Kultura

Pojavio se drugi, neobjavljeni album grupe Kongres, 40 godina kasnije

Published on 30/11/202508/01/2026 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Sarajevska grupa Kongres izdala je 1984. izvanredan album Zarjavele trobente, i ubrzo potom nestala.

Prije nekoliko godina pisali smo da “ako danas slušate pjesme s jedinog Kongresovog albuma, prvi utisak je da je to znatno bolje, kreativnije i plemenitije od velike većine onoga što je današnja sarajevska, bh. i regionalna scena”.

Grupa je bila i “jedan od najinventivnijih i najprepoznatljivijih bendova koji su se pojavili na sarajevskoj alternativnoj sceni početkom 1980-ih. Kombinirajući elemente new wavea, art-rocka, alternativnog popa i poetskog lirizma, Kongres je stvorio zvuk koji je bio istovremeno sofisticiran i emocionalno izravan”.

Nedavno je na Bandcampu osvanuo njihov neobjavljeni album, Samo da se obogatim. Umjesto Mahira Purivatre pjevač je Emir Cerić, a ostatak benda čine Adam Subašić, Igor Ivanović i Neno Jeleč.

Ovi snimci “predstavljaju važan arhivski dokument i posvećeni su očuvanju naslijeđa benda i uspomeni na preminule članove i saradnike benda Aljošu Buhu, Nenu Jeleča, Zorana Erkmana, Dražena Draleta Jankovića, Davora Papića i Rajka Bartulu Doktora”.

Album sadrži neizbježne zvučne i tekstualno-referentne dodirne točke s objavljenim prvijencem, što je svakako dobro, ali Samo da se obogatim predstavlja i dosta radikalan odmak u nekim svojim elementima – recimo u vokalnoj izvedbi.

Topla preporuka za sve radoznale, za sve ljubitelje novog vala i sarajevske alternativne scene. Zapravo, preporuka svima.

Album možete preslušati i kupiti OVDJE.

Ivan Lovrenović: Mrak gust kao tijesto

Published on 31/10/202508/11/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Iz dnevnika

1995.

Posestrima hrvatskoj i srpskoj, nepovratno se uobličuje bošnjačko-muslimanska povijesna i politička mitologija o naciji i državi. Hiljadugodišnji kontinuitet, linearan, neprekinut i čvrst, od „bogumila” i Crkve bosanske, do današnjih Bošnjaka-muslimana. Neprekinut kontinuitet države Bosne od Kulina do Alije, islam: idealna religija, Turci i islamizacija: ništa traumatično, dapače, dobrodošlo, Hrvati i Srbi: došljaci. Nemaš nikakvih iluzija. Primjeri srpski i hrvatski sasvim uvjerljivo pokazuju da otrežnjenja od te vrste pjanstva nema. Barem da se zabilježi i zna ironični paradoks: bajka o „bogumilima“ izvorno je konstrukt Rima i Katoličke crkve, snažno ju je forsirala austrougarska kulturna politika u Bosni, učvršćivali su je Hrvati, hrvatska književnost i znanost: bosanski fratarski pisci kroz XVII, XVIII, XIX stoljeće, zagrebački svećenik Rački svojom monografijom 1870, polihistor Truhelka, pa sve do Šidaka i do Krleže s njegovom protoreformacijskom i „socijalističkom“ tezom o bogumilima. (Po Račkome Krleža uči o bogumilima i Račkim se oduševljava još u mladim danima: „Franjo Rački. Jedan od naših historijskih preteča: bogumilstvo. Bogumili su prvi koji su na ovom terenu tjerali svoju vlastitu politiku, a to nam je morao objasniti i pokazati jedan pop. Sve je otkriveno tek jučer. Ima tek da se napiše hrvatska historija. Sve je još uvijek na veoma bijednom, mucavom, barbarskom početku.“ – piše u januaru 1918.) I Safvet-beg i Mak Dizdar bogumilsku su bajku uzeli iz te, druge ruke. I iz ruke Solovjeva, Aleksandra Vasiljeviča, genijalnoga rusko-srpskoga fantasta o bogumilima-manihejcima-dualistima. I velikoga nesretnika.*

Nastavi čitati →

Književnost na društvenim mrežama: od boomera do zoomera

Published on 10/10/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

U dosadašnjim nastavcima ovog serijala skrolali smo po profilima autora i projekata kojima je Facebook poslužio kao odskočna daska za uspjeh – ili barem ono što na domaćoj književnoj sceni od milja zovemo uspjehom – a sada krećemo suprotnim smjerom. Provjerit ćemo kako se na mrežama snalaze autorice i autori koji su se već etablirali, a platforme im nude priliku za dodatnu promociju i komunikaciju s publikom. Takvih je, jasno, mnogo više: nema danas književnika ni književnice koji imalo drže do sebe a da nemaju profile barem na Instagramu i Facebooku. I eto prvog problema: kako da ih se, makar provizorno, razmjesti i kategorizira? Kako da ih se podijeli na osnovne tipove i pospremi u odgovarajuće ladice, čisto radi orijentacije?

Tko zna, možda se rješenje skriva na samim mrežama. S usponom društvenih mreža, znamo, u opću upotrebu ušle su dublje nego ikada ranije generacijske podjele: na boomere i na zoomere, na alfe i na milenijalce, na ove i na one i na sve ostale. Netko će, doduše, reći da takve podjele nisu pretjerano ozbiljne. Netko će dodati da, ako nam je zaista stalo da shvatimo šta se u društvu događa, na raspolaganju imamo čitavu lepezu klasnih, rodnih, etničkih i ostalih kategorija koje nude kudikamo suvislije rastere. Netko će primijetiti da generacijske podjele u praksi redovno plešu na rubu ejdžizma, a često taj rub i prelaze.

I svi će oni biti u pravu.

Nastavi čitati →

O Vanji Albahariju

Published on 20/07/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Moj prijatelj Vanja Albahari bio je dobar i težak čovjek. I jedno i drugo u starinskom smislu tih riječi, s tim da je ovo prvo bio daleko više, a drugim je, koliko sam mogao vidjeti, štetio uglavnom sam sebi.

O Vanji kao glumcu i javnoj ličnosti, u rodnom Sarajevu i šire, ne mogu govoriti jer njegov rad i taj dio života ne poznajem dovoljno. Bili smo londonski prijatelji, pa je moj uvid, takav kakav je, neizbježno ograničen kontekstom i vremenskim periodom – nakon što je uradio sve to svoje javno. Mogu samo reći ponešto o čovjeku kojeg sam poznavao.

Nastavi čitati →

Obljetnica albuma: Prince and The Revolution, “Around The World In A Day”

Published on 11/06/202511/06/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

“Open Your Heart Open Your Mind / A Train Is Leaving All Day / A Wonderful Trip Through Our Time / And Laughter is All U Pay.”

Ovo su prve riječi koje je Prince otpjevao nakon legendarnog albuma Purple Rain. I osim što su evocirale potpuno novu vrstu slatke psihodelije koju će album pružiti slušatelju, taj metaforički vlak bio je na potpuno novim tračnicama.

Nastavi čitati →

Sarajevske sveske – Interkulturalna časopisna biblioteka

Published on 20/05/202526/05/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Sarajevske sveske su, bez sumnje, najbolji i najveći interkulturni časopisni projekat nastao poslije krvavog raspada Titove Jugoslavije na prostoru zemalja formiranih nakon rata 1991-1995. Kad se izrekne ovakva ocjena, onda je nužno podastrijeti neke argumente za nju.

Prvi i najvažniji argument jeste rušenje granica koje je uspostavio nacionalizam između nekada jedinstvene književne prakse u kojoj su nacionalne književnosti bile toliko isprepletene da se, pogotovo kad su u pitanju književne nagrade, moglo govoriti o njihovom zajedničkom kanonu. On je bio prisutan i u čitankama, pa su na prostoru Socijalističke federativne republike Jugoslavije učenici čitali praktično isti književni kanon. To je bio plod duge tradicije književnog zajedništva na južnoslavenskom području, koja je začeta još u antikolonizatorskom stavu romantičara, a ovjerena u ideji bratstva i jedinstva i Krležinoj borbi za autonomiju književnosti iz Dijalektičkog antibarbarusa, pisanog između dva svjetska rata i kasnijeg Referata, izloženog na Kongresu jugoslavenskih pisaca u Ljubljani 1952. Titova Jugoslavija bila je emancipatorska književna i prevodilačka radionica u kojoj se ovdašnja književnost ogledala u onoj svjetskoj.

Nastavi čitati →

„Tvrđava“ Meše Selimovića – amblematski znak socijalističkog estetizma i primjer modusa modernističke proze sa junakom apsurdnog iskustva

Published on 03/03/202503/03/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Na primjeru jezičko-stilskih struktura romana „Tvrđava“ Meše Selimovića ukazivaće se na temeljne postulate poetike socijalističkog estetizma, bez namjere da se pruži sveobuhvatna analiza svih značenja iskazanih ovim romanom. Djelo pripada kategoriji romana koji su modelovani oko tzv. junaka apsurdnog iskustva koji je utemeljio Ivo Andrić u „Prokletoj avliji“, a koji su dalje, između ostalih, uobličavali Mihailo Lalić u „Lelejskoj gori“, Ranko Marinković u „Kiklopu“, Slobodan Novak u „Mirisi zlato i tamjan“ i Vladan Desnica u „Proljeće Ivana Galeba“ (Kazaz 2010, 40). Dakle, Selimovićev roman posmatra se kao amblematski znak čitave poetike socijalističkog estetizma, ali i kao primjer za potkategoriju unutar ove poetike koja je, prema Kazazu, nazvana „romani modelovani oko junaka apsurdnog iskustva“.

Nastavi čitati →

Podsjećanje na jedan jako zanimljiv projekt: Via Talas, ‘Perfektan dan za banana ribe’

Published on 26/02/202526/02/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Danas zaboravljena, grupa Via Talas imala je potencijala uraditi mnogo više. Kako piše Rockomotiva, Sarajevo Disk je 1983. objavio jedini album beogradskog sastava Via Talas pod nazivom “Perfektan dan za banana ribe”.

Via Talas su bili novovalna grupa bas gitariste Bojana Pečara, a vokalna solistica je bila Mira Mijatović, kćerka Cvjetina Mijatovića (političar, obnašao dužnost predsjednika Kolektivnog predsjedništva Jugoslavije od 1980. do 1981. godine). Ostali članovi grupe su bili Dušan Gerzić Gera (saksofon, bubnjevi) i Miško Petrović Plavi (bass, gitara, prateći vokal).

Nastavi čitati →

The Hahas and the Blablas – album prvijenac i europska turneja

Published on 13/02/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nakon pet najavnih singlova, zagrebačka grupa The Hahas and the Blablas ovih je dana izbacila istoimeni album. Pjesme se žanrovski kreću od new-wavea, preko synth punka, pa sve do power popa. Ludistički pristup tekstovima i reference iz pop-kulture konstanta su ovog uratka od nekih 25 minuta. Album je donekle namjerno alternativan, što je mala zamjerka, ali uz dobre sviračke dionice dojam je na kraju pozitivan.

Nastavi čitati →

Teofil Pančić: Ljudi sa bilborda

Published on 05/02/202517/02/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Dobro, do centra Zemuna bilo je lako, tu tek počinju problemi. Pozni je decembar, onaj raspomamni vakat između Božića i Nove godine, i čini ti se da su ama baš svi koji žive u ovom gradu odlučili da se utrontaju i provozaju se Preko, tek da vide šta ima. A nema ništa, ili bar ništa što bi opravdalo toliku gnjavažu. Ipak, eto i mene kod Robne kuće, tu se, puf-pant, jedvice utrpavam u prepuni 706 iz ustaničke Batajnice, u onaj neprevaziđeni Ikarusov model “limena kanta”, onaj u kojem je vazda mračno, hladno i smrdi, a sada je još i nepodnošljiva gužva; što sam stariji, to sam neotporniji na stisku, na uzbibani, šmrktavi, mnogoglavi GSP-organizam, na svo to prisilno sardinisanje ljudskih telesina, a znam da me čeka dug put, prelazak preko Brankovog mosta u pet-šest popodne mesecima je već ozbiljan i dugotrajan posao, za to bih vreme lako stigao do Novog Sada, i to sve idući kroz obe pazove i ostale inđije. Odustajem na Karađorđevom trgu, sačekaću ovde neku petnaesticu, njih bar ima mnogo, sigurno je manje strašno. I nailazi jedna takva, model kraći i noviji, svetliji i topliji, a bogme i bez preteranog krkljanca, parkiram se preko puta srednjih vrata, oslanjam se o one horizontalno položene rukohvatne šipke koje podsećaju na cevi centralnog grejanja, gnjezdeći se u pozu u kojoj ću moći da uposlim ruke držeći novine, a da ipak ne posrnem pri prvom majstorovom kočenju, prvom od mnogih koje nam predstoji u višekilometarskoj koloni onih koji bi da prođu kroz Uska Vrata Beograda, sa ili bez biblijskih konotacija.

Nastavi čitati →

Ivan Lovrenović, dnevnički zapisi

Published on 03/02/202503/02/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Iz dnevnika 2023/2024.

Tko još uopće pamti užas prvoga i drugog rata u Čečeniji, užas grada Groznoga? Čečenija danas: postsovjetska šerijatska satrapija Putinu na usluzi sa šefom Kadirovim koji za ruske interese ratuje protiv Ukrajine. Svijet danas, dvadeset i tri godine kasnije: izraelska vlada i vojska, Hamasova vlada i vojska u istrebljivačkom ratu, o kojemu će se nešto pouzdanije znati tko zna kada, ako ikada. A između Čečenije godine 2000. i današnjega svijeta: njujorški Blizanci, Irak, Libija, Afganistan, ISIL, Sirija, Sudan, Jemen, Mijanmar, Ujguri u Kini, Gorski Karabah… – što sve to govori o svijetu, o historiji skupa s njezinim stranama, onoj krivoj i onoj pravoj, o kojima isprazno blagoglagoljaju političari, novinari, intelektualci, pisci-penklubovci?

Nastavi čitati →

Dunije: hrvatska etno supergrupa i vrijedna kulturna činjenica

Published on 08/01/202517/02/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Grupa Dunije objavila je album “Bilo je sada” u drugoj polovini prošle godine. Grupu čine Dunja Knebl, Nina Romić i Jelena Galić, a neki kažu da je to ujedno i nova supergrupa na hrvatskoj etno/world music sceni.

Magično-mistični glas Dunje Knebl, melankolija pjevane riječi, prevashodno ili isključivo ženska iskustvena tuga i tragedija obilježja su ovog remek-djela. Pjesme koje se nalaze na albumu “najviše dolaze iz Podravine i Međimurja, ali ima tu i Zagorja i prstohvat Dalmacije”. Pjesme u ovakvoj aranžmarskoj varijanti nikada nisu snimljene, što je sama po sebi važna etnomuzikološka i općekulturna činjenica.

Nastavi čitati →

Milomir Kovačević Strašni: “Fotograf je svjedok svog vremena”

Published on 28/12/2024 by Digitalna demokracijaKomentiraj

“Ljudi površno govore o gradovima. Treba znati ljude, dočekati zoru, ponoć, čistače ulica; treba popiti zadnje piće, zatvarati barove, promatrati prolaznike…”, kazao je kultni sarajevsko-pariški fotoreporter i umjetnički fotograf Milomir Kovačević Strašni u emisiji Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić.

Nastavi čitati →

Fatima Maslić: Džumhurovi crteži za Andrićevu „Priču o vezirovom slonu“

Published on 22/12/202417/02/2025 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Riječ na predstavljanju izdanja izdavačke kuće „Dram radosti“ iz Travnika u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu 6. 12. 2024.

Kao nekoga ko je dugi niz godina involviran u travničku priču o Ivi Andriću i ko je slučajno bio svjedokom prisustva Zulfikara Zuke Džumhura u Travniku davne 1985. godine kada je radio ilustracije za planirano bibliotečko izdanje Andrićeve pripovijetke “Priča o vezirovom slonu”, obradovala me je prilika da napišem nešto o tim ilustracijama i njihovu nastanku.

Nastavi čitati →

Šest najkraćih kratkih priča

Published on 15/12/2024 by Digitalna demokracijaKomentiraj

Ljeto

Nad gradom sviće dan pun neba koje se pravi da su mu namjere nevine i nježne. Uskoro će se zalijepiti za moje prozore, za asfalt ispred njih, za zidove i krovove, u tome nema nimalo nježnosti ni nevinosti. Žuta se vrpca zapliće u mračni čvor nad mojim riječima i rečenicama, uzalud ću ih nagovarati da se pokrenu. Vrućina ih pretvara u male malaksale gmizavce bez oslonca.

Dan je zamotan u svoju uobičajenu boju malo izgužvanu od spavanja.

Nastavi čitati →