Život u Rusiji nakon deset mjeseci sukoba

Prošlo je godinu dana otkako sam zadnji put bio u Rusiji. Tada je većina ljudi koje sam sretao mislila da su izgledi za rat s Ukrajinom jako mali, unatoč ogromnom gomilanju trupa na granici. Stoga sam bio znatiželjan vidjeti kako su se stavovi promijenili od tada. Jednako mi je važno bilo osobno se uvjeriti kako je rat promijenio život u Rusiji.

Prvo iznenađenje bilo je koliko je život normalan. Unatoč medijskim izvješćima o propasti zbog zapadnih sankcija, sve funkcionira kao i prije. Domaće bankarstvo radi, plaće i mirovine isplaćuju se na vrijeme, sveprisutna e-trgovina vrvi od aktivnosti, trgovine su pretrpane hranom i robom široke potrošnje. Barem u Sankt Peterburgu, teško da sam primijetio bilo kakvu promjenu u svakodnevnom životu u usporedbi sa siječnjem 2021.

Ipak, ako se zagrebe malo dublje, može se vidjeti učinak sankcija. Problem koji se stalno javljao su rezervni dijelovi za automobile koji su osjetno poskupjeli. Međutim, ipak se, čak i sada, isporučuju nove zalihe. To vrijedi uglavnom i za sve ostalo orijentirano na potrošače. Nema nestašica, čak ni zapadnjačke robe poput viskija. Police supermarketa su pune.

Ograničenje putovanja u EU jeste imalo svoj učinak, ali ni blizu drastičan poput mjera uvedenih tijekom pandemije COVID-a. Ljudi i dalje mogu putovati u mnoge zemlje, uključujući Tursku, Egipat ili zaljevske države.

Poslovni ljudi žale se na poteškoće, posebice oni u uvozno-izvoznom sektoru. No, nakon nekoliko mjeseci kaosa, počele su se pronalaziti nove brodske rute preko trećih zemalja poput Turske ili Kazahstana.

Poznanik koji radi u sektoru obrane nasmijao se na sugestiju da bi Rusiji moglo ponestati projektila. Rekao mi je da je obrambena industrija godinama skladištila bitne dijelove, kao i da se koristi više lokalnih alternativa (ovu tvrdnju nisam uspio provjeriti). Ostalo se još uvijek može kupiti, iako po prenapuhanim cijenama . Njihov stvarni problem nije nedostatak dijelova, već sposobnost da povećaju proizvodnju kako bi isporučili sve veće vojne narudžbe.

Opći dojam iz razgovora s ljudima u različitim sferama ekonomije je da je njihov glavni fokus prilagodba novoj situaciji. Mnoge stvari odsad će biti manje učinkovite i skuplje, ali rusko gospodarstvo neće propasti.

Ako je ovo kriza za Rusiju – a jeste – to nije ništa poput previranja ranih 1990-ih kada su se država, društvo i gospodarstvo istovremeno urušavali.

Ne spominji rat

Još jedna iznenađujuća stvar koju sam otkrio je u kojoj mjeri se tema rata izbjegava na dnevnoj bazi. Možete vidjeti izvješća na TV vijestima i chat show programima (koje čvrsto slijede vladinu liniju), ali osjećao sam kako sam bio mnogo bolje informiran o ratu koristeći aplikaciju Telegram u Belfastu, gdje živim i radim, nego kada sam razgovarao s ljudima u Sankt Petersburgu. Otkrio sam da možete voditi cijele razgovore a da se Ukrajina uopće ne spomene, osim ako je ja nisam namjerno spomenuo.

Moj opći dojam bio je da je invazija ojačala već postojeća stajališta ljudi. Oni koji su oduvijek bili protiv Putina mrze ovaj rat, dok su oni koji podržavaju njega i ovu vlast i dalje uglavnom za. Ali velika većina rat pokušava ignorirati koliko god može.

Nitko s kim sam razgovarao nije bio sretan što je rat počeo, ali postoji važna razlika: žaljenje zbog rata ne znači da ljudi žele rat okončati pod svaku cijenu. Neki su mi rekli da bi poraz bio gori od samog rata.

Nisam vidio niti mnogo dokaza o prosvjedima. Očito je da su mnogi od onih koji se protive Putinu već pobjegli iz zemlje, pogotovo otkako je mobilizacija započela u rujnu 2022. Mnogi drugi koji se protive ratu zatvoreni su. Par mojih prijatelja (dugogodišnji kritičari režima) planiraju otići kako bi izbjegli buduću mobilizaciju.

Jedno od najčešćih pitanja koje su mi postavljali odnosilo se na energetsku situaciju: “Koliko plaćate plin u Velikoj Britaniji?” UK i EU trenutno pate od visokih troškova energije. Ali, malo je vjerojatno da će se europsko gospodarstvo urušiti ili dovesti do političkih nemira, što je bila implicitna pretpostavka ovih pitanja. Slična situacija je i u Rusiji. Unatoč zapadnim sankcijama , čini se da je mala opasnost od kolapsa ruskog gospodarstva.

Jaz u percepciji

Jedan jasan dojam koji sam stekao u dva tjedna u Sankt Peterburgu je da rusko društvo i gospodarstvo još uvijek nisu ni blizu potpunoj mobilizaciji za rat. Iako je djelomična mobilizacija u rujnu i listopadu prošle godine rat približila kući, ona je uključila relativno mali postotak stanovništva: od svih ljudi koje znam, samo je prijatelj od prijatelja pozvan. U međuvremenu, daljnji krugovi mobilizacije u određenoj su mjeri usađeni u očekivanja građana. Ako izuzmemo goleme vojne poraze koji bi doveli do stvarno opsežne mobilizacije, čini se da se život u Rusiji odvija prilično normalno.

Jedna od najvećih lekcija s mog putovanja je veliki jaz između toga kako se Rusija predstavlja na zapadu i onoga što vidite kada tamo stignete. Ovaj jaz u percepciji će se vjerojatno povećavati zbog nedostatka ljudi koji bi sada u Rusiju putovali sa zapada, te zbog obustave profesionalnih i akademskih veza.

Koliko god oni bili važni, oslanjanje na komentare anti-Putinovih aktivista u egzilu ili onih koji su ostali u Rusiji i još uvijek su aktivni na društvenim mrežama neće puno pomoći: ti ljudi su kod kuće u Rusiji marginalizirani, dok u inozemstvu gube kontakt s ruskom stvarnošću.

Činjenica je da ne postoji zamjena za to da sami vidite stvari. Nedavno putovanje u Rusiju bilo mi je stresno, ali drago mi je što sam ga obavio.

Alexander Titov, The Conversation

Autor predaje modernu povijest na sveučilištu Queens u Belfastu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s