Nemam hrabrosti da budem kukavica, tako nekako glasi efektna aforistička dosjetka. Biti hrabar, vrlina je koja se visoko cijeni. Hrabrost se nerijetko simbolički vezuje za testise, kolokvijalno znane kao muda. Imati muda, vječiti je ideal svake suštinske kukavice. Izraz je to koji se odomaćio kao sinonim za hrabrost, kao kreativan spoj metaforike i mudologije. Kao pojmovni oponent mudima stoji lijepa štokavska riječ pička. Kada na Balkanu imaš certifikat za muda, to je jasan znak da nisi pička.
Imati muda problematičan je izraz, makar i kao stilska figura, jer sugerira da jedino vlasnik istih može biti kuražan. (Za neupućene, izraz kuražan nema veze s onom falusoidnom ekstenzijom ponad već spomenutih muda.) Ergo, samo apstraktni mudoposjednik ima potencijal da bude hrabar. Ženama se taj potencijal odriče, osim u iznimnim situacijama kad i one imaju neki testosteronski (ili je bolje reći: testisteronski) višak, ili kakvo drugo svojstvo koje upućuje na muškost. Jer bez muškosti, jelte, nema ni hrabrosti. Drugim riječima, insuficijencija muškosti osuđena je na bezmudost.
Na trgu pred Europskim parlamentom u Briselu postavljen je niz plakata sa sloganima koji bi trebali podsjetiti birače zašto je Europska unija važna. Poruka je da su problemi poput klimatskih promjena, masovnih migracija, digitalne sigurnosti i terorizma globalne ugroze, kojima se nijedna pojedinačna članica EU ne može sama oduprijeti. Posebno je dramatičan prvi slogan u tom nizu: „zato što svijet neće čekati iduću priliku“. Nastavi čitati “Najvažniji izbori dosad: Može li EU preživjeti nacional-populizam?”→
U javnom političkom i informativnom prostoru u Hrvatskoj vrlo često se u posljenje vrijeme upotrebljava sintagma ‘konzervativna revolucija’. Tim imenom naziva se društveni angažman ultra konzervativnih nacionalističkih organizacija i pojedinaca: nekoliko minornih političkih stranaka, nevladinih organizacija, pojedinih internetskih portala. Termin revolucija je adekvatan jer spomenuti ‘revolucionari’ žele graditi društvo kakvo ne postoji u demokratskom svijetu. To bi bilo društvo u kojem su nacionalističke i klerikalističke dogme najveće vrijednosti, kategorije čiji se sadržaji i praksa prihvaćaju onako kako ih propovijeda Katolička crkva i periferne organizacije koje je Crkva proizvela. Jedan vrlo utjecajan takav produkt Katoličke crkve je udruga ‘U ime obitelji’ koja provodi sve ideje najkonzervativnijega dijela Crkve, a takvim idejama Crkva se ne želi javno baviti.
Andrej Plenković, premijer Vlade i predsjednik HDZ-a, javno se deklarira kao političar desnoga centra; kao političar on se tako i ponaša, a kao privatna osoba on je i liberalniji od te odrednice. Poznato je da su Plenković i njegovi ministri (osim nekoliko izuzetaka) protiv svjetonazorskih ‘vrijednosti’ gore spomenutih subjekata, ali to ne pokazuju javno. Takve stavove povremeno i prihvaćaju jer im je potreban kompromis sa jakom desnom frakcijom unutar HDZ-a. Ti su kompromisi štetni za hrvatsko društvo, ali i za Plenkovićevu vladu. Opasnost je u tome sto kompromiserstvo otvara šanse političkom ekstremizmu. Ima više takvih primjera, a kao ilustracija lošeg kompromisa vrlo jasno govori slučaj ministra obrazovanja i znanosti Pave Barišića. Poznati ‘znanstvenik’ i mnogo poznatiji plagijator česta je tema u javnosti. U vezi sa temom Barišić je i neuspješni pokušaj rasprave o plagiranju na Odboru za etiku u znanosti u obrazovanju. Većina nije podržala osudu Barišićevog čina, pa je predsjednik odbora akademik Vlatko Silobrčić podnio ostavku. Podržali su ga još neki članovi i to se tijelo raspalo. Drastičniji je i opasniji sljedeći primjer. U Jasenovcu, vrlo blizu nekadašnjeg ustaškog koncentracijskog logora, veterani HOS-a otkrili su spomenik na kojem je uklesan ustaški pozdrav ”za dom spremni”. Na tom skupu održala je govor i načelnica općine Jasenovac Marija Mačković iz HDZ-a. Prošlo je više od mjesec dana od te profašističke provokacije a reakcije državnog vrha Hrvatske niti nižih nivoa nema.
HOS-ov spomenik u Jasenovcu
Plenković ima problema i u svojoj stranci, on nema punu kontrolu u HDZ-u. Formalno Plenkovićev zamjenik Milijan Brkić, koji je u stranci marginaliziran (kao Karamarkov kadar), ima punu kontrolu nad organizacijom HDZ-a u Zagrebu; ima još takvih slučajeva. Ni koalicija HDZ-Most nije posve skladna. Most ima velike zahtjeve i često zauzima nekorektnu poziciju kao da je neka kvazi opozicija u vlastitoj vladi. Dešavaju se i slučajevi vrbovanja kadrova HDZ-a. Jedan sviježi primjer: HDZ je 01.12. smijenio uspješnog direktora komunalnog poduzeća u općini Vodice Ivicu Slavicu, a razlog je što je Slavica pristupio Mostu. Ima veliki broj nesporazuma na relaciji HDZ-Most, međutim još uvijek su to sukobi niskog intenziteta i za sada ne ugrožavaju funkcioniranje Vlade.
Poslije rigidnog nacionaliste Karamarka Plenković je dočekan kao pravo osvježenje i nova nada. Od njega se previše očekivalo, a već stižu i prva razočarenja. Plenković je počeo griješiti i tamo gdje se od njega očekivalo da bude skoro nepogrešiv, a to je oblast vanjske politike. On ima iskustvo u diplomatskoj službi i iskustvo zastupnika u EU Parlamentu, a već se desilo da je nepotrebno opteretio odnose Hrvatske i Rusije. Prilikom zvanične posjete Ukrajini davao je obećanja kao da govori u ime Europske Unije, a ne kao dužnosnik jedne male članice Unije. Plenkovićeva politika prema Bosni i Hercegovini, barem na nivou verbalnih konstrukcija, apsolutno je korektna. Praksa i tu već bilježi pogreške. Samo nekoliko dana poslije izbora za premijera zvanično je posjetio BiH. Bila je to dobra odluka. Međutim, u Sarajevo je došao potpuno nepripremljen i napravio nekoliko pogrešaka. Osnovna je pogreška što je položaj Hrvata u BiH tretirao s pomanjkanjem diplomatske opreznosti pa je bilo više negativnih nego pozitivnih reakcija na tu posjetu. Istina je da u BiH postoji problem ustavno-pravnog položaja Hrvata, ali se to pitanje mora tretirati sa dovoljno znanja i takta. Da je toga bilo ne bi se desila jedna kadrovska smutnja, već poznata kao slučaj Željana Zovko. Gospođa Zovko, ambasadorica BiH u Rimu, na izborima za Europski parlament u Hrvatskoj bila je na listi Domoljubne koalicije i nije izabrana. Kada je zastupnik u Europskom parlamentu Davor Ivo Stier izabran za ministra vanjksih poslova Hrvatske Željana Zovko poslana je u Europski parlament kao njegova zamjena. Takva kadrovska vratolomija nezabilježena je u parlamentarnoj praksi.
Većina onih koji promišljaju i komentiraju politička i društvena zbivanja mišljenja su da bi Plenković mogao dugo vladati Hrvatskom. Kompromisi i kompromiserstvo ne doprinose ni demokratskom ni ekonomskom napretku, ali su provjereni osigurač za čuvanje vlasti. Malo je vremena trebalo Plenkoviću da demonstrira spremnost i potrebne ‘kompetencije’ za kojekakve kompromise. Naruku HDZ-u i Plenkoviću dobro je došlo SDP-ovo traženje novih političkih sadržaja i identiteta. Teško da Davor Bernardić na čelu SDP-a može biti generator takvih promjena. To bi mogao biti dobitak za Plenkovićevu vladu, ali nije dobro za Hrvatsku. Vlast bez dobro organizirane opozicije isto je kao bilo koji rad bez kontrolnih mjera.
Nemamo sreće da se u Bosni i Hercegovini često dogodi nešto važno a pozitivno. Kada se takvo što ipak desi, s pravom povjerujemo da nade još ima. Ali tu je i hronična bolest naše javne kulture: uvijek ima dovoljno osporavatelja. Međutim, čak iz tih pozicija teško je osporiti aktivnosti čiji je rezultat koristan a poruke jasne. Evo jednog takvog primjera.
U Sarajevu je, na inicijativu i poziv reisu-l-uleme Islamske zajednice Huseina Kavazovića, 04.11. održan sastanak bošnjačkih uglednika (političari, intelektualci, znanstvenici…) na kojem se raspravljalo o potrebi i načinima borbe protiv ekstremizma i terorizma. Važno je da su u takvom sazivu doneseni razumni i hrabri zaključci koji su dobili opću podršku u svim strukturama društva, od političkih i nevladinih organizacija do istaknutih pojedinaca. Može se očekivati da će poslije 04.11. ekstremizam i terorizam biti moguće efikasnije suzbijati.
Lako se složiti da nije dobro ako se iste ili slične pojave mjere različitim aršinom. Primjena takvog nepreciznog metra skupo košta ovo društvo i ovu zemlju. To je jedan od važnijih razloga gubljenja povjerenja u institucije države i društva. U konačnici, što je i najopasnije, tako se proizvode međunacionalne tenzije i nepovjerenje – u Bosni i Hercegovini se sve gleda u toj ravni, a to ovoj zemlji najmanje treba. Pa cijeli Dodikov projekat zasniva se na “politici“ međunacionalnog konflikta.
Nažalost, više je primjera koji proizvode dvojenja i suprotstavljena svrstavanja. Od više njih valja ukazati na dva relativno svježa primjera. Uposlenik Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) Zlatko Humo u tunelu Salakovac kod Mostara aktivira eksplozivnu napravu! Zašto, protiv koga, ni danas se ne zna. Zna se da je eksplozivna naprava bačena pred automobil u kojem se vozio general Ante Jeleč, načelnik zajedničkog stožera OS BiH. Reakcije na ovaj čin bile su spore i mlake. Ponavljamo, bombaš je tada bio aktivni uposlenik OSA-e!
Drugi primjer govori o prenaglašenom propitivanju zakonske i moralne odgovornosti ministrice odbrane Marine Pendeš. Krimen je u lošem radu jednog od njezinih savjetnika. Naravno da se za propuste mora odgovarati, a nadležne institucije će odlučiti kako i po kojim uzusima. Međutim, dojam je da se u ovom slučaju radilo o “prekomjernom granatiranju“, ne uzimajući u obzir sve raspoložive parametre. Gospodin savjetnik o kojemu je riječ nekada je bio član Predsjedništva BiH i sigurno je povjerovao da ga minule “zasluge“ kvalificiraju za posve ležeran odnos prema aktuelnim radnim obavezama. Lako je pretpostaviti i da je njegova stranka odlučila koga će on savjetovati, a ne resorna ministrica. Treba pridodati i to da se radi o uspješnoj dužnosnici, a pri tome se radi o skromnoj i samozatajnoj osobi. Uostalom, žena na čelu Ministarstva odbrane, zahtjevna je to pozicija. Nije to čest slučaj ni u zemljama sa znatno višim nivoom političke kulture nego kod nas.
Dobro bi bilo da svi kojih se to tiče, svakako uključujući medije, izvlačimo pouke iz ovakvih primjera.
Zlatko Bosnić
Autor je magistar filozofije. Živi i radi u Sarajevu.
digitalnademokracija.com 