Može li se činiti zlo a da niste zli? To je zbunjujuće pitanje s kojim se uhvatila u koštac filozofkinja Hannah Arendt, kada je 1961. za The New Yorker izvještavala o suđenju za ratne zločine Adolphu Eichmannu, nacističkom operativcu odgovornom za organiziranje transporta milijuna Židova i ostalih u koncentracijske logore, radeći na konceptu nacističkog “Konačnog rješenja”.
Nastavi čitati “Na što je Hannah Arendt zapravo mislila kada je govorila o banalnosti zla?” →
Etnička osnova nacije, ipak, nije tema koju možemo obezvrijediti dosjetkom[1]. Ona je, u balkanskom kontekstu, sidrište mnogih argumentacija i ima povlašteno mjesto u širem problemskom kompleksu dokazne snage prošlosti.
U posljednjih trideset godina u bosanskoj historijskoj i pseudohistorijskoj nauci, kao i u »haotičnoj publicistici« (István Bibó), pojavio se veći broj tekstova različitog obima, kvaliteta i ambicija posvećenih toj temi. Upada u oči da naspram toj poplavi publikacija o prošlosti Bošnjaka sasvim izostaju razmišljanja o njihovoj budućnosti. To, naravno, i jest pravi problem, kojem više pažnje posvećujem u zaključku. Ovdje pitanje porijekla bosanskih Muslimana/Bošnjaka tematiziram samo onoliko koliko različiti odgovori koji se daju oblikuju samorazumijevanje bosanskog muslimanskog subjekta[2].
Nastavi čitati “Tarik Haverić: Porijeklo korijena i korijeni porijekla” →
U današnje vrijeme ako objavite video na nekoj od platformi društvenih medija, možete biti sigurni da će ga ljudi diljem svijeta vidjeti u roku od nekoliko sekundi. Bilo da se nalazite u udaljenom selu u Indoneziji, na živahnim ulicama São Paula u Brazilu ili u užurbanom Lagosu u Nigeriji, vaš video može odmah doći do milijuna ljudi. Trenutna struktura interneta omogućuje besprijekornu komunikaciju bez granica, na taj način osnažujući suradnju i razmjenu ideja na velikim udaljenostima. Unatoč povremenim ograničenjima koje nameću vlade, osnovni jedinstveni i interoperabilni dizajn interneta ostaje isti u cijelom svijetu i nadilazi geografske i političke granice.
Nastavi čitati “Ovo je godina u kojoj se odlučuje o budućnosti interneta” →
Siđoše u pakao po nepravdu
Na kojoj se može ogrejati
Branko Miljković
Godine 1884. Emil Zola je za potrebe priprema budućeg remek-djela, romana Žerminal, sišao u rudnike Onzana u rodnoj Francuskoj, predstavljajući se pritom kao sekretar i član Predstavničkog doma Francuske, obučen u frak-kaput, sa visokom dignutom kragnom i cilindrom na glavi (što je zaista potcijenjena minijaturna humoreska, morat ćete priznati), gdje će pedesetak metara pod zemljom ovaj majstor naturalizma primijetiti ogromnog radnog konja. “Kako ga uspijete ubaciti dolje svaki dan?” – pitao je rudare. Isprva su rudari pomislili da se lažni sekretar šali, da bi mu naposlije, shvativši da je ozbiljan, objasnili da se konj ubacuje u rudarsko okno samo jednom, i to dok je još ždrijebe koje može stati u kantu sa kojom rudari svakodnevno silaze u okna. Za godinu-dvije konj oslijepi, živeći svoj jadni životinjski život i radeći neumoljivo u mraku u kojem će ga, nakon što onemoća, ubiti i zakopati. Ovaj jezivi detalj rudarskog života ući će u Žerminal i postati alegorija za rudarske, a naposlijetku radničke muke i surovost kapitalističke eksploatacije.
Nastavi čitati “Radnički bijes i minimalna plata” →
Britanski premijer Sir Keir Starmer u ponedjeljak je s pravom branio koncept žestoke političke rasprave, ali je inzistirao da ona “mora biti utemeljena na činjenicama, a ne na lažima”. To je učinio kao odgovor na neistine Elona Muska o njegovoj ulozi u suočavanju sa seksualnim iskorištavanjem djece. Premijer mudro nije izravno spominjao gospodina Muska, djelomice zato što je najbogatiji čovjek na svijetu član unutarnjeg kruga Donalda Trumpa. Sir Keir prepoznaje ovu epistemičku krizu kao koordiniranu kampanju širenja dezinformacija, sijanja podjela i podrivanja povjerenja. Kao što je filozof Lee McIntyre prikladno primijetio : “Istina ne umire – ona se ubija.”
Nastavi čitati “Dezinformacije Elona Muska: eskalacija mržnje i prijetnja demokraciji” →
Kontinentalna Europa dom je četirima mikrodržavama, s populacijom između 30000 i 80000 ljudi. To su Andora koja leži na granici između Francuske i Španjolske, Lihtenštajn smješten između Švicarske i Austrije, Monako koji se nalazi na Francuskoj rivijeri, i San Marino koji je okružen sjevernom Italijom.
Ove države postoje još od srednjeg vijeka, a njihova neobična veličina omogućila im je razvoj i održavanje jedinstvenih ustavnih uređenja. Sve četiri su izradile originalna rješenja za probleme državne arhitekture, od kojih su mnoga preživjela do danas.
Nastavi čitati “Europske mikrodržave: srednjevjekovne monarhije koje opstaju” →
Postoji pitanje koje stoljećima traži odgovor – jesu li ljudi, iako nesavršeni, u biti ljubazna, razumna i dobroćudna stvorenja? Ili smo duboko u sebi stvoreni da budemo loši, ograničeni, besposleni, tašti, osvetoljubivi i sebični? Nema lakih odgovora i jasno je da postoji mnoštvo varijacija među pojedincima, ali ovdje pokušavam dati odgovor na ovo pitanje na osnovu dokaza, kroz deset obeshrabrujućih otkrića koja pokazuju mračnije i manje impresivne aspekte ljudske prirode.
Nastavi čitati “Loše vijesti o ljudskoj prirodi kroz deset otkrića iz psihologije” →
Od Češke do Španjolske, Europu su ove jeseni pogodile razorne poplave.
Klimatski znanstvenici slažu se da su ove poplave vjerojatno potaknute klimatskim promjenama, koje su rezultirale rekordnom količinom oborina. Više temperature povećavaju količinu vodene pare u atmosferi, posebno iznad toplijih oceana, što onda povećava količinu oborina. Predviđa se da će Europa iskusiti veću učestalost ozbiljnih poplava, s potencijalno najozbiljnijim posljedicama po ekonomiju i po sredstva za život.
Nastavi čitati “Tri načina da se smanji rizik od poplava u Europi” →
Od petka 13.12, zvanično počinje primjena Pravilnika o zabrani pušenja na području Federacije Bosne i Hercegovine.
Pravilnik je izrađen “na osnovu Zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje („Službene novine Federacije BiH“, broj 38/22), a odredbama Pravilnika obuhvaćena su pravna lica, u čijim objektima postoje izuzeci od zabrane pušenja u skladu s ovim zakonom, bilo da su u njihovom vlasništvu ili su im dati na korištenje”.
Nastavi čitati “Napokon: u Federaciji BiH zabranjeno pušenje u svim zatvorenim objektima” →
Odlomak iz rukopisa
U samostanu u Bregalničkoj ulici Hrgić zatječe fra Eduarda Žilića koji tu služi još od 1945, a ostat će i poslije Hrgića, sve do ljeta 1964. Sve je u Žilićevu slučaju neuobičajeno. Izuzetno nadaren student, on poslije Sarajeva teologiju studira u Parizu na Katoličkom institutu, gdje doktorira 1929. s tezom indikativna naslova La Morale chrétienne et la fonction sociale de la propriété (Kršćanski moral i društvena funkcija vlasništva). Potom, sve do 1945, na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu predaje dvanaest teoloških predmeta. Ima ozbiljne znanstveno-pedagoške ambicije, ali ga odmah stižu razočaranja. Ovako piše o tome: „Bio sam počeo predavati najidealnije i kanio se posvetiti isključivo profesuri teologije i pisanju apologetskih i socioloških rasprava, brošura i knjiga, ali me nerazumijevanje tadanjeg provincijala Markušića odmah u početku skrenulo daleko s tog puta. Bio sam cijelo vrijeme profesor, ali ne zagrijan jer sam se morao, po naređenju provincijala i traženju ondašnjih bogoslova, držati samo priručnika (kao u srednjoj školi). Prve generacije bogoslova, kojima sam predavao, malo su marile za teološki studij, zadovoljavale se s najnužnijim, a neki su izbjegavali i to.“
Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: slučaj fra Eduarda Žilića” →
U septembru 1947. jugoslavenske vlasti osudile su hafiza Mahmuda Traljića na deset godina zatvora. Bio je optužen da je, kao pripadnik tzv. »Dobračine grupe«, radio na rušenju postojećeg poretka u Jugoslaviji. Tih deset godina odležao je skoro u potpunosti, zato što nije htio da podnese molbu za umanjenje kazne. U molbi bi morao izjaviti da se kaje, a on se – kako je potvrdio u jednom intervjuu iz 1991, kada je partijska država već bila propala – nije kajao za ono što je radio, budući da je to bilo »sve sa najboljom namjerom, te sa željom da pomogne[m] islamsku stvar u našim krajevima«[1].
Nastavi čitati “»Naša islamska stvar«” →
Uz rat koji bjesni u Ukrajini, sabotažu podmorske infrastrukture u Baltičkom moru i sve agresivniju nuklearnu retoriku iz Rusije, mnoge zemlje u regiji svojim građanima daju savjete kako se pripremiti za krizu, izvanredno stanje ili rat.
Baltičke države koje graniče s Rusijom – Estonija , Latvija i Litva – redovito su ažurirale javne informacije u proteklom desetljeću, što djelomično proizlazi iz povijesnog iskustva sovjetske okupacije i straha da se nešto slično ne ponovi.
Nastavi čitati “Devet litara vode u rezervi: kako se baltičke i nordijske zemlje pripremaju za krizu ili rat” →
Ovih dana svjedočimo saobraćajnom kolapsu u Sarajevu. Nesnosne gužve postale su svakodnevnica. I ne radi se samo o povremenim radovima ili saobraćajnim nesrećama, koji objektivno mogu usporiti protok vozila. U pitanju su, čini se, i kulturološki razlozi, gdje posjedovanje i upotreba auta ima svoju statusnu ulogu. To je možda i razumljivo, ali onda treba biti razumljivo i sve češće mrcvarenje u dugačkim redovima od Predsjedništva do Otoke i dalje. I, naravno, još gori zrak koji udišemo.
U svijetu se udomaćila izreka “nisi zapeo u prometu, ti si promet”, koja kao da je urađena za sarajevske vozače. Koliko smisla ima sjesti u automobil, znajući da su gužve i stres neminovni? Ta vrsta vozačkog mazohizma teško je shvatljiva.
Nastavi čitati “Sarajevski vozači zaslužuju gužve koje sami stvaraju” →
Piše: Asim Mujkić
Jadan je i ponižavajući odnos prema bosanskohercegovačkim institucijama kulture i generalno prema svemu što u svom nazivu ima pridjev „bosanskohercegovački“, prema svemu što čuva i njeguje ono što se u najširem smislu može odrediti kao bosanskohercegovački identitet.
Cijelo ljeto bespomoćno i sa stidom mogli smo svjedočiti tragediji Nacionalne biblioteke, kao što smo prije nekoliko godina svjedočili ruiniranju Zemaljskog muzeja. Bešćutno, i to od onih političkih snaga kojima su puna usta države, milenijumskog kontinuiteta, gledali smo kako se ove institucije bosanskohercegovačkog identiteta, naša duhovna, kulturna lična karta, šaltaju s jednog na drugi nivo vlasti, kako se vješto, pozivajući se na ovaj ili onaj član Dejtona, ili zakona o ovom i onom odbacuje vlastita odgovornost.
Nastavi čitati “Ponižavajući odnos prema institucijama kulture i bh. identitetu” →
S postupnim usađivanjem umjetne inteligencije u javni diskurs polako se vučemo ka raspravama o budućnosti: o zamjeni poslova, promjenama u zaposlenosti i djelatnostima, lažnim vijestima i dubokim lažnjacima. Dok se dobar dio priča o umjetnoj inteligencije vrti oko suradnje, nadopunjavanja i pojačavanja sposobnosti, neke djelatnosti su već izvrgnute eksperimentalnoj generativnoj ekonomiji. Na udaru su prevoditelji, analitičari podataka te, ironično, programeri i digitalni umjetnici. Izazov nove tehnologije toliko je dalekosežan da zapravo udara u temelje smisla ljudske djelatnosti pred kojim ni istinski kapitalisti ne mogu zažmiriti. No, što je sa sociologijom?
Nastavi čitati “Umjetna inteligencija, sociologija i Uber znanost” →
digitalnademokracija.com