki predstavnik nije još učinkovitije, ne čekajući izbornu noć, koristio svoje faraonske (Bonske) ovlasti, bez kojih je *posao iz snova koji ovdje obnaša totalno besmislen, kibicerski biznis. Poput 12 pustih godina njegovog predhodnika.

II

Kakogod, unatoč kontinuiranom odlivu najboljih kadrova, nizu koruptivnih afera i nepreglednoj kaskadi političkih gafova njenog neprikosnovenog šefa Bakira Izetbegovića, SDA je skupa sa tradicionalnim partnerima (HDZ i SNSD) pobjednica i ovih izbora. Jer betonski bazen njihovih dežurnih glasača, medija i finalnih brojača, decenijama uredno odgajan, ne zna izdati. Naravno, nikad se obilatije nisu koristili pripadajući alati za potkradanje glasova koji stoje na raspolaganju dominantnim nacionalističkim strankama – SDA, SNDS i HDZ – svaka sa svojim žetončićima i eskort strankama.

Sve navedeno i sve što slijedi oko ‘tehničkih mjera za osiguranje integriteta izbornog procesa’ ide na dušu Visokom predstavniku (preciznije PIC-u) koji je mogao, a nije na vrijeme nametnuo: (1) uvođenje drugog kruga glasanja u izboru članova Predsjedništva BiH, za početak; (2) skeniranje izbornih listića; (3) osiguranje obaveznog video nadzora, koji postoji u svakoj ubogoj kladionici širom BiH. Svekolika postizborna gužva u službenoj Banjaluci, za koju još ne znamo kako će završiti, valjda je posljednja opomena pred isključenje.

Dakle, ključni haštagovi (i) ovih izbora su: #političke stranke, iz sata u sat, imaju izvještaje o toku glasanja, drastično brže od onih službenih iz **CIK-a; #dosadašnji vladajući opet su se iskazali kao maheri brutalnih izbornih krađa; #zastrašivanje plus podmićivanje kao oprobana metoda; #tu su i leteći zombi timovi članova izbornih odbora i brojača glasova; #ostala paleolitska plus moderna sredstva izborne krađe iz najbolje prakse svjetskih konjokradica. Sve to na braniku – do zatvaranja izbornih mjesta 2/3. oktobra – nedodirljivog Izbornog zakona, tog gvozdenog čuvara status quo-a koji ovoj zemlji predugo radi ozbiljnu, egzistencijalnu štetu.

III

U nikad raskošnijoj izbornoj kampanji SDA, sve je mirisalo na pobjedu. Niko u pobjednički začešljanom izbornom štabu nije očekivao da gospodina Bakira Izetbegovića, sina prvog predsjednika bivše Republike BiH, u trci za Predsjedništvo BiH može ozbiljnije ugroziti notorni pisac političkih pamfleta i onih taksativnih hudbi, te gubitnik na izborima za Predsjedništvo BiH 2018. godine. Pa makar je iza SDP-ovog kandidata u njegovom drugom pokušaju stala cijela hrpa svjetonazorski heterogenih stranaka. Nota bene: u SDA i šire svi znaju da je Jedanaestorka mogla ponuditi najmanje tri-četiri neuporedivo ozbiljnija kandidata_kinje kontra kojih gospodin Izetbegović ne bi imao šansi – primjerice, Elmedina Konakovića ili Sabinu Ćudić. Zamislite kako bi Izetbegović prošao u tv duelu sa Ćudić ili Konakovićem. Otuda i onaj nepatvoreni entuzijazam i samouvjerenost šefa SDA u pobjedu nad pismopiscem. Jer, uz svo dužno uvažavanje, gospodin Denis Bećirović nema kapacitet za tu simbolički visoku adresu u Sarajevu.

Bećirović bi ostao otpisan, nakon njegovih neprimjereno umišljenih i birokratski drvenih nastupa u posebnim predizbornim tv programima, da se u 5-do-12 nije desilo čudo. Naime, dan uoči izborne šutnje proaktivno se umiješao gospodin Elmedin ***Dino Konaković, predsjednik stranke Narod i pravda, svakako jedan od umješnijih političara u BiH i šire u regionu. Da bi na završnom skupu Jedanaestorke, u još jednom upečatljivom javnom nastupu, šef NiP-a vratio otpisanog Denisa Bećirovića u orbitu.

Istina, u nastupnom govoru legitimni novoizabrani bošnjački član Predsjedništva BiH spustio je  nakratko svoj ratoborni durbin, da bi se narednog dana opet javno dopisivao. To je jamačno jače od njega, jer navika je druga priroda: sasvim nepotrebno, u lažnom gandijevskom maniru, reagovao je na očekivanu ”čestitku” Milorada Dodika. Potpisao je i poslao to novo javno pismo odlazećem kolegi, u kojemu izlizanom ****floskulom vulgaris poručuje: ‘…prošlost ne možemo promjeniti, ali budućnost možemo graditi zajedno…’ (sic). Svejedno, dežurne ulizice i budući wannabe favoriti novog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH su dotrčali i putem uvijek uslužnih medija žustro pozdravili upravo taj segment iz rečenog pisma kao novi početak ‘2:1 kulture dijaloga’ u Titovoj 14.

IV

O novom/starom članu Predsjedništva BiH, gospodinu Željku Komšiću (Prvom, pa Drugom, pa legalna pauza, pa Trećem) dovoljno je toga napisano, ovdje i drugdje. Komšić Četvrti (‘Država je u pitanju, Senade!’), kome se opet fino otvorio pasijans bošnjačkih glasača, pošteno je priznao da je HDZ najveći dobitnik ovih izbora.

Sasvim je u pravu, jer počasni doktor sa Zagrebačkog sveučilišta i vitez sa Radobolje (‘Čuvajte Republiku Srpsku’) opet je nadigrao i partnere i konkurenciju. Jer, javna i tajna diplomacija susjedne Republike Hrvatske – punopravne članice NATO-a i EU – potpuno su legitimne i riječ službenog Zagreba se dobro čuje u Bruxellesu, Washingtonu, Berlinu i dalje. Poneki izuzeci su samo izraz demokratskog procesa odlučivanja na Zapadu. I ne treba ih kao takve ni potcjenjivati niti precjenjivati – uz lijepe pozdrave iskusnom i uvaženom članu Bundestaga gospodinu Josipu Juratoviću, kao i njegovom mladom kolegi u tom visokom domu, uvaženom gospodinu Adisu Ahmetoviću.

Mudro rukovodstvo NIP-a gorenavedeno prepoznaje i zato uživa ozbiljan respekt i podršku kod istinskih prijatelja i ne-prijatelja u i izvan BiH. Ko već nije, neka svakako pogleda pokazni nastup šefa NiP-a na HRT-u. Inače, NIP kao moderna stranka desnog centra raste, unatoč svemu navedenom glede izbornih krađa. Naša stranka bez produktivne saradnje sa NiP-om i vrlo obazrive sa predvidljivo-nepredvidljivim SDP-om ostaje trajno mala butik stranka, makar sa više od nekoliko izuzetnih pojednki_ca. Oprez glede saradnje sa tzv. ljevicom važi i za NiP. U ovom kontekstu, izuzetno je važan dobar izborni rezultat Trojke (NiP, NS, SDP) u Kantonu Sarajevo.

Iznenađenje ovih izbora je dobar rezultat i povratak u političku arenu Stranke za BiH (SBiH). Zanimljivo je i neobično pozicioniranje njenog novog predsjednika Semira Efendića glede izražene spremnosti za saradnju sa DF-om, kao i nespremnosti saradnje sa SDA, do jučer njegovom matičnom strankom. Dok utemeljitelj SBiH na sve to šuti, a svi znamo šta je svojevremeno mislio i govorio Željku Komšiću – kuda vodi navada da većinski Bošnjaci biraju dva od tri člana Predsjedništva BiH.

V

Nesporno, Christianu Schmidtu se može štošta ozbiljno prigovoriti glede njegovih počesto nespretnih javnih nastupa. Naročito suvišnih ispovjedanja, preglasnih spočitavanja sabesjednicima – domaćoj političkoj klasi i novinarima koji ga legitimno užasavaju. Neko u PIC-u bi ga trebao upozoriti da malo smanji doživljaj i podsjeti na drevnu mudrost: da se pred (ne)patvorenim slijepcima ne priča o bojama. Zato gospodinu Schmidtu, kao rasnom birokrati, treba pomoći da postigne svoju punu radnu temperaturu, za njegovu, vašu i našu korist.

Schmidt uživa podršku ključnih europskih i svjetskih igrača – u ozračju turbulentnih geostrateških preslagivanja, usred prvog pravog svjetskog rata. Tek je otškrinuo vrata nasušnih promjena. Uostalom, po vokaciji, gospodin Schmidt nije diplomata, niti je zabrinuti diplomata kao što je to bio njegov *****prethodnik, taj majstor mrtvog hoda. On je ovdje došao da se miješa u svoj posao i voljan je da uradi svoj dio zadatka. Ostalo je do glasača i njihovih izabranika na ovim izborima.

Lijepo nam je to priopćio uoči reprize spontanih narodnih protesta pred OHR-om u Sarajevu i još jednog dešavanja naroda u Banjaluci.

VI

Dok se ponovno broje glasovi i vode preliminarni razgovori o (ne)mogućim postizbornim koalicijama, potpisnik ovih redova ponovno podsjeća na elaborat o mogućem raspletu koji bi trebao da štima svima. Koje su uopće šanse da BiH dobije ******kandidatski status do kraja 2022. godine, bez da se ovdje nesto pomakne – primjerice poput glasne, zvanične namjere o ulasku u Otvoreni Balkan. Pod uslovom, da je sjedište istog, uparenog sa komplementarnim Berlinskim procesom – u Sarajevu!

Nedžad S. Hadžimusić

/*Mjesečna plaća cca 25 tisuća neoporezovanih eura mjesečno netto, plus dodaci…

/** Članovi CIK-a jamačno ih prvo javljaju svaki svojoj stranci – jer ‘naši smo’.

/*** Vrijeme koje je taj natural-born-leader proveo kao odlikaš svih odlikaša u SDA vrijedi kao 10 doktorata. Jer, gospodin Konaković zna kako ta stranka radi i diše. Sada je danonoćna mora Centrali SDA, jer je NiP postao vrhunsko utočište legitimnih preletača visokog profila, nezadovoljnih prevaziđenom političkom filozofijom i praksom najveće stranke u Bošnjaka.

/**** Ozbiljni grafolozi vele da rukopis i vokabular u pismu podsjećaju na prepoznatljivi stil njegove drugarice iz SDP-a, gradonačelnice ‘zapadnog’ Sarajeva, gospođe Benjamine Karić rođ. Londrc.

/*****Upućeni znaju da bi gospodin Zabrinuti ostao ovdje unedogled, računajući da njegov nasljednik nikad neće dobiti puni konsenzus u Vijeću sigurnosti UN. Ispalo je da je isti (konsenzus) sasvim nebitan, osim što je nadalje poželjan, ako se desi. Plus, da je odlazećem VP – za uspomenu i dugo sjećanje – izdiktiran i dat na potpis amandman Krivičnom zakonu BiH o zabrani negiranja genocida.

 /******Ambasador SAD u Beogradu Christopher R. Hill je prije koji dan u Dnevniku TV Nova Srbija izjavio da je Otvoreni Balkan ‘najbolji koncept za evropsku integraciju ostatka Zapadnog Balkana’! Podržavamo, jer to jeste zdrav koncept, ako se precizno nacrta sa svim osiguračima. Condicio sine qua non – HQ u Sarajevu!