Enver Kazaz: Bodlja u srcu planete

Sedam pjesama iz nove knjige

Od augusta prošle godine ovdje su se redovito pojavljivale nove pjesme Envera Kazaza. Moglo se vidjeti da je po srijedi još jedan karakterističan kazazovski pjesnički tour de force – nastojanje da se jedno snažno stanje duha nepopustljivo istraži, iscrpi, obuhvati i poetski izrazi u svim svojim modulacijama. Sad je sve to uobličeno u rukopis knjige naslova Bodlja u srcu planete, stilski i motivacijski tako koherentne i dramaturški smislene, da poprima neke značajke romaneskne strukture.

S ovom knjigom, više nego ikada ranije, biva jasno: i u životnom stavu i u književnosti Enver Kazaz je temeljno – neoromanticist. Ne po (književnom) izboru, nego po najdubljoj vokaciji bića, po autentičnom, rusoovski neprevarljivom osjećaju jedinstva sa svijetom, stvorenim i nestvorenim. Odatle u ovoj poeziji dramatičnost; ono antitetično klatno između lirizma i aktivizma, kozmizma i zemaljskoga konkretizma, između ljubavi za svijet i negacije svijeta, gorčine i blagosti, pobune i melankolije. A sve to ovjereno snažnim pečatom ličnoga doživljaja i pjesničkoga izraza. (I. Lovrenović)

Nastavi čitati “Enver Kazaz: Bodlja u srcu planete”

Poezija kao način razbijanja predrasudama o Romima

Romi u Bosni i Hercegovini su najbrojnija manjina i najčešće su izloženi predrasudama, diskriminaciji i isključenosti. Jedan od načina kako se dvadestdvogodišnji Almir Agić iz Ilijaša kod Sarajeva bori protiv predrasuda i daje glas onima koji su nevidljivi u društvenim okvirima su poezija i umjetnost.

U zbirci pjesama “Kaktus u polju orhideja” prikazuje unutrašnju borbu između onoga što osjeća i onoga što društvo od njega očekuje, naglašavajući koliko se pojedinci često moraju prilagođavati unaprijed zadanim formama.

Nastavi čitati “Poezija kao način razbijanja predrasudama o Romima”

Poezija nikada nije bila popularnija, no nisu svi pjesnici sretni zbog toga

Piše: JT Welsch

Pjesnici se često šale da nikada nije dobro kada poezija završi u vijestima. Od  skandala izazvanih plagiranjem do kontroverzi oko dodjela nagrada, povremenim bi se čitateljima moglo oprostiti ako pomisle da takozvani “pjesnički svijet” postoji u stanju trajnog ogorčenja. U nedavnom članku The Guardian piše o eseju objavljenom u časopisu PN Review koji je uzrokovao “razdor unutar pjesničkog establišmenta”. Nastavi čitati “Poezija nikada nije bila popularnija, no nisu svi pjesnici sretni zbog toga”

Anđelko Vuletić, I ja sam ovdje ubijao

Ivan Lovrenović piše: “Ima jedna velika hrvatska pjesma koju nitko neće, koju nitko ne zna. Ni od Hrvata, ni od inih. Od Hrvata zato što žeže kao nož, spasonosan, ali komu je još do spasa kad je lijepo u kálu hrvatskome. Od inih zato, što od njih nikoga ne zanima hrvatska muka. A i što bi! Da jest kao što nije, pjesmu bi na svoj barjak stavljali slobodari svih vrsta, pjevali bi je kao svoju internacionalu. Ne bi silazila s barjaka, ni s usta”.

Teško je, zapravo nemoguće, nešto dodati ili oduzeti ovome. Treba pročitati pjesmu. Nastavi čitati “Anđelko Vuletić, I ja sam ovdje ubijao”