Kandidiranje Slavena Kovačevića je nepoštivanje i ponižavanje Bosne i Hercegovine

Optimizam je riskantna rabota. Milan Kundera je tvrdio da je optimizam opijum za narod, i to ima smisla, pogotovo u BiH. Svaki put kada se ponadamo da je najslabija karika ovog društva – politika – pokazala znakove pomaka nabolje, jedan ili više populističkih provokatora potrude se da se  razočaramo. Kada je Bosna i Hercegovina počela ubrzano napredovati na europskom putu, Milorad Dodik se potrudio da se taj iznimno važan proces zakoči. Što lošije, to bolje. 

Najnoviji primjer je kandidiranje Slavena Kovačevića za Predsjedništvo BiH na općim izborima naredne godine. Za one koji ne znaju, Kovačević je bio savjetnik Željka Komšića kada je tužio BiH pred Europskim sudom za ljudska prava, jer se kao pripadnik Ostalih nije mogao kandidirati za Predsjedništvo i Dom naroda. Ovaj sud je “prvobitno 2023. utvrdio novi oblik diskriminacije u ustavnopravnom poretku BiH u pogledu Kovačevićeve nezastupljenosti u Domu naroda Parlamentarne skupštine i Predsjedništvu BiH, međutim, ove godine je poništio tu prvostepenu presudu navodeći da ljudska prava nisu prekršena”. Razlog je taj što se Kovačević u više navrata različito izjašnjavao o svojoj narodnosti, cinik bi rekao onako kako mu je u datom trenutku odgovaralo. 

Nastavi čitati “Kandidiranje Slavena Kovačevića je nepoštivanje i ponižavanje Bosne i Hercegovine”

Pojavio se drugi, neobjavljeni album grupe Kongres, 40 godina kasnije

Sarajevska grupa Kongres izdala je 1984. izvanredan album Zarjavele trobente, i ubrzo potom nestala.

Prije nekoliko godina pisali smo da “ako danas slušate pjesme s jedinog Kongresovog albuma, prvi utisak je da je to znatno bolje, kreativnije i plemenitije od velike većine onoga što je današnja sarajevska, bh. i regionalna scena”.

Grupa je bila i “jedan od najinventivnijih i najprepoznatljivijih bendova koji su se pojavili na sarajevskoj alternativnoj sceni početkom 1980-ih. Kombinirajući elemente new wavea, art-rocka, alternativnog popa i poetskog lirizma, Kongres je stvorio zvuk koji je bio istovremeno sofisticiran i emocionalno izravan”.

Nedavno je na Bandcampu osvanuo njihov neobjavljeni album, Samo da se obogatim. Umjesto Mahira Purivatre pjevač je Emir Cerić, a ostatak benda čine Adam Subašić, Igor Ivanović i Neno Jeleč.

Ovi snimci “predstavljaju važan arhivski dokument i posvećeni su očuvanju naslijeđa benda i uspomeni na preminule članove i saradnike benda Aljošu Buhu, Nenu Jeleča, Zorana Erkmana, Dražena Draleta Jankovića, Davora Papića i Rajka Bartulu Doktora”.

Album sadrži neizbježne zvučne i tekstualno-referentne dodirne točke s objavljenim prvijencem, što je svakako dobro, ali Samo da se obogatim predstavlja i dosta radikalan odmak u nekim svojim elementima – recimo u vokalnoj izvedbi.

Topla preporuka za sve radoznale, za sve ljubitelje novog vala i sarajevske alternativne scene. Zapravo, preporuka svima.

Album možete preslušati i kupiti OVDJE.

Kako je „novi primitivizam“ pretvoren u nekrolog naše propasti

Ljudi su bića navike: ista kafa ujutro, ista ruta do posla, ista iluzija da smo slobodni baš onda kad biramo između dvije vrste jogurta na polici. I premda sam, kako se to voli reći, odvajkada ulagao napore da unesem dinamiku u sopstvenu egzistenciju – vođen onim permanentnim FOMO sindromom koji bi i Seneku natjerao da kupi kartu za svaki opskurni party samo da ne bi propustio dobar dernek – što sam stariji, to me brže usisava centrifuga rutine.

Jedna od mojih tvrdokornijih navika jeste obilazak knjižara: razgledam police, listam naslove, pratim izdavaštvo u ostatku nekadašnje Jugoslavije, od beletristike do publicistike i sve između, pa čak i poneki strip, ako me stigne nostalgija.

U takvom jednom obilasku, nedavno, sjetio sam se perioda nakon što je Laguna, prije dobrih deset godina, objavila knjigu enigmatičnog naslova Kako biti Parižanka gde god da si, kolektivnog djela pet-šest autorki. Zavladala je tada prava pomama među ženama koje sam poznavao – a, vjerujte, nisam imao malo prilike da to promatram iz prvog reda. Posebno me fascinirao primjer jedne anarho-sindikalistkinje koju sam godinama sretao po studentskim protestima i plenumima, a koja je preko noći promijenila – kako bi današnji mudroseri rekli – rakurs.

Nastavi čitati “Kako je „novi primitivizam“ pretvoren u nekrolog naše propasti”

O Vanji Albahariju

Moj prijatelj Vanja Albahari bio je dobar i težak čovjek. I jedno i drugo u starinskom smislu tih riječi, s tim da je ovo prvo bio daleko više, a drugim je, koliko sam mogao vidjeti, štetio uglavnom sam sebi.

O Vanji kao glumcu i javnoj ličnosti, u rodnom Sarajevu i šire, ne mogu govoriti jer njegov rad i taj dio života ne poznajem dovoljno. Bili smo londonski prijatelji, pa je moj uvid, takav kakav je, neizbježno ograničen kontekstom i vremenskim periodom – nakon što je uradio sve to svoje javno. Mogu samo reći ponešto o čovjeku kojeg sam poznavao.  

Nastavi čitati “O Vanji Albahariju”

U slavu KK Bosna

Nakon gotovo dvadeset godina, KK Bosna se ponovo u eliti. Još donedavno, činilo se da je klub klinički mrtav, primoran na fuziju s malopoznatim sarajevskim KK Royalom, pa potom strmoglavljeno potonuo u drugu ligu BiH, kao da nestaje bez traga. No, vjetrovi su se promijenili. Podrškom vlasti Kantona i Grada te vizijom i upornošću Dubravka Barbarića, otpočeo je mukotrpan, ali dosljedan povratak

Nastavi čitati “U slavu KK Bosna”

»Naša islamska stvar«

U septembru 1947. jugoslavenske vlasti osudile su hafiza Mahmuda Traljića na deset godina zatvora. Bio je optužen da je, kao pripadnik tzv. »Dobračine grupe«, radio na rušenju postojećeg poretka u Jugoslaviji. Tih deset godina odležao je skoro u potpunosti, zato što nije htio da podnese molbu za umanjenje kazne. U molbi bi morao izjaviti da se kaje, a on se – kako je potvrdio u jednom intervjuu iz 1991, kada je partijska država već bila propala – nije kajao za ono što je radio, budući da je to bilo »sve sa najboljom namjerom, te sa željom da pomogne[m] islamsku stvar u našim krajevima«[1].

Nastavi čitati “»Naša islamska stvar«”

Sarajevski vozači zaslužuju gužve koje sami stvaraju

Ovih dana svjedočimo saobraćajnom kolapsu u Sarajevu. Nesnosne gužve postale su svakodnevnica. I ne radi se samo o povremenim radovima ili saobraćajnim nesrećama, koji objektivno mogu usporiti protok vozila. U pitanju su, čini se, i kulturološki razlozi, gdje posjedovanje i upotreba auta ima svoju statusnu ulogu. To je možda i razumljivo, ali onda treba biti razumljivo i sve češće mrcvarenje u dugačkim redovima od Predsjedništva do Otoke i dalje. I, naravno, još gori zrak koji udišemo.

U svijetu se udomaćila izreka “nisi zapeo u prometu, ti si promet”, koja kao da je urađena za sarajevske vozače. Koliko smisla ima sjesti u automobil, znajući da su gužve i stres neminovni? Ta vrsta vozačkog mazohizma teško je shvatljiva.

Nastavi čitati “Sarajevski vozači zaslužuju gužve koje sami stvaraju”

Povijest i mit

Piše: Tarik Haverić

Ansatzpunkt[1] za koji se ovdje odlučujem potkrepljuje tezu da historijske pripovijesti kojima se bosanski muslimanski subjekt samopotvrđuje ne govore o događajima već su i same događaji odnosno komunikacijski činovi[2]. Radi se o načinu na koji nekadašnji bosanskomuslimanski a današnji bošnjački autori predstavljaju upad Eugena Savojskog u Bosnu u oktobru 1697.

Nastavi čitati “Povijest i mit”

Tenk kao simbol populističke praznine

Svaki put kad pomislimo da populizam ne može gore, pogriješimo.

Nadajmo se, ali ne treba biti siguran, da je ovo vrhunac ludosti koja je uzela maha kod novije generacije kvazigrađanskih populista. Kada nema sadržaja, ideja, morala, pameti ili zrna originalnosti, tada se poseže za tragičnom prošlošću, koja nije kriva što ju se ovako bijedno zloupotrebljava, prije svega u predizborne svrhe.

Nastavi čitati “Tenk kao simbol populističke praznine”

Esma Numanović je talent na koji treba računati

Za razliku od politike o kojoj najčešće pišemo, Bosna i Hercegovina je puna talentiranih ljudi na drugim poljima.

Esma Numanović je bosanskohercegovačka kantautorica s njemačkim primjesama. Tvrdi da je u njenom radu žanr ne definira, ali dominantan ton njenih pjesama sadrži primjese popa, rocka, soula, sevdaha, flamenka i reggae-a.

Nastavi čitati “Esma Numanović je talent na koji treba računati”

Velegradonačelnik

Kako se zahuktava pretpredizborna kampanja za lokalne izbore u oktobru 2024, vrijedi prisjetiti se jednog dokumenta iz kampanje za opšte izbore 2022. Bio je to »Plan razvoja Sarajeva do 2035. godine« koji je, uime Stranke demokratske akcije, predstavio arhitekt Faruk Kapidžić. SDA je, samo ako opet dođe na vlast, obećavala divne stvari: izmještanje željezničke pruge, smetljišta Smiljevići i Međunarodnog aerodroma Sarajevo, izgradnju manjih stambenih naselja, ugostiteljskih građevina i sadržaja za rekreaciju na padinama brda Žuč, desetine parkova i kej niz rijeku Bosnu…     

Nastavi čitati “Velegradonačelnik”

Trojka i “kulturkampf”: Okretanje ka individualnim slobodama

Na proljeće 2010. godine prvi put sam posjetio Zagreb. Na zagrebačkom Hipodromu je te – pokazaće se – kišovite subote nastupala Metalika, a ja sam s trojicom prijatelja, od kojih jedan na moju veliku tugu nije više među živima, otputovao vozom u hrvatsku prestonicu da – kako bi rekla braća Hrvati – nazočim koncertu.

Nastavi čitati “Trojka i “kulturkampf”: Okretanje ka individualnim slobodama”

Hoće li Sarajevo izgubiti bitku protiv svojih nacionalista?

“Po žvaljama vuče na migrante“, „Pseto, gnjida“, „Muslimanski poCetnik“, „Ko zna ko je ovu džukelu pravio“, pozivi na fizički obračun, otkaz sa radnog mjesta, „dozivanje pameti“… ovako najčešće prolaze oni koji se u BiH usude propitivati mišljenje većine. 
Obračun sa neistomišljenicima ne podrazumijeva razmjenu argumenata nego armiju ljudi spremnih izreći najodvratnije uvrede, pritom izvlačeći iz konteksta iznesene stavove i potpuno zanemarujući ukupni društveni angažman onog po kojem pljuju. 

Nastavi čitati “Hoće li Sarajevo izgubiti bitku protiv svojih nacionalista?”

Možeš ljude prognati iz svoje kulture, ali računaj da će to biti trajno

Jako zanimljiv razgovor obavio je i objavio Lado Tomičić s Miljenkom Jergovićem. Izgleda da nije bilo tabu tema, a iz mnoštva njih izdvajaju se one “o politici u Hrvatskoj i BiH, bezosjećajnosti za drugoga, izgonu Ive Andrića iz hrvatske književnosti, genijalnosti Emira Kusturice, mitovima o Sarajevu, vlastitom položaju u ovdašnjim kulturama, istupanju iz PEN-a BiH, ali i o Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984, te Sarajevskom procesu godinu dana ranije”.

Nastavi čitati “Možeš ljude prognati iz svoje kulture, ali računaj da će to biti trajno”

PROPALO DRUŠTVO I NJEGOVI NEPRIJATELJI: Kako smo mi današnji postali tužna karikatura nas nekadašnjih?

„Kako je neko kao što si ti postao to što si ti postala“? Ovo pitanje postavlja Cary Grant svojoj partnerici Evi Marie Saint u filmu „Sjever-sjeverozapad“ Alfreda Hitchcocka. Saintova je tipična Hitchcockova fatalna plavuša sa tajnom, lijepa, zavodljiva, šarmantna, inteligentna, a istovremeno i opasna, prijetvorna, nepredvidiva, neukrotiva.

Nastavi čitati “PROPALO DRUŠTVO I NJEGOVI NEPRIJATELJI: Kako smo mi današnji postali tužna karikatura nas nekadašnjih?”