Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države

U zadnje vrijeme veliki broj država formalno je priznao Palestinu. Potvrđivanje palestinskog suvereniteta označava povijesnu diplomatsku prekretnicu, ali točan oblik palestinskog teritorija, a što je glavni kriterij prema međunarodnom pravu, i dalje se žestoko osporava, počevši od svakog brda na Zapadnoj obali do ruševina Gaze.

Da bismo shvatili što ovaj trenutak znači moramo pratiti kako su se granice razvijale, ili nestajale, tijekom burne političke povijesti Palestine. Plan podjele UN-a iz 1947. predviđao je dva “polususjedna teritorija” za židovsku i arapsku državu, s Jeruzalemom kao međunarodnim gradom.

Međutim, ta se vizija brzo urušila i prerasla u rat koji je doveo do uspostave Izraela 1948. Palestinci su se našli ograničeni na Zapadnu obalu i Pojas Gaze, koji su potpuno odvojeni teritoriji, razgraničeni “zelenom linijom” i stavljeni pod jordansku i egipatsku kontrolu.

Ove početne konture ostaju međunarodno priznata osnova palestinske državnosti sve do danas, i nazivaju se „granicama prije 1967.“. Naime, te godine Izrael je u šestodnevnom ratu praktično utrostručio svoj teritorij. Okupirao je cijelu Zapadnu obalu i Pojas Gaze te pripojio istočni Jeruzalem.

Izraelska naselja odmah su počela fragmentirati palestinski teritorij, posebno na Zapadnoj obali. Ta su naselja ilegalna prema međunarodnom pravu, a u mnogim slučajevima nisu imala niti odobrenje izraelske vlade. Ipak, ta naselja suočila su se tek s ograničenim otporom vlade, a često su ih izraelske vlasti izravno podržavale. Sporazum iz Osla kasnije je podijelio taj teritorij na područja A, B i C, s različitim stupnjevima palestinske samouprave.

Nakon samoubilačkih bombaških napada za vrijeme druge intifade (2000.-2005.) Izrael je izgradio razdvojnu barijeru koja se proteže duboko unutar granica iz 1967. Šest desetljeća kasnije, Zapadna obala više nalikuje fragmentiranom arhipelagu nego kohezivnom državnom teritoriju.

Nastavi čitati “Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države”

Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.

Prenosimo tekst objavljen na blogu jednog od najpoznatijih sveučilišta na svijetu, London School of Economics and Political Science, o “željeznom zakonu”, terminu koji politolozi koriste da bi objasnili zašto vladajuća stranka u SAD-u po običaju gubi zastupnička mjesta na međuizborima za Zastupnički dom Kongresa. 

Predviđanje izbornih rezultata u SAD-u podrazumijeva praćenje raznih vrsta izbora. Politička institucija koja je dobila posebnu pozornost su međuizbori za Zastupnički dom SAD-a. Od 1950. predsjednikova stranka osvajala je dodatna predstavnička mjesta na međuizborima samo dva puta, 1998. i 2002. U prosjeku, tijekom ovih 75 godina predsjednikova stranka je gubila u prosjeku 25 mandata. Ovaj redoviti obrazac postao je poznat kao „željezni zakon“ na međuizborima. Što dakle pokreće taj pad predsjedničke moći? Godine 1975. statističar Edward Tufte ustvrdio je da međuizbori predstavljaju referendum birača o učinku predsjednika i o stanju gospodarstva. Prilikom predviđanja promjena u Zastupničkom domu, u prošlosti smo se oslanjali na modele referenduma kako bismo predvdjeli vjerojatni rezultat. Čak i tijekom nedavnih, turbulentnih kampanja, model je ispravno predvidio neto gubitke predsjednikove stranke (npr. 2014., 2018. i 2022.).

Sada, s jedva godinu dana do međuizbora za Zastupnički dom 2026. koristili smo jednostavan model za predviđanje promjene broja mandata za republikance. Naše prognoze pokazuju da će Republikanska stranka vjerojatno izgubiti kontrolu nad Zastupničkim domom.

Nastavi čitati “Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.”

U algoritamskom mraku: digitalna cenzura palestinskih glasova u 2024. godini

Novi izvještaj pokazuje da se palestinski glasovi sustavno cenzuriraju u digitalnom prostoru, i to upravo u trenutku kada je svijetu najpotrebnije dokumentiranje ratnih zločina

Kako je izraelski napad na Gazu tijekom 2024. godine sve snažnije bjesnio, istodobno se pojačavala i cenzura palestinskih i propalenstinskih glasova. Novi izvještaj palestinske organizacije za digitalna prava Sada Social otkriva zabrinjavajuću stvarnost: glavne društvene mreže, od Instagrama do TikToka, sudionici su u utišavanju palestinskog narativa.

Izvještaj digitalnih prava 2024, objavljen u travnju, bilježi više od 25 000 slučajeva ograničavanja palestinskog sadržaja na najvećim internetskim platformama. Među njima su uklanjanje objava, prikrivanje sadržaja bez znanja korisnika, zatvaranje korisničkih računa i drugi oblici računalno upravljanog nadzora i kontrole. Ovakvo ograničavanje slobode izražavanja događa se upravo u trenutku kada se palestinski narod suočava s onime što je Međunarodni sud pravde prepoznao kao osnovanu sumnju na genocid — u vrijeme kada je digitalno svjedočenje ključno za bilježenje ratnih zločina koje Izrael, prema brojnim izvorima, provodi na terenu.

Nastavi čitati “U algoritamskom mraku: digitalna cenzura palestinskih glasova u 2024. godini”

Književnost na društvenim mrežama: od boomera do zoomera

U dosadašnjim nastavcima ovog serijala skrolali smo po profilima autora i projekata kojima je Facebook poslužio kao odskočna daska za uspjeh – ili barem ono što na domaćoj književnoj sceni od milja zovemo uspjehom – a sada krećemo suprotnim smjerom. Provjerit ćemo kako se na mrežama snalaze autorice i autori koji su se već etablirali, a platforme im nude priliku za dodatnu promociju i komunikaciju s publikom. Takvih je, jasno, mnogo više: nema danas književnika ni književnice koji imalo drže do sebe a da nemaju profile barem na Instagramu i Facebooku. I eto prvog problema: kako da ih se, makar provizorno, razmjesti i kategorizira? Kako da ih se podijeli na osnovne tipove i pospremi u odgovarajuće ladice, čisto radi orijentacije?

Tko zna, možda se rješenje skriva na samim mrežama. S usponom društvenih mreža, znamo, u opću upotrebu ušle su dublje nego ikada ranije generacijske podjele: na boomere i na zoomere, na alfe i na milenijalce, na ove i na one i na sve ostale. Netko će, doduše, reći da takve podjele nisu pretjerano ozbiljne. Netko će dodati da, ako nam je zaista stalo da shvatimo šta se u društvu događa, na raspolaganju imamo čitavu lepezu klasnih, rodnih, etničkih i ostalih kategorija koje nude kudikamo suvislije rastere. Netko će primijetiti da generacijske podjele u praksi redovno plešu na rubu ejdžizma, a često taj rub i prelaze.

I svi će oni biti u pravu.

Nastavi čitati “Književnost na društvenim mrežama: od boomera do zoomera”

Sjedinjene Države su postale konkurentni autoritarni sustav

Jesu li Sjedinjene Države još uvijek demokracija? U intervjuu s urednikom EUROPP-a Stuartom Brownom, profesor Brian Klaas raspravlja o utjecaju Donalda Trumpa na američku i globalnu demokraciju.

Jesu li Sjedinjene Države još uvijek demokracija?

Rekao bih da su Sjedinjene Države sada „konkurentni autoritarni“ sustav. To je žargon političkih znanosti za zemlje koje imaju obilježja demokracije , ali nemaju jednake uvjete za sve. Drugim riječima, u Sjedinjenim Državama postoji istinska konkurencija između političkih stranaka i demokratskih institucija, ali država je u stanju manipulirati ishodima u svoju korist, staviti protivnike u nepovoljan položaj i koristiti državnu moć na nelegitiman ili nedemokratski način, s malo ili nimalo mogućnosti za zaštitu od toga.

Politolozi i dalje raspravljaju o ovoj temi, ali malo tko bi Sjedinjene Države klasificirao kao snažnu demokraciju. To je ili demokracija u krizi koja se jedva drži te etikete ili ona koja je prešla preko ruba u kompetitivni autoritarizam – i vjerujem da je riječ o ovom drugom.

Nastavi čitati “Sjedinjene Države su postale konkurentni autoritarni sustav”

Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna

Preobražaj Franza Kafke i Glad Knuta Hamsuna neka su od mojih najdražih književnih djela.

Kako sam se oduvijek osjećao otuđenim od cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva – i nepisanih zakona funkcionisanja po principima uživanja svake privilegije i poguranca ako si strankin ili nečiji – nije mi se bilo teško poistovjetiti sa Hamsunovim neimenovanim naratorom koji uglavnom gladan tumara ulicama grada u kojem se ne uklapa. Na to kako se ovo društvo ponijelo prema meni gledam kao na ispovijest kojoj bih dao naslov “sistematsko, institucionalno razaranje pojedinca”. Ako nisi strankin ili nečiji gledat će te kako crkavaš od gladi. Tako sam i ja u ovom našem bosanskohercegovačkom društvu pojeo mnoge obroke sa hljebom na kojem je bilo nešto zeleno, a ponekad bih ostao praznog stomaka priželjkivajući da mi je bar i on. I dok pišem ovaj tekst sveukupna svota kojom raspolažem je 4, 80 KM.

Nastavi čitati “Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna”

Kako je „novi primitivizam“ pretvoren u nekrolog naše propasti

Ljudi su bića navike: ista kafa ujutro, ista ruta do posla, ista iluzija da smo slobodni baš onda kad biramo između dvije vrste jogurta na polici. I premda sam, kako se to voli reći, odvajkada ulagao napore da unesem dinamiku u sopstvenu egzistenciju – vođen onim permanentnim FOMO sindromom koji bi i Seneku natjerao da kupi kartu za svaki opskurni party samo da ne bi propustio dobar dernek – što sam stariji, to me brže usisava centrifuga rutine.

Jedna od mojih tvrdokornijih navika jeste obilazak knjižara: razgledam police, listam naslove, pratim izdavaštvo u ostatku nekadašnje Jugoslavije, od beletristike do publicistike i sve između, pa čak i poneki strip, ako me stigne nostalgija.

U takvom jednom obilasku, nedavno, sjetio sam se perioda nakon što je Laguna, prije dobrih deset godina, objavila knjigu enigmatičnog naslova Kako biti Parižanka gde god da si, kolektivnog djela pet-šest autorki. Zavladala je tada prava pomama među ženama koje sam poznavao – a, vjerujte, nisam imao malo prilike da to promatram iz prvog reda. Posebno me fascinirao primjer jedne anarho-sindikalistkinje koju sam godinama sretao po studentskim protestima i plenumima, a koja je preko noći promijenila – kako bi današnji mudroseri rekli – rakurs.

Nastavi čitati “Kako je „novi primitivizam“ pretvoren u nekrolog naše propasti”

Privatna korist ne smije nadjačavati javno dobro

Adam Smith imao je jednu elegantnu ideju kada je govorio o pravoj teškoći s kojom se ljudi suočavaju ako žele biti pametni, učinkoviti i moralni. U djelu Bogatstvo naroda (1776.) tvrdio je da pekar peče kruh ne iz dobrohotnosti već iz vlastitog interesa. Nema sumnje da javna korist može nastati kada ljudi teže onome što im najlakše dođe: vlastitom interesu.

Ipak, logika privatnog interesa, ideja da bismo jednostavno trebali „pustiti tržište da se pobrine za to“ ima ozbiljna ograničenja. Posebno je to slučaj u Sjedinjenim Državama, gdje je nedostatak učinkovite zdravstvene i socijalne politike kao odgovor na izbijanje bolesti koronavirusa (COVID-19) doveo ova proturječja do velikog izražaja.

Diljem svijeta slobodno tržište nagrađuje natjecanje, pozicioniranje i guranje, pa su to postale najpoželjnije kvalifikacije koje ljudi mogu imati. Empatija, solidarnost ili briga za javno dobro prepušteni su obitelji, bogomoljama ili aktivizmu. U isto vrijeme, tržište i privatna korist ne mogu dovesti do društvene stabilnosti, zdravlja ili sreće. Kao rezultat toga, od Cape Towna do Washingtona tržišni sustav je iscrpio i opustošio javnu sferu (javno zdravstvo, javno obrazovanje, javni pristup zdravom okolišu) u korist privatnog dobitka.

Nastavi čitati “Privatna korist ne smije nadjačavati javno dobro”

Milorad Dodik priželjkuje povratak svojih prirodnih saveznika iz SDA i DF

Dodiku naravno odgovaraju SDA i DF, jer s njima zna kako. Lako mu je izdominirati ih i ostvariti sve što mu treba

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS), Milorad Dodik, u najdelikatnijoj je poziciji otkako je postao bespogovorni vođa u tom entitetu,  a to je već više od dvadeset godina ako uračunamo i njegov premijerski mandat.

Skoro sve ove godine Dodik balansira, najavljuje otcjepljenje pa se povlači, provocira bošnjačke nacionaliste koji ga zapravo trebaju za bildanje svojih glasova. Ovo mu je prolazilo sve dok nije napravio kobnu grešku, zbog nepoštivanja odluke Visokog predstavnika.

Nastavi čitati “Milorad Dodik priželjkuje povratak svojih prirodnih saveznika iz SDA i DF”

Izetbegović mami Nikšića u koalicijski brak, SDP pred historijskim ispitom

Do općih izbora u Bosni i Hercegovini je ostalo malo više od godinu i već je uočljivo da je krenulo političko pozicioniranje za njih, u čemu naravno prednjači Stranka demokratske akcije (SDA), koja je ovaj mandat provela u opoziciji.

Stranka Bakira Izetbegovića ne bi podnijela još četiri godine opozicije, SDA je organizacija kojoj treba vlast da bi opstala, pa ne čudi što smo od njenog lidera ovih dana mogli čuti i pohvale na račun suparničkog, najvećeg rivala – Socijaldemokratske partije (SDP).

Nastavi čitati “Izetbegović mami Nikšića u koalicijski brak, SDP pred historijskim ispitom”

Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Kad je riječ o prošlosti, Katolička crkva samo i isključivo govori o stradanjima hrvatskog naroda. To je legitimno i ne bi bilo ni sporno kad bi se govorilo i o stradanjima drugih ljudi za koja su odgovorni pripadnici hrvatskog naroda

Početkom 2000. godine, nakon smrti Franje Tuđmana (1922-1999) i promjene vlasti u Hrvatskoj, hrvatski katolički teolog Bono Zvonimir Šagi (1932-2020) objavio je u katoličkoj obiteljskoj reviji Kana esej u kojem poziva Crkvu i društvo na duhovnu i moralnu obnovu: „Završila je državotvorna faza, sada je pred svim važnim čimbenicima u društvu otvorena zadaća stvaranja nove humane i moralne kvalitete višestranačke demokracije, da se uspostavi moralno-pravna sigurnost i razvije povjerenje u nužnu funkciju bitnih državnih institucija i uz normalne smjene putem proceduralnih demokratskih postupaka.“

Nastavi čitati “Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede”

Prosvjedi u Srbiji: bitka za demokraciju koju EU ne smije ignorirati

Autoritarne mjere protiv masovnih demonstracija u zemlji kandidatkinji za EU zahtijevaju snažniji odgovor Bruxellesa

Tijekom ljeta u kojem su se europski čelnici usredotočili na shuttle diplomaciju s Donaldom Trumpom u vezi trgovinskih odnosa i Ukrajine, isto su diskretno šutjeli o još jednoj krizi na istoku Europe. Više od devet mjeseci masovni studentski prosvjedi u Srbiji dovode u pitanje autoritarnu vlast Aleksandra Vučića, koji je na dužnosti premijera i predsjednika već jedanaest godina. Do sada je Bruxelles uglavnom okretao glavu.

Nastavi čitati “Prosvjedi u Srbiji: bitka za demokraciju koju EU ne smije ignorirati”

Netanyahu neće stati

Nakon 22 mjeseca vojne ofenzive, nakon što je ubio 62000 Palestinaca, od kojih je trećina djece a da nije postigao niti jedan od ciljeva koje je obećao Izraelcima; tražen od strane međunarodnih i domaćih pravnih institucija, usred globalnog negodovanja zbog užasa izgladnjivanja palestinskog stanovništva, Benjamin Netanyahu odlučio je dodatno intenzivirati izraelsku vojnu operaciju u Gazi. Započela je okupacija posljednjih područja u koja izraelska vojska još nije ušla.

Nastavi čitati “Netanyahu neće stati”

Smrt u Bosni

U zemljama u kojima postoji koncept političke odgovornosti bi nakon smrti mlade liječnice letjele ostavke, a u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini nitko iz vlasti se o tome nije ni oglasio. Prave se da ih se ne tiče i da to s njima nema veze

U srijedu, 30. jula, u jutarnjim satima na mnogim portalima u Bosni i Hercegovini objavljena je vijest o tome kako je na putu kod Foče došlo do odrona, usljed čega je stijena pala na prolazeći automobil, te teško povrijedila vozača i ubila suvozača.

Svatko tko prati vijesti u Bosni i Hercegovini, a naročito oni koji su se osobno vozili putem od Sarajeva preko Foče k istočnoj Hercegovini, nisu mogli biti iznenađeni što se to dogodilo, jer se redovito događa. Zgroženi da, iznenađeni ne.

Nastavi čitati “Smrt u Bosni”