Ruska invazija na Ukrajinu poslužila je kao turobni podsjetnik da neriješena pitanja u Europi mogu uvijek iznova buknuti. S obzirom na rastuće napetosti na Balkanu, Njemačka i Francuska označile su rješavanje neriješenih problema između Srbije i Kosova kao svoj glavni prioritet za 2023.

Ovo je osobito važno nakon što je sukob  oko registarskih tablica na sjevernom Kosovu u prosincu 2022. potaknuo strahove od ponovnog sukoba na Balkanu. Mnogi etnički Srbi ne priznaju neovisnost Kosova i tisuće stanovnika sjevernog Kosova odbijaju koristiti kosovske registarske pločice. Kosovo je proglasilo svoju neovisnost 2008., ali Srbija i dalje polaže pravo na taj teritorij.

Nužnost pronalaska trajnog rješenja koje bi moglo rezultirati uzajamnim priznanjem dviju država proizvelo je, međutim, značajnu zabrinutost zbog straha od još jednog krvavog rata u Europi. Ruski predsjednik Vladimir Putin pokušao je eskalirati napetosti između Srbije i Kosova kako bi skrenuo pozornost sa svog rata u Ukrajini i učvrstio svoj odnos sa Srbijom.

Primjerice, u prosincu 2022. srbijanski predsjednik (i Putinov opunomoćenik na Balkanu) Aleksandar Vučić otvoreno je podržao blokade cesta u blizini glavnog graničnog prijelaza između Kosova i Srbije koji je, ironično, bio blokiran kamionima koje je poklonila EU.

Krajem 2022. Francuska i Njemačka imenovale su vlastite posebne izaslanike za suradnju sa Srbijom i Kosovom, koji vode dijalog za rješavanje spora između dviju zemalja uz posredovanje EU-a. Francusko-njemački predloženi sporazum ima devet točaka i temelji se na dokumentu poznatom kao temeljni sporazum iz 1972. Na to je utjecalo njemačko iskustvo u rješavanju osjetljivih graničnih pitanja nakon Drugog svjetskog rata.

Njemački kancelar Olaf Scholz i francuski predsjednik Emmanuel Macron smatraju da francuska i njemačka iskustva u rješavanju vrlo osjetljivih pitanja nakon Drugog svjetskog rata mogu pomoći Srbiji i Kosovu u normalizaciji odnosa. Predložili su da Srbija i Kosovo uspostave stalne misije, koje su poput veleposlanstava ali djeluju na nižoj razini, kao polazište.

Najvažniji dio francusko-njemačkog prijedloga je da “Kosovo i Srbija moraju međusobno njegovati dobrosusjedske veze na temelju jednakih prava”. Time se sve strane stavljaju u ravnopravan položaj. Francusko-njemački prijedlog nudi financijske nagrade s rokom do proljeća 2023. i jamči da će Francuska i Njemačka raditi na ulasku Srbije i Kosova u EU.

Kosovo je do sada bilo prijemčivije za francusko-njemački pristup budući da uklanja prepreku za članstvo u Vijeću Europe, UN- u i EU tako što će omogućiti Kosovu da ga prizna preostalih pet zemalja EU-a. Iako francusko-njemački prijedlog predviđa velike investicije EU u Srbiji i mogućnost brzog ulaska u EU, Srbija je bila manje prijemčiva.

Predsjednik Srbije Vučić usprotivio se francusko-njemačkom prijedlogu jer implicira da će Srbija na kraju morati priznati neovisnost Kosova . To je u suprotnosti s temeljima njegove političke karijere i protivljenju neovisnosti Kosova. Nedavna anketa pokazala je da je većina Srba protiv ulaska u EU.

Francuzi i Nijemci se nadaju da će Srbiju obasuti novcem u zamjenu za to da predsjednik Vučić ne prijeti novim graničnim sukobom ili ratom u Europi.

Povijest sukoba

Od brutalnog rata na Kosovu 1998. -1999 . i proglašenja neovisnosti Kosova od Srbije 2008., koje je imalo potporu SAD-a i EU-a, odnosi dviju zemalja ostali su zategnuti. Od 2011. kada je EU pokušala pokrenuti dijalog između Srbije i Kosova postignut je mali konkretan napredak između dviju zemalja. U zamjenu za uzajamno priznanje, EU je predložila da obje zemlje postanu članice Unije .

Jedan kamen spoticanja je to što se većina zemalja EU-a protivi daljnjem širenju EU-a na Balkan, dok pet članica EU-a ne priznaje Kosovo: Španjolska, Grčka, Cipar, Rumunjska i Slovačka. Sposobnost EU-a da djeluje kao vjerodostojan posrednik između Srbije i Kosova oslabljena je jer ne postoji detaljan vremenski okvir za pridruživanje dviju zemalja .

EU je izgubila dio kredibiliteta na Balkanu zbog prekršenih obećanja Sjevernoj Makedoniji. EU je prvotno rekao da će započeti pregovore o pristupanju 2018., ali to nije učinila sve do 2022., i to samo kao rezultat ruske invazije na Ukrajinu.

Rat u Ukrajini preusmjerio je pozornost EU-a na Balkan, ali u nastojanju da postigne više stabilnosti u regiji ne smije odustati od sporazuma o vladavini prava, ljudskim pravima i demokraciji. To bi samo poslužilo za osnaživanje balkanskih autokrata poput srbijanskog lidera.

Andi Hoxhaj, The Conversation

Autor predaje pravo na sveučilištu UCL u Londonu.