Neko pametan i pomalo sarkastičan ustvrdio je da bosanskohercegovačka javnost ima odličan instinkt glede politike, i da može otkriti sve osim onog očitog.
Ovo je zapravo prepisan i za lokalne prilike prilagođen citat Oscara Wildea, ali dosta dobro opisuje stanje. Prije svega, temeljno neprepoznavanje svojih osnovnih interesa i prioriteta od strane građana BiH, bez obzira kojem od tri konstitutivna naciona pripadaju.
Nastavi čitati “I ćorava koka nađe zrno: Multietnički ili monoetnički SDP?” →
Piše: Tarik Haverić
Ansatzpunkt[1] za koji se ovdje odlučujem potkrepljuje tezu da historijske pripovijesti kojima se bosanski muslimanski subjekt samopotvrđuje ne govore o događajima već su i same događaji odnosno komunikacijski činovi[2]. Radi se o načinu na koji nekadašnji bosanskomuslimanski a današnji bošnjački autori predstavljaju upad Eugena Savojskog u Bosnu u oktobru 1697.
Nastavi čitati “Povijest i mit” →
Smrt Jugoslavije je BBC-jeva dokumentarna serija, prvi put emitirana u rujnu i listopadu 1995., i dopunjena 1996. To je također i naslov BBC-jeve knjige, čiji su autori Allan Little i Laura Silber. Knjiga i serija pokrivaju raspad Jugoslavije, ratove koji su uslijedili i potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Serija se koristi kombinacijom arhivskih snimaka, uz veliki broj intervjua s većinom glavnih protagonista, uključujući Slobodana Miloševića , Radovana Karadžića , Franju Tuđmana i Aliju Izetbegovića, kao i članove međunarodne zajednice koji su bili aktivni u brojnim mirovnim inicijativama.
Nastavi čitati “Smrt Jugoslavije: sudionici govore što su radili” →
Rast cijena ulaznica za muzičke koncerte pravda se uglavnom standardnom retorikom: cijene svega su porasle i tržište određuje cijene karata. Pritom se sustavno “zaboravlja” da u tom sektoru sve izraženije vlada monopol servisa za prodaju ulaznica koji slobodno barataju “dinamičnim cijenama”.
Nastavi čitati “Koliko monopola toliko muzike” →
Krug 99, skupina ostrašćenih dokoličara i šarlatana, najavila je proteste ispred OHR-a, u četvrtak 17.10. – protiv Visokog predstavnika Christiana Schmidta, zbog njegovog “antibosanskog djelovanja”.
Visoki predstavnik je na meti zato što je u vezi presude u slučaju Kovačević poslao pismo Europskom sudu za ljudska prava, u kojem tvrdi da “trenutna situacija u BiH zahtijeva oprez prije donošenja odluke koja bi mogla biti protumačena kao delegitimiranje ustavnog okvira BiH u cjelini”.
Nastavi čitati “Još jedan skup šarlatana i nacionalista” →
Meni je 35 godina, daleko sam od mladića. Još malo, eto me u godinama Ahmeda Nurudina, ono ružno doba – čovjek je još mlad da bi imao želje, a već star da ih ostvaruje. Za mene, starca u nastajanju, prvi sinonimi benda Zabranjeno Pušenje jesu vokal Seje Sexona i solaže Dragomira Herendića Draggiania sa albuma “Live in St. Louis”. Violina Roberta Boldižara i vješto prebiranje po žicama Tonija Lovića. Lupanje palicama bubnjarskog genija Branka Trajkova. Spot za pjesmu “Lijepa Alma”, koji za razliku od mnogih spotova, jako dobro stari – ništa ne gubi na kvaliteti. Navodim to zato što ljudi često zaborave kako postoje neke nove generacije, koje već polako matore, a kojima prvi sinonim za bend Zabranjeno Pušenje neće biti protagonisti osamdesetih. Ne zauzimam bilo kakve strane, komšije nek rješavaju svoje probleme kako znaju i umiju, nije moje da se petljam, samo branim pravo na svoje sjećanje, na svoje odrastanje, na svoje sazrijevanje u kojima su albumi “zagrebačkog” Pušenja odigrali značajnu ulogu.
Nastavi čitati “Unofficial Top 100: Zabranjeno Pušenje – Halid umjesto Halida” →
Zaista bih volio vjerovati u humanost političkih “elita”, ali bezbroj puta do sada sam se uvjerio u suprotno. Zbog toga nisam povjerovao ni da se probudila tokom posljednjih strašnih poplava koje su izazvale velika stradanja. I pored deklarativnih izjava sućuti i podrške, mnogi od njih tragediju su iskoristili za nastavak kampanje čak i tokom obavezne predizborne šutnje, a neki su već sutradan euforično slavili rezultate. I pored Dana žalosti, proglašenih u gradovima pogođenim poplavama, pjevalo se, plesalo, trubilo, urlikalo, ispaljivali se vatrometi, puhalo u torte, dernečilo cijelu noć do jutra.
Nastavi čitati “Dan žalosti i noć radosti: Kada si prvi, svega si vrijedan” →
Nema sumnje da bi članstvo Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji donijelo jednu vrstu olakšanja. Ne radi se samo o većem stupnju ekonomske sigurnosti, nego i pripadanju jakom geopolitičkom bloku, što je u današnjem svijetu iznimno važno, pogotovo za male države na vjetrometini.
Nastavi čitati “Bh. nacionalisti zapravo ne žele u EU. To bi moralo zabrinuti glasače” →
Preliminarni rezultati lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini su još jednom pokazali da se kod nas i dalje pretežito bira po principu manjeg zla, te da (grado)načelnička pozicija većinom omogućava njeno zadržavanje.
Nastavi čitati “Prvi utisci lokalnih izbora: U nove četiri godine na lokalu po principu odabira manjeg zla” →
O pjesmi ”Heroin” Velvet Undergrounda
Brian Eno jedne je prilike rekao kako su Velvet Undeground prodali samo po 500 primjeraka svakog od svoja prva četiri albuma, ali da je njihova vrijednost u tomu što je svaki kupac tih albuma osnovao svoj bend. Velveti su fenomen koji si do dan-danas pokušavam objasniti. U ono vrijeme šezdesetih, doći sa nečim tako eksperimentalnim, pomaknuto je iznad svih okvira “pomaknutosti”, čak i za prilike New Yorka iz druge polovice šezdesetih, čak i kad druguješ sa Andy Warholom. Velvet Undeground nisu bili nikakva psihodelija, oni su bili teška psihoza. Stajali su sa kontra strane onoga što se smatralo psihodelijom. Sa jedne strane djeca cvijeća, ljubav za sve bez granica, LSD kao pokretač kreativnosti, duhovnih vizija. Sa druge Velveti, bez grama ljubavi za same sebe, navučeni na heroin, autodestrukcija, mazohizam, seksualna izopačenost, sve to uz zvučnu kulisu koju do tad nitko nije čuo i ono što je meni, kao piscu, najbitnije – kvalitetnu poeziju. Lou Reed je kao mladić na sveučilištu studirao kreativno pisanje, ali je također kao mladić bio podvrgnut elektroškovima pri pokušaju da ga izlječe od navodne homoseksualnosti. Kad na sve to dođe heroinska ovisnost u životu ti se otvaraju samo dva moguća pravca – kult ili smrt.
Nastavi čitati “Velvet Underground i rock realizam” →
Gotovo su bezbrojne, ali u brojnim slučajevima presudne, uloge koje su životinje imale u ljudskoj povijesti. Toliko su važne da je zapravo nemoguće odvojiti brojna ljudska postignuća od četveronožnih ili ostalih dvonožnih, kao i beznožnih stvorenja. Jednostavno, životinje su oduvijek prisutne u svim sferama ljudskog djelovanja. Neizostavni su dionici ljudske egzistencije i kulture. I dok na važnost životinja za napredak nekih znanosti, prvenstveno medicine, ne treba ni podsjećati, zanimljivo bi se bilo osvrnuti na njihovu ulogu u društvenim znanostima.
Nastavi čitati “Što su životinje društvenim znanstvenicima?” →
Ima građana i glasača koji uporno ponavljaju mantru da stvari treba “prepustiti mladima”, novim generacijama koje nisu opterećene prošlošću, koje će stvari postaviti drugačije, voditi bolje. Ta tvrdnja zvuči zavodljivo, donekle čak i logično. Sve do trenutka kada se takva nadanja ili takve mantre ne sudare s bh. stvarnošću. Sve dok se, recimo, ne ukažu Sarajevo i Banja Luka, sa svojim recentnim gradonačelničkim praksama.
Nastavi čitati “Kad se šarlatani prepiru” →
Izreka “zavadi pa vladaj” (divide et impera) pripisuje se Filipu II Makedonskom. Koristili su je rimski vladar Julije Cezar i francuski car Napoleon (sa sličnim divide ut regnes). Sa stanovišta glavnih nacionalnih stranaka, lijepo i praktično se uklapa u bh. politički prostor.
Nastavi čitati “Je li “prograđanskim” nacionalistima sada i Haris Silajdžić loš?” →
U modernom vremenu, društva koja nisu usvojila prosvjetiteljske vrijednosti, to jest ona čiji članovi nemaju elementarna individualna prava i slobode kako ih shvatamo u posljednjih dvjesto godina, dugoročno teže političkoj dezintegraciji, i dvije Jugoslavije nisu izuzetak: za njihov raspad nije bilo presudno odsustvo širokog konsenzusa »njihovih naroda« pri nastanku već, u oba slučaja, odsustvo liberalne demokratije kada su jednom nastale. Dovodeći argumentaciju do kraja: iz šest hiljada godina pisane historije nije moguće derivirati normu o nastanku država, ali povijesna građa zauzvrat omogućuje važan zaključak o njihovom opstanku ili nestanku u modernom vremenu, dovoljno potvrđen da se približava politološkom zakonu. Taj zakon glasi: s protokom vremena, liberalne demokratije teže uvijek većoj stabilnosti, a vjerovatnoća da se nasilno dezintegriraju teži ka nuli. Formuliran je pretenciozno, skoro deterministički; kao potporu mogli bismo evocirati pojedine ideje Karla Poppera i Ilje Prigogina, i historijsku sudbinu društava statičke neravnoteže (npr. SSSR) koja se raspadaju kada se promijene dominantne okolnosti, za razliku od društava dinamičke ravnoteže, zapadnih demokratija, koje se prilagođavaju promjeni dominantnih okolnosti – no ja ću ovdje uputiti samo na već klasičnu studiju Michaela W. Doylea Kant, Liberal Legacies and Foreign Affairs[1]. Ratovi su daleko najvažniji uzrok raspada pojedinih država, a Doyle je – analizirajući sve ratove od 1790-ih do svoga vremena – pokazao da liberalni režimi ne ratuju jedni s drugima. [I još je, kao kuriozitet bez značaja za našu temu, s obzirom na tempo širenja liberalizma (3 liberalne zemlje početkom 19. stoljeća, 13 sredinom istog stoljeća i 49 nakon Drugog svjetskog rata) ekstrapolacijom došao do zaključka da će globalni trajni mir za koji se zalagao Kant nastupiti 2113. godine…]
Nastavi čitati “Tarik Haverić: Redžić” →
Kampanja za oktobarske, lokalne izbore u punom je jeku u Bosni i Hercegovini. Više od 26.000 kandidata/kandidatkinji ušlo je u utrku za vijećničke i odborničke pozicije u gradskim i opštinskim skupštinama, iza kojih stoje 102 politička subjekta, dok na pozicije načelnika i gradonačelnika pretenduju 142 kandidata/ kandidatkinje.
Nastavi čitati “Kampanja za lokalne izbore 2024: Osim besmislenih slogana kandidati se bave lovom, dobri su ljudi, nezaposleni i časte pivom” →
digitalnademokracija.com