Autor: Digitalna demokracija

Glupost, individualna i kolektivna

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Krajem oktobra 2025. bosanskohercegovački lokalni mediji prenijeli su, nakon sjednice Vijeća bezbjednosti UN, stav Dorothy Shea, zamjenice američkog ambasadora u Ujedinjenim nacijama, prema kojem se Sjedinjene Američke Države više ne zalažu za politiku međunarodne intervencije, te da je došlo vrijeme za rješenja »koja vode lokalni akteri, predstavnici tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine«.

Poznavaoci bosanskohercegovačkih prilika bili su nemalo začuđeni što ova izjava nije dočekana s trijumfalističkim kokodakanjem vođstva Stranke demokratske akcije i nezavisnih intelektualaca koji u njeno ime izmišljaju aktuelna pitanja i na njih daju odgovore: jer, zaboga, radilo se o nedvosmislenoj potvrdi, s najvišeg mjesta, inicijalnog i temeljnog stava Alije Izetbegovića, koji je prije 35 godina ušao u politiku upravo s takvom idejom o preustrojavanju Bosne i Hercegovine i Jugoslavije: »Predstoji novi dogovor narodâ BiH i narodâ Jugoslavije o tome kakvu BiH i kakvu Jugoslaviju hoćemo. Te dogovore mogu voditi samo istinski predstavnici narodâ, a istinske predstavnike mogu odrediti samo narodi na slobodnim izborima«[1]. Pa ipak, niko nije veselo uskliknuo da se, eto, krug zatvorio, i da su konačno i Amerikanci shvatili da je »dogovor narodâ« jedino moguće rješenje za Bosnu i Hercegovinu, kad već nije bilo za Jugoslaviju…

Taj izostanak oduševljenja ovim konačnim dokazom mudrosti i dalekovidosti Alije Izetbegovića može se objasniti živim kolektivnim sjećanjem na političke i socijalne transformacije koje je ovaj prostor u međuvremenu pretrpio, kao i uvidom u sadašnje stanje. »Dogovorna vlada« obrazovana nakon izborâ u oktobru 1990. trajala je koliko je bilo potrebno da zainteresirani akteri obave vojne pripreme; nakon rata koji je počeo agresijom a završio se genocidom, Dejtonski ustav preveo je Izetbegovićev »dogovor narodâ« u pravne norme, no ubrzo se shvatilo da se radi o »ludačkoj košulji« koja pruža beskrajne mogućnosti za blokadu svih političkih procesa, i tako sve do danas. Ipak, u bošnjačkoj intelektualnoj zajednici za sve to vrijeme niko se nije odvažio da kaže da je car ne samo gol već i glup, i da je Izetbegovićevo spasonosno načelo predstavljalo uvod u katastrofu.

Nastavi čitati “Glupost, individualna i kolektivna” →

Ovaj osjećaj zove se nada: tri izborne lekcije u tjednu pobjeda progresivnih snaga

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Britanski novinar i autor Ian Dunt objavio je pažnje vrijedan analitički tekst na svom blogu, u kojem se osvrnuo na pobjede Roba Jettena i Zohrana Mamdanija i o poukama koje se mogu izvući. Ovdje ga prenosimo u nešto skraćenom obliku.

Ispod površinskog sloja medijskog izvještavanja krije se skup neizrečenih pravila. Jedno od tih pravila jest da izborna pobjeda populističke desnice dokazuje da imaju intuitivno razumijevanje instinkta birača, kojem se liberali moraju ponizno prilagoditi. Izborna pobjeda progresivaca, s druge strane, neobična je aberacija koja će se neizbježno preokrenuti, vjerojatno zbog oholosti i naivnosti onih koji su upravo pobijedili. Pobjede na ljevici su uvjetne i prolazne, dok su pobjede na desnici trajne i duboke.

Ovo je bio ton nakon pobjede Zohrana Mamdanija u New Yorku, uz dodatne pobjede Demokrata u Virginiji i New Jerseyju. To je bio i ton nakon što je nizozemski liberalni kandidat Rob Jetten iznenadio i pobijedio krajnje desničarsku Stranku za slobodu Geerta Wildersa.

Trijumf krajnje desnice zapravo nije neizbježan. Oni mogu biti poraženi i to se redovito i događa. Svaki progresivni trijumf na izborima pruža priliku da se nešto nauči.

Nastavi čitati “Ovaj osjećaj zove se nada: tri izborne lekcije u tjednu pobjeda progresivnih snaga” →

Što nas može naučiti pobjeda nizozemskih progresivaca nad krajnje desnim populizmom?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Sjajne vijesti za sve koji nisu krajnja desnica i koji su smatrali da je ta vrsta populizma nezaustavljiva. Nizozemska socijal-liberalna stranka D66 pobijedila je na izborima prošlog tjedna. To je presedan s obzirom da sa radi o prvom padu s vlasti populističke krajnje desnice (Geert Wilders), nakon koje dolaze progresivni liberali u novome ruhu.   

Komentirajući rezultate izbora, novinar Jon Henley postavio je pitanje: “Kako dakle pobijediti populističku krajnju desnicu? Sudeći po reakcijama na pobjedu stranke D66 na prošlotjednim nizozemskim izborima, ova progresivno-liberalna stranka, te posebno njezin zarazno optimistični mladi vođa Rob Jetten, otkrili su tajnu uspjeha.”

Nastavi čitati “Što nas može naučiti pobjeda nizozemskih progresivaca nad krajnje desnim populizmom?” →

Je li Turska novi partner EU u borbi protiv Rusije?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Je li novo vojno partnerstvo na pomaku, koje bi u značajnoj mjeri ojačalo poziciju Turske i bilo od velike koristi za EU?

DW piše da je “zbog učestalih povreda zračnog prostora od strane Rusije u članicama Europske unije raste zabrinutost za sigurnost Europe. Šefovi država i vlada su se već dogovorili oko većih izdataka za obranu i rade na planovima za bolju zaštitu od Rusije. Jedna od mogućnosti je i jačanje partnerstva s Turskom. Erdogan se u prošlosti nije pokazao kao lak partner, ali na polju obrane ima puno za ponuditi”.

Izgleda da dolazi vrijeme za krupne odluke, sa dalekosežnim posljedicama.

Nastavi čitati “Je li Turska novi partner EU u borbi protiv Rusije?” →

Ivan Lovrenović: Mrak gust kao tijesto

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Iz dnevnika

1995.

Posestrima hrvatskoj i srpskoj, nepovratno se uobličuje bošnjačko-muslimanska povijesna i politička mitologija o naciji i državi. Hiljadugodišnji kontinuitet, linearan, neprekinut i čvrst, od „bogumila” i Crkve bosanske, do današnjih Bošnjaka-muslimana. Neprekinut kontinuitet države Bosne od Kulina do Alije, islam: idealna religija, Turci i islamizacija: ništa traumatično, dapače, dobrodošlo, Hrvati i Srbi: došljaci. Nemaš nikakvih iluzija. Primjeri srpski i hrvatski sasvim uvjerljivo pokazuju da otrežnjenja od te vrste pjanstva nema. Barem da se zabilježi i zna ironični paradoks: bajka o „bogumilima“ izvorno je konstrukt Rima i Katoličke crkve, snažno ju je forsirala austrougarska kulturna politika u Bosni, učvršćivali su je Hrvati, hrvatska književnost i znanost: bosanski fratarski pisci kroz XVII, XVIII, XIX stoljeće, zagrebački svećenik Rački svojom monografijom 1870, polihistor Truhelka, pa sve do Šidaka i do Krleže s njegovom protoreformacijskom i „socijalističkom“ tezom o bogumilima. (Po Račkome Krleža uči o bogumilima i Račkim se oduševljava još u mladim danima: „Franjo Rački. Jedan od naših historijskih preteča: bogumilstvo. Bogumili su prvi koji su na ovom terenu tjerali svoju vlastitu politiku, a to nam je morao objasniti i pokazati jedan pop. Sve je otkriveno tek jučer. Ima tek da se napiše hrvatska historija. Sve je još uvijek na veoma bijednom, mucavom, barbarskom početku.“ – piše u januaru 1918.) I Safvet-beg i Mak Dizdar bogumilsku su bajku uzeli iz te, druge ruke. I iz ruke Solovjeva, Aleksandra Vasiljeviča, genijalnoga rusko-srpskoga fantasta o bogumilima-manihejcima-dualistima. I velikoga nesretnika.*

Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: Mrak gust kao tijesto” →

“Ti i atomska bomba”: kako je esej Georgea Orwella iz 1945. predvidio hladni rat i širenje nuklearnog oružja

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U kolovozu 2025. obilježena je 80. godišnjica bombardiranja Hirošime i Nagasakija. Samo mjesec dana nakon napada, 19. listopada 1945., George Orwell objavio je esej u London Tribuneu pod naslovom „Ti i atomska bomba“. U njemu se pitao što ako „velike nacije sklope prešutni dogovor da nikada ne upotrijebe atomsku bombu jedne protiv drugih“? Napisao je da bi tako nastao „mir koji nije mir“ i „trajno stanje ‘hladnog rata’“, uvodeći tako trajnu metaforu koja će definirati geopolitiku desetljećima.

U ovom eseju Orwell je također predvidio širenje nuklearnog oružja: „Bomba je fantastično skupa i njezina proizvodnja zahtijeva ogroman industrijski napor, kakav su samo tri ili četiri zemlje na svijetu sposobne proizvesti.“ I doista, svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN), koje je također osnovano prije 80 godina, posjeduju bombu: SSSR je bio drugi 1949. godine.

Od tada, prijetnja atomskog oružja oblikuje i opravdava globalni sukob. I Irak i Iran optuženi su za nastojanja da proizvedu atomsku bombu, ali umjesto diplomatskog neširenja, SAD i Izrael su u oba slučaja upotrijebili oružanu silu kako bi spriječili ove nacije da dobiju nuklearno oružje.

Nastavi čitati ““Ti i atomska bomba”: kako je esej Georgea Orwella iz 1945. predvidio hladni rat i širenje nuklearnog oružja” →

Skupštinsko silovanje zdravog razuma

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Kažu da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje i da su predstavnici građana ogledalo naroda koji ih bira. Ako je tako onda je srpski narod u mnogo većem problemu od milionskih gubitaka, presuda, Vijadukta, čak i uništavanja prirode. Jer ako je tako onda nam to ne rade već to radimo sami sebi


O Narodnoj skupštini Republike Srpske ne treba i ne vrijedi više napisati ni jednu riječ. Najpametniji potez na nivou nacionalnog plana bio bi, prvo, da se zabrane prenosi skupštinskih zasjedanja. Za početak. Gledanje skupštine i slušanje neartikulisanih obraćanja polupismenih pojedinaca koji su se dočepali mrve moći zaglupljuje baš kao gledanje pinkovih rijaliti programa. Baš kao ili skoro kao gledanje Informera. Ubija moždane ćelije, siluje razum a tijelo tjera u imploziju. Svako obraćanje Anje Ljubojević u mozgu stvara čvorove koji pulsiraju, svaka rasprava Nenada Stevandića, koji je htjeo umjesto htio i izvinuo umjesto izvinio, suncu oduzme malo sjaja, svako javljanje Željke Cvijanović traži metak u cijevi pištolja prislonjenog uz vlastitu sljepočnicu. Svaka Dodikova politička mudrost sječe glavu razumu, urinira u otvorene lobanje i vuče u najdublji mulj. Zar je moguće da smo to mi? Zar je moguće da većina nas predstavlja upravo to? Zar je moguće da predsjednik skupštine ne zna pravopis srpskog jezika i da to nikome ne smeta. Zar je moguće da je od njega u srpskom još gori predsjednik Vlade? Zar je moguće da član Predsjedništva ne može da spoji dvije složene rečenice bez poštapalica? Kakvi smo mi ostali ako su nam ovo najbolji predstavnici? Gdje smo pogrešno skrenuli? Nakon koje bitke u kojoj smo pobijedili smo dozvolili da izgubimo od samih sebe? Kada, kako i zašto smo shvatili da obrazovanje nije bitno i da ministri mogu biti tupani? A možda je to normalan i logičan slijed, ono što nam odgovara.

Nastavi čitati “Skupštinsko silovanje zdravog razuma” →

Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U zadnje vrijeme veliki broj država formalno je priznao Palestinu. Potvrđivanje palestinskog suvereniteta označava povijesnu diplomatsku prekretnicu, ali točan oblik palestinskog teritorija, a što je glavni kriterij prema međunarodnom pravu, i dalje se žestoko osporava, počevši od svakog brda na Zapadnoj obali do ruševina Gaze.

Da bismo shvatili što ovaj trenutak znači moramo pratiti kako su se granice razvijale, ili nestajale, tijekom burne političke povijesti Palestine. Plan podjele UN-a iz 1947. predviđao je dva “polususjedna teritorija” za židovsku i arapsku državu, s Jeruzalemom kao međunarodnim gradom.

Međutim, ta se vizija brzo urušila i prerasla u rat koji je doveo do uspostave Izraela 1948. Palestinci su se našli ograničeni na Zapadnu obalu i Pojas Gaze, koji su potpuno odvojeni teritoriji, razgraničeni “zelenom linijom” i stavljeni pod jordansku i egipatsku kontrolu.

Ove početne konture ostaju međunarodno priznata osnova palestinske državnosti sve do danas, i nazivaju se „granicama prije 1967.“. Naime, te godine Izrael je u šestodnevnom ratu praktično utrostručio svoj teritorij. Okupirao je cijelu Zapadnu obalu i Pojas Gaze te pripojio istočni Jeruzalem.

Izraelska naselja odmah su počela fragmentirati palestinski teritorij, posebno na Zapadnoj obali. Ta su naselja ilegalna prema međunarodnom pravu, a u mnogim slučajevima nisu imala niti odobrenje izraelske vlade. Ipak, ta naselja suočila su se tek s ograničenim otporom vlade, a često su ih izraelske vlasti izravno podržavale. Sporazum iz Osla kasnije je podijelio taj teritorij na područja A, B i C, s različitim stupnjevima palestinske samouprave.

Nakon samoubilačkih bombaških napada za vrijeme druge intifade (2000.-2005.) Izrael je izgradio razdvojnu barijeru koja se proteže duboko unutar granica iz 1967. Šest desetljeća kasnije, Zapadna obala više nalikuje fragmentiranom arhipelagu nego kohezivnom državnom teritoriju.

Nastavi čitati “Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države” →

Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Prenosimo tekst objavljen na blogu jednog od najpoznatijih sveučilišta na svijetu, London School of Economics and Political Science, o “željeznom zakonu”, terminu koji politolozi koriste da bi objasnili zašto vladajuća stranka u SAD-u po običaju gubi zastupnička mjesta na međuizborima za Zastupnički dom Kongresa. 

Predviđanje izbornih rezultata u SAD-u podrazumijeva praćenje raznih vrsta izbora. Politička institucija koja je dobila posebnu pozornost su međuizbori za Zastupnički dom SAD-a. Od 1950. predsjednikova stranka osvajala je dodatna predstavnička mjesta na međuizborima samo dva puta, 1998. i 2002. U prosjeku, tijekom ovih 75 godina predsjednikova stranka je gubila u prosjeku 25 mandata. Ovaj redoviti obrazac postao je poznat kao „željezni zakon“ na međuizborima. Što dakle pokreće taj pad predsjedničke moći? Godine 1975. statističar Edward Tufte ustvrdio je da međuizbori predstavljaju referendum birača o učinku predsjednika i o stanju gospodarstva. Prilikom predviđanja promjena u Zastupničkom domu, u prošlosti smo se oslanjali na modele referenduma kako bismo predvdjeli vjerojatni rezultat. Čak i tijekom nedavnih, turbulentnih kampanja, model je ispravno predvidio neto gubitke predsjednikove stranke (npr. 2014., 2018. i 2022.).

Sada, s jedva godinu dana do međuizbora za Zastupnički dom 2026. koristili smo jednostavan model za predviđanje promjene broja mandata za republikance. Naše prognoze pokazuju da će Republikanska stranka vjerojatno izgubiti kontrolu nad Zastupničkim domom.

Nastavi čitati “Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.” →

U algoritamskom mraku: digitalna cenzura palestinskih glasova u 2024. godini

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Novi izvještaj pokazuje da se palestinski glasovi sustavno cenzuriraju u digitalnom prostoru, i to upravo u trenutku kada je svijetu najpotrebnije dokumentiranje ratnih zločina

Kako je izraelski napad na Gazu tijekom 2024. godine sve snažnije bjesnio, istodobno se pojačavala i cenzura palestinskih i propalenstinskih glasova. Novi izvještaj palestinske organizacije za digitalna prava Sada Social otkriva zabrinjavajuću stvarnost: glavne društvene mreže, od Instagrama do TikToka, sudionici su u utišavanju palestinskog narativa.

Izvještaj digitalnih prava 2024, objavljen u travnju, bilježi više od 25 000 slučajeva ograničavanja palestinskog sadržaja na najvećim internetskim platformama. Među njima su uklanjanje objava, prikrivanje sadržaja bez znanja korisnika, zatvaranje korisničkih računa i drugi oblici računalno upravljanog nadzora i kontrole. Ovakvo ograničavanje slobode izražavanja događa se upravo u trenutku kada se palestinski narod suočava s onime što je Međunarodni sud pravde prepoznao kao osnovanu sumnju na genocid — u vrijeme kada je digitalno svjedočenje ključno za bilježenje ratnih zločina koje Izrael, prema brojnim izvorima, provodi na terenu.

Nastavi čitati “U algoritamskom mraku: digitalna cenzura palestinskih glasova u 2024. godini” →

Književnost na društvenim mrežama: od boomera do zoomera

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U dosadašnjim nastavcima ovog serijala skrolali smo po profilima autora i projekata kojima je Facebook poslužio kao odskočna daska za uspjeh – ili barem ono što na domaćoj književnoj sceni od milja zovemo uspjehom – a sada krećemo suprotnim smjerom. Provjerit ćemo kako se na mrežama snalaze autorice i autori koji su se već etablirali, a platforme im nude priliku za dodatnu promociju i komunikaciju s publikom. Takvih je, jasno, mnogo više: nema danas književnika ni književnice koji imalo drže do sebe a da nemaju profile barem na Instagramu i Facebooku. I eto prvog problema: kako da ih se, makar provizorno, razmjesti i kategorizira? Kako da ih se podijeli na osnovne tipove i pospremi u odgovarajuće ladice, čisto radi orijentacije?

Tko zna, možda se rješenje skriva na samim mrežama. S usponom društvenih mreža, znamo, u opću upotrebu ušle su dublje nego ikada ranije generacijske podjele: na boomere i na zoomere, na alfe i na milenijalce, na ove i na one i na sve ostale. Netko će, doduše, reći da takve podjele nisu pretjerano ozbiljne. Netko će dodati da, ako nam je zaista stalo da shvatimo šta se u društvu događa, na raspolaganju imamo čitavu lepezu klasnih, rodnih, etničkih i ostalih kategorija koje nude kudikamo suvislije rastere. Netko će primijetiti da generacijske podjele u praksi redovno plešu na rubu ejdžizma, a često taj rub i prelaze.

I svi će oni biti u pravu.

Nastavi čitati “Književnost na društvenim mrežama: od boomera do zoomera” →

Sjedinjene Države su postale konkurentni autoritarni sustav

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Jesu li Sjedinjene Države još uvijek demokracija? U intervjuu s urednikom EUROPP-a Stuartom Brownom, profesor Brian Klaas raspravlja o utjecaju Donalda Trumpa na američku i globalnu demokraciju.

Jesu li Sjedinjene Države još uvijek demokracija?

Rekao bih da su Sjedinjene Države sada „konkurentni autoritarni“ sustav. To je žargon političkih znanosti za zemlje koje imaju obilježja demokracije , ali nemaju jednake uvjete za sve. Drugim riječima, u Sjedinjenim Državama postoji istinska konkurencija između političkih stranaka i demokratskih institucija, ali država je u stanju manipulirati ishodima u svoju korist, staviti protivnike u nepovoljan položaj i koristiti državnu moć na nelegitiman ili nedemokratski način, s malo ili nimalo mogućnosti za zaštitu od toga.

Politolozi i dalje raspravljaju o ovoj temi, ali malo tko bi Sjedinjene Države klasificirao kao snažnu demokraciju. To je ili demokracija u krizi koja se jedva drži te etikete ili ona koja je prešla preko ruba u kompetitivni autoritarizam – i vjerujem da je riječ o ovom drugom.

Nastavi čitati “Sjedinjene Države su postale konkurentni autoritarni sustav” →

Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Preobražaj Franza Kafke i Glad Knuta Hamsuna neka su od mojih najdražih književnih djela.

Kako sam se oduvijek osjećao otuđenim od cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva – i nepisanih zakona funkcionisanja po principima uživanja svake privilegije i poguranca ako si strankin ili nečiji – nije mi se bilo teško poistovjetiti sa Hamsunovim neimenovanim naratorom koji uglavnom gladan tumara ulicama grada u kojem se ne uklapa. Na to kako se ovo društvo ponijelo prema meni gledam kao na ispovijest kojoj bih dao naslov “sistematsko, institucionalno razaranje pojedinca”. Ako nisi strankin ili nečiji gledat će te kako crkavaš od gladi. Tako sam i ja u ovom našem bosanskohercegovačkom društvu pojeo mnoge obroke sa hljebom na kojem je bilo nešto zeleno, a ponekad bih ostao praznog stomaka priželjkivajući da mi je bar i on. I dok pišem ovaj tekst sveukupna svota kojom raspolažem je 4, 80 KM.

Nastavi čitati “Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna” →

Kako je „novi primitivizam“ pretvoren u nekrolog naše propasti

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Ljudi su bića navike: ista kafa ujutro, ista ruta do posla, ista iluzija da smo slobodni baš onda kad biramo između dvije vrste jogurta na polici. I premda sam, kako se to voli reći, odvajkada ulagao napore da unesem dinamiku u sopstvenu egzistenciju – vođen onim permanentnim FOMO sindromom koji bi i Seneku natjerao da kupi kartu za svaki opskurni party samo da ne bi propustio dobar dernek – što sam stariji, to me brže usisava centrifuga rutine.

Jedna od mojih tvrdokornijih navika jeste obilazak knjižara: razgledam police, listam naslove, pratim izdavaštvo u ostatku nekadašnje Jugoslavije, od beletristike do publicistike i sve između, pa čak i poneki strip, ako me stigne nostalgija.

U takvom jednom obilasku, nedavno, sjetio sam se perioda nakon što je Laguna, prije dobrih deset godina, objavila knjigu enigmatičnog naslova Kako biti Parižanka gde god da si, kolektivnog djela pet-šest autorki. Zavladala je tada prava pomama među ženama koje sam poznavao – a, vjerujte, nisam imao malo prilike da to promatram iz prvog reda. Posebno me fascinirao primjer jedne anarho-sindikalistkinje koju sam godinama sretao po studentskim protestima i plenumima, a koja je preko noći promijenila – kako bi današnji mudroseri rekli – rakurs.

Nastavi čitati “Kako je „novi primitivizam“ pretvoren u nekrolog naše propasti” →

Privatna korist ne smije nadjačavati javno dobro

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Adam Smith imao je jednu elegantnu ideju kada je govorio o pravoj teškoći s kojom se ljudi suočavaju ako žele biti pametni, učinkoviti i moralni. U djelu Bogatstvo naroda (1776.) tvrdio je da pekar peče kruh ne iz dobrohotnosti već iz vlastitog interesa. Nema sumnje da javna korist može nastati kada ljudi teže onome što im najlakše dođe: vlastitom interesu.

Ipak, logika privatnog interesa, ideja da bismo jednostavno trebali „pustiti tržište da se pobrine za to“ ima ozbiljna ograničenja. Posebno je to slučaj u Sjedinjenim Državama, gdje je nedostatak učinkovite zdravstvene i socijalne politike kao odgovor na izbijanje bolesti koronavirusa (COVID-19) doveo ova proturječja do velikog izražaja.

Diljem svijeta slobodno tržište nagrađuje natjecanje, pozicioniranje i guranje, pa su to postale najpoželjnije kvalifikacije koje ljudi mogu imati. Empatija, solidarnost ili briga za javno dobro prepušteni su obitelji, bogomoljama ili aktivizmu. U isto vrijeme, tržište i privatna korist ne mogu dovesti do društvene stabilnosti, zdravlja ili sreće. Kao rezultat toga, od Cape Towna do Washingtona tržišni sustav je iscrpio i opustošio javnu sferu (javno zdravstvo, javno obrazovanje, javni pristup zdravom okolišu) u korist privatnog dobitka.

Nastavi čitati “Privatna korist ne smije nadjačavati javno dobro” →