Nakon sada već zloglasne svađe između Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu, transatlantski odnosi su se pogoršali. Nekoliko dana nakon sastanka Trump je prekinuo svu vojnu pomoć Ukrajini, ostavljajući Europu suočenu s izgledima za sličan tretman u bliskoj budućnosti.

Europske nacije, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, pokazale su jedinstvo neposredno nakon propalog sastanka: sazvan je summit u Britaniji, na kojem su obećana pozamašna financijska sredstva za obranu Ukrajine i za “ponovno naoružavanje” Europe.

Građani uglavnom podržavaju ovaj pomak prema militarizaciji. U nedavnoj anketi Eurobarometra, 79% ispitanika podržalo je povećanu obrambenu suradnju na razini EU-a, a 65% se složilo da bi se potrošnja za obranu trebala povećati unutar Unije.

Međutim, provedba nove obrambene strategije značit će da treba odgovoriti na mnoga teška pitanja, uključujući na to hoće li obrambene snage EU-a uključivati sve države članice EU-a, zatim potencijalne uloge antagonističkih članica poput Mađarske i Slovačke (koje podržavaju Trumpa i Rusiju), te onih članica NATO saveza koje nisu članice EU, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Norveške ili čak Kanade.

U zraku su i pitanja tko bi vodio takvu inicijativu. Novoizabrani njemački kancelar Friedrich Merz trenutno prednjači, sa svojim pozivima na “postizanje neovisnosti od SAD-a”. Kao najveće gospodarstvo unutar EU, Njemačka bi po defaultu financirala značajnu količinu europskih obrambenih snaga, ali to odražava promjenu paradigme u obrambenom krajoliku kontinenta. Prije šest desetljeća vojna unija bila bi nezamisliva, budući da se Francuska čvrsto protivila njemačkom ponovnom naoružavanju tijekom 20. stoljeća. Još 1990. na kraju hladnog rata, neširenje nuklearnog naoružanja bilo je uvjet za ponovno ujedinjenje Njemačke. Kako stvari stoje, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo jedine su europske nuklearne sile, a veći dio nuklearnog arsenala su američki nuklearni projektili stacionirani diljem Europe.

Europski NATO bez SAD-a?

NATO savez trenutno ima 32 članice, što uključuje države članice EU osim neutralnih zemalja Austrije, Cipra, Irske i Malte. Ostale europske članice su Ujedinjeno Kraljevstvo, Norveška, Island, Albanija, Crna Gora i Turska, uz SAD i Kanadu izvan Europe.

Europski obrambeni projekt najvjerojatnije bi koristio NATO kao svoj okvir, ali bez aktivnog sudjelovanja SAD-a. To bi značilo da će sve države članice EU-a koje su dio NATO saveza biti uključene, uz potporu Kanade i članica NATO-a koje nisu članice EU poput Velike Britanije, i potencijalno Turske. Time bi se održao međunarodni pristup europskoj obrani i smanjila ovisnost o SAD-u.

Međutim, da bi zamijenile ulogu SAD-a, ostale članice NATO saveza trebale bi intenzivirati svoje djelovanje. Vojni planeri NATO-a pretpostavljaju da bi u slučaju ruskog napada na europsku zemlju članicu NATO saveza, 100.000 američkih vojnika u Europi bilo pojačano sa do 200.000 dodatnih američkih vojnika, uz potporu drugih članica saveza i američkih strateških sredstava.

Za vjerodostojne europske snage odvraćanja – koje bi moglo spriječiti, na primjer, brzi ruski prodor na Baltik – bilo bi potrebno najmanje 1400 tenkova, 2000 borbenih vozila pješaštva i 700 topničkih oruđa. To je veća borbena moć nego što trenutno postoji u združenim francuskim, njemačkim, talijanskim i britanskim kopnenim snagama.

Osim toga, Europa bi trebala razviti svoje zrakoplovstvo, transport, rakete, sposobnost ratovanja bespilotnim letjelicama, komunikacijske i obavještajne sposobnosti, dok bi u isto vrijeme regrutirala i obučavala 300.000 novih vojnika koji bi zamijenili američke trupe.

Financijska predanost obrani EU-a

Obrana Europe bez SAD-a značila bi veliku potrošnju, a Europska komisija obećala je upravo to. 

Nedavno najavljeni paket “ReArm Europe” uključuje petodjelni plan za prikupljanje gotovo 800 milijardi eura. Ojačat će europsku obrambenu industriju i vojne sposobnosti te pružiti hitnu vojnu potporu Ukrajini nakon obustave američke pomoći. Predložene mjere, predstavljene 4. ožujka, uključuju povećanje fiskalnog prostora za ulaganja u obranu, 150 milijardi eura zajmova i mobilizaciju privatnog kapitala. Odgovor EU-a na Trumpa – u diplomaciji i trgovini, kao i obrani – dosad je bio proaktivan, priznajući da bi fragmentacija bloka bila jedina alternativa.

Međutim, ako NATO više ne može biti okvir za europsku obranu, EU će morati razmotriti posebnu obrambenu strategiju. Ovakav bi pristup bio još zahtjevniji i potencijalno bi mogao značiti stvaranje potpuno nove međuvladine institucije. Trenutačno najvjerojatniji scenarij uključuje pojavu revitaliziranog NATO-a, ponovno naoružanu Njemačku i stvaranje “jedinstvenog tržišta obrane”.

---

Patricia Garcia-Duran Huet, The Conversation

Autorica je profesor međunarodnih gospodarskih organizacija na Sveučilištu u Barceloni.

Ilustracija: Unsplash