Iz dnevnika
1995.
Posestrima hrvatskoj i srpskoj, nepovratno se uobličuje bošnjačko-muslimanska povijesna i politička mitologija o naciji i državi. Hiljadugodišnji kontinuitet, linearan, neprekinut i čvrst, od „bogumila” i Crkve bosanske, do današnjih Bošnjaka-muslimana. Neprekinut kontinuitet države Bosne od Kulina do Alije, islam: idealna religija, Turci i islamizacija: ništa traumatično, dapače, dobrodošlo, Hrvati i Srbi: došljaci. Nemaš nikakvih iluzija. Primjeri srpski i hrvatski sasvim uvjerljivo pokazuju da otrežnjenja od te vrste pjanstva nema. Barem da se zabilježi i zna ironični paradoks: bajka o „bogumilima“ izvorno je konstrukt Rima i Katoličke crkve, snažno ju je forsirala austrougarska kulturna politika u Bosni, učvršćivali su je Hrvati, hrvatska književnost i znanost: bosanski fratarski pisci kroz XVII, XVIII, XIX stoljeće, zagrebački svećenik Rački svojom monografijom 1870, polihistor Truhelka, pa sve do Šidaka i do Krleže s njegovom protoreformacijskom i „socijalističkom“ tezom o bogumilima. (Po Račkome Krleža uči o bogumilima i Račkim se oduševljava još u mladim danima: „Franjo Rački. Jedan od naših historijskih preteča: bogumilstvo. Bogumili su prvi koji su na ovom terenu tjerali svoju vlastitu politiku, a to nam je morao objasniti i pokazati jedan pop. Sve je otkriveno tek jučer. Ima tek da se napiše hrvatska historija. Sve je još uvijek na veoma bijednom, mucavom, barbarskom početku.“ – piše u januaru 1918.) I Safvet-beg i Mak Dizdar bogumilsku su bajku uzeli iz te, druge ruke. I iz ruke Solovjeva, Aleksandra Vasiljeviča, genijalnoga rusko-srpskoga fantasta o bogumilima-manihejcima-dualistima. I velikoga nesretnika.*
Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: Mrak gust kao tijesto”













