Cjepiva protiv COVID-19 počela su se uvoditi, ali u nekim dijelovima svijeta ova je dobra vijest pokvarena pojavom novih, potencijalno zaraznijih sojeva virusa. Kako će se točno razvijati pandemija postalo je neizvjesnije. Sigurno je to da će sljedeća tri mjeseca ili više predstavljati izazov, a život bez virusa vjerojatno je daleko od nas. Neke se stvari možda nikada neće vratiti u prijašnje stanje.
Nastavi čitati “Koronavirus: kako bi se situacija mogla odvijati ove godine” →
Vakcina protiv COVID-a 19 stigla je u naše najbliže susjedstvo, prvo u Srbiju, a potom u Hrvatsku. Iako se radi o malim količinama, one pokazuju da tamošnje vlasti, bez obzira na sve njihove ogromne mane, ipak imaju, makar minimalnu, brigu za zdravlje svojih građana. Za razliku od njih, osobe koje obnašaju vlast u Bosni i Hercegovini prepustile su građanstvo na milost i nemilost Koroninoj pošasti, nadajući se, po ko zna koji put od rata na ovamo, nekoj milostinji iz Evropske unije. Međutim, državni nacionalizam proistekao iz borbe s pandemijom presudno određuje današnje ponašanje svjetskih političkih elita i pokazuje da visoko razvijene zemlje prvo čiste u svom dvorištu, pa tek onda u susjedstvu. Ustaljena praksa ovdašnje vlasti oslonjena na čekanje svjetskih donacija, pogotovo ako se ima u vidu njena sklonost kleptomaniji i kriminalu, ne dotiče u ovom trenutku vlade zapadnih zemalja. Naprotiv, one u tome vide problem protiv kojeg se treba boriti, a ne razlog za bezrezervnu podršku i pomoć. Imajući to u vidu ne preostaje ništa drugo osim skeptičnog zaključka: stanovništvo BiH prepušteno samo sebi i ne treba očekivati brzu pomoć EU.
Nastavi čitati “Brojat ćemo naše mrtve zbog vlastodržačke neodgovornosti” →
Borba za ravnopravan pristup javnim dobrima te kvalitetan i priuštiv život u gradu bez obzira na vjeru, naciju i socioekonomski status traje i nakon zaokruživanja nečijeg imena na izbornom listiću. Grad i njegov društveni život neprestano se mijenjaju, a ključ razvoja leži u prepoznavanju novih zahtjeva za drugačijim upravljanjem i idejama o javnom prostoru – na korist zajednice, a ne pojedinačnih interesa. Ključne poluge u procesu održive promjene predstavljaju politička aktivacija i stvaranje aktivnih zajednica koje odlučuju o svojoj okolini i okolišu, svjesne prava na grad.
Nastavi čitati “Novi načini poticanja promjene” →
Znam da je nategnuto, ali hajmo na tren pretpostaviti da tzv. “virusi” zapravo postoje.
Opće je poznato da se oni prenose na prepad, odnosno, zaraziti se možete samo od vama nepoznatih osoba, nikako od obitelji, prijatelja, poznanika, radnih kolega ili tete Slavice koja radi na blagajni lokalnog dućana. Zato je i tako teško, ako ne i nemoguće zaštititi se od zaraze. Stoga nema smisla nositi maske, prestati kopati nos i čačkati zube, lizati tuđe žličice i kašikice, prati ruke, zube ili noge. Nadalje, tzv. “virus” (kojeg, da utvrdimo, prenose isključivo stranci neuglednog izgleda) posebno je podmukli soj jer su ti stranci često sakriveni u žbunju, iz kojeg iskaču povremeno tek da bi pljunuli u usta njima nepoznate prolaznike-nesretnike.
Nastavi čitati “Pametnom dosta” →
Zagađenje zraka uzrokovalo je smrt devetogodišnje djevojčice koja je bolovala od astme. Zaključak je to jednog suda u Londonu u Velikoj Britaniji. Mrtvozornik Južnog Londona kojeg je sud ispitivao dva tjedna, kako piše Guardian, “ušao je u povijest” svjedočenjem na sudu da je zagađenje zraka dovelo do smrti djevojčice. Mišljenje mrtvozornika bilo je da je “neuspjeh u smanjenju razine onečišćenja do zakonskih granica mogao doprinijeti njezinoj smrti, kao i propust da se majci žrtve pruže informacije o mogućnosti zagađenja zraka da pogorša astmu.”
Nastavi čitati “Kao kanarinac u rudniku: presuda za smrt uzrokovanu zagađenjem” →
Ovaj članak temelji se na predavanju koje je autor održao tijekom prvog sastanka NORIA -e o Turskoj, održanog 19. i 20. listopada 2020
Trenutni režim u Turskoj autokracija je po mjeri jakog vlastodršca. Ovaj režim može se nazvati erdoganizmom. To je izrazito predsjednički režim koji obesmišljava razdvajanje ovlasti i djeluje s vertikalnom strukturom moći. Taj termin, koji Vladimir Putin koristi kao opis arhitekture moći u Rusiji, savršeno je pogodan za opis političke i institucionalne arhitekture erdoganizma. Ovo je vertikala moći u turskom stilu, puno je neurednija i primjenjuje se više metodom pokušaja i pogrešaka. Slijedom toga, proizvoljnost i slučajnost mnogo su prisutniji nego u klasičnim autokratskim režimima.
Nastavi čitati “Što je to erdoganizam?” →
Intervju u povodu knjige „Putovi su, snovi li su“
Razgovarala Branimira Lazarin
Express, Zagreb, 6. 11. 2020.
U knjizi “Putovi su, snovi li su” (Fraktura, 2020.) Ivan Lovrenović okupio je svoje putopisnice, kraće i dulje bilješke uz putovanja od početka vlastitog putničkog staža, a taj broji pedesetak godina. Povijesna distanca je uzbudljiva platforma, riječ je o emotivnom itinereru i kod Lovrenovića uvijek o dubljoj potrazi za životnim tragovima kulture prostora kojim hoda. Lovrenović razmišlja putujući, čitav je život posvetio tom pozivu. Razgovaramo u povodu ove knjige, koja je, kao i svaka njegova prethodna, primjer lovrenovićevskoga “ključa” u refleksije o suvremenim temama Bosne: političkim koliko i povijesnokulturnim, bez ostatka.
Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: Misliti diferencirano, uvijek znači misliti manjinski” →
Njegova svetlost patrijarh srpski preminuo je večeras u Vojnomedicinskom centru u Beogradu, saznali smo od neimenovanog protojevreja staforda iz Svetog sinoda. Vernici će od sutra moći da se upišu u Knjigu žalbe i odaju počast kraj odrona sa telom pokojnog premijera Srpske pravoslavne crkve.”
Tako će otprilike glasiti vest kad umre sledeći patrijarh Srpske pravoslavne crkve. A beogradske Novosti objaviće je, razume se, dan ranije, ekskluzivno, pre konkurencije, pre Svetog sinoda, pre svih. Jer u srpskom novinarstvu samo je jedna stvar sveta: ekskluzivna informacija. I njena proverenost. Dakle dve stvari, ja se izvinjavam: ekskluzivnost, proverenost i tačnost. I brzina. Dakle tri, dabome – ekskluzivnost, proverenost, tačnost i brzina.
Nastavi čitati “Pravoslavlje u Tenesiju” →
Živimo u vremenu stvarnog ili izmaštanog fake newsa, polarizirane politike i imperativa izbornih rezultata po svaku cijenu. U ovakvome scenariju, jedan od glavnih sastojaka su pristrasni a beskrupulozni mediji, koji se ne libe objaviti bolje ili lošije upakirani nonsens.
Važno je znati procijeniti je li neka vijest pouzdana. Faktograf je napravio kratak, korisan video s jednostavnim uputama.
Nastavi čitati “Kako provjeriti vijest u pet koraka” →
Prije ravno 10 godina, u povodu 65. obljetnice znamenitih sudskih procesa u Nürnbergu, tadašnji njemački vicekancelar i ministar vanjskih poslova, u međuvremenu umrli Guido Westerwelle (FDP) početkom je studenog 2010. godine upravo u Nürnbergu otvorio tzv. trajnu, bolje rečeno stalnu izložbu o „Nirnberškim procesima“ (Nürnberger Prozessen). U ime njemačke vlade i uz nazočnost svojih ruskih, američkih, britanskih i francuskih kolega, dakle, MIP-ova tih zemalja i predstavnika tzv. sila pobjednica, Westerwelle je otvarajaći „Stalnu izložbu Memorium“ („Die Dauerausstellung Memorium“) kazao: „Nirnberški procesi su bili odgovor na perverziju prava u nacional-socijalističkoj Njemačkoj.“ I, ustinu, u studenom 1945. godine su četiri sile pobjednice organizirale sudski proces nacističkom vremenu i njegovim glavnim dostupnim akterima, o kojem ćemo i govoriti u nastavku. No, prije toga ukažimo kako se svim zainteresiranima pruža mogućnost da u Nürnbergu na 700 kvadratnih metara stalne postavke dožive i slikom i tonom i pisanim dokumentima, o kakvom se to procesu radilo nacističkim glavešinama prije točno 75 godina. U svečanom govoru Westerwelle je govorio o „velikom historijskom postignuću“ što su se „saveznici“ oduprijeli iskušenju poslije Drugoga svjetskog rata „da se vježbaju u osveti“, nego su se opredjelili „za jurističku i civilizatorsku nepoznanicu nepojmljive zločine učiniti predmetom sudskog procesa“. Šest decenija poslije je međunarodno kazneno pravo zauzelo svoje čvrsto mjesto u međunarodnom pravu, konstatirao je Westerwelle, preciziravši da je 114 zemalja prihvatilo u međuvremenu sudsku nadležnost Međunarodnoga kaznenog suda u Den Haagu. Nažalost, među njima nisu i Sjedinjene američke države, ali to je posve druga tema. Zasebna je i tema kako se u pokojnoj SFRJ i u njezinim zemljama-sljednicama nije ništa naučilo ni iz Nirberških procesa, niti iz onih procesa u Den Haagu na UN-ovom tribunalu za počinjene zločine u ex-Jugoslaviji …
Nastavi čitati “U povodu 75. obljetnice Nirnberških procesa” →
Čovjek koji je rekao da bi radije bio sretan nego dobar, znao je puno o životu. Ljudi se plaše suočavanja sa spoznajom da veliki dio života zavisi upravo od sreće. Plaši ih razmišljati koliko toga je izvan njihove kontrole. Baš kao kada igramo tenis i kada loptica udari mrežu. U samo dijeliću sekunde, loptica može otići naprijed ili pasti nazad. Uz malo sreće, otići će naprijed i ti pobjeđuješ. Ukoliko padne na tvoj teren, gubiš.
Nastavi čitati “Sreća” →
Rijetko pišem iz lične perspektive. Ne volim to. Mislim kako druge ljude niti zanima niti treba zanimati šta se meni događalo. Postoje i drugi stilovi pisanja. Međutim, ponekad je upravo lična perspektiva najbolji i najlakši način da se kaže ono bitno. Tako je i u ovom slučaju.
Nastavi čitati “Saučesnik” →
Skoro će pedeset godina otkako tragam za osobnim i znanstvenim identitetom autora koji je na „našim stranama“ nastupio samo jednom, ali kako!
Tadašnji Institut za izučavanje jugoslovenskih književnosti u Sarajevu održao je početkom novembra 1972. godine, o stopedesetoj godišnjici rođenja fra Grge Martića, simpozij „Fra Grgo Martić i bosanskohercegovačka kulturna i književna baština“, a slijedeće godine u svome Godišnjaku objavio i zbornik radova pod istim naslovom. (U redakciji su bili Mirjana Bogavac, Boris Ćorić, Dejan Đuričković, Branko Milanović i Ljubica Tomić-Kovač.)
Nastavi čitati “Duško Barać, Uzroci nastaka i bitna obilježja franjevačkog reda i bosanske redodržave” →
Saborski zastupnik Mosta i poznati širitelj dezinformacija Nino Raspudić iskoristio je sinoćnje gostovanje u RTL Direktu da napadne Faktograf.
“Najveći lažovi i manipulatori u zemlji Gong i HND su evo napravili Faktograf pa će oni određivati uz Sorosev novac što je istina, a što nije istina u Hrvatskoj”, rekao je Raspudić.
U samo ovoj jednoj citiranoj rečenici Raspudić je izrekao čak tri činjenično netočne tvrdnje, koje su zatim republicirali rubni portali poznati po širenju dezinformacija (npr. Narod.hr ili Teleskop.hr). Pa idemo redom.
Nastavi čitati “Raspudić napada Faktograf propagirajući antisemitsku teoriju zavjere” →
Da Srebrenica predstavlja najmračnije mjesto ratova za jugoslavensko nasljeđe, i to u nažalost snažnoj konkurenciji čitavog niza gradova, mjesta i toponima, jasno je svima. Čak i onima koji negiraju očitu činjenicu tamošnjeg genocida. Jednako tako jasno je da je za izgradnju bilo kakvog zajedničkog života na ovim prostorima u budućnosti, a takav jedini ima smisla, temeljni preduvjet taj da se nasljeđe i traume rata ostave iza sebe. Na ovoj sasvim načelnoj razini ne postoji gotovo nitko tko se s ovakvim zaključkom ne bi složio. On je gotovo pa banalan i sasvim sigurno predstavlja opće mjesto. Ono što definitivno ostaje upitno je s jedne strane postojanje političke volje da do tog procesa dođe, a s druge dogovor oko načina na koji se do tog cilja može doći. Budući da su te dvije stvari usko povezane, nemoguće ih je promatrati odvojeno. Da budem sasvim iskren, najprecizniji dokaz da politička volja da se prošlost ostavi iza sebe ne postoji jeste u tome što su nacionalističke politike koje su i dovele do rata i zločina i dalje dominantne, odnosno skoro pa neupitne. Drugim riječima, nemoguće je izgraditi zajedničku budućnost, a istovremeno inzistirati na nacionalizmu kao načinu življenja. Stoga nacionalistima jedini istinski problem predstavlja to što ne mogu otvoreno reći kako su protiv izgradnje kulture mira i zajedničke budućnosti, ali im u čitavoj priči savršeno pomažu razne međunarodne institucije, poput OHR-a koji vole velike geste i riječi, ispražnjene od svakog smislenog sadržaja, na čijoj produkciji inzistiraju već četvrt stoljeća. Imajući takvo djelovanje u vidu postavlja se sasvim legitimno pitanje radi li se tek o pogrešnoj strategiji koja ne donosi rezultat ili možda ipak o tome da izostanak vidljivog rezultata predstavlja istinski cilj. Ono što je svakako očito jest činjenica da je politika suočavanja s prošlošću doživjela potpuni krah i da su se sve vrste NGO-ovskog pristupa pokazale kao potpuno neučinkovite. Ključni razlog zašto je to tako leži u onoj prepreci koju je nemoguće nadići, odnosno u dominantno nacionalističkom raspoloženju ovdašnjih društava, zahvaljujući kojemu nije uopće upitno je li veći dio društva svjestan razmjera zločina koji su počinjeni u njihovo ime, budući da ljudi toga jesu svjesni. Problem je što s tom činjenicom nemaju nikakav problem.
Nastavi čitati “Kako do mira u Srebrenici, spomenikom o miru ili predstavom koja suočava?” →
digitalnademokracija.com