»Naša islamska stvar«

U septembru 1947. jugoslavenske vlasti osudile su hafiza Mahmuda Traljića na deset godina zatvora. Bio je optužen da je, kao pripadnik tzv. »Dobračine grupe«, radio na rušenju postojećeg poretka u Jugoslaviji. Tih deset godina odležao je skoro u potpunosti, zato što nije htio da podnese molbu za umanjenje kazne. U molbi bi morao izjaviti da se kaje, a on se – kako je potvrdio u jednom intervjuu iz 1991, kada je partijska država već bila propala – nije kajao za ono što je radio, budući da je to bilo »sve sa najboljom namjerom, te sa željom da pomogne[m] islamsku stvar u našim krajevima«[1].

Nastavi čitati “»Naša islamska stvar«” →

Devet litara vode u rezervi: kako se baltičke i nordijske zemlje pripremaju za krizu ili rat

Uz rat koji bjesni u Ukrajini, sabotažu podmorske infrastrukture u Baltičkom moru i sve agresivniju nuklearnu retoriku iz Rusije, mnoge zemlje u regiji svojim građanima daju savjete kako se pripremiti za krizu, izvanredno stanje ili rat.

Baltičke države koje graniče s Rusijom – Estonija , Latvija i Litva – redovito su ažurirale javne informacije u proteklom desetljeću, što djelomično proizlazi iz povijesnog iskustva sovjetske okupacije i straha da se nešto slično ne ponovi.

Nastavi čitati “Devet litara vode u rezervi: kako se baltičke i nordijske zemlje pripremaju za krizu ili rat” →

Hommage a Danilo Kiš

Svaki je čovjek dužan da na sebe primi bol i muku svijeta i drugih ljudi, da podijeli njihovu sudbinu. Nikola Berđajev: Duh i realnost

A ti Danijele zatvori ove riječi i zapečati ovu knjigu do pošljednjega vremena: mnogi će pretraživati, i znanje će se umnožiti. Knjiga proroka Danijela, 12, 4

* * *

U književnom životu sreo sam dvojicu čije su norme obavezivale i strašile, čije je ludilo bilo opojan program i lijek duši; zračili su skromnost i detinjsku vedrinu; ali i gordost, nekakvu mračnu brigu za tekst koja u njih bješe uvijek nešto više od brige za literaturu; obojica su me grdili i nasmijavali ostavljajući mi da sam tumačim nježnost grdnje i grkost smijeha. Obojica sa istim imenom starozavjetnog proroka; ne pomišljam da će ovaj, koji je sad mrtav, ubuduće biti manje sa mnom.

Nastavi čitati “Hommage a Danilo Kiš” →

Sarajevski vozači zaslužuju gužve koje sami stvaraju

Ovih dana svjedočimo saobraćajnom kolapsu u Sarajevu. Nesnosne gužve postale su svakodnevnica. I ne radi se samo o povremenim radovima ili saobraćajnim nesrećama, koji objektivno mogu usporiti protok vozila. U pitanju su, čini se, i kulturološki razlozi, gdje posjedovanje i upotreba auta ima svoju statusnu ulogu. To je možda i razumljivo, ali onda treba biti razumljivo i sve češće mrcvarenje u dugačkim redovima od Predsjedništva do Otoke i dalje. I, naravno, još gori zrak koji udišemo.

U svijetu se udomaćila izreka “nisi zapeo u prometu, ti si promet”, koja kao da je urađena za sarajevske vozače. Koliko smisla ima sjesti u automobil, znajući da su gužve i stres neminovni? Ta vrsta vozačkog mazohizma teško je shvatljiva.

Nastavi čitati “Sarajevski vozači zaslužuju gužve koje sami stvaraju” →

Prije trideset godina objavljen je Nirvanin “MTV Unplugged in New York”, jedan od najboljih živih albuma ikad

MTV Unplugged in New York je live album američkog rock sastava Nirvana, koji je DGC Records objavio 1. studenog 1994., gotovo sedam mjeseci nakon samoubojstva Kurta Cobaina. Koncert je dio serije MTV Unplugged i sadrži uglavnom akustičnu izvedbu. Snimljen je u Sony Music Studios u Hell’s Kitchenu, Manhattan , 18. studenog 1993. godine .

Nastavi čitati “Prije trideset godina objavljen je Nirvanin “MTV Unplugged in New York”, jedan od najboljih živih albuma ikad” →

I ćorava koka nađe zrno: Multietnički ili monoetnički SDP?

Neko pametan i pomalo sarkastičan ustvrdio je da bosanskohercegovačka javnost ima odličan instinkt glede politike, i da može otkriti sve osim onog očitog.

Ovo je zapravo prepisan i za lokalne prilike prilagođen citat Oscara Wildea, ali dosta dobro opisuje stanje. Prije svega, temeljno neprepoznavanje svojih osnovnih interesa i prioriteta od strane građana BiH, bez obzira kojem od tri konstitutivna naciona pripadaju.

Nastavi čitati “I ćorava koka nađe zrno: Multietnički ili monoetnički SDP?” →

Smrt Jugoslavije: sudionici govore što su radili

Smrt Jugoslavije je BBC-jeva dokumentarna serija, prvi put emitirana u rujnu i listopadu 1995., i dopunjena 1996. To je također i naslov BBC-jeve knjige, čiji su autori Allan Little i Laura Silber. Knjiga i serija pokrivaju raspad Jugoslavije, ratove koji su uslijedili i potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Serija se koristi kombinacijom arhivskih snimaka, uz veliki broj intervjua s većinom glavnih protagonista, uključujući Slobodana Miloševića , Radovana Karadžića , Franju Tuđmana i Aliju Izetbegovića, kao i članove međunarodne zajednice koji su bili aktivni u brojnim mirovnim inicijativama.

Nastavi čitati “Smrt Jugoslavije: sudionici govore što su radili” →

Još jedan skup šarlatana i nacionalista

Krug 99, skupina ostrašćenih dokoličara i šarlatana, najavila je proteste ispred OHR-a, u četvrtak 17.10. – protiv Visokog predstavnika Christiana Schmidta, zbog njegovog “antibosanskog djelovanja”.

Visoki predstavnik je na meti zato što je u vezi presude u slučaju Kovačević poslao pismo Europskom sudu za ljudska prava, u kojem tvrdi da “trenutna situacija u BiH zahtijeva oprez prije donošenja odluke koja bi mogla biti protumačena kao delegitimiranje ustavnog okvira BiH u cjelini”.

Nastavi čitati “Još jedan skup šarlatana i nacionalista” →

Unofficial Top 100: Zabranjeno Pušenje – Halid umjesto Halida

Meni je 35 godina, daleko sam od mladića. Još malo, eto me u godinama Ahmeda Nurudina, ono ružno doba – čovjek je još mlad da bi imao želje, a već star da ih ostvaruje. Za mene, starca u nastajanju, prvi sinonimi benda Zabranjeno Pušenje jesu vokal Seje Sexona i solaže Dragomira Herendića Draggiania sa albuma “Live in St. Louis”. Violina Roberta Boldižara i vješto prebiranje po žicama Tonija Lovića. Lupanje palicama bubnjarskog genija Branka Trajkova. Spot za pjesmu “Lijepa Alma”, koji za razliku od mnogih spotova, jako dobro stari – ništa ne gubi na kvaliteti. Navodim to zato što ljudi često zaborave kako postoje neke nove generacije, koje već polako matore, a kojima prvi sinonim za bend Zabranjeno Pušenje neće biti protagonisti osamdesetih. Ne zauzimam bilo kakve strane, komšije nek rješavaju svoje probleme kako znaju i umiju, nije moje da se petljam, samo branim pravo na svoje sjećanje, na svoje odrastanje, na svoje sazrijevanje u kojima su albumi “zagrebačkog” Pušenja odigrali značajnu ulogu.  

Nastavi čitati “Unofficial Top 100: Zabranjeno Pušenje – Halid umjesto Halida” →

Bh. nacionalisti zapravo ne žele u EU. To bi moralo zabrinuti glasače

Nema sumnje da bi članstvo Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji donijelo jednu vrstu olakšanja. Ne radi se samo o većem stupnju ekonomske sigurnosti, nego i pripadanju jakom geopolitičkom bloku, što je u današnjem svijetu iznimno važno, pogotovo za male države na vjetrometini.

Nastavi čitati “Bh. nacionalisti zapravo ne žele u EU. To bi moralo zabrinuti glasače” →

Velvet Underground i rock realizam

O pjesmi ”Heroin” Velvet Undergrounda

Brian Eno jedne je prilike rekao kako su Velvet Undeground prodali samo po 500 primjeraka svakog od svoja prva četiri albuma, ali da je njihova vrijednost u tomu što je svaki kupac tih albuma osnovao svoj bend. Velveti su fenomen koji si do dan-danas pokušavam objasniti. U ono vrijeme šezdesetih, doći sa nečim tako eksperimentalnim, pomaknuto je iznad svih okvira “pomaknutosti”, čak i za prilike New Yorka iz druge polovice šezdesetih, čak i kad druguješ sa Andy Warholom. Velvet Undeground nisu bili nikakva psihodelija, oni su bili teška psihoza. Stajali su sa kontra strane onoga što se smatralo psihodelijom. Sa jedne strane djeca cvijeća, ljubav za sve bez granica, LSD kao pokretač kreativnosti, duhovnih vizija. Sa druge Velveti, bez grama ljubavi za same sebe, navučeni na heroin, autodestrukcija, mazohizam, seksualna izopačenost, sve to uz zvučnu kulisu koju do tad nitko nije čuo i ono što je meni, kao piscu, najbitnije – kvalitetnu poeziju. Lou Reed je kao mladić na sveučilištu studirao kreativno pisanje, ali je također kao mladić bio podvrgnut elektroškovima pri pokušaju da ga izlječe od navodne homoseksualnosti. Kad na sve to dođe heroinska ovisnost u životu ti se otvaraju samo dva moguća pravca – kult ili smrt.

Nastavi čitati “Velvet Underground i rock realizam” →

Kad se šarlatani prepiru

Ima građana i glasača koji uporno ponavljaju mantru da stvari treba “prepustiti mladima”, novim generacijama koje nisu opterećene prošlošću, koje će stvari postaviti drugačije, voditi bolje. Ta tvrdnja zvuči zavodljivo, donekle čak i logično. Sve do trenutka kada se takva nadanja ili takve mantre ne sudare s bh. stvarnošću. Sve dok se, recimo, ne ukažu Sarajevo i Banja Luka, sa svojim recentnim gradonačelničkim praksama.

Nastavi čitati “Kad se šarlatani prepiru” →

Je li “prograđanskim” nacionalistima sada i Haris Silajdžić loš?

Izreka “zavadi pa vladaj” (divide et impera) pripisuje se Filipu II Makedonskom. Koristili su je rimski vladar Julije Cezar i francuski car Napoleon (sa sličnim divide ut regnes). Sa stanovišta glavnih nacionalnih stranaka, lijepo i praktično se uklapa u bh. politički prostor.

Nastavi čitati “Je li “prograđanskim” nacionalistima sada i Haris Silajdžić loš?” →

Tarik Haverić: Redžić

U modernom vremenu, društva koja nisu usvojila prosvjetiteljske vrijednosti, to jest ona čiji članovi nemaju elementarna individualna prava i slobode kako ih shvatamo u posljednjih dvjesto godina, dugoročno teže političkoj dezintegraciji, i dvije Jugoslavije nisu izuzetak: za njihov raspad nije bilo presudno odsustvo širokog konsenzusa »njihovih naroda« pri nastanku već, u oba slučaja, odsustvo liberalne demokratije kada su jednom nastale. Dovodeći argumentaciju do kraja: iz šest hiljada godina pisane historije nije moguće derivirati normu o nastanku država, ali povijesna građa zauzvrat omogućuje važan zaključak o njihovom opstanku ili nestanku u modernom vremenu, dovoljno potvrđen da se približava politološkom zakonu. Taj zakon glasi: s protokom vremena, liberalne demokratije teže uvijek većoj stabilnosti, a vjerovatnoća da se nasilno dezintegriraju teži ka nuli. Formuliran je pretenciozno, skoro deterministički; kao potporu mogli bismo evocirati pojedine ideje Karla Poppera i Ilje Prigogina, i historijsku sudbinu društava statičke neravnoteže (npr. SSSR) koja se raspadaju kada se promijene dominantne okolnosti, za razliku od društava dinamičke ravnoteže, zapadnih demokratija, koje se prilagođavaju promjeni dominantnih okolnosti – no ja ću ovdje uputiti samo na već klasičnu studiju Michaela W. Doylea Kant, Liberal Legacies and Foreign Affairs[1]. Ratovi su daleko najvažniji uzrok raspada pojedinih država, a Doyle je – analizirajući sve ratove od 1790-ih do svoga vremena – pokazao da liberalni režimi ne ratuju jedni s drugima. [I još je, kao kuriozitet bez značaja za našu temu, s obzirom na tempo širenja liberalizma (3 liberalne zemlje početkom 19. stoljeća, 13 sredinom istog stoljeća i 49 nakon Drugog svjetskog rata) ekstrapolacijom došao do zaključka da će globalni trajni mir za koji se zalagao Kant nastupiti 2113. godine…] 

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Redžić” →