Obala sigurnog svijeta

Spekulativne vježbe (II)

Spekulativne vježbe (I)

Sam Hegel bio je kao mislilac svjestan da na mjesto povijesnih formacija koje s razlogom propadaju ne dolaze odmah, a naročito ne kao već dovršene, one koje će s razlogom opstati. Kao privatno lice, međutim, on pokazuje nestrpljenje neobično za onoga ko je filozofski zahvatao povijest i insistirao na njezinoj vremenitosti. U oktobru 1819. on piše Georgu Friedrichu Creuzeru: »Ja imam upravo pedeset godina, od toga sam proživio trideset u ovim vremenima stalno punim nemira pa sam se ponadao da je već jednom gotovo sa strahovanjem i nadanjem. Sada moram da gledam kako to neprestano ide dalje i štaviše … uvijek nagore«. A tih trideset godina, to je vrijeme koje je proteklo od 1789, od Francuske revolucije oko koje se, za Hegela, »sabiru sva određenja filozofije u odnosu na vrijeme« (J. Ritter), ali na koju on nikada nije mogao da gleda »s obale jednog sigurnog svijeta« kao na svršen događaj.

Za generacije koje su 1989. bile zrele i intelektualno formirane, referentni događaj – njihova Francuska revolucija – bio je pad Berlinskog zida. Skoro četrdeset godina kasnije, vremena su puna nemira, vlada globalni strah kod najrazličitijih populacija i slojeva, obale sigurnog svijeta nema na obzoru, i čini se da sve ide nagore. No samo privatnim licima dopušteno je da osjećaju razočaranost, dok mislioci koji razvijaju teorije o sadašnjem povijesnom trenutku i nastoje da naslute neposrednu budućnost ne bi smjeli imati afektivan odnos prema predmetu svoga promišljanja. Ako su njihovi doprinosi ipak obilježeni moralnim negodovanjem zbog politike svjetskih sila, i ako su neki od njih ogorčeni »liberalnom demokratijom« koja navodno nije ispunila svoja obećanja (i njihova očekivanja), to je stoga što kao mjernu jedinicu povijesnih procesa uzimaju svoj životni vijek. To je iluzija koju treba razbiti: život naše generacije je tek jedan trenutak u povijesti, i mi neki drukčiji svijet nećemo dočekati, a vjerovatno ni naša djeca. Što ne znači da treba da odustanemo od aktivnog angažmana na mijenjanju sadašnjeg stanja.

Nastavi čitati “Obala sigurnog svijeta” →

Više od polovice zdravstvenih informacija i savjeta na TikToku je zavaravajuće

Društvene mreže sve više postaju platforme za širenje neprovjerenih zdravstvenih informacija i dezinformacija, a kako je pokazalo novo istraživanje, u tome sudjeluju i influenceri.

Najčešće se radi o promociji raznih pripravaka, ali i lijekova koji pomažu za razne zdravstvene probleme, od migrena do mršavljenja, a puni su dezinformacija.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Beču, Sveučilišta Colorado Boulder i Dartmouth Collegea otkrili su da sve više influencera promovira lijekove koji se inače mogu dobiti samo uz recept liječnika, no ono što još više brine je da su te promocije pune zavaravajućih ili netočnih savjeta i etički problematičnih marketinških praksi. Istraživanje pokazuje i rupe u regulatornim nadzorima ovakvog sadržaja, a sve se to održava na javno zdravlje.

Nastavi čitati “Više od polovice zdravstvenih informacija i savjeta na TikToku je zavaravajuće” →

Bella Ciao, Zmajevi napadaju Ameriku

I dok geopolitički (polu)svijet marljivo radi na globalnom haosu, na nekom parčetu planete, na dalekoj periferiji Evrope, u središtu brdovitog i nepredvidivog poluostrva Balkan, neki fudbalski mladobosanci pucaju svojim protivnicima iz Italije penaltik-projektile koje ne može zaustaviti niti jedan proturaketni štit, pa ni živi vratar Donnarumma. Ti fudbalski novi klinci su u noći s 31. marta na 1. april sa Bilinog Polja u Rim ispratili neke nove Azzurre, reprezentaciju čiji su fudbalski preci nekada bili veliki i moćni, nogometna imperija i fudbalska velesila takorekući.

Mnogo mi se, dakle, dopadaju ti mladobosanski „krivovjerci“ s Bilnog Polja što u nogama drže loptu, a među nogama ogroman simbol hrabrosti. E upravo je taj simbol hrabrosti, nalazio se on među nogama, u grudima ili u glavi kao centralnoj jedinici našeg kognitivnog sistema i svijesti, ono što nedostaje ovoj naciji bosanskohercegovačkoj (šta god pod tim pojmom podrazumijevali), naročito onim njenim pojedincima koji posjeduju etičke, a ne etničke, kvalitete i vrijednosti.

Nastavi čitati “Bella Ciao, Zmajevi napadaju Ameriku” →

Nasljeđe Jürgena Habermasa: filozofska podrška za neliberalna vremena

U svojim poznim godinama Jürgen Habermas ponekad je opisivan kao „posljednji Europljanin“, što se odnosilo na njegovu strastvenu predanost idealima Europske unije (iako ne uvijek i njezinoj modernoj stvarnosti). Veliki njemački filozof bio je i posljednji preživjeli primjer generacije poslijeratnih intelektualaca koje je oblikovalo iskustvo Drugog svjetskog rata. Poput Jean-Paula Sartrea u Francuskoj, Habermas se osjećao kao kod kuće na javnom trgu kao i u seminarskoj dvorani, raspravljajući o budućnosti kontinenta koji je trebalo obnoviti etički i fizički.

U ovom novom dobu nerazuma, gdje se gruba upotreba moći eksplicitno cijeni više od snage moralnog argumenta, gubitak bilo koje takve figure razlog je za tugu. Habermasova smrt u dobi od 96 godina, dok SAD i Izrael vode ilegalni rat po vlastitom izboru, i dok je krajnja desnica u usponu u Francuskoj i Njemačkoj, posebno je dirljiva. Kao dječak Habermas je bio član Hitlerove mladeži, a potom se kao svojim životnim pozivom posvetio filozofskom utemeljenju demokratskih vrijednosti koje su sada ponovno ugrožene.

Nastavi čitati “Nasljeđe Jürgena Habermasa: filozofska podrška za neliberalna vremena” →

Neću šutjeti o ovom ciničnom ratu

Avraham Burg, bivši predsjednik izraelskog Knesseta, napisao je članak za britanski The Observer o ratu koji ovih dana gledamo na svojim ekranima.

Opet avioni na nebu, sirene, borbeni komentatori u studijima, mnoštvo klišeja opasnih za zdravlje i Churchillovski govori koji lebde zrakom. Velika većina Izraelaca podržava ovaj rat, iako smo prije samo nekoliko mjeseci već apsolutno “pobijedili” u tom ratu. A ja? Još jednom, ja sam protiv toga. Protivim se ovom ratu. Znam tko je ispleo mrežu u koju je uhvaćen predsjednik Trump. Razumijem te cinične i zlonamjerne motive i znam da ni on ni njegov prijatelj u Washingtonu nemaju ni najmanju ideju što žele da se ovdje dogodi dan poslije. Kako onda netko može ovo podržati?

Nastavi čitati “Neću šutjeti o ovom ciničnom ratu” →

Apel iz Njemačke za opstanak Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine

Priopćenje “Arbeitsgemeinschaft der Bibliotheken und Dokumentationsstellen der Ost-, Ostmittel- und Südosteuropaforschung (ABDOS) e.V.” (Radnog kruga biblioteka i dokumentacijskih centara s fokusom na istočnu Europu) o situaciji Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine (NUBBiH)

Izuzetno teška situacija s kojom se Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine (NUBBiH) suočava već desetljećima, proteklih se mjeseci dodatno pogoršala i to do te mjere da je u pitanje dovedena ne samo njena osnovna funkcionalnost, nego joj čak prijeti i zatvaranje.

Nastavi čitati “Apel iz Njemačke za opstanak Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine” →

Može li umjetna inteligencija zaista promijeniti živote globalne većine nabolje?

Mnogo je tinte već proliveno o tome kako bi umjetna inteligencija (UI) mogla utjecati na svjetsko gospodarstvo. Prema nedavnom izvješću agencije UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD), vrijednost globalnog tržišta umjetne inteligencije mogla bi do 2033. dosegnuti 4,8 bilijuna američkih dolara. Pobornicima UI-ja ova procjena potvrđuje da će tehnologija donijeti boljitak svim zemljama. Međutim, spomenuta organizacija donijela je drugačiji zaključak, ističući da će od rasta ovog sektora ponajprije profitirati globalni sjever. Brojne prepreke, od neadekvatne tehničke infrastrukture do manjka obrazovnih prilika, sprječavaju zemlje globalne većine u iskorištavanju prednosti revolucije koju donosi UI. Iza velike pompe krije se stvarnost u kojoj bi se taj jaz mogao dodatno produbiti. Vrijedi razmotriti na koje bi načine umjetna inteligencija mogla podijeliti svijet na privilegirane i zakinute.

Na mikro razini, primjena umjetne inteligencije u raznim industrijskim sektorima predstavlja ozbiljan problem radnicima u zemljama s niskom razinom prihoda. Preciznije, automatizacija ponavljajućih ili rutinskih zadataka mogla bi dovesti do masovnog gubitka radnih mjesta, čime bi se ozbiljno ugrozila egzistencija tisuća ljudi diljem zemalja globalne većine. Izazovi koje UI postavlja pred globalnu većinu ne staju samo na gospodarskim poremećajima. Gledajući širu sliku, mnogi alati umjetne inteligencije koji se danas koriste u javnom prostoru razvijeni su u zemljama globalnog sjevera te odražavaju potrebe i prioritete tek nekolicine odabranih korisnika. Posebno zabrinjava činjenica da su ti sustavi često trenirani na podacima prožetim predrasudama prema globalnoj većini, čime se digitaliziraju stoljetni stereotipi i klišeji. U konačnici, ne poduzmu li se konkretni koraci, procvat umjetne inteligencije mogao bi se pokazati potpunim promašajem za zemlje s ograničenim resursima.

Nastavi čitati “Može li umjetna inteligencija zaista promijeniti živote globalne većine nabolje?” →

Da, sukob civilizacija

Spekulativne vježbe (I)

I u ranijim vremenima mislioci su nastojali da anticipiraju budućnost čovječanstva u cjelini ili barem neke njene aspekte (npr. kraljevstvo Božje na zemlji, besklasno društvo itd.), i da predvide neposredne faze kroz koje će svijet navodno proći, ali ta proročka djelatnost naročito se razvila u drugoj polovini proteklog stoljeća.

Neka od predviđanja su se ostvarila, naprimjer ono koje dugujemo Marshallu McLuhanu, koji je sredinom 1960-ih skovao pojam »globalnog sela« u koje se svijet pretvara zahvaljujući elektronskim medijima, prije svega televiziji (a to možemo, s boljim razlozima, proširiti na internet). Još jedno obistinjeno predviđanje, danas zaboravljeno, sažeto je u naslovu knjige francuskog esejista i diplomata Alaina Peyrefittea Kad se Kina probudi… svijet će zadrhtati, što se na francuskom još i rimuje: Quand la Chine s’éveillera… le monde tremblera (1973).

Nastavi čitati “Da, sukob civilizacija” →

Grenland: kratka povijest “komada leda”

Kako se Grenland mijenjao kroz povijest i tko o njemu odlučuje? Zašto je Trump naumio zauzeti ili kupiti Grenland? Može li ga uopće kupiti? Kakvu ulogu u svemu tome igraju klimatske promjene?

Mnogi su odahnuli kada je Donald Trump u govoru na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu kazao da neće koristiti silu u pokušaju da Grenland pripoji SAD-u.

Odmah potom vjerojatno su opet uzdahnuli; američki predsjednik dodao je da Sjedinjene Američke Države “nikad ništa nisu tražile”. Kroz mnoga desetljeća, pojasnio je, nesebično su pružale sigurnost. U usporedbi s tim, zahtjev je “vrlo malen” – traže samo Grenland.

“Ono što tražim jest komad leda, hladan i loše pozicioniran, koji može odigrati ključnu ulogu u svjetskom miru i svjetskoj sigurnosti”, izložio je Trump svoju poziciju, iako je koju minutu ranije tvrdio da je pozicija Grenlanda zapravo strateški ključna.

Budući da nema prostora da ukažemo na sve nelogičnosti iz Trumpovog govora u Davosu, u 55. broju F-zina bavimo se Grenlandom. Kako se mijenjao kroz povijest i tko o njemu odlučuje? Zašto je Trump naumio zauzeti ili kupiti Grenland? Može li ga uopće kupiti? Kakvu ulogu u svemu tome igraju klimatske promjene?

Nastavi čitati “Grenland: kratka povijest “komada leda”” →

Zašto se čini da je Europa uvijek u krizi?

Zašto se čini da je Europa uvijek u krizi? Je li uvijek u krizi? Kada, ako ikada, nije bila u krizi? I o kojoj Europi i o kojoj krizi govorimo? U našoj nedavnoj studiji bavimo se tim pitanjima.

Povezivanje Europe i krize aktualno je već nekoliko desetljeća. Međutim, sama činjenica da se pojam „kriza“ dugo koristi u vezi s nekom često generičkom idejom „Europe“ trebala bi nas navesti na razmišljanje.

Doista, ubrzo se pojavljuje interpretativna dilema između rizika prekomjerne upotrebe pojma „kriza“ za opisivanje praktički svega u vezi s Europom, i alternativne mogućnosti da sve što spada pod oznaku „europsko“ ostane inherentno povezano s konceptom krize.

Nastavi čitati “Zašto se čini da je Europa uvijek u krizi?” →

Venezuelanski paradoks: američki napad predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava – koje je mnogim Venezuelancima ulilo nadu

U zadnjih dvadeset i pet godina teško je objektivno promatrati Venezuelu. U političkom smislu, na tu zemlju često se gleda više kao na simbol nego kao društvo: za desnicu ona je stalni argument za diskreditiranje ljevičarske politike, a za ljevicu neugodna tema koju je najbolje izbjegavati.

Obje ove perspektive previđaju autoritarni trend zemlje i njegove ljudske posljedice, što nam otežava da razumijemo zašto je veliki dio venezuelanske dijaspore američku intervenciju od 3. siječnja dočekao s olakšanjem, pa čak i srećom.

Nastavi čitati “Venezuelanski paradoks: američki napad predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava – koje je mnogim Venezuelancima ulilo nadu” →

Veliki jezični modeli ne prosuđuju poput ljudi, samo stvaraju iluziju znanja

Veliki jezični modeli poput GPT-a, Geminija ili Llame (skraćeno LLMs odnosno Large Language Models) – napredni sustavi umjetne inteligencije trenirani na ogromnim količinama podataka, sve više postaju dio ljudske svakodnevice.

Prema najnovijim podacima Eurostata, objavljenim sredinom prosinca, više od trećine Europljana koristilo je AI aplikacije u prošloj godini, najčešće u privatne svrhe.

Jedna prošlogodišnja anketa pokazala je da više od 50 posto Amerikanaca koristi AI jezične modele, dok je druga pokazala da 54 posto američkih ispitanika koristi ChatGPT da bi dobilo preporuku za neke financijske odluke, poput odabira kreditnih kartica, osiguranja ili brokera. Štoviše, veliki broj ljudi sve češće ih koristi kao pomoć pri donošenju razne vrste odluka, postavljajući pitanja čiji odgovori ne zahtijevaju samo deklarativno nabrajanje informacija, već i prosudbu. Jezični modeli sve češće klasificiraju sadržaj, procjenjuju njegov kredibilitet i preporučuju akcije te općenito mijenjaju način na koji pretražujemo podatke na internetu i vrednujemo njihovu pouzdanost.

Nastavi čitati “Veliki jezični modeli ne prosuđuju poput ljudi, samo stvaraju iluziju znanja” →

Ovo su naši najčitaniji tekstovi u 2025.

Prošla godina bila je “prosječna” za našu malu ali postojanu stranicu. Daleko najviše klikova i ovaj put došlo nam je putem pretraživača, i drago nam je znati da ne ovisimo o algoritmima društvenih mreža i njihovih vlasnika. Nadamo se da ćemo ove godine napraviti jači iskorak i više se angažirati, jer bit će potrebno.

Ovo su naši najčitaniji tekstovi u prošloj godini:

Nastavi čitati “Ovo su naši najčitaniji tekstovi u 2025.” →

Je li demokracija uvijek stvar istine? Trebamo li olabaviti svoje stavove kako bismo zacijelili podjele?

Nalazimo se usred krize istine. Povjerenje u javne institucije znanja (škole, tradicionalni mediji, sveučilišta i stručnjaci) je na najnižoj razini ikada, dok očiti lažljivci dobivaju političku podršku diljem svijeta. Čini se da smo kolektivno prestali mariti za istinu.

Nervoza demokrata pred ovom epistemološkom krizom djelomično se temelji na raširenoj pretpostavci da ideja demokracije ovisi o vrijednosti istine. Međutim, čak i ta pretpostavka ima svoju cijenu. Nažalost, demokratska tendencija prenaglašavanja vrijednosti istine sukobljava se s drugim demokratskim zahtjevima. To nas vodi u proturječja koja postaju hrana za neprijatelje otvorenih društava.

Filozofi su iznijeli nekoliko argumenata za vezu između istine i demokracije. Najrašireniji je ujedno i najgrublji: demokracija predstavlja sve stvari koje volimo, a istina je jedna od njih.

Postoje i sofisticiraniji načini da se to dokaže. Njemački filozof Jürgen Habermas tvrdi da zdrava demokracija ima deliberativnu kulturu, a deliberacija iziskuje „tvrdnje valjanosti“ . Kada govorimo o politici, moramo se potruditi da se uvjerimo da je ono što govorimo istina.

Nastavi čitati “Je li demokracija uvijek stvar istine? Trebamo li olabaviti svoje stavove kako bismo zacijelili podjele?” →

Jürgen Habermas o autoritarnoj moći SAD-a i opasnostima za EU

Poznati njemački filozof i sociolog Jürgen Habermas objavio je esej o slabljenju američkog vodstva i “novom kineskom poretku”, koji prisiljavaju Europu da se ujedini ili suoči s marginalizacijom. Ovaj tekst je prevedeni transkript predavanja održanog u Siemensovoj zakladi 19.11. ove godine.

Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je, između ostalog, zakašnjelu spoznaju među europskim građanima o duboko promijenjenoj situaciji u svijetu. Međutim, ova transformacija događa se već neko vrijeme, usporedno s padom utjecaja glavne supersile dvadesetog stoljeća. Rani signal upozorenja bila je frenetična promjena raspoloženja unutar američkog društva nakon 11. rujna 2001. Ovu promjenu mentaliteta prestrašenog stanovništva dodatno je rasplamsala retorika američke vlade pod predsjednikom Georgeom W. Bushom i njegovim bezobzirno militantnim potpredsjednikom. Činilo se tada da svi na svojoj koži osjećaju opasnost međunarodnog terorizma. Tijekom propagandne kampanje u korist rata protiv Sadama Huseina i Iraka – rata koji je prekršio međunarodno pravo – ova se promjena mentaliteta radikalizirala i učvrstila. Iz institucionalne perspektive, ova je promjena prvenstveno utjecala na stranački sustav. Već tijekom 1990-ih pod vodstvom Newta Gingricha, ne samo da su se temeljno promijenile prakse Republikanske stranke već i društveni sastav njezine baze. Ipak, tendencije prema dubljoj i, sada se čini, teško reverzibilnoj transformaciji političkog sustava u cjelini prevladale su tek nakon što je predsjednik Obama iznevjerio nade u temeljito izmijenjenu američku vanjsku politiku.

Nastavi čitati “Jürgen Habermas o autoritarnoj moći SAD-a i opasnostima za EU” →