Opsada opsadom

Ovogodišnje šestoaprilsko ignoriranje – ili bolje rečeno proganjanje – antifašističkog  nasljeđa iz historije grada Sarajeva nije novo. Na stogodišnjicu kraja Prvog svjetskog rata, simbolično obilježene u Sarajevu manifestacijom „Sarajevo, Heart of Europe“ (onom kada je Šaban bio predgrupa Bečkoj filharmoniji, a sve pod pokroviteljstvom Europske unije), Sarajevo je stavljeno u fokus fin de siècla kao mjesta koje je ratovima počelo i zaključilo XX stoljeće.

Nastavi čitati “Opsada opsadom”

Postoji li opasnost da Ukrajina postane “nova Bosna”?

Bez obzira na razmjere užasa koji gledamo na svojim TV ekranima i mobitelima, bez obzira o kojem ratu je riječ, vremenom se naviknemo na grozne vijesti. Takvi smo, čak i ako smo i sami proživjeli i preživjeli strahote rata.

Nastavi čitati “Postoji li opasnost da Ukrajina postane “nova Bosna”?”

O morfološkim predviđanjima

Nakon početnog šoka, ruska agresija na Ukrajinu izazvala je u međunarodnoj javnosti mnoštvo komentara među kojima su i prilozi značajnih svjetskih pera sa svih krajeva političkog spektra. Nemali broj komentatora vidi u ruskoj invaziji »inicijalnu kapislu« budućeg raspada Ruske Federacije i uopšte propasti Putinovog nacionalističkog projekta. Tako Yuval Noah Harari, jedan od najčitanijih autora današnjice, u tekstu objavljenom u The Guardianu izražava (već!) opšterašireno uvjerenje da će rat u Ukrajini oblikovati budućnost cijelog svijeta, konstatira da je Vladimir Putin taj rat već sada izgubio i najavljuje »smrt Ruskog carstva« na čijem »smrtnom listu … neće stajati ime Mihaila Gorbačova: stajat će Putinovo ime«. A razložni i odmjereni Branko Milanović, iako ne želi da spekulira o ishodu rata, ipak ostavlja mogućnost da se, osim okupacijom Ukrajine, on završi možda i »raspadom Rusije«.

Nastavi čitati “O morfološkim predviđanjima”

Agresija na Ukrajinu i plimni “whataboutism”

Možemo li, smijemo li, kada osuđujemo rusku invaziju na Ukrajinu, reći – da ali…? Odnosno usput spominjati i druge vojne akcije koje su proteklih desetljeća, bez legalne podloge ili službene objave rata, pokretale moćne države te napadale brojne teritorije prouzročivši velike ljudske patnje i žrtve?

U raspravi na društvenim mrežama ili u lokalnom kafiću nerijetko ćete ovih dana zapaziti rečenice poput – “jest, Rusi su brutalno napali, ali zašto nitko ne priča koliko Amerikanci nereda čine po svijetu?”

Nastavi čitati “Agresija na Ukrajinu i plimni “whataboutism””

Filozofija ne može odgovoriti na pitanje: “Kako da živimo?”

Kako da živimo? je ono što se mnogi pitaju u krizi, izbačeni iz normalnih životnih obrazaca. Međutim, ovo pitanje nije uvijek jednostavni zahtjev za izravnim odgovorom koji bismo nekako mogli iščitati iz svijeta oko nas.

Nastavi čitati “Filozofija ne može odgovoriti na pitanje: “Kako da živimo?””

Povratak muzike

Jednom davno reporter sarajevske televizije obilazio je sela u samom korneru Bosne i Hercegovine, pa pod Kozarom zalutao u zabačeni neki zaselak na kraju kaljava puta. Dan-danas pamtim taj kadar, trošnu kolibu sred puste potkozarske visoravni, na samom kraju svega poznatog svijeta, i pred kolibom starca duboko uzorana lica. Jedina njegova veza s ostatkom čovječanstva prastari je mađarski tranzistor Orion, na kojemu, veli, nikad ne sluša vijesti. Njega politika ne zanima, on sluša samo muziku.

– Šta onda slušate, kakvu muziku? – pokroviteljski ga na koncu pita ljubopitljivi reporter. – Koju muziku najviše volite?

– Svaku – jednostavno na to odgovara starac. – Osim glazbe.

Nastavi čitati “Povratak muzike”

Bertrand Russell: poruka budućim generacijama

Bertrand Russell, slavni britanski filozof i društveni kritičar, gostovao je 1959. na BBC-u, u emisiji Face-to-Face. Na kraju razgovora upitan je što bi o životu i stvarima koje je naučio želio poručiti generacijama koje će živjeti za tisuću godina. Ovo je njegov odgovor.   

Nastavi čitati “Bertrand Russell: poruka budućim generacijama”

Za puni doživljaj života, odložite sve uređaje i hodajte

Pješak. Riječ koja se uklapa u najzamornije, dosadne i najmonotonije trenutke života. Ne želimo živjeti pješački život (pedestrian life, op. prev.). Ipak, možda bismo trebali. Mnogi od velikih mislilaca kroz povijest bili su pješaci: Henry David Thoreau i William Wordsworth, Samuel Taylor Coleridge i Walt Whitman, Friedrich Nietzsche i Virginia Woolf, Arthur Rimbaud, Mahatma Gandhi, William James – svi su bili pisci koji su rad svoga uma povezali s ravnomjernim kretanjem svojih stopala. Osjećali su potrebu ustati i pokrenuti se, ostavili bi posao, nataknuli šešir i izašli van u šetnju. Pritom su bili u korak s antipodnim silama kretanja i mirovanja, s poticajem upisanim u zakone prirode.

Nastavi čitati “Za puni doživljaj života, odložite sve uređaje i hodajte”

Fra Stjepan Duvnjak, čovjek koji je znao svoje mjesto

Dva su mjeseca otkako je otišao fra Stjepan Duvnjak. Skoro nije bilo dana da nisam na njega pomislio. Kako nećeš, kad ljúdī, kakav je bio on, u ovome posrnulom i opustjelom vaktu nedostaje kao kruhu soli, da bi bio kruh.

Svojevremeno, kada sam u Svjetlu riječi (za urednikovanja fra Ivana Šarčevića) tražio sažetu „formulu“ duha bosanskoga franjevaštva za naslov teksta, upravo mi je cijela pojava fra Stjepanova ponudila rješenje: vedrina i pregaranje.

Nastavi čitati “Fra Stjepan Duvnjak, čovjek koji je znao svoje mjesto”

Filozofija medijske palanke

U svijetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje bh. novinarstvo. (napušeni fan Branka Kockice, verovatno)

Mediji su ogledalo društva, veli ona poznata i od silne upotrebe ofucana fraza. Medijski prostor u BiH bogato je nalazište i nepresušan izvor političke tabloidnosti i nacional-patriotskih senzacija. Puno je toga na medijskom meniju, valja sve to upratiti. Ali za pasionirane ljubitelje ovakvih sadržaja nema slađeg mazohizma. Najzanimljivije stvari često prođu ispod radara. Nije doduše isključeno da pisac ovih redaka nedovoljno revno prati čudesni svijet bh. medija, odnosno tri ovdašnje političke, intelektualne i medijske iracionalnosti, poznate pod skupnim imenom – bh. javnost. No, uvijek su tu naknadna čitanja da korigiraju propušteno.

Nastavi čitati “Filozofija medijske palanke”

Je li američka demokracija na rubu kolapsa?

Kao Amerikanka rođena u konzervativnoj kršćanskoj obitelji, odrastala sam okružena šovinističkim porukama da živim u “najboljoj zemlji na svijetu”. Ova je poruka dodatno podcrtana u popularnim medijima koje sam smjela konzumirati, kod kuće, u crkvi i u mojoj kršćanskoj školi, gdje se uvođenje učenika u kršćanski nacionalizam proširilo na recitiranje ne jednog već tri zakletve svakog jutra: američkoj zastavi, kršćanskoj zastavi i Bibliji. 

Nastavi čitati “Je li američka demokracija na rubu kolapsa?”

Kazahstan: opasnost pred nama

Koliko god se kriza u Kazahstanu činila groznom, uskoro bi moglo biti i puno gore. Vlasti su u četvrtak izvijestile da su deseci prosvjednika i najmanje 12 pripadnika policije i sigurnosnih snaga poginuli. S obzirom da je internet uvelike blokiran a drugi oblici komunikacije ozbiljno otežani, te s izvješćima o pucnjavi u Almatyju, stvarna bi situacija mogla biti mnogo lošija. Uhićeno je najmanje 2000 prosvjednika. Nakon višednevnih, uglavnom mirnih demonstracija diljem ove goleme zemlje, vladine zgrade su napadnute ili zapaljene u dva grada, a svjedoci u Almatyju izvijestili su o pljački. Stigle su “mirovne trupe” iz vojnog saveza predvođenog Rusijom. 

Nastavi čitati “Kazahstan: opasnost pred nama”

Sramota NDH

Integrirati vlastitu nacionalnu historiju, nanovo i konačno – eto najpreče zadaće koju su sebi zadali svi narodi pokojne Jugoslavije, listom: Slovenci, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci. I svi to rade jednako ne znajući što s onim nepoželjnim dionicama historije, u kojima obraz voljenoga naroda baš i nije sav bio svijetao. Pa se onda odaju laganju i prefarbavanju tamnoga u svijetlo, ili tamnō jednostavno preskaču kao da ga nije ni bilo. Facit: ništa od integriranja, samo još jedno u dugom nizu sistemskih samoobmanjivanja.

Nastavi čitati “Sramota NDH”