Što Europska unija može naučiti iz raspada Jugoslavije?

Europski liberalni forum objavio je tekst o temama i kontekstu raspada Jugoslavije, iz kojih bi Europska unija mogla naučiti važne lekcije.


Uvod: Zašto je ova usporedba danas važna

Usporedbe između Europske unije i bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije često se odbacuju kao obmanjujuće ili provokativne. EU je dobrovoljna, demokratska i ekonomski napredna unija, dok je Jugoslavija bila jednopartijska država sa socijalističkim ekonomskim sustavom. Ipak, vrijednost usporedbe ne leži u ideologiji, već u institucionalnoj logici. Oba projekta nastojala su integrirati raznolika društva, nejednake razine razvoja i suprotstavljene interese u jedinstveni politički i ekonomski okvir.

Raspad Jugoslavije relevantan je jer ilustrira kako neriješene ekonomske i institucionalne slabosti, kada se predugo ignoriraju, ne ostaju tehnički problemi. One neizbježno postaju politički, a na kraju i sigurnosni problemi. Europska unija se sada suočava s ovakvom vrstom sistemskog stresa prvi put od svog stvaranja.

Ekonomska integracija može poslužiti ili kao sila kohezije i otpornosti ili, ako je loše osmišljena i politički nepodržana, kao izvor fragmentacije i strateške ranjivosti. Iskustvo Jugoslavije pokazuje da se političke unije rijetko raspadaju samo zbog identiteta. One se raspadaju kada materijalni i institucionalni temelji koji opravdavaju njihovo postojanje počnu erodirati.

Nastavi čitati ” Što Europska unija može naučiti iz raspada Jugoslavije?”

»Kraj će biti sretan…«

Spekulativne vježbe (III)

Spekulativne vježbe (II)

Spekulativne vježbe (I)

U okvirnoj priči koja povezuje pripovijesti iz Hiljadu i jedne noći, kralj Šahriar otkriva nevjerstvo svoje supruge koju dade smaknuti, pa onda, razočaran u cijeli ženski rod, odluči da se svakoga dana vjenča s jednom djevicom koju će sutradan pogubiti – dotle je išla njegova mizoginija. Trajalo je to neko vrijeme, sve dok se lijepa i mudra Šeherzada, kćerka kraljevog vezira, nije sama ponudila za nezahvalnu ulogu nevjeste za jednokratnu upotrebu, na užas svoga oca. Nastavak je poznat: Šeherzada je svaku večer kralju pričala priče koje bi prekinula na najzanimljivijem mjestu, a ovaj bi – željan da sutra čuje šta je dalje bilo – odgađao pogubljenje. I tako hiljadu i jednu noć… Za to vrijeme Šeherzada je Šahriaru rodila troje djece, a on je na kraju odlučio da je poštedi. Ukratko, happy ending

Nastavi čitati “»Kraj će biti sretan…«”

Tarik Haverić o socijalizmu i o “Kritici bosanskog uma”

Do danas, a posebno na današnji dan, javnim diskursom i društvenim mrežama dominiraju dva nekritička viđenja Jugoslavije i socijalizma, u rasponu od iskustvom neiskvarenog ili nostalgičnog idolpoklonstva (Miljenko Jergović govori o “romantiziranju mrtvih država”), do potpunog i nekritičkog odbacivanja svakog nasljeđa.

Tarik Haverić, ugledni politolog i javni intelektualac, prije četiri godine govorio je za N1 televiziju o socijalizmu kao društvenom uređenju. Taj segment počinje u 22. minutu razgovora. Prije toga, govorilo se o nacionalizmu i patriotizmu, dok se u zadnjem dijelu gospodin Haverić osvrnuo na reakcije na njegovu poznatu knjigu “Kritika bosanskog uma”.

Kao i uvijek, topla preporuka za Tarika Haverića i njegov javni angažman.

Nastavi čitati “Tarik Haverić o socijalizmu i o “Kritici bosanskog uma””

75 godina nakon “Životinjske farme” Orwellove ideje i dalje su bitne

Prije 75 godina, u kolovozu 1946., u Americi je objavljena “Životinjska farma” Georgea Orwella. Knjiga je odmah postala hit, s više od pola milijuna prodanih primjeraka u prvoj godini. Nakon tri godine uslijedio je još veći uspjeh, distopijski roman “1984”. 

U godinama koje su slijedile, Orwellovo djelo ostavilo je neizbrisiv trag na američku misao i kulturu. Prodaja ” Životinjske farme” i “1984” porasla je 2013. nakon što je zviždač Edward Snowden otkrio povjerljive dokumente Nacionalne sigurnosne agencije . “1984” došla je na vrh Amazonove liste najprodavanijih knjiga nakon predsjedničke inauguracije Donalda Trumpa 2017. godine. 

Nastavi čitati “75 godina nakon “Životinjske farme” Orwellove ideje i dalje su bitne”

Socijalistički mentalitet: objašnjava sve, ne znači ništa

Piše: Boris Postnikov

Ako vam treba brzopotezno objašnjenje nekog društvenog fenomena u Hrvatskoj najisplativije se latiti sintagme: “socijalistički mentalitet”. U čemu je tajna uspjeha tog pojma? Što nam govori o našim intelektualnim elitama, a što o političkom trenutku? Nastavi čitati “Socijalistički mentalitet: objašnjava sve, ne znači ništa”

Muzafer

Piše: Edin Smailović

Drugi jebu a ti se Muzafere kupaj, čuvena replika Pavla Vujisića u filmu Emira Kusturice Otac na službenom putu, oslikava podređeni položaj običnog čovjeka, uskraćenog za podjelu društvenih dobara u raspadajućem Titovom socijalizmu osamdesetih. Muzafer je pripadao radničkoj klasi i vjerovatno živio u malom stanu, na periferiji, koji je dobio od države. Ljetovao je deset dana godišnje u radničkom odmaralištu.

Muzafer nije mogao da se politički organizuje pa je zato samo mogao da kaže ovu čuvenu repliku koja je postala moto bijesa koji je narastao protiv tzv. crvene buržoazije. A obično bi je govorio poslije napornog dana kada bi zaglavio u kafani, sručio par teretnih piva i potom se teturajući vraćao u svoj skromni dom.

A zatim bi u improvizovanom kupatilu sprao muku proteklog dana i sanjao da će 2000-te svi  živjeti u komunizmu.

Za samo par godina Titov socijalizam je pao. Umjesto crvene došla je crna, nacionalistička buržoazija. Naš junak se ponadao da je konačno došlo vrijeme  da se i njegov glas čuje. Ona Muzaferu više nije mogla ponuditi ni mali memljivi stan na periferiji, ali mu je zato ponudila nacionalni ponos i zastavu. On je uporno mahao  tom zastavom dok su mu mangupi polako skidali kapu, jaknu i pantalone.

Na kraju je dočekao da gologuz  vitla zastavom na vjetru.

A onda je zaživio i politički život. Svako ko je imao dobro odijelo i znao iole lijepo zboriti osnovao je partiju. Došla je konačno demokratija i svako je mogao reći šta misli.

Naš junak naravno nije avanzovao. Prethodna garnitura mu je skinula gaće a ova mu je odrala  kožu sa dupeta.

Nakon eksperimenta od 20  godina sve stranke su se istrošile. Muzaferu je i dalje ponuđeno da se kupa i gleda dok se drugi namještaju i tale. Glasao za opoziciju ili vlast Muzafer je bio Muzafer, za njega nigdje nije imalo mjesta.

Sada je čvrsto odlučio da će glasati za Zmaja od Šipova, taksistu iz komšiluka, Kineza sa pijace, sve u inat sistemu.

Muzafer se jedno jutro osvrnuo oko sebe i shvatio da su njemu slični u većini izdani od političke elite i da će pristati na sve i da se ne kupaju, i da budu ušljivi, ali da jedino neće pristati da kroz ključaonicu posmatraju dok drugi guze.

Jedino ta opcija više nije u opticaju.


Foto: Matteo Vegetti

Pratite nas: facebook-icon   twitter3