Poznati povjesničar i autor Timothy Garton Ash objavio je članak u kojem analizira lokalne izbore u Njemačkoj, čiji rezultat je odjeknuo Europom.

Autor polazi od izbornog uspjeha krajnje desne Alternative für Deutschland (AfD) u saveznoj pokrajini Saskoj-Anhaltu i pita zašto je taj događaj posebno zabrinjavajući. Razlog je njemačka povijest: Hitlerova diktatura, nacistički režim, komunistička Istočna Njemačka i odgovornost Njemačke za dva svjetska rata. Osim toga, Njemačka je ključna država Europske unije, pa bi eventualni dolazak AfD-a na vlast mogao imati posljedice daleko izvan njezinih granica.

Njemački politički i ustavni sustav nakon Drugog svjetskog rata namjerno je oblikovan kako bi spriječio ponavljanje sloma Weimarske Republike i uspostavu diktature. Njemačka je zato zamišljena kao wehrhafte Demokratie, odnosno „demokracija sposobna braniti samu sebe”. Garton Ash smatra da se demokracija ne treba braniti zabranom AfD-a, ali ni njegovim prihvaćanjem kao normalnog političkog partnera. Umjesto toga, AfD je potrebno istodobno pravno ograničavati i politički mu se suprotstavljati.

Njemački ustav omogućuje zabranu stranaka koje su neprijateljski raspoložene prema temeljnim demokratskim načelima. Međutim, zabrana AfD-a u ovom trenutku bila bi problematična jer je riječ o stranci koju podržava velik broj birača i koja je već godinama važna politička snaga. Zabraniti je značilo bi mnogim građanima praktički poručiti da ne smiju glasati za političku opciju koju podržavaju. Istodobno, Garton Ash naglašava da liberalna demokracija nije jednostavno vladavina većine: izborna volja građana mora biti ograničena vladavinom prava, zaštitom manjina i neovisnim institucijama.

Ako AfD preuzme vlast u Saskoj-Anhaltu, savezne institucije trebale bi koristiti postojeće ustavne mehanizme kako bi zaštitile neovisnost sudova i tužiteljstva, neutralnost policije i državne službe te spriječile politizaciju obrazovanja i javnog radiotelevizijskog sustava. Posebno bi trebalo spriječiti da osjetljive sigurnosne informacije budu pod nadzorom politički pristranih struktura.

Međutim, Garton Ash smatra i da pravne mjere same po sebi nisu dovoljne. Kršćanski demokrati ne bi trebali surađivati s AfD-om u nadi da će njihovo sudjelovanje u vlasti ukrotiti AfD, jer bi uključivanje te stranke moglo dodatno ojačati njenu političku poziciju. Umjesto toga, tradicionalne stranke trebale bi biračima ponuditi jasnu pozitivnu političku alternativu: reformu socijalnog tržišnog gospodarstva, mirovinskog i poreznog sustava te snažniju europsku suradnju.

Na kraju autor ističe važnost emocionalne komunikacije. AfD, poput Donalda Trumpa u SAD-u i Nigela Faragea u Velikoj Britaniji, uspijeva kod dijela birača stvoriti osjećaj da ih razumije i dijeli njihovo nezadovoljstvo. Demokratske stranke zato ne mogu odgovoriti samo racionalnim politikama i pravnim argumentima. Moraju biti prisutne na društvenim mrežama i među građanima te razviti vlastiti emocionalno uvjerljiv način komunikacije. Budućnost njemačke demokracije ovisit će o tome mogu li demokratske stranke uspješno spojiti ustavnu zaštitu demokracije s učinkovitim političkim i emocionalnim odgovorom na AfD.