Što ponovljeni udarci u glavu u sportu mogu značiti za rizik od demencije

Postoje jaki dokazi da godine udaranja glavom, obaranja i sudari u nogometu i ragbiju mogu povećati rizik od demencije i drugih neuroloških bolesti.

Najnovije preliminarno istraživanje, predstavljeno na Međunarodnoj konferenciji Udruge za Alzheimerovu bolest u srpnju 2026. ispitalo je 142 bivša profesionalna nogometaša u dobi od 30 do 60 godina i 56 osoba slične dobi koje nisu imale povijest kontaktnih sportova ili ponovljenih udaraca glavom.

Dvije skupine su slično prošle na objektivnim kognitivnim testovima koji mjere sposobnosti poput pamćenja, pažnje i donošenja odluka. Umirovljeni nogometaši srednjih godina sami su izvijestili da imaju lošije raspoloženje, višu razinu anksioznosti i slabiju kognitivnu sposobnost.

MRI snimke mozga bile su dostupne za 124 bivša igrača i 40 neigrača. U prosjeku, nogometaši su imali manje sive tvari u nekoliko regija uključenih u pamćenje, pažnju, donošenje odluka i emocionalnu regulaciju. Siva tvar je moždano tkivo koje sadrži mnoge živčane stanice koje obrađuju informacije.

Ovi nalazi zaslužuju pažnju, iako ne pokazuju da je nogomet uzrokovao te razlike, ili da će svi igrači razviti demenciju. Rezultati su preliminarni, još nisu prošli potpunu recenziju od strane stručnjaka i potječu iz studije provedene u jednom trenutku. Istraživači će morati pratiti sudionike godinama kako bi utvrdili napreduju li njihovi simptomi ili promjene u mozgu.

Nastavi čitati “Što ponovljeni udarci u glavu u sportu mogu značiti za rizik od demencije” →

Od cijepljenja do klimatskih promjena: zašto su dokazi važni?

Prije nekoliko desetljeća jedan od najuglednijih pedijatara na svijetu, Benjamin Spock, u svojoj svjetskoj uspješnici Njega i odgoj djeteta promijenio je samo jednu rečenicu. Roditeljima je preporučio da dojenčad stavljaju spavati na trbuh umjesto na leđa. Za to nije imao čvrste dokaze. Smatrao je da će se tako izbjeći spljoštenost glave ili da se djeca neće ugušiti vlastitim bljuvotinama.

Budući da je njegova knjiga postala svjetski bestseler (objavljena je i na hrvatskom jeziku), preporuku su prihvatili liječnici i milijuni roditelja. Istodobno je počeo rasti broj smrti od sindroma iznenadne dojenačke smrti. Prve studije koje su uspoređivale dojenčad koja je umrla s onom koja je preživjela pojavile su se još šezdesetih godina prošloga stoljeća. Pojedinačna istraživanja još nisu bila dovoljno uvjerljiva. Tek kada su istraživači njihove rezultate sustavno objedinili i usporedili, postalo je jasno da spavanje na trbuhu znatno povećava rizik od smrti dojenčeta. Kasnije analize pokazale su nešto potresno. Da su dokazi bili pravodobno prikupljeni, uspoređeni i uzeti u obzir, samo bi se u Ujedinjenom Kraljevstvu moglo spasiti oko deset tisuća djece, a u Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji približno pedeset tisuća.

Benjamin Spock nije bio ni glup ni zlonamjeran. Bio je jedan od najvećih stručnjaka svojega vremena. Njegova je pogreška bila drukčije prirode. Vjerovao je da su ugled i iskustvo dovoljni.

Nastavi čitati “Od cijepljenja do klimatskih promjena: zašto su dokazi važni?” →

Barbarez i problem veznog reda

Protiv Kanade reprezentacija Bosne i Hercegovine je imala vodstvo 1 – 0, i pri tom rezultatu je njen napadač izašao sam ispred golmana. Šta god neko mislio o postavci i odlukama Sergeja Barbareza, one su dovele njegovu ekipu u najbolju moguću poziciju za pobjedu; nijedan drugi trener, uključujući najveće, teško da bi mogao više, protiv ovakvog, nimalo naivnog, domaćina, na otvaranju Mundijala (protivnici Meksika i SAD su poslužili samo da golovima u svojoj mreži uveličaju feštu na otvaranju).

Reći da Barbarez radi dobar posao bilo bi podcjenjivanje njegovih rezultata. Za mene je već sad naš najbolji selektor; bojim se da bi mogli dugo zazivati ona dobra “Sergejeva vremena” u godinama nakon što – nadam se što kasnije – ipak ode sa selektorske klupe. Uživajmo dok ova dobra vremena – što ovaj period reprezentacije jeste – traju.

Nastavi čitati “Barbarez i problem veznog reda” →

Je li demokracija moguća bez izbora? Je li lutrija potencijalno bolje rješenje?

Za većinu ljudi, izbori su sinonim za demokraciju. Međutim, između 508. i 322. pr. Kr., Atenjani su favorizirali sustav lutrije poznat kao ‘ždrijeb’. Uglavnom su vjerovali da je pravedniji, reprezentativniji i osjetljiviji na javni interes od izbora, na koje često utječe novac i koji mogu potaknuti destruktivnu političku polarizaciju. U ovoj animaciji, Michael Vazquez, zamjenik direktora Parrovog centra za etiku na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, analizira i potencijal sustava temeljenih na lutriji i njihova ograničenja. Posebno ističe ažurirani sustav lutrije koji je osmislio američki filozof Alex Guerrero, a osmišljen je kako bi se riješili nedostaci ranijih modela i neki od najhitnijih problema u suvremenoj izbornoj politici.

Napomena: na videu treba postaviti titlove na svoj jezik na opciji “Auto-translate”.

Nastavi čitati “Je li demokracija moguća bez izbora? Je li lutrija potencijalno bolje rješenje?” →

Tarik Haverić: Povratak moći

Spekulativne vježbe (IV)
Spekulativne vježbe (III)
Spekulativne vježbe (II)
Spekulativne vježbe (I)

Naslov ove spekulativne vježbe ne najavljuje povratak moći u društveno-političke odnose, gdje ona nikad nije ni prestala da bude najvažniji činilac, već u društveno-političku analizu, gdje je odavno zapostavljena. Taj obrat je još jedna zasluga Donalda Trumpa i političke prakse čiji je simbol preko noći postao. Početkom ove godine, gostovanje Trumpovog najbližeg saradnika Stephena Millera na kanalu CNN izazvalo je dvodnevno zgražanje u jednom dijelu svijeta i američke javnosti, da bi odmah bilo potisnuto novim zgražanjima i palo u zaborav. Odgovarajući na pitanje Jakea Tappera o akciji u Venezueli, Miller je – pravdajući američko »preuzimanje« te zemlje – izjavio da »živimo u stvarnom svijetu, kojim upravlja snaga, kojim upravlja sila, kojim upravlja moć. To su gvozdeni zakoni svijeta koji postoje od pamtivijeka«.

Miller u osnovi nije rekao ništa novo, osim što je upotrijebio izraze »snaga« (strength), »sila« (force) i »moć« (power) kao sinonime, tri jezičke oznake za isti koncept. U poslu kojim se bavi na način na koji se bavi, neko razlikovanje nije mu ni potrebno. Razlike ipak postoje, i ovu spekulativnu vježbu započinjem ukazujući na njih.

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Povratak moći” →

Što pokreće proruske pristaše u Europi i njihove stavove o rusko-ukrajinskom sukobu?

Ruska invazija na Ukrajinu u veljači 2022. izazvala je najznačajniji vojni sukob u europskoj povijesti nakon Drugog svjetskog rata. Dok je europsko javno mnijenje pretežno proukrajinsko, značajni segmenti europskog stanovništva zauzimaju ambivalentne ili čak otvoreno proruske stavove. Budući da je javna podrška ključna za pružanje vojne i financijske pomoći Ukrajini, željeli smo razumjeti zašto neki Europljani simpatiziraju agresora.

Naša studija ukazuje da prokremljski stavovi mogu dolaziti iz četiri glavna izvora:

  • Ekonomski interesi
  • Ideologija
  • Stranačko svrstavanje
  • Dezinformacija

Analizirali smo podatke iz dvaju akademskih istraživanja s kraja 2023. godine, koja su obuhvatila gotovo 30 000 ispitanika u osamnaest europskih zemalja.

Nastavi čitati “Što pokreće proruske pristaše u Europi i njihove stavove o rusko-ukrajinskom sukobu?” →

Tarik Haverić: Nagovor, ba!

Nije dugo trajala moja riješenost da nakon izlaska Bošnjaštva kao promašenog projekta prestanem da se autorski bavim Bosnom, Bošnjacima, Bosancima i muslimanima i da se okrenem temama koje predstavljaju veći intelektualni izazov. Život je nepredvidiv, makar samo zbog neizmjernih kapaciteta bosanskog muslimanskog subjekta da ustraje u samozavaravanju i samozaglupljivanju.

Volio bih da je Mustafa Cerić svoj tekst »Narod koji oplakuje ‘zlatna vremena’ sam potkopava svoju budućnost« objavio kojih pet-šest mjeseci ranije – u poglavlju »Glupost, individualna i kolektivna« dobio bi počasno mjesto. Ovako, ostaje mu da čeka prošireno izdanje.

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Nagovor, ba!” →

Otto Sendtner: tužan dan do kraja života

Otto Sendtner (1813 – 1859) bio je bavarski botaničar, koji je godine 1847. s potporom Bavarske kraljevske akademije poduzeo znanstvenoistraživačko putovanje po Bosni. Detaljan opis Sendtnerova putovanja i istraživanja pod naslovom Reise nach Bosnien. Von einem botanischen Reisenden, objavljivan je  u časopisu Das Ausland. Ein Tagblatt fur Kunde des geistigen und sittlichen Lebens der Volke (München) u nastavcima od 26. siječnja do 29. kolovoza 1848.

Sa Sendtnerovim putopisom i s biografijom ovoga znanstvenika davno je našu javnost iscrpno upoznao dr. Jozo Džambo u svojim člancima Bavarski botaničar Otto Sendtner u Bosni 1847. godine[1] i „Niki botanik dojde iz Nimačke“. Bavarski botaničar Otto Sendtner i njegov boravak u Travniku 1847. godine.[2] (Vidi i ovdje: https://www.ivanlovrenovic.com/clanci/bosna-argentina/jozo-dzambo-niki-botanik-dojde-iz-nimacke-eseji-ii-). Oba ta članka uvrštena su i u velebnu knjigu Joze Džambe O staroj Bosni u riječi i slici. Književno-povijesni pogledi (Synopsis, Sarajevo-Zagreb 2022).

Nastavi čitati “Otto Sendtner: tužan dan do kraja života” →

Hantavirus nije nuspojava cjepiva protiv Covida-19

Panika i dezinformacije, ruku pod ruku, krenule su nakon što je na ekspedicijskom kruzeru MV Hondius zabilježeno više slučajeva zaraze virusom i nekoliko smrtnih ishoda. Ništa neobično s obzirom na to da se svijet tek nedavno oporavio od pandemije koronavirusa, čije posljedice – zdravstvene, ekonomske i društvene – osjetimo i danas.

Netočne i znanstveno nedokazane tvrdnje koje protivnici cijepljenja šire još od pandemije koronavirusa sada su podloga za nove teorije. Među njima je i ona da su hantavirusi prisutni u Covid-19 cjepivima.

Nastavi čitati “Hantavirus nije nuspojava cjepiva protiv Covida-19” →

Zašto je slušanje najvažnija demokratska vještina digitalnog doba

U tipičnom razgovoru nije teško osjetiti kada vas netko prestne slušati. Njihova pažnja se pomjeri, odgovor stiže prebrzo ili im pogled luta prema ekranu koji ih čeka u blizini. Razmjena se nastavlja, ali nešto bitno već je izgubljeno. Mi razgovaramo više nego ikada na različitim platformama, uređajima i digitalnim prostorima. Ali, slušamo li zapravo jedni druge?

Javna rasprava danas se obično fokusira na govor. Pitanja poput tko može govoriti, što treba regulirati i je li sloboda izražavanja ugrožena, dominiraju raspravama o digitalnom životu. To su nesumnjivo važna pitanja, ali ona počivaju na pretpostavci koju rijetko  ispitujemo: da je biti saslušan prirodna posljedica govora.

Stari Atenjani su shvaćali da demokratski govor zahtijeva dvije stvari u jednakoj mjeri: pravo na govor i hrabrost da se govori istina. Ali oba ova ideala ovise o prisutnosti nečega o čemu su Atenjani rijetko eksplicitno raspravljali, jer se na agori to jednostavno pretpostavljalo: publika koja je premna istinski primiti ono što je rečeno. Govor i slušanje nisu suparnički problemi. To su dvije strane iste građanske prakse, i ne možete braniti jedno bez obraćanja pažnje na drugo.

Danas ulažemo ogromnu energiju u zaštitu i proširenje prava govora, a mnogo manje pažnje posvetili smo onome što se događa s druge strane, među onima koji slušaju.

Nastavi čitati “Zašto je slušanje najvažnija demokratska vještina digitalnog doba” →

“Coolcation”: zašto će se ljudi ovog ljeta kloniti sunca

Planiranje ljetnog odmora u Europi počinje uključivati sve veći fokus na izbjegavanje visokih temperatura. Destinacije poput grčkih otoka i južne Italije tradicionalno su se oslanjale na topla, stabilna ljeta kako bi privukle turiste. Međutim, suočile su se s ekstremnim temperaturama koje su uzrokovale masovne evakuacije, šumske požare i ugrozile živote posljednjih ljeta.

Čak i bez takvih uvjeta, visoke temperature mijenjaju iskustvo ljetnog odmora. Turisti su često više izloženi riziku od vrućine nego domaće stanovništvo. To je zato što provode dulje vrijeme na otvorenom, sudjeluju u sportovima na otvorenom i nalaze se u nepoznatom okruženju, a obično ne znaju gdje pronaći hlad ili lokalnu zdravstvenu skrb. Unatoč toj povećanoj izloženosti, ranjivost turista na ekstremne vrućine ostaje relativno nedovoljno istražena.

Nastavi čitati ““Coolcation”: zašto će se ljudi ovog ljeta kloniti sunca” →

»Kraj će biti sretan…«

Spekulativne vježbe (III)

Spekulativne vježbe (II)

Spekulativne vježbe (I)

U okvirnoj priči koja povezuje pripovijesti iz Hiljadu i jedne noći, kralj Šahriar otkriva nevjerstvo svoje supruge koju dade smaknuti, pa onda, razočaran u cijeli ženski rod, odluči da se svakoga dana vjenča s jednom djevicom koju će sutradan pogubiti – dotle je išla njegova mizoginija. Trajalo je to neko vrijeme, sve dok se lijepa i mudra Šeherzada, kćerka kraljevog vezira, nije sama ponudila za nezahvalnu ulogu nevjeste za jednokratnu upotrebu, na užas svoga oca. Nastavak je poznat: Šeherzada je svaku večer kralju pričala priče koje bi prekinula na najzanimljivijem mjestu, a ovaj bi – željan da sutra čuje šta je dalje bilo – odgađao pogubljenje. I tako hiljadu i jednu noć… Za to vrijeme Šeherzada je Šahriaru rodila troje djece, a on je na kraju odlučio da je poštedi. Ukratko, happy ending…

Nastavi čitati “»Kraj će biti sretan…«” →

Ljudi koji pitaju da li si završio fakultet

Da li si završio fakultet? (ne kao pitanje o nivou tvog obrazovanja, već upućeno od strane osobe koja nekako – nisi je obavijestio o tome – zna da si ga upisao, pa se radoznalo zanima da li si dao zadnji ispit)

Jesi li se oženio? Ima li cura?

Ima li posla? Jesi li se zaposlio?

Sinhronizovano, vješto usklađeno, kao da su se sastali u lokalnoj čitaonici (iz nekog razloga tako se kod nas naziva objekat u kojima se pučanstvo okuplja i odvijaju se raznolike aktivnosti, poput igranja tombole – moguće je vidjeti bilo šta izuzev čitanja i razgovora o književnosti, tome čitaonica nikad nije poslužila) pa se dogovorili, to su pitanja koja mi istim tonom i nekom čudnom ushićenošću godinama postavljaju sugrađani u gradiću u kojem prebivam (napisao bih mom gradiću, ali to bi sugerisalo neku bliskost ismeđu mjesta, njegovih ljudi i pojedinca – koje u mom slučaju nema).

Nastavi čitati “Ljudi koji pitaju da li si završio fakultet” →

Sjećanja koja razdvajaju

Nisam cinik i nije mi svejedno kako se u postratnoj, takozvanoj daytonskoj Bosni i Hercegovini obilježavaju razne godišnjice. Datumi koji bi mogli biti podsjetnik na zajedničku tragediju i opomena budućim generacijama, u praksi su pretvoreni u instrumente političkog i nacionalnog razgraničenja. Svaka zajednica njeguje vlastiti kalendar – ne samo datume osnivanja vojnih formacija nego i sjećanja na zločine koje su počinili „oni drugi“. Tako se prošlost ne prevazilazi, nego produžava u sadašnjost.

Nakon referenduma o nezavisnosti 29. februara i 1. marta 1992. godine, međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine uslijedilo je početkom aprila, gotovo istovremeno s izbijanjem otvorenih sukoba. Tri ključne vojne formacije iz tog perioda – HVO, Armija RBiH i VRS – i danas obilježavaju vlastite datume kao temelj identiteta. Iako su nastajale u različitim političkim i ideološkim okvirima, njihovo ratni naslijeđe nikada nije integrisano u zajedničku priču; ako je nešto takvo uopšte moguće.

Nastavi čitati “Sjećanja koja razdvajaju” →

Dženan Dautović: Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku

Nedavno je izdavačka kuća iz Travnika „Dram radosti“ u svojoj ediciji Memento objavila knjigu Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku autora Dženana Dautovića, specijalista za srednjovjekovnu povijest. Knjiga je rezultat dugogodišnjega Dautovićeva istraživanja ove teme, koja je bila i predmet njegovoga doktorskog rada. Knjiga pokriva jedno veoma važno tematsko područje iz bosanske historije, koje do sada nije obrađivano sistematski, u obliku monografske studije.

I ovom knjigom, kao i dosadašnjim izdanjima, „Dram radosti“ predstavlja se kao izdavač s pomno profiliranim programom, te s osobitom pažnjom spram likovne i tehničke prepoznatljivosti svojih izdanja.

Ovdje se prenosi zaključno razmatranje iz knjige Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku. (I. Lovrenović)

Nastavi čitati “Dženan Dautović: Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku” →