Nakon nedavnih događanja u Sarajevu, vrijeme je da se kažu neke sada već očigledne stvari. Tezu iz naslova ovog teksta nažalost nije teško dokazati. SDP BiH nekad je bio najjača brana nacionalistima i djelovao je u cijeloj Bosni i Hercegovini. To više nije tako.
Zlatko Lagumdžija, bivši lider SDP-a, dokrajčio je ovu stranku u smislu bilo kakve borbe u cijeloj BiH, najprije ulizujući se Miloradu Dodiku i prepuštajući mu sav teren “njegovog” entiteta, a onda i biranjem mladih suradnika koji nikada u praksi nisu pokazali interes za cijelu BiH. Tako je i sada, a možda i gore.
Gradonačelnica Sarajeva i potpredsjednica stranke, Benjamina Karić, radi na tome da SDP BiH još bolje pročisti i depluralizira. Odbijanje da se promijeni natpis na Vijećnici kojim se jedan cijeli narod imenuje kao zločinački, te potpuno drugačiji standardi za srpske civilne žrtve u Sarajevu, jasan su stav i poruka i lako ih je pročitati. S takvim etičkim stavom i političkim mentalitetom u svojim redovima SDP BiH ni pod razno ne može biti multietnička i bosanskohercegovačka stranka.
Dojam su dodatno pogoršali ispraznim, floskulama nabijenim, patetičnim i pasivno-agresivnim priopćenjem za javnost nakon što je Naša stranka tražila ispriku gospođe Karić zbog sramotnog kontekstualiziranja prijetnji katoličkoj obitelji u Sarajevu koja je postavila božićni vijenac na svoja vrata.
Što zapravo neku stranku čini multietničkom i bosanskohercegovčkom? Jedini logičan odgovor je da ona djeluje u cijeloj BiH, te da kao članstvo i glasače ima građane iz reda svih naroda. I što je ključno, ti članovi i glasači moraju barem donekle biti ravnopravno raspoređeni među narodima. Ako je stranka praktično jednonacionalna, s par foteljaša i uhljeba iz drugih naroda u vrhu stranke i na izbornim listama, to nije multietnička i bosanskohercegovačka stranka. To je varanje glasača, možda i samoga sebe. I štetno je po međunacionalno povjerenje i odnose, jer ostavlja dojam šibicara koji te hoće varati jeftinim, providnim trikovima.
Nakon tolikih godina, i dalje isticati par drugih na svojim listama i očekivati da svi misle da si multi-kulti je vrijeđanje inteligencije birača, koji će to znati kazniti (stranka je već neko vrijeme nepostojeća u dobrom dijelu BiH). Nekad su ti drugi bili patriotski ljubitelji državne kase Ivo Komšić i Miro Lazović, a njihovim stopama danas idu populističke perjanice Benjamina Karić i Vojin Mijatović. To naprosto nije borba za multietničku BiH nego mazanje očiju.
Predsjednik stranke, Nermin Nikšić, doima se kao dobronamjerna osoba koja ima uglavnom ispravne ideje i principe. Međutim, negdje očigledno ne štima, prije svega u odabiru suradnika. Ako vam u vrhu stranke sjede ljudi poput Karić, Bećirovića ili Magazinovića, to je strašno političko i intelektualno srozavanje, koje je tim gore jer u SDP-u i dalje postoje ljudi poput Jasmina Imamovića, Lane Prlić ili Bogića Bogićevića.
Trenutno jedina pozitivna stvar koju ova stranka radi je sudjelovanje u koaliciji s Našom strankom i NIP-om, ali vidjet ćemo dokad će to trajati. SDP je glasao s SDA u Mostaru prilikom izbora za gradonačelnika. Tako se ne bori za BiH nego bira svoj nacionalizam (jednako loše bilo bi da su glasali zajedno s HDZ-om). Državotvorni zov SDA izgleda sve je jači, a kad se za multietničku BiH borite, poput Željka Komšića, kao privjesak jedne od nacionalnih stranaka, onda je kraj blizu i trebate se zapitati treba li ugasiti svijetlo. I prestati varati dobronamjerne građane.
SDP još uvijek nije pao na razinu DF-a i sličnih pojava, ali ako ovako nastavi – hoće. Natjecanje s SDA u probosanskom i državotvornom patriotizmu može imati samo jednog pobjednika, a to neće biti SDP. Tako se tone na moralno i političko dno, gdje te s osmijehom i migom prepoznavanja čekaju tri glavne nacionalne stranke i njihovi priljepci.
Gubitak SDP-a kao relevantne stranke i dalje bi bio šteta za Bosnu i Hercegovinu. Kako se onda, ako nije prekasno, stvari mogu promijeniti nabolje?
SDP se treba riješiti balasta u svojim redovima. Treba se boriti protiv svih nacionalista, makar to kratkoročno koštalo glasova. Treba biti iskren s potencijalnim biračima i ne obećavati im frustrirajuće i neiskrene šarene laže. Treba se baviti stvarnim problemima građana a ne onima koji se forsiraju sluđivanjem u glavnim nacionalističkim medijima u Sarajevu. Treba se pojaviti pred ljudima u Sarajevu, u Banjaluci i širom BiH, razgovarati s narodom i slušati, i to ponizno. Započeti jednu novu, intimniju i iskreniju vezu s glasačima i gledati kako se, polako ali sigurno, odmičete od patriotskog populizma i primičete običnom čovjeku.
Dražen Šimić
digitalnademokracija.com 