Oznaka: Boris Dežulović

Povratak muzike

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Jednom davno reporter sarajevske televizije obilazio je sela u samom korneru Bosne i Hercegovine, pa pod Kozarom zalutao u zabačeni neki zaselak na kraju kaljava puta. Dan-danas pamtim taj kadar, trošnu kolibu sred puste potkozarske visoravni, na samom kraju svega poznatog svijeta, i pred kolibom starca duboko uzorana lica. Jedina njegova veza s ostatkom čovječanstva prastari je mađarski tranzistor Orion, na kojemu, veli, nikad ne sluša vijesti. Njega politika ne zanima, on sluša samo muziku.

– Šta onda slušate, kakvu muziku? – pokroviteljski ga na koncu pita ljubopitljivi reporter. – Koju muziku najviše volite?

– Svaku – jednostavno na to odgovara starac. – Osim glazbe.

Nastavi čitati “Povratak muzike” →

Pravoslavlje u Tenesiju

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Njegova svetlost patrijarh srpski preminuo je večeras u Vojnomedicinskom centru u Beogradu, saznali smo od neimenovanog protojevreja staforda iz Svetog sinoda. Vernici će od sutra moći da se upišu u Knjigu žalbe i odaju počast kraj odrona sa telom pokojnog premijera Srpske pravoslavne crkve.”

Tako će otprilike glasiti vest kad umre sledeći patrijarh Srpske pravoslavne crkve. A beogradske Novosti objaviće je, razume se, dan ranije, ekskluzivno, pre konkurencije, pre Svetog sinoda, pre svih. Jer u srpskom novinarstvu samo je jedna stvar sveta: ekskluzivna informacija. I njena proverenost. Dakle dve stvari, ja se izvinjavam: ekskluzivnost, proverenost i tačnost. I brzina. Dakle tri, dabome – ekskluzivnost, proverenost, tačnost i brzina.

Nastavi čitati “Pravoslavlje u Tenesiju” →

Spasimo srpske svetinje!

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Piše: Boris Dežulović

Sve kad bi spornim crnogorskim zakonom veličanstveni Ostrog i bio prepisan Đukanovićevoj mafijaškoj državi, sve i kad bi ga podgoričke vlasti prodale British Museumu u Londonu, ne bi čudesni Ostrog najebao gore nego što je najebao ovako, pod brigom i pažnjom rođene Srpske pravoslavne crkve Nastavi čitati “Spasimo srpske svetinje!” →

Tko je glasao za HDZ?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Piše: Boris Dežulović

Lako je zamisliti dramu među našima u Irskoj, koji se ovih dana podozrivo zagledaju po Penneysovim dućanima pokušavajući otkriti koji je to jedan od njih što je glasao za HDZ. Nije takve drame među Hrvatima bilo još otkako se siječnja 2010. hercegovačkim gradićem Ravnom pročulo da je jedan u općini glasao za Ivu Josipovića Nastavi čitati “Tko je glasao za HDZ?” →

Parodije Predraga Lucića: žonglirati i pjevati jezikom zločinaca

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Piše: Mirnes Sokolović

Prateći ukorak po štampi citate nove (ratne) stvarnosti, o čemu ostaju tragovi u Feralovoj rubrici Greatest shits, Predrag Lucić će, kao pjesnik, početkom devedesetih godina nalaziti svoj materijal koji je autentičniji i življi, luđi i apsurdniji, nego da ga izmišlja. I Lucića, kao Karla Krausa, okupira to što što su ovdje najnevjerovatniji razgovori doslovce izgovoreni, a sve ono što izgleda kao izmišljotine jesu ustvari citati, izvađeni iz novinskih članaka, kao stvarnost apsurdnija i humornija od književnosti. Loveći aktuelnost iz dana u dan i popunjavajući tim zbivanjima dobro poznate forme, Lucić je osjetio potrebnim da pobijedi lažnu ravnotežu, kao (mirnodopska) iluziju, koju stvaraju ti svakodnevni registri i umrtvljeni jezici, pred stvarnošću koja hita u dotad neviđeno, u sasvim izvjesne sukobe i ratove. Nastavi čitati “Parodije Predraga Lucića: žonglirati i pjevati jezikom zločinaca” →