Radeći na Kritici bosanskog uma, nisam smatrao da je nužno objašnjavati šta je »bosanski muslimanski subjekt«. Na moje iznenađenje, od izlaska knjige 2016. godine pa sve do danas najčešće mi se upućuje pitanje koje se tiče upravo te sintagme: šta ona znači, i zašto nisam pisao naprosto »Bošnjaci«?
Nastavi čitati “Bosanski muslimanski subjekt” →
Prije više od 50 godina (1966.), istaknuti kanadski antropolog Anthony Wallace pouzdano je predvidio propast religije zbog napredujuće znanosti: “Vjera u nadnaravne moći osuđena je na izumiranje, diljem svijeta, kao rezultat sve veće adekvatnosti i širenja znanstvenog znanja”. Wallaceova vizija nije bila ništa posebno. Naprotiv, moderne društvene znanosti, koje su se oblikovale u zapadnoj Europi 19. stoljeća, smatrale su vlastito nedavno povijesno iskustvo sekularizacije univerzalnim modelom. Pretpostavka je ležala u srži društvenih znanosti. Smatralo se, ili ponekad predviđalo, da će se sve kulture na kraju približiti nečemu što je otprilike približno sekularnoj, zapadnoj, liberalnoj demokraciji. Dogodilo se nešto bliže suprotnom od toga.
Nastavi čitati “Zašto religija ne nestaje i zašto je znanost neće uništiti” →
Kuća u kojoj živim kad sam u Tuzli nema broj. Unatoč pokušajima da se od Općine Tuzla dobije kućni broj, adresa je i dalje “do broja XY”.
To nije jedini slučaj u ulici, dapače. Dodjeljivanje brojeva bi se trebalo događati po nekakvom automatizmu, a i u interesu je nadležnih da znaju tko stanuje na kojoj adresi. Ali ne i u Bosni i Hercegovini.
Nastavi čitati “Šta sam naučio za godinu u Bosni: Sve je naopako, ali je nisam nikad više volio nego sada” →
Takozvani »slučaj Franje Šarčevića« nije izraz neke nove društvene patologije, već samo još jedno očitovanje odavno postojećih društvenih disfunkcionalnosti. I upravo zato je zanimljiv piscu ovih redova: više od pukog povoda da izrazim solidarnost s jednim autorom koji je doživio prijetnje i pritiske zato što je izrazio mišljenje što odudara od većinskog, Šarčevićev slučaj je za mene prilika da novim primjerima potkrijepim i upotpunim analize društvenih procesa koji su kod nas na djelu, a kojima se godinama bavim. Povrh toga, na pisanje ovog teksta potaknula me činjenica da sam, bez ikakve lične zasluge i samo po osnovu minulog rada, i sâm donekle zahvaćen lavinom »pravedničkog« i »patriotskog« gnjeva koja se obrušila na autora.
Nastavi čitati “Tarik Haverić: Udala se Arifa” →
“Po žvaljama vuče na migrante“, „Pseto, gnjida“, „Muslimanski poCetnik“, „Ko zna ko je ovu džukelu pravio“, pozivi na fizički obračun, otkaz sa radnog mjesta, „dozivanje pameti“… ovako najčešće prolaze oni koji se u BiH usude propitivati mišljenje većine.
Obračun sa neistomišljenicima ne podrazumijeva razmjenu argumenata nego armiju ljudi spremnih izreći najodvratnije uvrede, pritom izvlačeći iz konteksta iznesene stavove i potpuno zanemarujući ukupni društveni angažman onog po kojem pljuju.
Jednoga dana 1995. godine, krupni sredovječni muškarac opljačkao je dvije banke u Pittsburghu, usred bijela dana. Nije nosio masku niti bilo kakvu zaštitu. Još bi se i nasmiješio nadzornim kamerama prije nego što bi izašao iz svake banke. Kasnije te noći policija je uhitila iznenađenog McArthura Wheelera. Kad su mu pokazali snimke nadzornih kamera, Wheeler je zurio u nevjerici. “Ali ja sam nanio sok”, promrmljao je. Wheeler je očito mislio da će ga utrljavanje soka od limuna u kožu učiniti nevidljivim za kamere. Na kraju krajeva, limunov sok se koristi kao nevidljiva tinta pa bi trebao, sve dok se ne približi izvoru topline, biti potpuno nevidljiv.
Nastavi čitati “Ono što sveznalice ne znaju, ili iluzija kompetentnosti” →
Zašto konzervativci toliko ne vole London? Bivši zamjenik predsjednika Konzervativne stranke Lee Anderson nedavno je opisao laburističkog gradonačelnika glavnog grada, Sadiqa Khana, kao osobu koju kontroliraju “islamisti” – mišljenje za koje drugi članovi njegove stranke prilično zakašnjelo govore da je pogrešno, iako ne žele reći zašto. Paul Scully, bivši ministar za London, pridružio se debati izjavom da su dijelovi Londona i Birminghama “zabranjena područja “. Bivša premijerka Liz Truss kritizirala je “koaliciju protiv ekonomskog rasta” koja taksijem ide od “kuća u sjevernom Londonu do studija BBC-ja” (i tako ostvaruje društveni utjecaj, op. prev.). Rishi Sunak obilježio je prvo parlamentarno sučeljavanje kao premijer napadom na laburista Keira Starmera kao vođu koji “rijetko napušta sjeverni London”.
Nastavi čitati “U Londonu raznolikost cvjeta dok torijevci podilaze predrasudama” →
Nakon zagrebačke promocije koju je koncem siječnja organiziralo Društvo hrvatskih književnika, i u Mostaru je 17. veljače u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače predstavljena knjiga In vino libertas. Autobiografski zapisi iz Haaga presuđenog ratnog zločinca Valentina Ćorića.
Nastavi čitati “Bizarna mostarska večer” →
Nakon odluka o regulaciji privremenog rada, uvođenja zatvorskih kazni za molitelje ispred klinika koje obavljaju pobačaje, uvođenja temeljnog dohotka i pokušaja da se svi platformski radnici klasificiraju kao redovno zaposleni, Španjolska je donijela još jednu inspirativnu odluku: subvencionirane odmore za umirovljenike.
Nastavi čitati “Španjolska uvela subvencionirana putovanja za starije” →
Jako zanimljiv razgovor obavio je i objavio Lado Tomičić s Miljenkom Jergovićem. Izgleda da nije bilo tabu tema, a iz mnoštva njih izdvajaju se one “o politici u Hrvatskoj i BiH, bezosjećajnosti za drugoga, izgonu Ive Andrića iz hrvatske književnosti, genijalnosti Emira Kusturice, mitovima o Sarajevu, vlastitom položaju u ovdašnjim kulturama, istupanju iz PEN-a BiH, ali i o Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984, te Sarajevskom procesu godinu dana ranije”.
Nastavi čitati “Možeš ljude prognati iz svoje kulture, ali računaj da će to biti trajno” →
Imamo li pravo vjerovati u što god želimo? Ovo navodno pravo često se koristi kao zadnje utočište namjernih neznalica, osoba koje su stjerane u kut dokazima ali tvrde: “Vjerujem da su klimatske promjene obmana, što god bilo tko drugi rekao, i imam pravo vjerovati u to!” Međutim, postoji li takvo pravo?
Nastavi čitati “Nemate pravo vjerovati što god želite” →
U izdanju sarajevske “Dobre knjige“ izašlo je djelo njemačkog teologa i filozofa Hansa Künga Islam, prošlost, sadašnjost, budućnost. Djelo je s njemačkog preveo profesor Avdija Alibašić, filozof, historičar i germanist. Predgovor je napisao Enes Karić.
Nastavi čitati “Dijaloški prinosi Hansa Künga” →
Romski jezik i obrazovanje imaju ključnu ulogu u očuvanju romske kulture i identiteta. Međutim, s obzirom da u današnjem obrazovnom sistemu je nedovoljno podržan i integriran, romski jezik se sve manje govori i dolazi gotovo do njegovog nestajanja i u romskim zajednicama, za koje se navodi da su najbrojnija manjina u Bosni i Hercegovini.
Nastavi čitati “Romski jezik kao čuvar identiteta” →
Čini se da desničarski populisti uživaju porast podrške diljem zapadnog svijeta. Za one koji ne podržavaju ove stranke, njihova privlačnost može biti zbunjujuća i uznemirujuća. Čini se da populisti igraju na strahove, i da nude pomalo trivijalne odgovore na teška pitanja. Međutim, matematika ljudskog zaključivanja i spoznaje može nam pomoći da shvatimo što ovu populističku formulu čini dobitnom.
Nastavi čitati “Matematika desnog populizma: jednostavni odgovori + samopouzdanje = umirujuća sigurnost” →
Ovaj tekst čini uvodno poglavlje knjige Bošnjaštvo kao promašen projekt. Kako suditi (o) povijesti, koja treba da se pojavi početkom 2025. Neki fragmenti već su objavljeni u drugim tekstovima na ovoj web-stranici.
Nastavi čitati “Uvodne napomene: ideje i projekti” →
digitalnademokracija.com