Kategorija: Društvo

Grenland: kratka povijest “komada leda”

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Kako se Grenland mijenjao kroz povijest i tko o njemu odlučuje? Zašto je Trump naumio zauzeti ili kupiti Grenland? Može li ga uopće kupiti? Kakvu ulogu u svemu tome igraju klimatske promjene?

Mnogi su odahnuli kada je Donald Trump u govoru na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu kazao da neće koristiti silu u pokušaju da Grenland pripoji SAD-u.

Odmah potom vjerojatno su opet uzdahnuli; američki predsjednik dodao je da Sjedinjene Američke Države “nikad ništa nisu tražile”. Kroz mnoga desetljeća, pojasnio je, nesebično su pružale sigurnost. U usporedbi s tim, zahtjev je “vrlo malen” – traže samo Grenland.

“Ono što tražim jest komad leda, hladan i loše pozicioniran, koji može odigrati ključnu ulogu u svjetskom miru i svjetskoj sigurnosti”, izložio je Trump svoju poziciju, iako je koju minutu ranije tvrdio da je pozicija Grenlanda zapravo strateški ključna.

Budući da nema prostora da ukažemo na sve nelogičnosti iz Trumpovog govora u Davosu, u 55. broju F-zina bavimo se Grenlandom. Kako se mijenjao kroz povijest i tko o njemu odlučuje? Zašto je Trump naumio zauzeti ili kupiti Grenland? Može li ga uopće kupiti? Kakvu ulogu u svemu tome igraju klimatske promjene?

Nastavi čitati “Grenland: kratka povijest “komada leda”” →

Zašto se čini da je Europa uvijek u krizi?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Zašto se čini da je Europa uvijek u krizi? Je li uvijek u krizi? Kada, ako ikada, nije bila u krizi? I o kojoj Europi i o kojoj krizi govorimo? U našoj nedavnoj studiji bavimo se tim pitanjima.

Povezivanje Europe i krize aktualno je već nekoliko desetljeća. Međutim, sama činjenica da se pojam „kriza“ dugo koristi u vezi s nekom često generičkom idejom „Europe“ trebala bi nas navesti na razmišljanje.

Doista, ubrzo se pojavljuje interpretativna dilema između rizika prekomjerne upotrebe pojma „kriza“ za opisivanje praktički svega u vezi s Europom, i alternativne mogućnosti da sve što spada pod oznaku „europsko“ ostane inherentno povezano s konceptom krize.

Nastavi čitati “Zašto se čini da je Europa uvijek u krizi?” →

Venezuelanski paradoks: američki napad predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava – koje je mnogim Venezuelancima ulilo nadu

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U zadnjih dvadeset i pet godina teško je objektivno promatrati Venezuelu. U političkom smislu, na tu zemlju često se gleda više kao na simbol nego kao društvo: za desnicu ona je stalni argument za diskreditiranje ljevičarske politike, a za ljevicu neugodna tema koju je najbolje izbjegavati.

Obje ove perspektive previđaju autoritarni trend zemlje i njegove ljudske posljedice, što nam otežava da razumijemo zašto je veliki dio venezuelanske dijaspore američku intervenciju od 3. siječnja dočekao s olakšanjem, pa čak i srećom.

Nastavi čitati “Venezuelanski paradoks: američki napad predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava – koje je mnogim Venezuelancima ulilo nadu” →

Veliki jezični modeli ne prosuđuju poput ljudi, samo stvaraju iluziju znanja

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Veliki jezični modeli poput GPT-a, Geminija ili Llame (skraćeno LLMs odnosno Large Language Models) – napredni sustavi umjetne inteligencije trenirani na ogromnim količinama podataka, sve više postaju dio ljudske svakodnevice.

Prema najnovijim podacima Eurostata, objavljenim sredinom prosinca, više od trećine Europljana koristilo je AI aplikacije u prošloj godini, najčešće u privatne svrhe.

Jedna prošlogodišnja anketa pokazala je da više od 50 posto Amerikanaca koristi AI jezične modele, dok je druga pokazala da 54 posto američkih ispitanika koristi ChatGPT da bi dobilo preporuku za neke financijske odluke, poput odabira kreditnih kartica, osiguranja ili brokera. Štoviše, veliki broj ljudi sve češće ih koristi kao pomoć pri donošenju razne vrste odluka, postavljajući pitanja čiji odgovori ne zahtijevaju samo deklarativno nabrajanje informacija, već i prosudbu. Jezični modeli sve češće klasificiraju sadržaj, procjenjuju njegov kredibilitet i preporučuju akcije te općenito mijenjaju način na koji pretražujemo podatke na internetu i vrednujemo njihovu pouzdanost.

Nastavi čitati “Veliki jezični modeli ne prosuđuju poput ljudi, samo stvaraju iluziju znanja” →

Ovo su naši najčitaniji tekstovi u 2025.

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Prošla godina bila je “prosječna” za našu malu ali postojanu stranicu. Daleko najviše klikova i ovaj put došlo nam je putem pretraživača, i drago nam je znati da ne ovisimo o algoritmima društvenih mreža i njihovih vlasnika. Nadamo se da ćemo ove godine napraviti jači iskorak i više se angažirati, jer bit će potrebno.

Ovo su naši najčitaniji tekstovi u prošloj godini:

Nastavi čitati “Ovo su naši najčitaniji tekstovi u 2025.” →

Je li demokracija uvijek stvar istine? Trebamo li olabaviti svoje stavove kako bismo zacijelili podjele?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nalazimo se usred krize istine. Povjerenje u javne institucije znanja (škole, tradicionalni mediji, sveučilišta i stručnjaci) je na najnižoj razini ikada, dok očiti lažljivci dobivaju političku podršku diljem svijeta. Čini se da smo kolektivno prestali mariti za istinu.

Nervoza demokrata pred ovom epistemološkom krizom djelomično se temelji na raširenoj pretpostavci da ideja demokracije ovisi o vrijednosti istine. Međutim, čak i ta pretpostavka ima svoju cijenu. Nažalost, demokratska tendencija prenaglašavanja vrijednosti istine sukobljava se s drugim demokratskim zahtjevima. To nas vodi u proturječja koja postaju hrana za neprijatelje otvorenih društava.

Filozofi su iznijeli nekoliko argumenata za vezu između istine i demokracije. Najrašireniji je ujedno i najgrublji: demokracija predstavlja sve stvari koje volimo, a istina je jedna od njih.

Postoje i sofisticiraniji načini da se to dokaže. Njemački filozof Jürgen Habermas tvrdi da zdrava demokracija ima deliberativnu kulturu, a deliberacija iziskuje „tvrdnje valjanosti“ . Kada govorimo o politici, moramo se potruditi da se uvjerimo da je ono što govorimo istina.

Nastavi čitati “Je li demokracija uvijek stvar istine? Trebamo li olabaviti svoje stavove kako bismo zacijelili podjele?” →

Jürgen Habermas o autoritarnoj moći SAD-a i opasnostima za EU

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Poznati njemački filozof i sociolog Jürgen Habermas objavio je esej o slabljenju američkog vodstva i “novom kineskom poretku”, koji prisiljavaju Europu da se ujedini ili suoči s marginalizacijom. Ovaj tekst je prevedeni transkript predavanja održanog u Siemensovoj zakladi 19.11. ove godine.

Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je, između ostalog, zakašnjelu spoznaju među europskim građanima o duboko promijenjenoj situaciji u svijetu. Međutim, ova transformacija događa se već neko vrijeme, usporedno s padom utjecaja glavne supersile dvadesetog stoljeća. Rani signal upozorenja bila je frenetična promjena raspoloženja unutar američkog društva nakon 11. rujna 2001. Ovu promjenu mentaliteta prestrašenog stanovništva dodatno je rasplamsala retorika američke vlade pod predsjednikom Georgeom W. Bushom i njegovim bezobzirno militantnim potpredsjednikom. Činilo se tada da svi na svojoj koži osjećaju opasnost međunarodnog terorizma. Tijekom propagandne kampanje u korist rata protiv Sadama Huseina i Iraka – rata koji je prekršio međunarodno pravo – ova se promjena mentaliteta radikalizirala i učvrstila. Iz institucionalne perspektive, ova je promjena prvenstveno utjecala na stranački sustav. Već tijekom 1990-ih pod vodstvom Newta Gingricha, ne samo da su se temeljno promijenile prakse Republikanske stranke već i društveni sastav njezine baze. Ipak, tendencije prema dubljoj i, sada se čini, teško reverzibilnoj transformaciji političkog sustava u cjelini prevladale su tek nakon što je predsjednik Obama iznevjerio nade u temeljito izmijenjenu američku vanjsku politiku.

Nastavi čitati “Jürgen Habermas o autoritarnoj moći SAD-a i opasnostima za EU” →

Europa mora odbaciti besmislene optužbe o “civilizacijskom brisanju”, ali joj je hitno potrebna vlastita strategija

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Europski čelnici moraju se dogovoriti o tome kako odgovoriti na optužbu da se kontinent suočava s „civilizacijskim brisanjem“. Ovo su bile najteže riječi korištene u strategiji nacionalne sigurnosti koju je ikada objavila američka vlada, jasno dajući do znanja da savezništvo s Europom više nije zagarantirano.

Ipak, što točno znači „brisanje civilizacije“? Čini se da pojam dolazi izravno iz znanstvene fantastike i zaslužuje pojašnjenje. Kakva se to civilizacija briše?

Dokument koji je objavila američka vlada  izričito navodi da se ne radi toliko o ekonomskom padu koliko o „vrijednostima“ koje europske nacije čine pouzdanim saveznicima SAD-a.

Ova administracija (vlada) SAD-a zabrinuta je jer navodno „život, sloboda i težnja za srećom“ više nisu temelji za Europu kao što jesu za Ameriku. Osim toga, čini se da Trump misli da su migracije uzrok ovog problema.

Nastavi čitati “Europa mora odbaciti besmislene optužbe o “civilizacijskom brisanju”, ali joj je hitno potrebna vlastita strategija” →

Es-selamu Varcar, Dejton alejkum

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nema potrebe ponavljati i napominjati da je BiH neobična zemlja i čudna država u kojoj su dominantne pojave razni apsurdi, paradoksi i neka posebna logika. Teško ju je razumjeti jer je komplicirana i složena. Sve je u njoj pogrešno složeno i posloženo, sve na krivom i pogrešnom mjestu. Sve naopako, sve nakrivo nasađeno. I nesložno. A ona kao takva postoji već mnogo vijekova. Možda je baš to i razlog zašto tako dugo postoji i opstaje jer da je normalna vjerovatno ne bi bila ovako dugovječna.

Krenimo od imena. Samo ime BOSNA I HERCEGOVINA je neobično jer sadrži veznik „I“. (I? Veznik!)  U svijetu postoji nekoliko država koje u svom imenu imaju veznik „I“. Država Antigva i Barbuda (smještena na granici Karipskog mora i Atlantika) je sastavljena u suštini od dva otoka – Antigve i Barbude (+ treći nenaseljeni otok Redonda), zatim također susjedna država Sveti Kristofor i Nevis (država od dva otoka), pa onda Trinidad i Tobago (dvootočna), ali i jedna afrička – Sveti Toma i Princip također je država sastavljena od dva otoka. To su države čija je teritorija fizički odvojena, sastavljena od dva dijela, tj. dva ostrva. Da su kojim slučajem Bosna i Hercegovina dva otoka, jedno bi bilo goli otok, a drugo pusto ostrvo. Ipak, iako nisu, neko se ipak dosjetio da stavi između njih veznik „I“ kao da  jesu otoci ili ostrva. Dva ostrva u Moru apsurda, paradoksa, i nesporazuma.

Nastavi čitati “Es-selamu Varcar, Dejton alejkum” →

BiH 30 godina nakon Dejtona: dan mrmota u iščekivanju čuda

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas prošlo je 30 godina i mnoštvo većinom bolnih godišnjica tog sporazuma, skupova, konferencija, prigodnih članaka i analiza. BiH je zemlja godišnjica s centralnom referentom tačkom u ratu 1992-1995. godine. Prošlih godina se obilježavao i početak rata 1992. godine, pa onda godišnjice zatvaranja logora smrti na području opštine Prijedor, kasnije godišnjica potpisivanja Vašingtonskog sporazuma kojim je okončan sukob između Armije BiH i snaga HVO-a. Slijedila su bolna sjećanja na masakr na Tuzlanskoj kapiji, na pokolj ispred gradske tržnice u Sarajevu na Markalama do one najbolnije godišnjice genocida u Srebrenici. Naravno, postoji još nekolicina manjih godišnjica koje obilježavaju konstitutivni narodi BiH, kako se bosanski Srbi, Hrvati i Bošnjaci nazivaju po slovu dejtonskog Ustava, svaki od ta tri naroda pomalo ili po malo više na svoj način, stvarajući vlastitu sliku o prošlosti i tumačeći je počesto – barem od strane njihovih etnopolitičkih lidera – na način da se stvori predodžba o ekskluzivnoj žrtvi vlastitog naroda te „drugi“ predstave kao zločinci. Taj kružook borbe da se prošlost stavi u službu trenutačnih (etno)politika titra pred očima građana BiH već 30 godina i ostavlja duboke tragove. I nema mnogo razlika između desete, dvadesete ili ove tridesete godišnjice Dejtona i svih ovih drugih godišnjica između tih decenijskih markera.

Da se kojim slučajem Bill Muray, glavni junak iz holivudskog filma iz davne i u BiH ratne 1993. godine, Dan mrmota, budio iz dana u dan iznova u ovoj postdejtonskoj zbilji u BiH, postavlja se pitanje da li bi ikada dočekao onaj dan kada se u filmu zaista budi i izlazi na prazne ulice grada pod friškim snijegom. Dok je ovaj holivudski original ljubavna komedija s elementima fantastike, bosanskohercegovački dan mrmota je možda najbolje opisati kao apsurdnu formu tragikomedije. U pravom filmu se desilo čudo. Da li je 30 godina poslije Dejtona moguće čudo i buđenje bosanskohercegovačkog društva iz dejtonskog dana mrmota obilježenog beskrajnim ponavljanjima iste matrice?

Nastavi čitati “BiH 30 godina nakon Dejtona: dan mrmota u iščekivanju čuda” →

Previše fini za Svjetsko prvenstvo

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Svojevremeno je naš najbolji sudija Irfan Peljto u jednom podcastu prepričavao situacije sa utakmice Mourinhove Rome, u kojoj je gostujućoj Romi odgovarala “nula”.

Mourinho i “dva asistenta, trener golmana, predstavnik kluba i dva fizioterapeuta” sinhronizovano su vršili pritisak na sudije i prekidali igru tako da “igrač padne, fol povreda” – oni bijesni svi skaču  i ulijeću na teren. Kad se to smirilo,  El Shaarawy koji se zagrijavao pored linije je pogrešno skrenuo i ušao u polje, pa  se sudija morao baviti njegovim vraćanjem iza linije. Kad je sudija to riješio, fizioterapeut Rome je izazvao kavgu sa domaćim navijačima, pa dok ti to “drži, zaustavi, belaj” u tome i kraj, i prolazak Rome.

Sandro Žufić, Mourinhov trener golmana iz Fenerbahčea je prenio kakva očekivanja je Mourinho imao od članova svog stručnog štaba, i to se savršeno poklapa s Peljtinom pričom: Nedopustivo je da njihova klupa skače a da mi svi stojimo sa prekriženim rukama. Moraš ući unutra; pa se dignem ja, pa se digne ovaj, pa se digne onaj.

Tu fudbalsku podlost, prljavost, beskrupuloznost i spremnost na sve da bi se ostvario cilj ne vidim u Barbarezovoj Bosni i Hercegovini – i nisam siguran da je to za pohvale. Nema pritiska na sudije, nema (uspješne) krađe vremena, ekipa djeluje naivno i prepošteno, što su svakako pohvalne osobine u većini okolnosti, ali ne i u kontekstu ekipa koje se grčevito bore za mjesto na Svjetskom prvenstvu. I iz ponašanja Austrijanaca se vidjelo da su se ovakvoj utakmici s Bosnom i Hercegovinom  i oni vodili načelom da cilj opravdava sredstvo – da nisu postigli gol, do kraja bi vjerovatno gledali barem jednu situaciju u kojoj bi pokušali izvući penal, kojeg bi u huku žustro tražili svi Austrijanci na stadionu. Pod tim pritiskom sudija bi u najmanju ruku morao popustiti toliko da ode gledati na monitoru.

Nastavi čitati “Previše fini za Svjetsko prvenstvo” →

Novinarska pretencioznost u ime “skrivenih istina” i „brige za društvo”

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Na nedavnu tragediju u Mostaru u kojoj je smrtno stradala Aldina Jahić, svoj osvrt kao i uzroke ovakvih neizrecivo tužnih dešavanja napisala je i ugledna bosanskohercegovačka novinarka Dženana Karup Druško. Doduše, samo u formi javnog statusa na svom profilu jedne društvene mreže; da li zbog nedovoljnog broja riječi za neki ozbiljniji medij ili zbog intuicije autorke da se bolje oglašavati „hladne glave”, ostaje pitanje …

Kritika vlasti, no međutim …

Sam naslov teksta gospođe Druško, „Društvo i femicid”, zvuči ozbiljno, da ne kažem analitički. Nakon par uvodnih riječi o žrtvi i zločincu, vrlo brzo slijedi isticanje slabosti i zastarjelosti sistema, rada policije kao zatvorenog i neosjetljivog podsistema i karikaturalnog ministra koji, kao i oni prije njega, sve to drži nepopravljivo rigidno i zaglavljeno.

Na sve ove konstatacije, autorka se s punim pravom pita ko je za to kriv? Za femicid? Za svaki primitivizam i divljaštvo? Naravno, ona je to bez okolišanja kazala – kultura! I zaista, teško se ne složiti sa tim, kao i sa svim pitanjima koja proističu iz toga a navode se u tekstu; kakvo nam je društvo, obrazovanje, politika, mediji, uzori …

Nastavi čitati “Novinarska pretencioznost u ime “skrivenih istina” i „brige za društvo”” →

Zašto ekstremno desni zagovornici “klimatskog realizma” osvajaju politički teren

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Štete li klimatske politike gospodarstvu? Unatoč vrtoglavim troškovima klimatskih promjena, suprotstavljanje klimatskim politikama iz ekonomskih razloga postaje sve učinkovitija strategija europske krajnje desnice

Krajnje desne stranke u Europi već dugo prikazuju klimatske akcije kao ekonomsko samoozljeđivanje. Još 2015. jedan političar iz Alternative za Njemačku (AfD) izjavio je da se njemačka energetska tranzicija „mora ispričati iz perspektive djeteta čija majka više ne može plaćati račun za struju“.

Ovo nisu ekonomski argumenti u tehničkom smislu, već moralističke priče o društvu: priče o propadanju, koje  u tom kontekstu kazuju tko doprinosi, tko pati i tko je kriv. U tim narativima, klimatska politika je prikazana kao drama sa žrtvama i krivcima.

Takvi narativi omogućuju krajnjoj desnici da se predstavi kao emocionalno kontrolirani i racionalni branitelj zdravog razuma i „običnih“ ljudi protiv navodno iracionalnih elita. I premda se ovi argumenti iznose već više od desetljeća, sada dobivaju na snazi kako se šire negativne reakcije protiv klimatskih politika.

Nastavi čitati “Zašto ekstremno desni zagovornici “klimatskog realizma” osvajaju politički teren” →

U stalnom pokretu, ali društveno nepokretni – strani dostavljači i taksisti u Hrvatskoj

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Ulice velikih hrvatskih gradova posljednjih su godina postale prostor nove prometne, ali i društvene dinamike. Na biciklima, motociklima i u automobilima s logotipima globalnih dostavnih i prijevoznih platformi voze se tisuće stranih radnika – dostavljača i taksista, uglavnom iz Nepala i Indije, ali i iz drugih geografski i kulturološki udaljenih zemalja. Njihov je rad postao važan za svakodnevno funkcioniranje naših gradova: oni dostavljaju hranu, prevoze ljude i robu te održavaju ritam i puls urbanog života. No istodobno, njihova je prisutnost u javnom prostoru gotovo neprimjetna. Hrvatsko društvo, iako sve ovisnije o stranoj radnoj snazi, tek povremeno tematizira te radnike, i to najčešće u ekonomskim ili birokratskim terminima – kroz broj izdanih dozvola ili potrebu za ‘popunjavanjem’ tržišta rada. S druge strane, čest je i politički i javni narativ o stranim radnicima kao prijetnji sigurnosti i gospodarstvu zemlje, a među marginalnim političkim i civilnim skupinama sve je prisutnije i plasiranje opasnih teorija zavjere povezanih s migracijama poput one o velikoj zamjeni stanovništva.

Ovaj tekst predstavlja teorijski sociološki okvir istraživanja stranih taksista i dostavljača u Zagrebu. Budući da cjeloviti empirijski nalazi još nisu službeno objavljeni, ovdje se iznose isključivo teorijski uvidi i konceptualni naglasci rada. Cjelovito istraživanje prihvaćeno je za objavu u znanstvenom časopisu te će uskoro biti dostupno javnosti. Cilj istraživanja bio je upoznati ovaj segment populacije stranih radnika te razumjeti kako oni doživljavaju svoj položaj, kako organiziraju svakodnevicu te kako njihovo iskustvo odražava šire procese prekarizacije rada i globalnih migracijskih nejednakosti.

Nastavi čitati “U stalnom pokretu, ali društveno nepokretni – strani dostavljači i taksisti u Hrvatskoj” →

Glupost, individualna i kolektivna

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Krajem oktobra 2025. bosanskohercegovački lokalni mediji prenijeli su, nakon sjednice Vijeća bezbjednosti UN, stav Dorothy Shea, zamjenice američkog ambasadora u Ujedinjenim nacijama, prema kojem se Sjedinjene Američke Države više ne zalažu za politiku međunarodne intervencije, te da je došlo vrijeme za rješenja »koja vode lokalni akteri, predstavnici tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine«.

Poznavaoci bosanskohercegovačkih prilika bili su nemalo začuđeni što ova izjava nije dočekana s trijumfalističkim kokodakanjem vođstva Stranke demokratske akcije i nezavisnih intelektualaca koji u njeno ime izmišljaju aktuelna pitanja i na njih daju odgovore: jer, zaboga, radilo se o nedvosmislenoj potvrdi, s najvišeg mjesta, inicijalnog i temeljnog stava Alije Izetbegovića, koji je prije 35 godina ušao u politiku upravo s takvom idejom o preustrojavanju Bosne i Hercegovine i Jugoslavije: »Predstoji novi dogovor narodâ BiH i narodâ Jugoslavije o tome kakvu BiH i kakvu Jugoslaviju hoćemo. Te dogovore mogu voditi samo istinski predstavnici narodâ, a istinske predstavnike mogu odrediti samo narodi na slobodnim izborima«[1]. Pa ipak, niko nije veselo uskliknuo da se, eto, krug zatvorio, i da su konačno i Amerikanci shvatili da je »dogovor narodâ« jedino moguće rješenje za Bosnu i Hercegovinu, kad već nije bilo za Jugoslaviju…

Taj izostanak oduševljenja ovim konačnim dokazom mudrosti i dalekovidosti Alije Izetbegovića može se objasniti živim kolektivnim sjećanjem na političke i socijalne transformacije koje je ovaj prostor u međuvremenu pretrpio, kao i uvidom u sadašnje stanje. »Dogovorna vlada« obrazovana nakon izborâ u oktobru 1990. trajala je koliko je bilo potrebno da zainteresirani akteri obave vojne pripreme; nakon rata koji je počeo agresijom a završio se genocidom, Dejtonski ustav preveo je Izetbegovićev »dogovor narodâ« u pravne norme, no ubrzo se shvatilo da se radi o »ludačkoj košulji« koja pruža beskrajne mogućnosti za blokadu svih političkih procesa, i tako sve do danas. Ipak, u bošnjačkoj intelektualnoj zajednici za sve to vrijeme niko se nije odvažio da kaže da je car ne samo gol već i glup, i da je Izetbegovićevo spasonosno načelo predstavljalo uvod u katastrofu.

Nastavi čitati “Glupost, individualna i kolektivna” →