Ima građana i glasača koji uporno ponavljaju mantru da stvari treba “prepustiti mladima”, novim generacijama koje nisu opterećene prošlošću, koje će stvari postaviti drugačije, voditi bolje. Ta tvrdnja zvuči zavodljivo, donekle čak i logično. Sve do trenutka kada se takva nadanja ili takve mantre ne sudare s bh. stvarnošću. Sve dok se, recimo, ne ukažu Sarajevo i Banja Luka, sa svojim recentnim gradonačelničkim praksama.
Nastavi čitati “Kad se šarlatani prepiru” →
Izreka “zavadi pa vladaj” (divide et impera) pripisuje se Filipu II Makedonskom. Koristili su je rimski vladar Julije Cezar i francuski car Napoleon (sa sličnim divide ut regnes). Sa stanovišta glavnih nacionalnih stranaka, lijepo i praktično se uklapa u bh. politički prostor.
Nastavi čitati “Je li “prograđanskim” nacionalistima sada i Haris Silajdžić loš?” →
U modernom vremenu, društva koja nisu usvojila prosvjetiteljske vrijednosti, to jest ona čiji članovi nemaju elementarna individualna prava i slobode kako ih shvatamo u posljednjih dvjesto godina, dugoročno teže političkoj dezintegraciji, i dvije Jugoslavije nisu izuzetak: za njihov raspad nije bilo presudno odsustvo širokog konsenzusa »njihovih naroda« pri nastanku već, u oba slučaja, odsustvo liberalne demokratije kada su jednom nastale. Dovodeći argumentaciju do kraja: iz šest hiljada godina pisane historije nije moguće derivirati normu o nastanku država, ali povijesna građa zauzvrat omogućuje važan zaključak o njihovom opstanku ili nestanku u modernom vremenu, dovoljno potvrđen da se približava politološkom zakonu. Taj zakon glasi: s protokom vremena, liberalne demokratije teže uvijek većoj stabilnosti, a vjerovatnoća da se nasilno dezintegriraju teži ka nuli. Formuliran je pretenciozno, skoro deterministički; kao potporu mogli bismo evocirati pojedine ideje Karla Poppera i Ilje Prigogina, i historijsku sudbinu društava statičke neravnoteže (npr. SSSR) koja se raspadaju kada se promijene dominantne okolnosti, za razliku od društava dinamičke ravnoteže, zapadnih demokratija, koje se prilagođavaju promjeni dominantnih okolnosti – no ja ću ovdje uputiti samo na već klasičnu studiju Michaela W. Doylea Kant, Liberal Legacies and Foreign Affairs[1]. Ratovi su daleko najvažniji uzrok raspada pojedinih država, a Doyle je – analizirajući sve ratove od 1790-ih do svoga vremena – pokazao da liberalni režimi ne ratuju jedni s drugima. [I još je, kao kuriozitet bez značaja za našu temu, s obzirom na tempo širenja liberalizma (3 liberalne zemlje početkom 19. stoljeća, 13 sredinom istog stoljeća i 49 nakon Drugog svjetskog rata) ekstrapolacijom došao do zaključka da će globalni trajni mir za koji se zalagao Kant nastupiti 2113. godine…]
Nastavi čitati “Tarik Haverić: Redžić” →
Kampanja za oktobarske, lokalne izbore u punom je jeku u Bosni i Hercegovini. Više od 26.000 kandidata/kandidatkinji ušlo je u utrku za vijećničke i odborničke pozicije u gradskim i opštinskim skupštinama, iza kojih stoje 102 politička subjekta, dok na pozicije načelnika i gradonačelnika pretenduju 142 kandidata/ kandidatkinje.
Nastavi čitati “Kampanja za lokalne izbore 2024: Osim besmislenih slogana kandidati se bave lovom, dobri su ljudi, nezaposleni i časte pivom” →
Svaki put kad pomislimo da populizam ne može gore, pogriješimo.
Nadajmo se, ali ne treba biti siguran, da je ovo vrhunac ludosti koja je uzela maha kod novije generacije kvazigrađanskih populista. Kada nema sadržaja, ideja, morala, pameti ili zrna originalnosti, tada se poseže za tragičnom prošlošću, koja nije kriva što ju se ovako bijedno zloupotrebljava, prije svega u predizborne svrhe.
Nastavi čitati “Tenk kao simbol populističke praznine” →
OHR je izdao saopćenje na svom Twitter/X nalogu, reagirajući na nacionalistički ispad Džafera Alića, predsjedavajućeg Skupštine HNK, iz redova SDA. Alić smatra “da smo mi vlasnici ove zemlje i da imamo neugodne podstanare iza kojih uvijek moramo uvijek čistiti, mesti, popravljati, izrađivati, graditi, nadograđivati”. Iako nije rekao na koga se odnosi ovo “mi”, svi su iščitali svojatanje Bosne i Hercegovine u ime jednog njenog naroda.
Ovo je novi element u nacionalističkim prepucavanjima u Bosni i Hercegovini. Umjesto populističkih reakcija koje su nažalost neminovne, izdvajamo reakciju OHR-a, koja je mudra i umjerena, pa je ovdje i prenosimo.
***
Nastavi čitati “O ‘vlasnicima’ i ‘podstanarima’ u Bosni i Hercegovini” →
Think Tank 2024 Korčula „School“ je došla svome kraju. Bila je to brza vožnja, a u samo dva dana raspravljalo se o mnogim temama. Kroz prizmu rodne politike, doznali smo mnogo toga. Posebno je istaknuto kako bi bilo korisno da se lijeve stranke više angažiraju na temama rodne ravnopravnosti kao odgovoru na ideološke napade i redefiniranja pristupa feminističke agende.
Nastavi čitati “Think Tank 2024 Korčula „School“: Zaključci i preporuke” →
Zadnjih desetljeća naš se obrazovni sustav ne hajući zapravo stare da, po talentu, i neki jedva naturščici i šmiranti dolaze do diplome i akademskoga statusa glumca. A istodobno zaboravljamo neke velikane koji nikad nisu diplomirali, a najčešće su bili – već po forci svoje darovitosti – osovinama produkcija u kojima su nastupali (sjetimo se samo Josipa Gende ili Milene Dravić, tih kampanelâ glumačkoga poziva u nas).
Nastavi čitati “Delikatni sekundant” →
Sve se mijenja i sve teče. Ne uvijek i nabolje, a svakako ne u u bh. politici, sa svojim nacionalizmima, populizmima, neznanjem i zlobom.
SDP BiH je nekada bio nada u pravedniju, prosperitetniju i multietničku Bosnu i Hercegovinu, ali bilo bi fer reći da je to davno svršena prošlost. Bilo bi također dobro da takva orijentacija preživi barem kao ideja, kao potencija i nada za budućnost.
Nastavi čitati “SDP BiH više nije stranka cijele Bosne i Hercegovine” →
Ovojesenski lokalni izbori prilika su za bosanskohercegovačke Hrvate koji još žive u Bosni i Hercegovini da se izjasne ne samo o komunalnim pitanjima svojih sredina, već i je li moguć politički pluralizam u najmanjem konstitutivnom narodu koji je od 1990. pod šapom HDZ-a BiH.
Nastavi čitati “Test je na lokalu: Da li je moguće dokidanje političke dominacije HDZ-a među bh. Hrvatima?” →
Ovih dana navršilo se 65 godina od objavljivanja albuma Kind of Blue, nesumnjivo jednog od najboljih albuma ikad snimljenih.
Nastavi čitati “Album “Kind of Blue”, remek-djelo jazz glazbe, napunio je 65 godina” →
Danas, kada je očigledno da je projekt najavljivan kao duhovno oslobađanje bosanskog muslimanskog subjekta i moralna i materijalna obnova njegovog svijeta rezultirao njegovim duhovnim, moralnim i materijalnim unižavanjem, metafora »Tunela Vidikovac«, kojom sam završio Kritiku bosanskog uma, više nije održiva: ne samo da bosanski muslimanski subjekt ulazi »sve dublje u tunel, s nepokolebljivim uvjerenjem da se odatle svijet najbolje vidi«[1], već ga bošnjačke kulturne, političke i vjerske elite trajno onesposobljavaju da vidi bilo šta. I čine to uvjeravajući ga da će zapravo tek sada progledati, na način engleskog šarlatana Johna Taylora, »očnog hirurga« koji je u 18. stoljeću u cijeloj Evropi svojim intervencijama – naravno, u najboljoj namjeri! – oslijepio i štaviše ubio stotine ljudi[2].
Nastavi čitati “Promašen projekt i izgubljen slučaj” →
Trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović je pokazatelj da se u dejtonskoj Bosni i Hercegovini može ipak lijepo živjeti.
Naravno, za to je potrebno već u mladim danima ubaciti se u stranačke strukture, u njegovom slučaju SDP-a, te strpljivo i uporno penjati u stranačkoj i institucionalnoj hijerarhiji, pritom pazeći da se nikad ništa konkretno ne učini što bi imalo poboljšalo materijalne živote ljudi u BiH.
Nastavi čitati “Denis Bećirović, hronika političke bezličnosti: Tabula rasa u Predsjedništvu BiH” →
Kad znanstvenici razmatraju ljudske kolonije na Mjesecu, Marsu i dalje, velika se pažnja pridaje duljini putovanja, hrani i riziku od zračenja. Nedvojbeno je da ćemo se suočiti sa surovim okruženjem u dubokom svemiru. Neki mislioci tvrde da je uređivanja genoma način da se osigura da ljudi mogu tolerirati teške uvjete dok budu kročili dalje i dublje u Sunčev sustav.
Nastavi čitati “Ako želimo nastaniti druge planete, morat ćemo koristiti uređivanje genoma i promijeniti ljudski DNK” →
Kibernetički napadi i greške u zaštiti od hakera postaju sve veći problem zbog slabe suradnje tehnoloških tvrtki i političara
U znanstvenofantastičnom filmu Transcedencija glavni glumac Johnny Depp tumači lika koji postane tehnološki svemoćan, njegov računalni kod je sveprisutan i vlada čime god na svijetu poželi. Iako se isprva učini da su mu namjere dobre i da sve čini i zbog ljubavi, stvari ipak odu ukrivo i predaleko, a tada više nema druge nego stvoriti računalni virus kako bi se ubilo digitalnog Johnny Deppa i potpuno uništilo svu umreženu računalnu tehnologiju na svijetu. U “sretnom” završetku film zaključuju scene novog postapokaliptičnog života u potpunom tehnološkom zamračenju, računala više ne služe ničemu osim možda kao stoperi za vrata, a na smetištu su skončali svi pametni telefoni, serveri, routeri, ekrani, kao i ostali uređaji iz visokotehnološke civilizacije.
Nastavi čitati “CrowdStrike i druge digitalne šupljine” →
digitalnademokracija.com