Medijska halabuka koja se nadigla oko odluke francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da raspusti nacionalnu skupštinu donijela je piscu ovih redova vrlo sumnjivu utjehu: pokazalo se da nisu samo balkanski političari, »analitičari« i »komentatori« površni, neobaviješteni, kratkovidi i pristrani, već su takvi i evropski – a francuski naročito!
Nastavi čitati “Uspjeh liberalnog centra” →
Predsjedništvu BiH treba ostaviti samo ceremonijalnu ovjeru i puko imenovanje isključivo onih kandidata koji su uredno predloženi/e za šefove DKP BiH po novoj zakonskoj proceduri
Nastavi čitati “Kalvarija ili renesansa postdejtonske diplomacije BiH” →
Da bismo doista razumjeli populizam, moramo gledati dugoročno. Šezdesetih godina prošlog stoljeća populističke stranke u Europi u prosjeku su osvajale 5,4% glasova, dok im danas, nakon izbora za Europski parlament 9. lipnja, svoj glas daje više od 20% biračkog tijela.
Nastavi čitati “Odnos modernog svijeta prema vremenu je narušen, što potiče uspon krajnje desnice” →
Dok Britanci oblače džempere i žale se na neuobičajenu hladnoću, veći dio svijeta pati zbog previsokih temperatura. Indija je u raljama najdužeg toplinskog vala u zabilježenoj povijesti, s termometrima koji su ponegdje dostizali 50 stupnjeva. Grčka je zatvorila Akropolis u poslijepodnevnim satima prošlog tjedna jer su temperature dosegle 43 stupnja. Visoke temperature u Sahelu i zapadnoj Africi dovele su do toga da mrtvačnicama u Maliju ovog proljeća nedostaje prostora, dok su dijelovi Azije stradali u svibnju .
Nastavi čitati “Klimatska kriza i toplinski valovi: ubojice s kojima se moramo boriti” →
(…) Ovo potvrđivanje legitimnosti triju nacionalizama nije apsolutno: ti pokreti pripadali su jednoj okončanoj epohi, pa bismo danas o njima razmišljali drukčije nego u retrospektivi na 19. stoljeće. U tu problematiku »vremenitosti« nacionalizma, značajnu za nastavak izlaganja, ulazimo analizom pojma ustavnog patriotizma, koji se u kontekstu multietničkih država često evocira kao alternativa patriotizmu što ga gaje pripadnici etnički homogenih država. Ovim dvama tipovima političkih zajednica donekle odgovaraju i dva tipa »nacionalnog osjećaja« koje anglosaksonska teorija naziva »gustim« ili »debelim« (thick) odnosno »rijetkim« ili »tankim« (thin).
Nastavi čitati “Tarik Haverić: O »gustim« i »rijetkim« nacijama” →
Ogovaranje ima lošu reputaciju – od tabloida punih nepristojnih tračeva o slavnim osobama do loše odgojenih tinejdžera u televizijskim serijama poput Gossip Girl. Međutim, iako bi ga neki otpisali kao neutemeljene glasine, ogovaranje predstavlja ključan aspekt političkog života, i načina na koji svijet funkcionira.
Nastavi čitati “Ogovaranje je dugo bilo krivo shvaćeno. Evo kako vam može pomoći na poslu i u društvenom životu” →
Lobiranje i zastrašivanje nije pomoglo. Opća skupština Ujedinjenih naroda izglasala je rezoluciju kojom je 11. srpnja postao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Vlade Srbije i Republike Srpske ocijenile su ovu rezoluciju antisrpskim činom, kojim se udara na političku stabilnost i dovodi u pitanje postojanje RS-a. Međutim, prava istina je da rezolucija niti u jednom trenutku ne govori o odgovornosti Srbije, niti bosanskih Srba.
Nastavi čitati “Je li Srbija izgubila utjecaj na Balkanu?” →
Neki smatraju da je rat u Ukrajini iz temelja promijenio Europu, da je iznjedrio drugačiji europski poredak. Odnosno, čini se da rat inicira strukturne promjene u načinu na koji je Europa vođena i organizirana, koji idu mnogo dalje od neposrednog imperativa pomoći Ukrajini. Integracija se produbljuje u područjima poput obrane i sigurnosti , i čini se da će EU prekrajati svoje granice kako bi primila nove članice .
Nastavi čitati “Europa još uvijek proživljava kratkoročnu krizu zbog Ukrajine, i nema viziju svog poslijeratnog identiteta” →
Meritokracija je postala vodeći društveni ideal. Političari diljem ideološkog spektra stalno se vraćaju na temu da se nagrade života – novac, moć, poslovi, upis na sveučilište – trebaju raspodijeliti prema vještini i trudu. Najčešća metafora je “jednako igralište”, na kojem se igrači mogu popeti na poziciju koja odgovara njihovim zaslugama. Konceptualno i moralno, meritokracija se predstavlja kao suprotnost sustavima poput nasljedne aristokracije, u kojoj je nečiji društveni položaj određen lutrijom rođenja. U meritokraciji, bogatstvo i privilegije su naknada za zasluge, a ne slučajna, neočekivana dobit prouzrokovana vanjskim događajima.
Nastavi čitati “Vjera u meritokraciju nije samo pogrešna, nego i štetna” →
U Europi se pojavio i polako ključa jedan društveni problem, koji je već prerastao i u politički. Ogromne cijene stanarina, te vrtoglavo visoke cijene nekretnina mogli bi postati ključno bojno polje europske politike. Kako piše The Guardian, stručnjaci smatraju da krajnje desne i populističke stranke počinju iskorištavati rastući bijes javnosti zbog stambene krize na našem kontinentu.
Nastavi čitati “Ili hitno rješenje europske stambene krize ili uspon krajnje desnice u Europi” →
Majke i očevi, ne kritizirajte ono što ne možete razumjeti jer vaši sinovi i vaše kćeri nisu više pod vašom kontrolom, vaša stara cesta jako brzo propada, molim vas maknite se s novog puta ako već ne možete pomoći i shvatite konačno da se vremena mijenjaju.
Nastavi čitati “Doživjeti stotu na biralištu” →
Ovaj tekst čini prvi dio drugog poglavlja knjige Bošnjaštvo kao promašen projekt. Kako suditi (o) povijesti, koja treba da se pojavi početkom 2025. Neki fragmenti već su objavljeni u drugim tekstovima na ovoj web-stranici.
Nastavi čitati “Kállayevo bošnjaštvo” →
Prije više od 50 godina (1966.), istaknuti kanadski antropolog Anthony Wallace pouzdano je predvidio propast religije zbog napredujuće znanosti: “Vjera u nadnaravne moći osuđena je na izumiranje, diljem svijeta, kao rezultat sve veće adekvatnosti i širenja znanstvenog znanja”. Wallaceova vizija nije bila ništa posebno. Naprotiv, moderne društvene znanosti, koje su se oblikovale u zapadnoj Europi 19. stoljeća, smatrale su vlastito nedavno povijesno iskustvo sekularizacije univerzalnim modelom. Pretpostavka je ležala u srži društvenih znanosti. Smatralo se, ili ponekad predviđalo, da će se sve kulture na kraju približiti nečemu što je otprilike približno sekularnoj, zapadnoj, liberalnoj demokraciji. Dogodilo se nešto bliže suprotnom od toga.
Nastavi čitati “Zašto religija ne nestaje i zašto je znanost neće uništiti” →
Već od svoje rane mladosti, možda od pete ili šeste godine, znao sam da ću kad odrastem postati pisac. Otprilike između svoje sedamnaeste i dvadeset i četvrte godine nastojao sam da se posvetim drugom poslu, ali radio sam ga potpuno svjestan da činim nasilje nad svojom pravom prirodom i da ću prije ili kasnije morati da se latim pera.
Nastavi čitati “George Orwell: Zašto pišem” →
Kuća u kojoj živim kad sam u Tuzli nema broj. Unatoč pokušajima da se od Općine Tuzla dobije kućni broj, adresa je i dalje “do broja XY”.
To nije jedini slučaj u ulici, dapače. Dodjeljivanje brojeva bi se trebalo događati po nekakvom automatizmu, a i u interesu je nadležnih da znaju tko stanuje na kojoj adresi. Ali ne i u Bosni i Hercegovini.
Nastavi čitati “Šta sam naučio za godinu u Bosni: Sve je naopako, ali je nisam nikad više volio nego sada” →Have a WordPress.com account? Log in now.
