Ogovaranje ima lošu reputaciju – od tabloida punih nepristojnih tračeva o slavnim osobama do loše odgojenih tinejdžera u televizijskim serijama poput Gossip Girl. Međutim, iako bi ga neki otpisali kao neutemeljene glasine, ogovaranje predstavlja ključan aspekt političkog života, i načina na koji svijet funkcionira.
Nastavi čitati “Ogovaranje je dugo bilo krivo shvaćeno. Evo kako vam može pomoći na poslu i u društvenom životu” →
Meritokracija je postala vodeći društveni ideal. Političari diljem ideološkog spektra stalno se vraćaju na temu da se nagrade života – novac, moć, poslovi, upis na sveučilište – trebaju raspodijeliti prema vještini i trudu. Najčešća metafora je “jednako igralište”, na kojem se igrači mogu popeti na poziciju koja odgovara njihovim zaslugama. Konceptualno i moralno, meritokracija se predstavlja kao suprotnost sustavima poput nasljedne aristokracije, u kojoj je nečiji društveni položaj određen lutrijom rođenja. U meritokraciji, bogatstvo i privilegije su naknada za zasluge, a ne slučajna, neočekivana dobit prouzrokovana vanjskim događajima.
Nastavi čitati “Vjera u meritokraciju nije samo pogrešna, nego i štetna” →
„Tvrđava Jajce i nakon 620 godina stoji kao simbol grada i nijemi svjedok burne historije“, o kraljevskom gradu započinje razgovor Slavica Drmić, nastavnica historije u osnovnoj školi „Jajce“ iz Kruščice.
Nastavi čitati “Jajačka tvrđava – simbol otpora i čuvar nezavisnosti” →
Knjiga Jasmina Mujanovića „Bošnjaci. Nacija nakon genocida“ prevedena je na bosanski jezik i objavljena u BiH (Vrijeme, Zenica) čime je postala dostupna širem krugu čitalaca u Bosni i Hercegovini i regionu. Teme (nacionalnog) identiteta općenito a posebno bošnjačkog identiteta prilično su dobro zastupljene u recentnoj naučnoj i publicističkoj literaturi pa je samo u posljednjih nekoliko godina objavljeno više knjiga koje bošnjački (nacionalni) identitet sagledavaju iz različitih perspektiva. Tu svakako valja navesti knjige i radove Ive Lučić, Xaviera Bougarela, Dženite Sarač-Rujanac, Šaćira Filandre, Edina Hajdarpašića, Sabine Veladžić i drugih. Po vremenskom periodu kojim se primarno bavi i politološkoj perspektivi iz koje se tema posmatra knjiga Jasmina Mujanovića najbliža je studiji Šaćira Filandre „Bošnjaci nakon socijalizma. O bošnjačkom identitetu u postjugoslovenskom dobu“ objavljenoj 2012.
Nastavi čitati “Osvrt na knjigu Jasmina Mujanovića „Bošnjaci““: Dizanje i prošlosti i budućnosti u vazduh” →
U Europi se pojavio i polako ključa jedan društveni problem, koji je već prerastao i u politički. Ogromne cijene stanarina, te vrtoglavo visoke cijene nekretnina mogli bi postati ključno bojno polje europske politike. Kako piše The Guardian, stručnjaci smatraju da krajnje desne i populističke stranke počinju iskorištavati rastući bijes javnosti zbog stambene krize na našem kontinentu.
Nastavi čitati “Ili hitno rješenje europske stambene krize ili uspon krajnje desnice u Europi” →
U romanu Travnička hronika naš veliki romansijer Ivo Andrić opisuje epizodu zatvaranja čaršije i pripadajuću pojavu javne histerije, kada se u gradu, poput kakvog vagabunda, negdje iz Srbije pojavio opskurni pijanac po imenu Bekri-Mustafa, tragajući za svojom odbjeglom ženom koju je navodno oteo i sebi uzeo Mehmed-Brko, minorni ćata u službi francuskog konzula Davila.
Nastavi čitati “Javne histerije: Kolektivno Ja nacionalnog esencijalizma” →
Ovaj tekst čini prvi dio drugog poglavlja knjige Bošnjaštvo kao promašen projekt. Kako suditi (o) povijesti, koja treba da se pojavi početkom 2025. Neki fragmenti već su objavljeni u drugim tekstovima na ovoj web-stranici.
Nastavi čitati “Kállayevo bošnjaštvo” →
Radeći na Kritici bosanskog uma, nisam smatrao da je nužno objašnjavati šta je »bosanski muslimanski subjekt«. Na moje iznenađenje, od izlaska knjige 2016. godine pa sve do danas najčešće mi se upućuje pitanje koje se tiče upravo te sintagme: šta ona znači, i zašto nisam pisao naprosto »Bošnjaci«?
Nastavi čitati “Bosanski muslimanski subjekt” →
Prije više od 50 godina (1966.), istaknuti kanadski antropolog Anthony Wallace pouzdano je predvidio propast religije zbog napredujuće znanosti: “Vjera u nadnaravne moći osuđena je na izumiranje, diljem svijeta, kao rezultat sve veće adekvatnosti i širenja znanstvenog znanja”. Wallaceova vizija nije bila ništa posebno. Naprotiv, moderne društvene znanosti, koje su se oblikovale u zapadnoj Europi 19. stoljeća, smatrale su vlastito nedavno povijesno iskustvo sekularizacije univerzalnim modelom. Pretpostavka je ležala u srži društvenih znanosti. Smatralo se, ili ponekad predviđalo, da će se sve kulture na kraju približiti nečemu što je otprilike približno sekularnoj, zapadnoj, liberalnoj demokraciji. Dogodilo se nešto bliže suprotnom od toga.
Nastavi čitati “Zašto religija ne nestaje i zašto je znanost neće uništiti” →
Kuća u kojoj živim kad sam u Tuzli nema broj. Unatoč pokušajima da se od Općine Tuzla dobije kućni broj, adresa je i dalje “do broja XY”.
To nije jedini slučaj u ulici, dapače. Dodjeljivanje brojeva bi se trebalo događati po nekakvom automatizmu, a i u interesu je nadležnih da znaju tko stanuje na kojoj adresi. Ali ne i u Bosni i Hercegovini.
Nastavi čitati “Šta sam naučio za godinu u Bosni: Sve je naopako, ali je nisam nikad više volio nego sada” →
Takozvani »slučaj Franje Šarčevića« nije izraz neke nove društvene patologije, već samo još jedno očitovanje odavno postojećih društvenih disfunkcionalnosti. I upravo zato je zanimljiv piscu ovih redova: više od pukog povoda da izrazim solidarnost s jednim autorom koji je doživio prijetnje i pritiske zato što je izrazio mišljenje što odudara od većinskog, Šarčevićev slučaj je za mene prilika da novim primjerima potkrijepim i upotpunim analize društvenih procesa koji su kod nas na djelu, a kojima se godinama bavim. Povrh toga, na pisanje ovog teksta potaknula me činjenica da sam, bez ikakve lične zasluge i samo po osnovu minulog rada, i sâm donekle zahvaćen lavinom »pravedničkog« i »patriotskog« gnjeva koja se obrušila na autora.
Nastavi čitati “Tarik Haverić: Udala se Arifa” →
“Po žvaljama vuče na migrante“, „Pseto, gnjida“, „Muslimanski poCetnik“, „Ko zna ko je ovu džukelu pravio“, pozivi na fizički obračun, otkaz sa radnog mjesta, „dozivanje pameti“… ovako najčešće prolaze oni koji se u BiH usude propitivati mišljenje većine.
Obračun sa neistomišljenicima ne podrazumijeva razmjenu argumenata nego armiju ljudi spremnih izreći najodvratnije uvrede, pritom izvlačeći iz konteksta iznesene stavove i potpuno zanemarujući ukupni društveni angažman onog po kojem pljuju.
Jednoga dana 1995. godine, krupni sredovječni muškarac opljačkao je dvije banke u Pittsburghu, usred bijela dana. Nije nosio masku niti bilo kakvu zaštitu. Još bi se i nasmiješio nadzornim kamerama prije nego što bi izašao iz svake banke. Kasnije te noći policija je uhitila iznenađenog McArthura Wheelera. Kad su mu pokazali snimke nadzornih kamera, Wheeler je zurio u nevjerici. “Ali ja sam nanio sok”, promrmljao je. Wheeler je očito mislio da će ga utrljavanje soka od limuna u kožu učiniti nevidljivim za kamere. Na kraju krajeva, limunov sok se koristi kao nevidljiva tinta pa bi trebao, sve dok se ne približi izvoru topline, biti potpuno nevidljiv.
Nastavi čitati “Ono što sveznalice ne znaju, ili iluzija kompetentnosti” →
Zašto konzervativci toliko ne vole London? Bivši zamjenik predsjednika Konzervativne stranke Lee Anderson nedavno je opisao laburističkog gradonačelnika glavnog grada, Sadiqa Khana, kao osobu koju kontroliraju “islamisti” – mišljenje za koje drugi članovi njegove stranke prilično zakašnjelo govore da je pogrešno, iako ne žele reći zašto. Paul Scully, bivši ministar za London, pridružio se debati izjavom da su dijelovi Londona i Birminghama “zabranjena područja “. Bivša premijerka Liz Truss kritizirala je “koaliciju protiv ekonomskog rasta” koja taksijem ide od “kuća u sjevernom Londonu do studija BBC-ja” (i tako ostvaruje društveni utjecaj, op. prev.). Rishi Sunak obilježio je prvo parlamentarno sučeljavanje kao premijer napadom na laburista Keira Starmera kao vođu koji “rijetko napušta sjeverni London”.
Nastavi čitati “U Londonu raznolikost cvjeta dok torijevci podilaze predrasudama” →
Nakon zagrebačke promocije koju je koncem siječnja organiziralo Društvo hrvatskih književnika, i u Mostaru je 17. veljače u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače predstavljena knjiga In vino libertas. Autobiografski zapisi iz Haaga presuđenog ratnog zločinca Valentina Ćorića.
Nastavi čitati “Bizarna mostarska večer” →
digitalnademokracija.com