Nitko ne može prepoznati sve  aspekte novog doba koje se nazire, ali pokretačke snage za koje se treba pripremiti već su očite. Ovo je vrijeme sukoba i žestokog natjecanja između velikih sila, u kojem visok stupanj vanjske ovisnosti o materijalu i proizvodima od strateške važnosti može postati smrtonosna slabost. To je svijet u kojem se globalizacija rekonfigurira, a geopolitički atlas pomiče, što više nema nikakve veze s optimizmom nakon pada Berlinskog zida. Ovaj svijet obilježava ideološka borba između demokracija i autoritarnih režima koji, kako tvrde, žele izgraditi drugačiji svjetski poredak i u kojem je stoga Europljanima, više nego ikada prije, važno da EU ojača svoju unutarnju koheziju.

Ruski napad na Ukrajinu, sa svojim katastrofalnim posljedicama, monopolizira svu pozornost. Sve nam govori da je najvjerodostojniji scenarij onaj dugotrajnog rata iscrpljivanja. Na temelju dokaza koje imaju, američke obavještajne službe – koje su bile u pravu kad su predvidjele invaziju – vjeruju da je Vladimir Putin odlučan nastaviti rat unatoč ozbiljnoj šteti koju je pretrpjela njegova zemlja. Ukrajina je također odlučna nastaviti se braniti, a Zapad je odlučan da će je u toj legitimnoj obrani podržavati. U tom kontekstu, razumno je nastaviti isporučivati sva potrebna sredstva Kijevu, te je potrebno pripremiti se za vrlo ozbiljne poremećaje u energetskom sektoru i za produljenu fazu galopirajuće inflacije. Vjerodostojno je pretpostaviti da Putin smatra da su naša društva manje spremna prihvatiti patnju nego njegovo vlastito, u kojem dominiraju represija i informacijska manipulacija. Putin će vjerojatno pristati da mu se prihodi smanje kako bi nam zimi nanio osjetnu energetsku štetu. Potrebno je, uz ublažavanje posljedica trenutnih visokih troškova, pripremiti detaljne planove za nepredviđene situacije i za još nepovoljniji scenarij, u kojem je bitno da u EU ne dođe do podjela zbog oskudnih resursa. I ključno je jasno govoriti javnom mnijenju o žrtvama koje sve to podrazumijeva, čak i ako se javne politike odluče da to ublaže.

U pozadini, odnos s Kinom, neospornim protagonistom 21. stoljeća, pun je neizvjesnosti. Čini se da na svim političkim i poslovnim razinama raste svijest o opasnostima pretjeranog oslanjanja na golemo azijsko tržište. Čak i u moćnoj njemačkoj industriji, koja je imala ogromne koristi od interakcije s Kinom, prevladava ideja diverzifikacije. Kompanija Apple, možda i najveći simbol sinergije između zapadnog tehnološkog dizajna i kineske proizvodnje u zadnjih nekoliko desetljeća, počela je seliti neke proizvodne pogone u Vijetnam. Američka ministrica financija Janet Yellen govori o potrebi uspostavljanja proizvodnih lanaca u pouzdanim zemljama. Nakon bolnog iskustva pandemije (kada čak ni maske nisu bile dostupne), i sadašnje prijetnje prekidima opskrbe energijom iz Rusije, za Europu bi bilo pametno da pripremi (bez naglih rezova i bez radikalizma i konfrontacija koje su joj strane) planove za stratešku autonomiju, kako bi se izbjeglo izlaganje stupnju ovisnosti koji ugrožava normalnu egzistenciju.

Čini se da je svijet koji dolazi obilježen polarizacijom velikih igrača i to će na kraju utjecati na sve ostale. EU mora naći načina da ne doprinosi ovoj negativnoj spirali, ali bez upadanja u beskorisno popuštanje ili naivno samopouzdanje. Niti se treba odreći svojih načela da biste ojačali svoje interese. A kad dođu teža vremena koja EU stavljaju na kušnju, ne može se zaboraviti da je jedinstvo među Europljanima najbolje jamstvo demokratske i prosperitetne budućnosti.

El Pais