Zoran Milanović odlučio je natjecati se na općim izborima, za koje je sam odabrao datum, 17. travnja. Dobro je da je to srijeda, i da je uveden neradni dan. Ovi izbori prevažni su da bi se sveli na jedan dan, jedan vikend, gdje ključni element, izlaznost, ovisi o obiteljskim planovima i vremenskim prilikama.
Nastavi čitati “Bolje premijer nego predsjednik” →
Možemo! ne želi sa SDP-om, osim “točkasto”; SDP ne želi sa Socijaldemokratima, koji pak žele sa svima od centra ulijevo, no ne žele stati iza SDP-ovog predsjednika Peđe Grbina kao premijerskog kandidata; liberalni Fokus ne želi s Radničkom frontom, a isto vrijedi i u obrnutom smjeru; Stranka s imenom i prezimenom, to jest Dalija Orešković, teško da može s Centrom Ivice Puljka; Možemo! ne želi s Radničkom frontom i Socijaldemokratima; dio SDP-a ne želi s Centrom… Tako otprilike stoje stvari s lijevo-liberalnom opozicijom, a iz toga proizlazi da je najrealnije da će stranke što čine rečeni komad političkog spektra izići na parlamentarne izbore u dva ili tri bloka.
Nastavi čitati “Nitko ni s kim” →
Populizam je na cijeni diljem svijeta, pa ni ovaj dio Europe nije iznimka – naprotiv.
Šef hrvatske diplomacije, Goran Grlić Radman, nazvao je predsjednika Srbije Aleksandra Vučića “ruskim trabantom”. Konkretno, u razgovoru za N1 televiziju, Grlić Radman rekao je da Vučić “može biti eventualno nekakav trabant ili satelit Rusije, ali nećemo dozvoliti kao saveznici, a i partneri sa SAD-om bilo kakav utjecaj Rusa ili druge maligne utjecaje koji bi narušili stabilnost zapadnog Balkana”.
Nastavi čitati “Vučić je nesumnjivo “ruski trabant”, ali poanta je nešto drugo” →
Svake prve subote u mjesecu začin mamurnim jutrima daju foto-galerije s trgova hrvatskih gradova. Na njima možemo pratiti koreografiranu molitvu grupa muškaraca koja se svodi na zazivanje ekstremno podijeljenih rodnih uloga i, bez previše uvijanja, apsolutne muške dominaciju nad ženama. Porijeklo i organizacijski mehanizmi tog molitvenog pokreta već su dobrano raskrinkani i tu dodatni doprinosi nisu potrebni. U ovom ćemo se kratkom osvrtu pozabaviti reakcijama liberalne i lijeve političke scene na taj mjesečni molitveni ciklus.
Nastavi čitati “Dijagnostika puzanja” →
Čitatelj nas je zamolio da provjerimo točnost tvrdnje predsjednika IDS-a Dalibora Pausa, koji je na Facebooku 26. rujna napisao da je Giorgia Meloni, buduća talijanska premijerka, u predizbornoj kampanji tražila pripojenje Rijeke i Istre Italiji.
Nastavi čitati “Želi li Giorgia Meloni oteti Hrvatskoj dio teritorija?” →
‘Stronger together’ is a well-known saying, easily applicable to political life in Croatia. This is especially the case with the liberals; a number of small, centrist parties that aren’t capable of crossing the electoral threshold on their own. With few notable exceptions, such as winning the mayoral seat in Split, these parties are quite marginal on the political scene traditionally dominated by the two big parties, HDZ and SDP, as well as temporary successes by parties that are to the left and right of the two main players. This is a shame because liberals would have a lot to offer. It is moreover exceedingly important to have healthy competition, to have more than two choices, more than two rather ossified world views. Above all, more than the appalling, worn-out ideological battle between Ustashas and partisans.
Nastavi čitati “Croatian politics needs liberals – why don’t they unite?” →
“Divlje meso” HDZ-a okuplja se po ulicama i trgovima, hoda, moli, pjeva i prosvjeduje jer se, eto, u uvjetima globalne prevare nazvane pandemija, lokalno traže propusnice koje zatiru slobodu i pravo na izbor. Ta “moralna ekonomija mnoštva/gomile”, da se poslužimo ovom prigodom dekontekstualiziranom odrednicom E. P. Thompsona, oblikuje stanovitu vrstu “mentaliteta”, koji nedvojbeno ima svoje razloge i genezu, kao i svoje uvjete proizvodnje na temelju kojih zaslužuje baš takvo određenje – “divlje meso”HDZ-a. Soundtrack njihovih prosvjeda o tome govori više nego dovoljno. Simptom? Svakako.
Nastavi čitati “Divlje meso HDZ-a” →
“Zajedno smo jači” svima je poznata izreka, lako primjenjiva na politički život u Hrvatskoj. To se posebno odnosi na liberale, na koloplet malih centrističkih stranaka koje same ne prelaze izborni prag. Osim par značajnih iznimki poput osvojenog gradonačelničkog mjesta u Splitu, ove stranke prilično su marginalne na političkoj sceni kojom tradicionalno dominiraju HDZ i SDP, te zasad povremene pojave, stranke i opcije koje su lijevo i desno od dvije glavne stranke. To je šteta, jer liberali bi imali dosta toga korisnog za reći i ponuditi. Osim toga, jako je važno imati zdravu konkurenciju, imati više od dvije opcije, od dva odrvenjena svjetonazora, više od nesretnih i pohabanih ustaša i partizana.
Nastavi čitati “Zašto se hrvatski liberali ne ujedine?” →
digitalnademokracija.com