Ko je napravio više za Bosnu i Hercegovinu, koalicija Trojka ili vlast koju su prije nje s “probosanske” strane predvodili SDA i DF? Na ovo pitanje, koje će gotovo sigurno biti jedno od glavnih u predizbornoj kampanji, nema jednostavnog odgovora. Ipak, kada se politički učinak mjeri konkretnim rezultatima a ne predizbornim sloganima, slika postaje nešto jasnija.

S jedne strane imamo period u kojem su SDA i DF bili dio dominantne političke strukture na državnom i federalnom nivou, uz različite koalicione partnere. Na drugoj strani je koalicija Trojka (SDP, Narod i pravda i Naša stranka) koja je 2023. ušla u vlast na državnom nivou, zajedno s HDZ BiH i SNSD-om, dok je u Federaciji formirala vlast bez SDA.

Već na početku treba naglasiti: nijedna od ove dvije političke opcije nije sama vladala Bosnom i Hercegovinom. Istina je i da im je vlast na državnom nivou uvijek ovisila o koalicionim partnerima, dok je veliki dio onoga što utječe na svakodnevni života građana u nadležnosti entiteta, kantona i lokalnih zajednica.

Trojkin najjači argument: europski put

Ako se o mandatima sudi na osnovu političkih rezultata, Trojka ima snažan argument da je bolja. U martu 2024. Evropsko vijeće donijelo je odluku o otvaranju pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom, nakon što je Evropska komisija ocijenila da je zemlja ostvarila potreban nivo usklađenosti za taj korak.

Ipak, treba biti fer i dodati da taj rezultat nije nastao ni iz čega i ne može se pripisati samo jednoj vladi. Bosna i Hercegovina je još u decembru 2022. dobila status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. To se dogodilo na samom kraju mandata prethodne vlasti, dakle prije formiranja Trojke na državnom nivou. Europska komisija je potom konstatirala da je politička opredijeljenost nakon dobijanja kandidatskog statusa donijela konkretne rezultate, posebno između novembra 2023. i marta 2024. 

Drugim riječima: SDA i DF mogu s pravom reći da su dali svoj doprinos u procesu koji je doveo do kandidatskog statusa, dok Trojka može s pravom reći da je upravo za vrijeme njenog mandata Bosna i Hercegovina napravila snažan iskorak i dobila zeleno svjetlo za otvaranje pregovora. To je možda i najvažnija razlika između ova dva perioda.

 

Šta je Trojka konkretno uradila?

Europska komisija je posebno izdvojila usvajanje propisa iz oblasti integriteta pravosuđa, borbe protiv pranja novca i sukoba interesa kao dio napretka koji je prethodio odluci o otvaranju pregovora. Trojka je, dakle, postigla opipljiviji reformski napredak na državnom nivou nego što je to bio slučaj u mandatu njihovih prethodnika.

Ali tu se priča ne završava. Nakon odluke iz marta 2024. reformsku dinamiku počeli su kočiti novi politički sukobi. Europska unija je krajem 2024. konstatirala da je reformski zamah zastao, a tokom 2025. upozoravala da BiH i dalje nije završila ključne reforme u oblasti pravosuđa, borbe protiv korupcije i funkcioniranja institucija. To znači da Trojka ima rezultat koji njeni prethodnici nisu imali – otvorena pristupna vrata EU – ali da ipak nema rezultat koji bi opravdao tvrdnju da je BiH napravila odlučujući reformski proboj. Pregovori jesu otvoreni, ali BiH još nije došla do faze u kojoj se može govoriti o ozbiljnom zatvaranju pregovaračkih poglavlja.

 

SDA i DF: period bez velikog europskog pomaka

Najveći problem za SDA i DF, kada se njihov učinak promatra iz današnje perspektive, jeste činjenica da su tolike godine imali veliki politički utjecaj ali nisu uspjeli napraviti ključni iskorak prema EU.

Europska komisija je godinama upozoravala na sporost reformi, političku polarizaciju, slabosti pravosuđa i nedovoljnu borbu protiv korupcije. Još uvijek su ostala neriješena pitanja poput ustavne i izborne reforme, uključujući provedbu presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci. 

Ali ni tvrdnja da se u tom periodu ništa nije radilo ne bi bila korektna. Upravo je u decembru 2022. BiH dobila kandidatski status za članstvo u EU. To je bio važan politički rezultat nakon višegodišnjeg procesa i ne može se jednostavno izbrisati iz bilansa vlasti koja je prethodila koaliciji Trojka. Europska komisija je u kasnijem izvještaju navela da je kandidatski status bio jedna od važnih prekretnica na europskom putu BiH. Problem je što je taj rezultat došao praktično na kraju mandata, nakon dugog perioda u kojem su europske reforme napredovale sporo.

 

Ekonomija: nijedna strana nema razloga za euforiju

Ako se građane pita šta im je vlast donijela kroz plaće, cijene, zaposlenost i standard, politički obračun između ove dvije političke opcije je teži. Bosna i Hercegovina je posljednjih godina ostvarivala ekonomski rast, ali on nije bio dovoljno snažan da bi zemlju približio europskom standardu onom brzinom koju građani očekuju.

Prema podacima Svjetske banke, realni rast BDP-a iznosio je oko 4,2 posto u 2022., zatim je usporio na oko 2 posto u 2023., dok je u 2024. ponovo zabilježen rast od oko 3 posto. Za 2025. Svjetska banka navodi rast od oko 2,1 posto. To pokazuje i da je nezahvalno ekonomske rezultate pripisivati isključivo jednoj vlasti. Na ekonomiju BiH snažno utiču kretanja u Europskoj uniji, inflacija, energenti, izvoz, doznake iz dijaspore i globalna ekonomija. Svjetska banka istovremeno upozorava da BiH i dalje pati od niske produktivnosti, slabog investicijskog potencijala, odlaska stanovništva i nedovoljno brzih strukturnih reformi.

Zato ni Trojka ne može uvjerljivo tvrditi da je napravila ekonomski preokret, ali ni SDA i DF ne mogu svoj period predstavljati kao vrijeme velikog ekonomskog procvata.

Saobraćajna infrastruktura Sarajeva

Zbog veličine i važnosti ovih projekata, za potrebe ove analize treba “sići” s državnog novoa i izdvojiti Kanton Sarajevo, zbog sveobuhvatne obnove saobraćajne infrastrukture: rekonstrukcije tramvajske pruge Ilidža–Marijin Dvor, kupovine novih tramvaja, novih trolejbusa i obnove trolejbuske mreže, izgradnje tramvajske pruge Ilidža–Hrasnica, te nastavka velikih projekata poput Prve transverzale i Južne longitudinale. Planovi za neke od ovih projekata postojali su dugi niz godina, ali za vrijeme vladavine SDA i njenih partnera urađeno je praktično ništa. Trojka je u ovom segmentu u velikoj prednosti.    

 

Najveći neuspjeh zajednički je objema stranama: korupcija i pravosuđe

Upravo ovdje se razlika između Trojke i SDA/DF počinje smanjivati.

Europska unija i dalje upozorava na nedovoljan napredak u borbi protiv korupcije i reformi pravosuđa. Krajem 2025. Vijeće EU navelo je da nije ostvaren napredak u pravosuđu i borbi protiv korupcije, dok su i dalje potrebni novi Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i Zakon o sudovima. To je ozbiljan minus za Trojku, jer upravo je jedan od njenih ključnih političkih argumenata bio da će promijeniti način upravljanja državom i napraviti distancu od modela vlasti koji je SDA godinama predstavljao.

Međutim, dok i dalje dolaze izvještaji međunarodnih institucija u kojima se navodi da korupcija, politički utjecaj i slabosti pravosuđa ostaju među ključnim problemima, teško je govoriti o potpunom uspjehu. S druge strane, SDA i DF imaju još veći problem: imali su znatno duži period da te probleme riješe, a nisu.

 

Trojka ima prednost u brzini, SDA u dužini političkog kontinuiteta

Kada se napravi bilans, dolazimo do zanimljivog paradoksa. Trojka je za relativno kratko vrijeme ostvarila nekoliko rezultata koje prethodna vlast nije uspjela ostvariti: ubrzala je europski put zemlje, učestvovala u usvajanju važnih reformskih zakona i dovela BiH do formalnog otvaranja pristupnih pregovora s EU. S druge strane, istovremeno je primjerom pokazala da nije dovoljno promijeniti političku koaliciju da bi se promijenio sistem. Nakon početnog zamaha, reforme su ponovo usporile a ključni problemi na državnom nivou ostali su neriješeni.

SDA i DF mogu se pohvaliti kandidatskim statusom i činjenicom da su godinama održavali funkcioniranje institucija u složenim političkim okolnostima. Međutim, njihov bilans opterećuje višegodišnja sporost reformi i izostanak velikog institucionalnog preokreta.

 

Ko je onda bolji?

Ako se kao glavni kriterij uzmu europske integracije i konkretni politički rezultati, prednost ima Trojka. Ako se kao kriterij uzme dugoročna izgradnja institucija, ekonomski razvoj, borba protiv korupcije i promjena načina upravljanja, razlika je manja i nijedna strana nema posebno uvjerljiv bilans. Trojka je napravila veći pomak u kraćem vremenu, ali nije uspjela pretvoriti taj pomak u trajnu reformsku dinamiku. SDA i DF su imali više vremena i veći politički utjecaj, ali su propustili priliku da BiH ranije izvedu iz višegodišnje političke i reformske stagnacije.

Zato bi najpošteniji zaključak glasio otprilike ovako: Trojka je zasad napravila bolji posao kada je riječ o europskom putu BiH i konkretnim infrastrukturalnim projektima, dok nijedna od ove dvije političke konfiguracije nije napravila dovoljno da bi se moglo reći da je značajno utjecala na ekonomiju i politički sustav.

U konačnom zbiru, Trojka bi dobila prednost, ali nedovoljnu za uvjerljivu pobjedu. Otvoreni pregovori s EU jesu veliki politički rezultat. Međutim, građani će Trojkin mandat između ostalog mjeriti i jednostavnim pitanjima: imaju li više novca, bolje institucije, manje korupcije, sigurniju budućnost i razlog da ostanu u zemlji. A na tim pitanjima Bosna i Hercegovina još uvijek čeka vlast koja će moći pokazati znatno uvjerljiviji rezultat.

---

Damir Bosnić