Zadnjih desetljeća naš se obrazovni sustav ne hajući zapravo stare da, po talentu, i neki jedva naturščici i šmiranti dolaze do diplome i akademskoga statusa glumca. A istodobno zaboravljamo neke velikane koji nikad nisu diplomirali, a najčešće su bili – već po forci svoje darovitosti – osovinama produkcija u kojima su nastupali (sjetimo se samo Josipa Gende ili Milene Dravić, tih kampanelâ glumačkoga poziva u nas).
Nastavi čitati “Delikatni sekundant” →
Sve se mijenja i sve teče. Ne uvijek i nabolje, a svakako ne u u bh. politici, sa svojim nacionalizmima, populizmima, neznanjem i zlobom.
SDP BiH je nekada bio nada u pravedniju, prosperitetniju i multietničku Bosnu i Hercegovinu, ali bilo bi fer reći da je to davno svršena prošlost. Bilo bi također dobro da takva orijentacija preživi barem kao ideja, kao potencija i nada za budućnost.
Nastavi čitati “SDP BiH više nije stranka cijele Bosne i Hercegovine” →
Ovojesenski lokalni izbori prilika su za bosanskohercegovačke Hrvate koji još žive u Bosni i Hercegovini da se izjasne ne samo o komunalnim pitanjima svojih sredina, već i je li moguć politički pluralizam u najmanjem konstitutivnom narodu koji je od 1990. pod šapom HDZ-a BiH.
Nastavi čitati “Test je na lokalu: Da li je moguće dokidanje političke dominacije HDZ-a među bh. Hrvatima?” →
Ovih dana navršilo se 65 godina od objavljivanja albuma Kind of Blue, nesumnjivo jednog od najboljih albuma ikad snimljenih.
Nastavi čitati “Album “Kind of Blue”, remek-djelo jazz glazbe, napunio je 65 godina” →
Danas, kada je očigledno da je projekt najavljivan kao duhovno oslobađanje bosanskog muslimanskog subjekta i moralna i materijalna obnova njegovog svijeta rezultirao njegovim duhovnim, moralnim i materijalnim unižavanjem, metafora »Tunela Vidikovac«, kojom sam završio Kritiku bosanskog uma, više nije održiva: ne samo da bosanski muslimanski subjekt ulazi »sve dublje u tunel, s nepokolebljivim uvjerenjem da se odatle svijet najbolje vidi«[1], već ga bošnjačke kulturne, političke i vjerske elite trajno onesposobljavaju da vidi bilo šta. I čine to uvjeravajući ga da će zapravo tek sada progledati, na način engleskog šarlatana Johna Taylora, »očnog hirurga« koji je u 18. stoljeću u cijeloj Evropi svojim intervencijama – naravno, u najboljoj namjeri! – oslijepio i štaviše ubio stotine ljudi[2].
Nastavi čitati “Promašen projekt i izgubljen slučaj” →
Trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović je pokazatelj da se u dejtonskoj Bosni i Hercegovini može ipak lijepo živjeti.
Naravno, za to je potrebno već u mladim danima ubaciti se u stranačke strukture, u njegovom slučaju SDP-a, te strpljivo i uporno penjati u stranačkoj i institucionalnoj hijerarhiji, pritom pazeći da se nikad ništa konkretno ne učini što bi imalo poboljšalo materijalne živote ljudi u BiH.
Nastavi čitati “Denis Bećirović, hronika političke bezličnosti: Tabula rasa u Predsjedništvu BiH” →
Kad znanstvenici razmatraju ljudske kolonije na Mjesecu, Marsu i dalje, velika se pažnja pridaje duljini putovanja, hrani i riziku od zračenja. Nedvojbeno je da ćemo se suočiti sa surovim okruženjem u dubokom svemiru. Neki mislioci tvrde da je uređivanja genoma način da se osigura da ljudi mogu tolerirati teške uvjete dok budu kročili dalje i dublje u Sunčev sustav.
Nastavi čitati “Ako želimo nastaniti druge planete, morat ćemo koristiti uređivanje genoma i promijeniti ljudski DNK” →
Kibernetički napadi i greške u zaštiti od hakera postaju sve veći problem zbog slabe suradnje tehnoloških tvrtki i političara
U znanstvenofantastičnom filmu Transcedencija glavni glumac Johnny Depp tumači lika koji postane tehnološki svemoćan, njegov računalni kod je sveprisutan i vlada čime god na svijetu poželi. Iako se isprva učini da su mu namjere dobre i da sve čini i zbog ljubavi, stvari ipak odu ukrivo i predaleko, a tada više nema druge nego stvoriti računalni virus kako bi se ubilo digitalnog Johnny Deppa i potpuno uništilo svu umreženu računalnu tehnologiju na svijetu. U “sretnom” završetku film zaključuju scene novog postapokaliptičnog života u potpunom tehnološkom zamračenju, računala više ne služe ničemu osim možda kao stoperi za vrata, a na smetištu su skončali svi pametni telefoni, serveri, routeri, ekrani, kao i ostali uređaji iz visokotehnološke civilizacije.
Nastavi čitati “CrowdStrike i druge digitalne šupljine” →
Medijska halabuka koja se nadigla oko odluke francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da raspusti nacionalnu skupštinu donijela je piscu ovih redova vrlo sumnjivu utjehu: pokazalo se da nisu samo balkanski političari, »analitičari« i »komentatori« površni, neobaviješteni, kratkovidi i pristrani, već su takvi i evropski – a francuski naročito!
Nastavi čitati “Uspjeh liberalnog centra” →
Predsjedništvu BiH treba ostaviti samo ceremonijalnu ovjeru i puko imenovanje isključivo onih kandidata koji su uredno predloženi/e za šefove DKP BiH po novoj zakonskoj proceduri
Nastavi čitati “Kalvarija ili renesansa postdejtonske diplomacije BiH” →
Za razliku od politike o kojoj najčešće pišemo, Bosna i Hercegovina je puna talentiranih ljudi na drugim poljima.
Esma Numanović je bosanskohercegovačka kantautorica s njemačkim primjesama. Tvrdi da je u njenom radu žanr ne definira, ali dominantan ton njenih pjesama sadrži primjese popa, rocka, soula, sevdaha, flamenka i reggae-a.
Nastavi čitati “Esma Numanović je talent na koji treba računati” →
Skoro da ne postoji ništa tužnije od rasprava koje su u crnogorskom parlamentu i javnosti vođene proteklih mjeseci, a koje su uzrokovane potporom Crne Gore rezoluciji Generalne skupštine UN-a o Srebrenici, da bi se okončale donošenjem rezolucije o genocidu u Jasenovcu u crnogorskoj skupštini prije nekoliko dana. U pozadini čitave priče jeste logika srpskog nacionalizma koja prvo negira genocid u Srebrenici, a onda to što negira, zapravo neizgovoreno priznaje i na svaki mogući način relativizira genocidom nad Srbima u NDH. Odatle i film „Dara iz Jasenovca“, kao reakcija na „Quo vadis, Aida?“, odatle i čitav ovaj kaos u Crnoj Gori i čitav niz sličnih stvari.
Nastavi čitati “Dobra rezolucija” →
Zoran Milanović, aktualni predsjednik Republike, objavio je svoju predsjedničku kandidaturu 17. lipnja 2019., otprilike šest mjeseci prije prvog kruga izbora. Pet godina kasnije, 17. lipnja je evo prošao, do izbora je otprilike šest mjeseci, a ni jedan relevantan kandidat još nije obznanio da će se upustiti u predsjedničku utrku, odnosno ni jedna od pet glavnih parlamentarnih partija nije istaknula svog kandidata za Pantovčak. To je donekle razumljivo kad se uzme obzir da su u protekla dva mjeseca održani parlamentarni i europski izbori: u tim okolnostima bilo je prilično besmisleno promovirati kandidata za izbore koji će se održati tek za nekoliko mjeseci. Čini se da su sve stranke procijenile da će tri jesenska mjeseca biti dovoljna da birači prepoznaju njihovog čovjeka za drugu najmoćniju dužnost u državi.
Nastavi čitati “Tko bi na Pantovčak?” →
Kako se zahuktava pretpredizborna kampanja za lokalne izbore u oktobru 2024, vrijedi prisjetiti se jednog dokumenta iz kampanje za opšte izbore 2022. Bio je to »Plan razvoja Sarajeva do 2035. godine« koji je, uime Stranke demokratske akcije, predstavio arhitekt Faruk Kapidžić. SDA je, samo ako opet dođe na vlast, obećavala divne stvari: izmještanje željezničke pruge, smetljišta Smiljevići i Međunarodnog aerodroma Sarajevo, izgradnju manjih stambenih naselja, ugostiteljskih građevina i sadržaja za rekreaciju na padinama brda Žuč, desetine parkova i kej niz rijeku Bosnu…
Nastavi čitati “Velegradonačelnik” →
Da bismo doista razumjeli populizam, moramo gledati dugoročno. Šezdesetih godina prošlog stoljeća populističke stranke u Europi u prosjeku su osvajale 5,4% glasova, dok im danas, nakon izbora za Europski parlament 9. lipnja, svoj glas daje više od 20% biračkog tijela.
Nastavi čitati “Odnos modernog svijeta prema vremenu je narušen, što potiče uspon krajnje desnice” →
digitalnademokracija.com