Nota bene #1: Neka ovo ostane strogo inter nos, kao što je ovlaš i pomento u tekstu Raskol na Zapadu – 10. dio. Plus kao nedodirljiv artefakt kontra *vapaja jednog flamboajantnog agnostika. Usput, da ne čuje zlo uoči i nakon lijepog Mubarek Mjeseca Ramazana, u doba mrske pandemije C-19. Zato, ostanimo dobri i strpljivi. Pozitivno-negativni.

Dakle, tamo negdje tijekom prošle godine, moji dežurni doušnici, dvostruke uhode, ali i nepatvoreni prijatelji su mi višekratno dojavili da ‘onaj gulanfer Nerko, koji se pred odlazak na oproštajnu dužnost šefa DKP BiH u Rimu službeno ćutio i službeno očitovao Hrvatom, piše autobiografsku knjigu od okolo tisuću stranica’. Potom, samoinicijativno javljaju da su mu prvoponuđeni, nesuđeni nakladnici poderali prvu verziju i poslali ga doma.

Da ne dužimo, tada i tada lani je osvanula rečena knjiga čije su mi ‘vruće’ fragmente odmah dostavili prvi radoznali čitači. Iz najbolje namjere, jer im se autor u onom i ovom životu neopozivo zgadio: pominje Te Ekselencijo na par mjesta u toj nebulozi, pa ti vidi, jer tisuću puta ponovljena laž…

Zahvalio sam civilizirano i priopćio da glede i unatoč nemam namjeru da listam ili, daleko bilo, čitam taj uradak. Jer znam, kao i oni autora i motive tog lika za kojeg upućeni u našem esnafu kažu da je svojevremeno bio solidan konzularac, kao i djelatnik u protokolu. Zapravo, to je bio i ostao njegov profesionalni DNK, kasnije maligno mutiran u mentalni feler, nakon što je probio zvučni zid i krenuo frontalno sa poznatim paradnim kerefekama. Kao takav, sa ozbiljnim manjkom potrebitih kvaliteta, osim što je bio notorno konfliktan prema kolegama  i/ili podređenim mu suradnicima. Paralelno, lik je bio i ostao degutantna dvodimenzionalna ulizica prema nadređenima, čiju naklonost je snishodljivo i dosta uspješno kupovao karikaturalnom servilnošću i drugim sredstvima. Ljudi smo.

Nota bene #2: uz sav dužni respekt, konzularni naspram diplomatskih zadataka i poslova su zemlja i nebo. Ovi prvopomenuti su servisi sine qua non, uglavnom zbog dijaspore – poput klasičnih općinskih ureda unutar DKP ili konzularnim kancelarijama obaška.  Zato je u običnom narodu konzul vazda veća faca od ambasadora, pravih ili krivih, nebitno. Dok su ovi drugopomenuti zadaci i poslovi neuporedivo delikatniiji i zahtjevniji, jer podrazumijevaju profesionalno i učinkovito promicanje najviših državnih interesa i nespornu kredibilnost kod ozbiljnih sagovornika u međunarodnoj areni.

Dakle, potpuno smo se razumjeli. E da bi mi nedavno dežurni obavještajci, nekako pred izbijanje pandemije korona virusa – dojavili da je Nerko upravo magistrirao na čuvenom instant Univerzitetu u Travniku! Te da je njegov doktorat i nova, ovoga puta akademska promocija i to – jamačno tu negdje iza ugla.

Nota bene #3: dotični pisac-agnostik i PhD to be(!?) je na pragu super-rizične skupine. Upravo ulazi u poznu, devetu deceniju dosta burnog života, punog presmiješnih ali i štetočinski ozbiljnih obrata. Jer kod tog gulanfera apetit nikad ne spava. O čemu govori i njegovo ničim izazvano, javno-vazelinsko-ljubavno pismo jednom od kandidata za Predsjedništvo BiH na prošlim izborima.

Podsjetimo se ovom prigodom na agnostikov, svojevremeno prepoznatljivi rekvizit – primjerice tespih/brojanicu. Uvaženi i ostali sudionici događaja iz vremena teških pregovora u Briselu, Londonu, Ženevi i drugdje, tom beskrajnom preludiju Daytona, znaju o čemu govorim. Radi se o strogo namjenskom i oročenom Nerkinom aksesoaru od kojeg se nije rastajao kada god je svojevremeno bio u vidokrugu Veleuvaženog rahmetli Alije Izetbegovića, istinskog vjernika. Prvog i jedinog predsjedavajućeg Predsjedništva međunarodno priznate Republike BiH (RBiH).

***

Da ne bude nikakve zabune, na kraju ove tužne priče u još tužniji nevakat, izdržimo još njen ključni detalj:

Naime, potpisnik ovih redova je svojevremeno, instinktom odgovornog profesionalca-odlikaša u svojstvu šefa DKP Republike BiH u Briselu – Ambasade za Benelux & Misije pri EU i NATO, ishodio odgovornu i pametnu odluku tada nadležnih u službenom Sarajevu – predsjednika vlade RBiH dr. Harisa Silajdžića, ministra vanjskih poslova (rahmetli) Irfana Ljubjankića i tada šefa delegacije RBiH u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, uvaženog Edhema Bičakčića. Jednoglasnu. Ista je glasila, parafrazirano: da se taj i taj diplomata BiH (Nerko), akreditovan istovremeno u DKP Tunisu i Strasbourgu, o d m a h  neopozivo **razduži i odmakne od svih poslova i zadataka izvan mjesta rečene akreditacije u Sjevernoj Africi.

Ovim je blagovremeno presječena ozbiljna diplomatska bruka (gaf par excellence) da (a)nekadašnji šef pukog konzulata bivše SFRJ u Strasbourgu, iz  (b)nekadašnje francuske kolonije ‘pokriva’ Vijeće/Savjet Europe (Council of Europe – CoE). Plus, bez niti rudimentarnog znanja engleskog, drugog obaveznog i jednakopravnog jezika u tom međunarodnom tijelu, tada prevažnom za imidž mlade i ranjive RBiH. Naravno, gulanfer se nikad nije oporavio od tog knockouta što je više nego razvidno iz dotičnih segmenata njegovog literarnog vapaja.

Rijetki koji su izdržali do kraja makar dijagonalno čitanje tog štiva, tvrde da se radi o nepreglednoj, narcisoidnoj fantazmagoriji. Dakle, nema opasnosti da ova kratka recenzija iz nehata podigne interes za istu. Vjerujmo tim dobrim ljudima – insanima – na riječ.

Nota bene #4: Ostali detalji o Nerki ostaju zapisani u raznim arhivama za svaki slučaj, a oni pikantniji samo in the footnotes knjige na šire teme potpisnika ove crtice. Prema glavnom i odgovornom nakladniku, ista će biti dostupna javnosti  – uskoro. Oni koji su od ranije naučili čitati i pisati znaju da je ovo samo ***teaser za (ne)strpljive.

Nedžad S. Hadžimusić

/*o liku i djelu Nerkeza Arifhodžića, autora knjige ‘VAPAJ AGNOSTIKA SVEMOGUĆEM’

/** istovremeno, potpisniku ove crtice legitimno i neoročeno je proširen diplomatski portfolio na Vijeće Europe i Venecijansku komisiju. Prijatelji R BiH, domaćini u CoE kao i oni u dotičnim zemljama & institucijama & organizacijama pozdravili su odluku nadležnih i pokazalo-se- dokazalo se – rezultate tog nužnog (long overdue) kadrovskog preslagivanja.

/***navlakuša 

---

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo osobno mišljenje, ne nužno i stavove redakcije.