Kategorija: Društvo

Ivan Lovrenović: slučaj fra Eduarda Žilića

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Odlomak iz rukopisa

U samostanu u Bregalničkoj ulici Hrgić zatječe fra Eduarda Žilića koji tu služi još od 1945, a ostat će i poslije Hrgića, sve do ljeta 1964. Sve je u Žilićevu slučaju neuobičajeno. Izuzetno nadaren student, on poslije Sarajeva teologiju studira u Parizu na Katoličkom institutu, gdje doktorira 1929. s tezom indikativna naslova La Morale chrétienne et la fonction sociale de la propriété (Kršćanski moral i društvena funkcija vlasništva). Potom, sve do 1945, na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu predaje dvanaest teoloških predmeta. Ima ozbiljne znanstveno-pedagoške ambicije, ali ga odmah stižu razočaranja. Ovako piše o tome:  „Bio sam počeo predavati najidealnije i kanio se posvetiti isključivo profesuri teologije i pisanju apologetskih i socioloških rasprava, brošura i knjiga, ali me nerazumijevanje tadanjeg provincijala Markušića odmah u početku skrenulo daleko s tog puta. Bio sam cijelo vrijeme profesor, ali ne zagrijan jer sam se morao, po naređenju provincijala i traženju ondašnjih bogoslova, držati samo priručnika (kao u srednjoj školi). Prve generacije bogoslova, kojima sam predavao, malo su marile za teološki studij, zadovoljavale se s najnužnijim, a neki su izbjegavali i to.“

Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: slučaj fra Eduarda Žilića” →

»Naša islamska stvar«

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U septembru 1947. jugoslavenske vlasti osudile su hafiza Mahmuda Traljića na deset godina zatvora. Bio je optužen da je, kao pripadnik tzv. »Dobračine grupe«, radio na rušenju postojećeg poretka u Jugoslaviji. Tih deset godina odležao je skoro u potpunosti, zato što nije htio da podnese molbu za umanjenje kazne. U molbi bi morao izjaviti da se kaje, a on se – kako je potvrdio u jednom intervjuu iz 1991, kada je partijska država već bila propala – nije kajao za ono što je radio, budući da je to bilo »sve sa najboljom namjerom, te sa željom da pomogne[m] islamsku stvar u našim krajevima«[1].

Nastavi čitati “»Naša islamska stvar«” →

Devet litara vode u rezervi: kako se baltičke i nordijske zemlje pripremaju za krizu ili rat

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Uz rat koji bjesni u Ukrajini, sabotažu podmorske infrastrukture u Baltičkom moru i sve agresivniju nuklearnu retoriku iz Rusije, mnoge zemlje u regiji svojim građanima daju savjete kako se pripremiti za krizu, izvanredno stanje ili rat.

Baltičke države koje graniče s Rusijom – Estonija , Latvija i Litva – redovito su ažurirale javne informacije u proteklom desetljeću, što djelomično proizlazi iz povijesnog iskustva sovjetske okupacije i straha da se nešto slično ne ponovi.

Nastavi čitati “Devet litara vode u rezervi: kako se baltičke i nordijske zemlje pripremaju za krizu ili rat” →

Sarajevski vozači zaslužuju gužve koje sami stvaraju

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Ovih dana svjedočimo saobraćajnom kolapsu u Sarajevu. Nesnosne gužve postale su svakodnevnica. I ne radi se samo o povremenim radovima ili saobraćajnim nesrećama, koji objektivno mogu usporiti protok vozila. U pitanju su, čini se, i kulturološki razlozi, gdje posjedovanje i upotreba auta ima svoju statusnu ulogu. To je možda i razumljivo, ali onda treba biti razumljivo i sve češće mrcvarenje u dugačkim redovima od Predsjedništva do Otoke i dalje. I, naravno, još gori zrak koji udišemo.

U svijetu se udomaćila izreka “nisi zapeo u prometu, ti si promet”, koja kao da je urađena za sarajevske vozače. Koliko smisla ima sjesti u automobil, znajući da su gužve i stres neminovni? Ta vrsta vozačkog mazohizma teško je shvatljiva.

Nastavi čitati “Sarajevski vozači zaslužuju gužve koje sami stvaraju” →

Ponižavajući odnos prema institucijama kulture i bh. identitetu

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Piše: Asim Mujkić

Jadan je i ponižavajući odnos prema bosanskohercegovačkim institucijama kulture i generalno prema svemu što u svom nazivu ima pridjev „bosanskohercegovački“, prema svemu što čuva i njeguje ono što se u najširem smislu može odrediti kao bosanskohercegovački identitet.

Cijelo ljeto bespomoćno i sa stidom mogli smo svjedočiti tragediji Nacionalne biblioteke, kao što smo prije nekoliko godina svjedočili ruiniranju Zemaljskog muzeja. Bešćutno, i to od onih političkih snaga kojima su puna usta države, milenijumskog kontinuiteta, gledali smo kako se ove institucije bosanskohercegovačkog identiteta, naša duhovna, kulturna lična karta, šaltaju s jednog na drugi nivo vlasti, kako se vješto, pozivajući se na ovaj ili onaj član Dejtona, ili zakona o ovom i onom odbacuje vlastita odgovornost.

Nastavi čitati “Ponižavajući odnos prema institucijama kulture i bh. identitetu” →

Umjetna inteligencija, sociologija i Uber znanost­­­

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

S postupnim usađivanjem umjetne inteligencije u javni diskurs polako se vučemo ka raspravama o budućnosti: o zamjeni poslova, promjenama u zaposlenosti i djelatnostima, lažnim vijestima i dubokim lažnjacima. Dok se dobar dio priča o umjetnoj inteligencije vrti oko suradnje, nadopunjavanja i pojačavanja sposobnosti, neke djelatnosti su već izvrgnute eksperimentalnoj generativnoj ekonomiji. Na udaru su prevoditelji, analitičari podataka te, ironično, programeri i digitalni umjetnici. Izazov nove tehnologije toliko je dalekosežan da zapravo udara u temelje smisla ljudske djelatnosti pred kojim ni istinski kapitalisti ne mogu zažmiriti. No, što je sa sociologijom?

Nastavi čitati “Umjetna inteligencija, sociologija i Uber znanost­­­” →

Povijest i mit

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Piše: Tarik Haverić

Ansatzpunkt[1] za koji se ovdje odlučujem potkrepljuje tezu da historijske pripovijesti kojima se bosanski muslimanski subjekt samopotvrđuje ne govore o događajima već su i same događaji odnosno komunikacijski činovi[2]. Radi se o načinu na koji nekadašnji bosanskomuslimanski a današnji bošnjački autori predstavljaju upad Eugena Savojskog u Bosnu u oktobru 1697.

Nastavi čitati “Povijest i mit” →

Smrt Jugoslavije: sudionici govore što su radili

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Smrt Jugoslavije je BBC-jeva dokumentarna serija, prvi put emitirana u rujnu i listopadu 1995., i dopunjena 1996. To je također i naslov BBC-jeve knjige, čiji su autori Allan Little i Laura Silber. Knjiga i serija pokrivaju raspad Jugoslavije, ratove koji su uslijedili i potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Serija se koristi kombinacijom arhivskih snimaka, uz veliki broj intervjua s većinom glavnih protagonista, uključujući Slobodana Miloševića , Radovana Karadžića , Franju Tuđmana i Aliju Izetbegovića, kao i članove međunarodne zajednice koji su bili aktivni u brojnim mirovnim inicijativama.

Nastavi čitati “Smrt Jugoslavije: sudionici govore što su radili” →

Dan žalosti i noć radosti: Kada si prvi, svega si vrijedan

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Zaista bih volio vjerovati u humanost političkih “elita”, ali bezbroj puta do sada sam se uvjerio u suprotno. Zbog toga nisam povjerovao ni da se probudila tokom posljednjih strašnih poplava koje su izazvale velika stradanja. I pored deklarativnih izjava sućuti i podrške, mnogi od njih tragediju su iskoristili za nastavak kampanje čak i tokom obavezne predizborne šutnje, a neki su već sutradan euforično slavili rezultate. I pored Dana žalosti, proglašenih u gradovima pogođenim poplavama, pjevalo se, plesalo, trubilo, urlikalo, ispaljivali se vatrometi, puhalo u torte, dernečilo cijelu noć do jutra. 

Nastavi čitati “Dan žalosti i noć radosti: Kada si prvi, svega si vrijedan” →

Što su životinje društvenim znanstvenicima?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Gotovo su bezbrojne, ali u brojnim slučajevima presudne, uloge koje su životinje imale u ljudskoj povijesti. Toliko su važne da je zapravo nemoguće odvojiti brojna ljudska postignuća od četveronožnih ili ostalih dvonožnih, kao i beznožnih stvorenja. Jednostavno, životinje su oduvijek prisutne u svim sferama ljudskog djelovanja. Neizostavni su dionici ljudske egzistencije i kulture. I dok na važnost životinja za napredak nekih znanosti, prvenstveno medicine, ne treba ni podsjećati, zanimljivo bi se bilo osvrnuti na njihovu ulogu u društvenim znanostima.

Nastavi čitati “Što su životinje društvenim znanstvenicima?” →

Kad se šarlatani prepiru

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Ima građana i glasača koji uporno ponavljaju mantru da stvari treba “prepustiti mladima”, novim generacijama koje nisu opterećene prošlošću, koje će stvari postaviti drugačije, voditi bolje. Ta tvrdnja zvuči zavodljivo, donekle čak i logično. Sve do trenutka kada se takva nadanja ili takve mantre ne sudare s bh. stvarnošću. Sve dok se, recimo, ne ukažu Sarajevo i Banja Luka, sa svojim recentnim gradonačelničkim praksama.

Nastavi čitati “Kad se šarlatani prepiru” →

Tarik Haverić: Redžić

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U modernom vremenu, društva koja nisu usvojila prosvjetiteljske vrijednosti, to jest ona čiji članovi nemaju elementarna individualna prava i slobode kako ih shvatamo u posljednjih dvjesto godina, dugoročno teže političkoj dezintegraciji, i dvije Jugoslavije nisu izuzetak: za njihov raspad nije bilo presudno odsustvo širokog konsenzusa »njihovih naroda« pri nastanku već, u oba slučaja, odsustvo liberalne demokratije kada su jednom nastale. Dovodeći argumentaciju do kraja: iz šest hiljada godina pisane historije nije moguće derivirati normu o nastanku država, ali povijesna građa zauzvrat omogućuje važan zaključak o njihovom opstanku ili nestanku u modernom vremenu, dovoljno potvrđen da se približava politološkom zakonu. Taj zakon glasi: s protokom vremena, liberalne demokratije teže uvijek većoj stabilnosti, a vjerovatnoća da se nasilno dezintegriraju teži ka nuli. Formuliran je pretenciozno, skoro deterministički; kao potporu mogli bismo evocirati pojedine ideje Karla Poppera i Ilje Prigogina, i historijsku sudbinu društava statičke neravnoteže (npr. SSSR) koja se raspadaju kada se promijene dominantne okolnosti, za razliku od društava dinamičke ravnoteže, zapadnih demokratija, koje se prilagođavaju promjeni dominantnih okolnosti – no ja ću ovdje uputiti samo na već klasičnu studiju Michaela W. Doylea Kant, Liberal Legacies and Foreign Affairs[1]. Ratovi su daleko najvažniji uzrok raspada pojedinih država, a Doyle je – analizirajući sve ratove od 1790-ih do svoga vremena – pokazao da liberalni režimi ne ratuju jedni s drugima. [I još je, kao kuriozitet bez značaja za našu temu, s obzirom na tempo širenja liberalizma (3 liberalne zemlje početkom 19. stoljeća, 13 sredinom istog stoljeća i 49 nakon Drugog svjetskog rata) ekstrapolacijom došao do zaključka da će globalni trajni mir za koji se zalagao Kant nastupiti 2113. godine…] 

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Redžić” →

Tenk kao simbol populističke praznine

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Svaki put kad pomislimo da populizam ne može gore, pogriješimo.

Nadajmo se, ali ne treba biti siguran, da je ovo vrhunac ludosti koja je uzela maha kod novije generacije kvazigrađanskih populista. Kada nema sadržaja, ideja, morala, pameti ili zrna originalnosti, tada se poseže za tragičnom prošlošću, koja nije kriva što ju se ovako bijedno zloupotrebljava, prije svega u predizborne svrhe.

Nastavi čitati “Tenk kao simbol populističke praznine” →

Think Tank 2024 Korčula „School“: Zaključci i preporuke

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Think Tank 2024 Korčula „School“ je došla svome kraju. Bila je to brza vožnja, a u samo dva dana raspravljalo se o mnogim temama. Kroz prizmu rodne politike, doznali smo mnogo toga. Posebno je istaknuto kako bi bilo korisno da se lijeve stranke više angažiraju na temama rodne ravnopravnosti kao odgovoru na ideološke napade i redefiniranja pristupa feminističke agende.

Nastavi čitati “Think Tank 2024 Korčula „School“: Zaključci i preporuke” →

Promašen projekt i izgubljen slučaj

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Danas, kada je očigledno da je projekt najavljivan kao duhovno oslobađanje bosanskog muslimanskog subjekta i moralna i materijalna obnova njegovog svijeta rezultirao njegovim duhovnim, moralnim i materijalnim unižavanjem, metafora »Tunela Vidikovac«, kojom sam završio Kritiku bosanskog uma, više nije održiva: ne samo da bosanski muslimanski subjekt ulazi »sve dublje u tunel, s nepokolebljivim uvjerenjem da se odatle svijet najbolje vidi«[1], već ga bošnjačke kulturne, političke i vjerske elite trajno onesposobljavaju da vidi bilo šta. I čine to uvjeravajući ga da će zapravo tek sada progledati, na način engleskog šarlatana Johna Taylora, »očnog hirurga« koji je u 18. stoljeću u cijeloj Evropi svojim intervencijama – naravno, u najboljoj namjeri! – oslijepio i štaviše ubio stotine ljudi[2].

Nastavi čitati “Promašen projekt i izgubljen slučaj” →