Siđoše u pakao po nepravdu
Na kojoj se može ogrejati
Branko Miljković
Godine 1884. Emil Zola je za potrebe priprema budućeg remek-djela, romana Žerminal, sišao u rudnike Onzana u rodnoj Francuskoj, predstavljajući se pritom kao sekretar i član Predstavničkog doma Francuske, obučen u frak-kaput, sa visokom dignutom kragnom i cilindrom na glavi (što je zaista potcijenjena minijaturna humoreska, morat ćete priznati), gdje će pedesetak metara pod zemljom ovaj majstor naturalizma primijetiti ogromnog radnog konja. “Kako ga uspijete ubaciti dolje svaki dan?” – pitao je rudare. Isprva su rudari pomislili da se lažni sekretar šali, da bi mu naposlije, shvativši da je ozbiljan, objasnili da se konj ubacuje u rudarsko okno samo jednom, i to dok je još ždrijebe koje može stati u kantu sa kojom rudari svakodnevno silaze u okna. Za godinu-dvije konj oslijepi, živeći svoj jadni životinjski život i radeći neumoljivo u mraku u kojem će ga, nakon što onemoća, ubiti i zakopati. Ovaj jezivi detalj rudarskog života ući će u Žerminal i postati alegorija za rudarske, a naposlijetku radničke muke i surovost kapitalističke eksploatacije.
Nastavi čitati “Radnički bijes i minimalna plata”
digitalnademokracija.com 