Mnogi ga ne vole, ali Christian Schmidt je u pravu

Visoki predstavnik Christian Schmidt održao je govor na sesiji Parlamentarne skupštine NATO-a u Daytonu, povodom tridesete godišnjice dokumenta koji je završio rat u Bosni i Hercegovini.

Govor je izazvao reakcije, pogotovo nakon što je portal Klix izvukao naslov da “ne možemo očekivati da Bosna i Hercegovina kao građanska država bude uspješna”.

Očekivano, negativne reakcije došle su od “građanske” javnosti, kako sebe voli prikazati bošnjački ogranak ovdašnje tronacionalističke stvarnosti. Ta vrsta građanske uljuđenosti i pluralizmu sklone društvene svijesti svoju najiskreniju političku volju i želju iskazuje kroz anonimne komentare. Dole je samo par kreativnijih komentara ispod članka na Klixu, koji naravno nisu obrisani iako se taj portal hvali da ne tolerira jezik mržnje.

Nastavi čitati “Mnogi ga ne vole, ali Christian Schmidt je u pravu”

Promemorija HAZU

U životu, društvu i politici tajming je sve. To je često nepravedno, posebno prema ljudima koji iz straha predugo analiziraju donošenje odluka, ali je naprosto tako. I često se dogodi, baš u politici, da netko tko je unaprijed vidio stvari, jednostavno bude pregažen vremenom, da bi na kraju gledao kako netko drugi, često baš onaj koji ih je zbog toga napadao, ostvaruje ono što je i sam ranije zagovarao.

Nastavi čitati “Promemorija HAZU”

Komšićeva građanska država i fikusov fikus

Prozvao me 27. decembra 2024. na Muskovoj mreži X Haris Imamović, bivši savjetnik SDA-ovog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, kojeg su mnogi mediji nazivali fikusom Bakira Izetbegovića. Kakav član Predsjedništva, takav i savjetnik, pa je taj nemušti duet pojeo četiri godine mandata u Predsjedništvu BiH, vrteći stalno iste političke fraze o Bosni i njenoj tragičnoj prošlosti te, naravno, strašnoj budućnosti. Od te njihove nacionalne brige potekle bi mi suze zato što sam ih žalio u njihovoj nemoći da promijene makar jednu ciglu u naherenoj državi koja se po njima raspadala iz dana u dan, što zbog domaćih izdajnika, što zbog otvorenih velikosrpskih i velikohrvatskih neprijatelja. Oni su bili na njenom braniku, podupirali tu dejtonsku građevinu golim rukama na kojima su iskakali žuljevi od napora, malterisali raznoraznim ispraznim verbalnim alatkama njene ispucale zidove, a Imamović je svim svojim znanjem umovao o velikoj narodnoj patnji i solidarisao se sa siromašnim građanstvom kupovinom skupih odijela u kojima je napuhivao svoj politički ego. Žrtvovati se za zemlju iz udobnih fotelja i s dobro plaćenih političkih funkcija nije lako, naročito ako imaš ambiciju da umjesto fikusa ti postaneš fikus, omiljeni kadar, stranački ideolog, glavni kadrovik i na koncu potrčko koji se dodvorava onima iznad sebe, jer tvoja karijera je suština života, sami njegov smisao.

Nastavi čitati “Komšićeva građanska država i fikusov fikus”

Pisac u gaćicama

Regionalni mislilac tankoćutno je misleće biće.

Možda uvodna rečenica zvuči kao ironija, ali nemojmo odmah negativno o svemu. Nedobog da neko pomisli kako se izraz regionalni mislilac ovdje sarkastično koristi za podbadanje dežurnih regionalnih neznalica.

Regionalni mislilac posebno tankoćutno bdije nad Bosnom i Hercegovinom. Nesebično je obskrbljuje lucidnim analitičkim uvidima, duboko penetrirajući u njenu kompleksnu i turobnu stvarnost. Taj regionalni posvećenik neumorno je posvećen dobrobiti susjedne zemlje. Jednodimenzionalnost, analitička i mentalna zarobljenost u devedesetim, površnost ili puko neznanje o BiH koje poslovično iskazuje, ne sputavaju tog regionalnog dobronamjernika u promišljanju ove zemlje i samoiskazivanju svoje patinom ovjerene moralnosti. Svakako ga ne potiču da izusti nešto smisleno, analitički promišljeno, ili nedajbože korisno.

Nastavi čitati “Pisac u gaćicama”

Tarik Haverić: Ni oni koji se navodno zalažu, a ni oni koji se protive ideji građanske države ne znaju ništa o tom

Tarik Haverić, politolog, publicist, autor nekoliko sjajnih i zapaženih knjiga poput one „Kritika bosanskog uma“ i „Čas lobotomije“, ugledni liberalni intelektualac, u razgovoru za Bljesak.info govori o građanskoj državi i njenom konceptu kako je shvaćaju nacionalne stranke u BiH, fenomenu kulture nekažnjavanja za govor mržnje i šovinizam u javnom prostoru, položaju Ostalih, te nekompetentnoj i korumpiranoj akademskoj zajednici. Haverić kaže kako na našim prostorima glavni politički akteri zapravo ne znaju šta je „građanska država“.

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Ni oni koji se navodno zalažu, a ni oni koji se protive ideji građanske države ne znaju ništa o tom”

Toplo-hladno partnerstvo

Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, postao je teški uteg Bakiru Izetbegoviću i Stranci demokratske akcije, odnosno glavnoj struji bošnjačke politike: partnerstvo podrazumijeva bošnjačke glasove za Komšića kao hrvatskog člana državnog Predsjedništva, što Izetbegoviću vezuje ruke u pregovorima i s HDZ-om BiH i s međunarodnim političkim faktorima u vezi s izmjenama Izbornog zakona, a smisao izmjena o kojima se razgovara jest da Hrvate u Predsjedništvu zastupa netko koga su izabrali – Hrvati. Suočen s time da postaje suvišan, Komšić zaoštrava retoriku i još beskrupuloznije obmanjuje građane Bosne i Hercegovine potpuno nerealnim zamislima, nerealnim barem iz perspektive sadašnjosti i bliže budućnosti. “Nikada nećemo odustati u inzistiranju na provedbi presuda Europskog suda za ljudska prava, jer njihova implementacija vodi ka formiranju građanske države”, rekao je Komšić prošle subote na kongresu Demokratske fronte za čijeg je predsjednika ponovo izabran. “Uopće nas ne zanima sviđa li se to nekome ili ne. Nismo mi izmislili to da treba odbaciti konstitutivnost naroda i uspostaviti jednakopravnost svih građana, nego je to naložio Europski sud za ljudska prava. Oni kojima se to ne sviđa mogu se žaliti tom sudu, a ne nama koji smo dosljedni u poštivanju tih standarda na kojima se temelji svako demokratsko i civilizirano društvo i država.” I još: “Drugog puta do građanske države nema. Taj put je spor i trnovit, ali ja vjerujem da ćemo uspjeti.”

Nastavi čitati “Toplo-hladno partnerstvo”

Tarik Haverić: Novi život starih tekstova (I)

Nakon reakcija izazvanih Programskom deklaracijom Stranke demokratske akcije u kojoj je navodno najavljen zaokret ka »građanskoj državi«, urednici Prometeja smatrali su da je korisno da na svom portalu objave (20. septembra) moj tekst »Došao šejtan po svoje«, napisan prije nešto više od 13 godina (Dani br. 452, 10. februara 2006, ss. 18-20). Uredničkom intervencijom, nadnaslov teksta iz Dana, »Zašto BiH (nažalost) ne može biti građanska demokratija«, postao je na Prometeju njegov naslov. Nastavi čitati “Tarik Haverić: Novi život starih tekstova (I)”