Previše fini za Svjetsko prvenstvo

Svojevremeno je naš najbolji sudija Irfan Peljto u jednom podcastu prepričavao situacije sa utakmice Mourinhove Rome, u kojoj je gostujućoj Romi odgovarala “nula”.

Mourinho i “dva asistenta, trener golmana, predstavnik kluba i dva fizioterapeuta” sinhronizovano su vršili pritisak na sudije i prekidali igru tako da “igrač padne, fol povreda” – oni bijesni svi skaču  i ulijeću na teren. Kad se to smirilo,  El Shaarawy koji se zagrijavao pored linije je pogrešno skrenuo i ušao u polje, pa  se sudija morao baviti njegovim vraćanjem iza linije. Kad je sudija to riješio, fizioterapeut Rome je izazvao kavgu sa domaćim navijačima, pa dok ti to “drži, zaustavi, belaj” u tome i kraj, i prolazak Rome.

Sandro Žufić, Mourinhov trener golmana iz Fenerbahčea je prenio kakva očekivanja je Mourinho imao od članova svog stručnog štaba, i to se savršeno poklapa s Peljtinom pričom: Nedopustivo je da njihova klupa skače a da mi svi stojimo sa prekriženim rukama. Moraš ući unutra; pa se dignem ja, pa se digne ovaj, pa se digne onaj.

Tu fudbalsku podlost, prljavost, beskrupuloznost i spremnost na sve da bi se ostvario cilj ne vidim u Barbarezovoj Bosni i Hercegovini – i nisam siguran da je to za pohvale. Nema pritiska na sudije, nema (uspješne) krađe vremena, ekipa djeluje naivno i prepošteno, što su svakako pohvalne osobine u većini okolnosti, ali ne i u kontekstu ekipa koje se grčevito bore za mjesto na Svjetskom prvenstvu. I iz ponašanja Austrijanaca se vidjelo da su se ovakvoj utakmici s Bosnom i Hercegovinom  i oni vodili načelom da cilj opravdava sredstvo – da nisu postigli gol, do kraja bi vjerovatno gledali barem jednu situaciju u kojoj bi pokušali izvući penal, kojeg bi u huku žustro tražili svi Austrijanci na stadionu. Pod tim pritiskom sudija bi u najmanju ruku morao popustiti toliko da ode gledati na monitoru.

Nastavi čitati “Previše fini za Svjetsko prvenstvo”

Tarik Haverić: Dobro jutro, Kolumbo!

Uopštena razmatranja o identitetu i opasnostima koje »borba za priznanje« može predstavljati za humanistički univerzalizam na kojem se izgrađuju moderne liberalne demokratije moramo sada suziti na problemski kompleks koji nas zanima, a to je bošnjaštvo kao projekt započet 1993, u kojem identitet i tradicija igraju ključnu ulogu. Taj projekt, sada to već možemo reći, ima tri faze:

1. zamjena etnonima »Muslimani« etnonimom »Bošnjaci«;
2. revizija političke, intelektualne i kulturne povijesti, kako bi se sve osobe s imenom orijentalnog porijekla proglasile Bošnjacima, bez obzira na to kako su se same osjećale ili izjašnjavale;
3. formuliranje zahtjeva za strukturnim političkim promjenama u Bosni i Hercegovini koje bi trebalo da slijede iz zamjene etnonima »Muslimani« etnonimom »Bošnjaci«.

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Dobro jutro, Kolumbo!”

Tarik Haverić: Identitet

Naspram »borbe za opstanak« na kojoj su svoju političku teoriju zasnivali Machiavelli i Hobbes, (mladi) Hegel je kao uzrok društvenih sukoba raspoznao »borbu za priznanje«. To je okvir koji pomaže da razumijemo mnoge današnje historijske procese: pojedinci i skupine imaju sliku o sebi i svome položaju u svijetu, o tome ko ili šta jesu i o tradiciji kojoj pripadaju, tj. o svome »identitetu«, i aktivno nastoje da taj skup svojstava potvrde prema drugim »identitetima«.

Za liberalnu političku teoriju, primarni identitet uvijek je individualan [1]: jedinstven i nezamjenjiv je pojedinac, a svi kolektivni identiteti su iz te jedinstvenosti izvedeni. To, naravno, nije opis povijesnog razvoja (pojedinac stupa na historijsku pozornicu relativno kasno!) već aksiološki stav koji ima emancipacijsku ulogu. U posljednjih četrdeset godina ta regulativna ideja izgubila je na važnosti, i kao nosioci identiteta danas se percipiraju isključivo skupine (jezičke, kulturne, vjerske…).

Taj uzmak od prosvjetiteljskih vrijednosti, iako pogađa cijelu evropsku civilizaciju, naročito pridonosi ukupnom nazadovanju bosanskog muslimanskog subjekta, pa sam u Kritici bosanskog uma naveo nekoliko primjera iz kojih se vidi

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Identitet”

Tarik Haverić: Ko o čemu, baba o uštipcima!

Kao pravo osvježenje doživio sam i intervju koji je 3. juna historičar Hrvoje Klasić dao Televiziji Bosne i Hercegovine, i Klasićev razgovor s Borisom Pavelićem za portal Tačno.net, i reakciju Amera Bahtijara na dva Klasićeva intervjua: pokazuje se da je ponekad moguće izražavati manjinsko mišljenje (i osporavati  takvo mišljenje) bez pljuvačko-pogromaške leksike, prijetnji i uvreda, i da postoji sfera u kojoj otvoreno neslaganje nije nužno »fašizam«! Veliko olakšanje, makar i privremeno…

I Klasićeva argumentacija i Bahtijarova protivargumentacija preklapaju se s tematikom kojom se godinama bavim u sklopu punog radnog vremena, pa ću ovaj povod parazitski iskoristiti da, nep(r)ozvan, ponovim vlastite stavove.

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Ko o čemu, baba o uštipcima!”

Nisam se snaš’o

Ima nešto tragikomično u tome kad se sa alanfordovskim Zavodom za istraživanje ruda i gubljenje vremena susretneš u realnom životu – i uvjeriš se da je stvaran! To je kao da ugledaš Bigfoota; možda te ugrožava i želi ti nauditi, ali je ipak uzbuđujuće.

***

Ovu priču mogao bi otpočeti od dana kada nisam susreo Bigfoota, ali sam upoznao Šeficu Biroa (mitski čupavac iz šuma Sjeverne Amerike je svakako simpatičniji). Šefica Biroa – zvučalo mi je kao neki neslužbeni naziv funkcije, poput samoproglašenog Jedinog zakona zapadno od Pecosa Roya Beana, ali tako su mi je predstavili. A ja sam samo tražio da me primi glavni u lokalnom Birou kantonalne Službe za zapošljavanje nakon što sam uvidio da sa službenikom na šalteru ne mogu riješiti ništa.

Ono što sam došao rješavati je pitanje besplatnog zdravstvenog osiguranja – kojeg sam izgubio zbog neredovnog javljanja za Biro.

Nastavi čitati “Nisam se snaš’o”

»Naša islamska stvar«

U septembru 1947. jugoslavenske vlasti osudile su hafiza Mahmuda Traljića na deset godina zatvora. Bio je optužen da je, kao pripadnik tzv. »Dobračine grupe«, radio na rušenju postojećeg poretka u Jugoslaviji. Tih deset godina odležao je skoro u potpunosti, zato što nije htio da podnese molbu za umanjenje kazne. U molbi bi morao izjaviti da se kaje, a on se – kako je potvrdio u jednom intervjuu iz 1991, kada je partijska država već bila propala – nije kajao za ono što je radio, budući da je to bilo »sve sa najboljom namjerom, te sa željom da pomogne[m] islamsku stvar u našim krajevima«[1].

Nastavi čitati “»Naša islamska stvar«”

Kompromis je koristan i poželjan, ali postoje iznimke

Mahatma Gandhi  je rekao o kompromisima: “Svaki kompromis se temelji na uzimanju i davanju, ali ne može biti uzimanja i davanja kad se radi o osnovama. Svaki kompromis glede osnova je predaja, jer tada je sve davanje, a ništa uzimanje”.

Kompromis je najbolja osnova za uspješnu politiku, fokusiranu na opći interes, ali kompromis nažalost nije ustaljena praksa u Bosni i Hercegovini.  Mnogo je više trgovine utjecajem, prelamanja usluga  i sitnosopstveničkih pogleda na državu i građane.

Nastavi čitati “Kompromis je koristan i poželjan, ali postoje iznimke”

Crtice iz susreta i razgovora sa Budimirom Lončarom

Beograd

Bila je to jedna usputna komplikacija. Desila se netom po povratku iz Diplomatsko-konzularnog predstavništva (DKP) Štokholm u Beograd i preuzimanju pozicije šefa Odjela za Francusku, Beneluks, Španiju i Portugal. Radilo se o neuobičajeno usporenoj primopredaji pripadajuće kancelarije sa mojom prethodnicom, koja je dobila premještaj u inostranstvo, u jedan od DKP-a SFRJ. Dobijam prijateljsku dojavu da ne forsiram primopredaju. Uvažena koleginica – inače odlikašica u esnafu – uživa posebnan status i zaštitu nadležnih kao bliska srodnica jednog visokog dužnosnika u Mornarici SFRJ. Strpljen-spašen, pristanem na dodatni grace period. Ali kada je isti prekoračila, lagano zatražim rutinsku deložaciju od strane nadležnih. Jer, trebalo se baciti na ozbiljan posao: dočekala me važna priprema posjete visoke državne delegacije SFR Jugoslavije Francuskoj.

Nastavi čitati “Crtice iz susreta i razgovora sa Budimirom Lončarom”

Bh. nacionalisti zapravo ne žele u EU. To bi moralo zabrinuti glasače

Nema sumnje da bi članstvo Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji donijelo jednu vrstu olakšanja. Ne radi se samo o većem stupnju ekonomske sigurnosti, nego i pripadanju jakom geopolitičkom bloku, što je u današnjem svijetu iznimno važno, pogotovo za male države na vjetrometini.

Nastavi čitati “Bh. nacionalisti zapravo ne žele u EU. To bi moralo zabrinuti glasače”

Prvi utisci lokalnih izbora: U nove četiri godine na lokalu po principu odabira manjeg zla

Preliminarni rezultati lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini su još jednom pokazali da se kod nas i dalje pretežito bira po principu manjeg zla, te da (grado)načelnička pozicija većinom omogućava njeno zadržavanje.

Nastavi čitati “Prvi utisci lokalnih izbora: U nove četiri godine na lokalu po principu odabira manjeg zla”

Kampanja za lokalne izbore 2024: Osim besmislenih slogana kandidati se bave lovom, dobri su ljudi, nezaposleni i časte pivom

Kampanja za oktobarske, lokalne izbore u punom je jeku u Bosni i Hercegovini. Više od 26.000 kandidata/kandidatkinji ušlo je u utrku za vijećničke i odborničke pozicije u gradskim i opštinskim skupštinama, iza kojih stoje 102 politička subjekta, dok na pozicije načelnika i gradonačelnika pretenduju 142 kandidata/ kandidatkinje.

Nastavi čitati “Kampanja za lokalne izbore 2024: Osim besmislenih slogana kandidati se bave lovom, dobri su ljudi, nezaposleni i časte pivom”

Promašen projekt i izgubljen slučaj

Danas, kada je očigledno da je projekt najavljivan kao duhovno oslobađanje bosanskog muslimanskog subjekta i moralna i materijalna obnova njegovog svijeta rezultirao njegovim duhovnim, moralnim i materijalnim unižavanjem, metafora »Tunela Vidikovac«, kojom sam završio Kritiku bosanskog uma, više nije održiva: ne samo da bosanski muslimanski subjekt ulazi »sve dublje u tunel, s nepokolebljivim uvjerenjem da se odatle svijet najbolje vidi«[1], već ga bošnjačke kulturne, političke i vjerske elite trajno onesposobljavaju da vidi bilo šta. I čine to uvjeravajući ga da će zapravo tek sada progledati, na način engleskog šarlatana Johna Taylora, »očnog hirurga« koji je u 18. stoljeću u cijeloj Evropi svojim intervencijama – naravno, u najboljoj namjeri! – oslijepio i štaviše ubio stotine ljudi[2].

Nastavi čitati “Promašen projekt i izgubljen slučaj”

Šta sam naučio za godinu u Bosni: Sve je naopako, ali je nisam nikad više volio nego sada

Kuća u kojoj živim kad sam u Tuzli nema broj. Unatoč pokušajima da se od Općine Tuzla dobije kućni broj, adresa je i dalje “do broja XY”.

To nije jedini slučaj u ulici, dapače. Dodjeljivanje brojeva bi se trebalo događati po nekakvom automatizmu, a i u interesu je nadležnih da znaju tko stanuje na kojoj adresi. Ali ne i u Bosni i Hercegovini.

Nastavi čitati “Šta sam naučio za godinu u Bosni: Sve je naopako, ali je nisam nikad više volio nego sada”

Zarobljena država u Srbiji – problem za Balkan i EU

Prema riječima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, nedavni parlamentarni izbori u toj zemlji bili su “najčišći i najpošteniji” u povijesti. Oni su također bili i trijumf za njegovu, pogrešno nazvanu, Srpsku naprednu stranku (SNS), koja je uvjerljivo pobijedila. Međutim, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju imala je drugačiji stav.

Nastavi čitati “Zarobljena država u Srbiji – problem za Balkan i EU”

Izbori u Srbiji: još jedna pobjeda Srpske napredne stranke ugrozit će mir u Europi

Ishod parlamentarnih izbora u Srbiji 17. prosinca imat će duboke posljedice po mir u Europi. Iako je ova tema donekle skrajnuta zbog ruske invazije na Ukrajinu i zbog situacije u Gazi, napetosti na Balkanu naglo su porasle posljednjih mjeseci. Ako Srbi ponovno izaberu SNS, vjerojatnost regionalnog sukoba će se povećati.

Nastavi čitati “Izbori u Srbiji: još jedna pobjeda Srpske napredne stranke ugrozit će mir u Europi”