Oznaka: featured

Novinarska pretencioznost u ime “skrivenih istina” i „brige za društvo”

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Na nedavnu tragediju u Mostaru u kojoj je smrtno stradala Aldina Jahić, svoj osvrt kao i uzroke ovakvih neizrecivo tužnih dešavanja napisala je i ugledna bosanskohercegovačka novinarka Dženana Karup Druško. Doduše, samo u formi javnog statusa na svom profilu jedne društvene mreže; da li zbog nedovoljnog broja riječi za neki ozbiljniji medij ili zbog intuicije autorke da se bolje oglašavati „hladne glave”, ostaje pitanje …

Kritika vlasti, no međutim …

Sam naslov teksta gospođe Druško, „Društvo i femicid”, zvuči ozbiljno, da ne kažem analitički. Nakon par uvodnih riječi o žrtvi i zločincu, vrlo brzo slijedi isticanje slabosti i zastarjelosti sistema, rada policije kao zatvorenog i neosjetljivog podsistema i karikaturalnog ministra koji, kao i oni prije njega, sve to drži nepopravljivo rigidno i zaglavljeno.

Na sve ove konstatacije, autorka se s punim pravom pita ko je za to kriv? Za femicid? Za svaki primitivizam i divljaštvo? Naravno, ona je to bez okolišanja kazala – kultura! I zaista, teško se ne složiti sa tim, kao i sa svim pitanjima koja proističu iz toga a navode se u tekstu; kakvo nam je društvo, obrazovanje, politika, mediji, uzori …

Nastavi čitati “Novinarska pretencioznost u ime “skrivenih istina” i „brige za društvo”” →

Zašto ekstremno desni zagovornici “klimatskog realizma” osvajaju politički teren

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Štete li klimatske politike gospodarstvu? Unatoč vrtoglavim troškovima klimatskih promjena, suprotstavljanje klimatskim politikama iz ekonomskih razloga postaje sve učinkovitija strategija europske krajnje desnice

Krajnje desne stranke u Europi već dugo prikazuju klimatske akcije kao ekonomsko samoozljeđivanje. Još 2015. jedan političar iz Alternative za Njemačku (AfD) izjavio je da se njemačka energetska tranzicija „mora ispričati iz perspektive djeteta čija majka više ne može plaćati račun za struju“.

Ovo nisu ekonomski argumenti u tehničkom smislu, već moralističke priče o društvu: priče o propadanju, koje  u tom kontekstu kazuju tko doprinosi, tko pati i tko je kriv. U tim narativima, klimatska politika je prikazana kao drama sa žrtvama i krivcima.

Takvi narativi omogućuju krajnjoj desnici da se predstavi kao emocionalno kontrolirani i racionalni branitelj zdravog razuma i „običnih“ ljudi protiv navodno iracionalnih elita. I premda se ovi argumenti iznose već više od desetljeća, sada dobivaju na snazi kako se šire negativne reakcije protiv klimatskih politika.

Nastavi čitati “Zašto ekstremno desni zagovornici “klimatskog realizma” osvajaju politički teren” →

U stalnom pokretu, ali društveno nepokretni – strani dostavljači i taksisti u Hrvatskoj

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Ulice velikih hrvatskih gradova posljednjih su godina postale prostor nove prometne, ali i društvene dinamike. Na biciklima, motociklima i u automobilima s logotipima globalnih dostavnih i prijevoznih platformi voze se tisuće stranih radnika – dostavljača i taksista, uglavnom iz Nepala i Indije, ali i iz drugih geografski i kulturološki udaljenih zemalja. Njihov je rad postao važan za svakodnevno funkcioniranje naših gradova: oni dostavljaju hranu, prevoze ljude i robu te održavaju ritam i puls urbanog života. No istodobno, njihova je prisutnost u javnom prostoru gotovo neprimjetna. Hrvatsko društvo, iako sve ovisnije o stranoj radnoj snazi, tek povremeno tematizira te radnike, i to najčešće u ekonomskim ili birokratskim terminima – kroz broj izdanih dozvola ili potrebu za ‘popunjavanjem’ tržišta rada. S druge strane, čest je i politički i javni narativ o stranim radnicima kao prijetnji sigurnosti i gospodarstvu zemlje, a među marginalnim političkim i civilnim skupinama sve je prisutnije i plasiranje opasnih teorija zavjere povezanih s migracijama poput one o velikoj zamjeni stanovništva.

Ovaj tekst predstavlja teorijski sociološki okvir istraživanja stranih taksista i dostavljača u Zagrebu. Budući da cjeloviti empirijski nalazi još nisu službeno objavljeni, ovdje se iznose isključivo teorijski uvidi i konceptualni naglasci rada. Cjelovito istraživanje prihvaćeno je za objavu u znanstvenom časopisu te će uskoro biti dostupno javnosti. Cilj istraživanja bio je upoznati ovaj segment populacije stranih radnika te razumjeti kako oni doživljavaju svoj položaj, kako organiziraju svakodnevicu te kako njihovo iskustvo odražava šire procese prekarizacije rada i globalnih migracijskih nejednakosti.

Nastavi čitati “U stalnom pokretu, ali društveno nepokretni – strani dostavljači i taksisti u Hrvatskoj” →

Glupost, individualna i kolektivna

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Krajem oktobra 2025. bosanskohercegovački lokalni mediji prenijeli su, nakon sjednice Vijeća bezbjednosti UN, stav Dorothy Shea, zamjenice američkog ambasadora u Ujedinjenim nacijama, prema kojem se Sjedinjene Američke Države više ne zalažu za politiku međunarodne intervencije, te da je došlo vrijeme za rješenja »koja vode lokalni akteri, predstavnici tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine«.

Poznavaoci bosanskohercegovačkih prilika bili su nemalo začuđeni što ova izjava nije dočekana s trijumfalističkim kokodakanjem vođstva Stranke demokratske akcije i nezavisnih intelektualaca koji u njeno ime izmišljaju aktuelna pitanja i na njih daju odgovore: jer, zaboga, radilo se o nedvosmislenoj potvrdi, s najvišeg mjesta, inicijalnog i temeljnog stava Alije Izetbegovića, koji je prije 35 godina ušao u politiku upravo s takvom idejom o preustrojavanju Bosne i Hercegovine i Jugoslavije: »Predstoji novi dogovor narodâ BiH i narodâ Jugoslavije o tome kakvu BiH i kakvu Jugoslaviju hoćemo. Te dogovore mogu voditi samo istinski predstavnici narodâ, a istinske predstavnike mogu odrediti samo narodi na slobodnim izborima«[1]. Pa ipak, niko nije veselo uskliknuo da se, eto, krug zatvorio, i da su konačno i Amerikanci shvatili da je »dogovor narodâ« jedino moguće rješenje za Bosnu i Hercegovinu, kad već nije bilo za Jugoslaviju…

Taj izostanak oduševljenja ovim konačnim dokazom mudrosti i dalekovidosti Alije Izetbegovića može se objasniti živim kolektivnim sjećanjem na političke i socijalne transformacije koje je ovaj prostor u međuvremenu pretrpio, kao i uvidom u sadašnje stanje. »Dogovorna vlada« obrazovana nakon izborâ u oktobru 1990. trajala je koliko je bilo potrebno da zainteresirani akteri obave vojne pripreme; nakon rata koji je počeo agresijom a završio se genocidom, Dejtonski ustav preveo je Izetbegovićev »dogovor narodâ« u pravne norme, no ubrzo se shvatilo da se radi o »ludačkoj košulji« koja pruža beskrajne mogućnosti za blokadu svih političkih procesa, i tako sve do danas. Ipak, u bošnjačkoj intelektualnoj zajednici za sve to vrijeme niko se nije odvažio da kaže da je car ne samo gol već i glup, i da je Izetbegovićevo spasonosno načelo predstavljalo uvod u katastrofu.

Nastavi čitati “Glupost, individualna i kolektivna” →

Ovaj osjećaj zove se nada: tri izborne lekcije u tjednu pobjeda progresivnih snaga

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Britanski novinar i autor Ian Dunt objavio je pažnje vrijedan analitički tekst na svom blogu, u kojem se osvrnuo na pobjede Roba Jettena i Zohrana Mamdanija i o poukama koje se mogu izvući. Ovdje ga prenosimo u nešto skraćenom obliku.

Ispod površinskog sloja medijskog izvještavanja krije se skup neizrečenih pravila. Jedno od tih pravila jest da izborna pobjeda populističke desnice dokazuje da imaju intuitivno razumijevanje instinkta birača, kojem se liberali moraju ponizno prilagoditi. Izborna pobjeda progresivaca, s druge strane, neobična je aberacija koja će se neizbježno preokrenuti, vjerojatno zbog oholosti i naivnosti onih koji su upravo pobijedili. Pobjede na ljevici su uvjetne i prolazne, dok su pobjede na desnici trajne i duboke.

Ovo je bio ton nakon pobjede Zohrana Mamdanija u New Yorku, uz dodatne pobjede Demokrata u Virginiji i New Jerseyju. To je bio i ton nakon što je nizozemski liberalni kandidat Rob Jetten iznenadio i pobijedio krajnje desničarsku Stranku za slobodu Geerta Wildersa.

Trijumf krajnje desnice zapravo nije neizbježan. Oni mogu biti poraženi i to se redovito i događa. Svaki progresivni trijumf na izborima pruža priliku da se nešto nauči.

Nastavi čitati “Ovaj osjećaj zove se nada: tri izborne lekcije u tjednu pobjeda progresivnih snaga” →

Što nas može naučiti pobjeda nizozemskih progresivaca nad krajnje desnim populizmom?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Sjajne vijesti za sve koji nisu krajnja desnica i koji su smatrali da je ta vrsta populizma nezaustavljiva. Nizozemska socijal-liberalna stranka D66 pobijedila je na izborima prošlog tjedna. To je presedan s obzirom da sa radi o prvom padu s vlasti populističke krajnje desnice (Geert Wilders), nakon koje dolaze progresivni liberali u novome ruhu.   

Komentirajući rezultate izbora, novinar Jon Henley postavio je pitanje: “Kako dakle pobijediti populističku krajnju desnicu? Sudeći po reakcijama na pobjedu stranke D66 na prošlotjednim nizozemskim izborima, ova progresivno-liberalna stranka, te posebno njezin zarazno optimistični mladi vođa Rob Jetten, otkrili su tajnu uspjeha.”

Nastavi čitati “Što nas može naučiti pobjeda nizozemskih progresivaca nad krajnje desnim populizmom?” →

“Ti i atomska bomba”: kako je esej Georgea Orwella iz 1945. predvidio hladni rat i širenje nuklearnog oružja

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U kolovozu 2025. obilježena je 80. godišnjica bombardiranja Hirošime i Nagasakija. Samo mjesec dana nakon napada, 19. listopada 1945., George Orwell objavio je esej u London Tribuneu pod naslovom „Ti i atomska bomba“. U njemu se pitao što ako „velike nacije sklope prešutni dogovor da nikada ne upotrijebe atomsku bombu jedne protiv drugih“? Napisao je da bi tako nastao „mir koji nije mir“ i „trajno stanje ‘hladnog rata’“, uvodeći tako trajnu metaforu koja će definirati geopolitiku desetljećima.

U ovom eseju Orwell je također predvidio širenje nuklearnog oružja: „Bomba je fantastično skupa i njezina proizvodnja zahtijeva ogroman industrijski napor, kakav su samo tri ili četiri zemlje na svijetu sposobne proizvesti.“ I doista, svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN), koje je također osnovano prije 80 godina, posjeduju bombu: SSSR je bio drugi 1949. godine.

Od tada, prijetnja atomskog oružja oblikuje i opravdava globalni sukob. I Irak i Iran optuženi su za nastojanja da proizvedu atomsku bombu, ali umjesto diplomatskog neširenja, SAD i Izrael su u oba slučaja upotrijebili oružanu silu kako bi spriječili ove nacije da dobiju nuklearno oružje.

Nastavi čitati ““Ti i atomska bomba”: kako je esej Georgea Orwella iz 1945. predvidio hladni rat i širenje nuklearnog oružja” →

Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U zadnje vrijeme veliki broj država formalno je priznao Palestinu. Potvrđivanje palestinskog suvereniteta označava povijesnu diplomatsku prekretnicu, ali točan oblik palestinskog teritorija, a što je glavni kriterij prema međunarodnom pravu, i dalje se žestoko osporava, počevši od svakog brda na Zapadnoj obali do ruševina Gaze.

Da bismo shvatili što ovaj trenutak znači moramo pratiti kako su se granice razvijale, ili nestajale, tijekom burne političke povijesti Palestine. Plan podjele UN-a iz 1947. predviđao je dva “polususjedna teritorija” za židovsku i arapsku državu, s Jeruzalemom kao međunarodnim gradom.

Međutim, ta se vizija brzo urušila i prerasla u rat koji je doveo do uspostave Izraela 1948. Palestinci su se našli ograničeni na Zapadnu obalu i Pojas Gaze, koji su potpuno odvojeni teritoriji, razgraničeni “zelenom linijom” i stavljeni pod jordansku i egipatsku kontrolu.

Ove početne konture ostaju međunarodno priznata osnova palestinske državnosti sve do danas, i nazivaju se „granicama prije 1967.“. Naime, te godine Izrael je u šestodnevnom ratu praktično utrostručio svoj teritorij. Okupirao je cijelu Zapadnu obalu i Pojas Gaze te pripojio istočni Jeruzalem.

Izraelska naselja odmah su počela fragmentirati palestinski teritorij, posebno na Zapadnoj obali. Ta su naselja ilegalna prema međunarodnom pravu, a u mnogim slučajevima nisu imala niti odobrenje izraelske vlade. Ipak, ta naselja suočila su se tek s ograničenim otporom vlade, a često su ih izraelske vlasti izravno podržavale. Sporazum iz Osla kasnije je podijelio taj teritorij na područja A, B i C, s različitim stupnjevima palestinske samouprave.

Nakon samoubilačkih bombaških napada za vrijeme druge intifade (2000.-2005.) Izrael je izgradio razdvojnu barijeru koja se proteže duboko unutar granica iz 1967. Šest desetljeća kasnije, Zapadna obala više nalikuje fragmentiranom arhipelagu nego kohezivnom državnom teritoriju.

Nastavi čitati “Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države” →

Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Prenosimo tekst objavljen na blogu jednog od najpoznatijih sveučilišta na svijetu, London School of Economics and Political Science, o “željeznom zakonu”, terminu koji politolozi koriste da bi objasnili zašto vladajuća stranka u SAD-u po običaju gubi zastupnička mjesta na međuizborima za Zastupnički dom Kongresa. 

Predviđanje izbornih rezultata u SAD-u podrazumijeva praćenje raznih vrsta izbora. Politička institucija koja je dobila posebnu pozornost su međuizbori za Zastupnički dom SAD-a. Od 1950. predsjednikova stranka osvajala je dodatna predstavnička mjesta na međuizborima samo dva puta, 1998. i 2002. U prosjeku, tijekom ovih 75 godina predsjednikova stranka je gubila u prosjeku 25 mandata. Ovaj redoviti obrazac postao je poznat kao „željezni zakon“ na međuizborima. Što dakle pokreće taj pad predsjedničke moći? Godine 1975. statističar Edward Tufte ustvrdio je da međuizbori predstavljaju referendum birača o učinku predsjednika i o stanju gospodarstva. Prilikom predviđanja promjena u Zastupničkom domu, u prošlosti smo se oslanjali na modele referenduma kako bismo predvdjeli vjerojatni rezultat. Čak i tijekom nedavnih, turbulentnih kampanja, model je ispravno predvidio neto gubitke predsjednikove stranke (npr. 2014., 2018. i 2022.).

Sada, s jedva godinu dana do međuizbora za Zastupnički dom 2026. koristili smo jednostavan model za predviđanje promjene broja mandata za republikance. Naše prognoze pokazuju da će Republikanska stranka vjerojatno izgubiti kontrolu nad Zastupničkim domom.

Nastavi čitati “Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.” →

Književnost na društvenim mrežama: od boomera do zoomera

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U dosadašnjim nastavcima ovog serijala skrolali smo po profilima autora i projekata kojima je Facebook poslužio kao odskočna daska za uspjeh – ili barem ono što na domaćoj književnoj sceni od milja zovemo uspjehom – a sada krećemo suprotnim smjerom. Provjerit ćemo kako se na mrežama snalaze autorice i autori koji su se već etablirali, a platforme im nude priliku za dodatnu promociju i komunikaciju s publikom. Takvih je, jasno, mnogo više: nema danas književnika ni književnice koji imalo drže do sebe a da nemaju profile barem na Instagramu i Facebooku. I eto prvog problema: kako da ih se, makar provizorno, razmjesti i kategorizira? Kako da ih se podijeli na osnovne tipove i pospremi u odgovarajuće ladice, čisto radi orijentacije?

Tko zna, možda se rješenje skriva na samim mrežama. S usponom društvenih mreža, znamo, u opću upotrebu ušle su dublje nego ikada ranije generacijske podjele: na boomere i na zoomere, na alfe i na milenijalce, na ove i na one i na sve ostale. Netko će, doduše, reći da takve podjele nisu pretjerano ozbiljne. Netko će dodati da, ako nam je zaista stalo da shvatimo šta se u društvu događa, na raspolaganju imamo čitavu lepezu klasnih, rodnih, etničkih i ostalih kategorija koje nude kudikamo suvislije rastere. Netko će primijetiti da generacijske podjele u praksi redovno plešu na rubu ejdžizma, a često taj rub i prelaze.

I svi će oni biti u pravu.

Nastavi čitati “Književnost na društvenim mrežama: od boomera do zoomera” →

Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Preobražaj Franza Kafke i Glad Knuta Hamsuna neka su od mojih najdražih književnih djela.

Kako sam se oduvijek osjećao otuđenim od cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva – i nepisanih zakona funkcionisanja po principima uživanja svake privilegije i poguranca ako si strankin ili nečiji – nije mi se bilo teško poistovjetiti sa Hamsunovim neimenovanim naratorom koji uglavnom gladan tumara ulicama grada u kojem se ne uklapa. Na to kako se ovo društvo ponijelo prema meni gledam kao na ispovijest kojoj bih dao naslov “sistematsko, institucionalno razaranje pojedinca”. Ako nisi strankin ili nečiji gledat će te kako crkavaš od gladi. Tako sam i ja u ovom našem bosanskohercegovačkom društvu pojeo mnoge obroke sa hljebom na kojem je bilo nešto zeleno, a ponekad bih ostao praznog stomaka priželjkivajući da mi je bar i on. I dok pišem ovaj tekst sveukupna svota kojom raspolažem je 4, 80 KM.

Nastavi čitati “Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna” →

Privatna korist ne smije nadjačavati javno dobro

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Adam Smith imao je jednu elegantnu ideju kada je govorio o pravoj teškoći s kojom se ljudi suočavaju ako žele biti pametni, učinkoviti i moralni. U djelu Bogatstvo naroda (1776.) tvrdio je da pekar peče kruh ne iz dobrohotnosti već iz vlastitog interesa. Nema sumnje da javna korist može nastati kada ljudi teže onome što im najlakše dođe: vlastitom interesu.

Ipak, logika privatnog interesa, ideja da bismo jednostavno trebali „pustiti tržište da se pobrine za to“ ima ozbiljna ograničenja. Posebno je to slučaj u Sjedinjenim Državama, gdje je nedostatak učinkovite zdravstvene i socijalne politike kao odgovor na izbijanje bolesti koronavirusa (COVID-19) doveo ova proturječja do velikog izražaja.

Diljem svijeta slobodno tržište nagrađuje natjecanje, pozicioniranje i guranje, pa su to postale najpoželjnije kvalifikacije koje ljudi mogu imati. Empatija, solidarnost ili briga za javno dobro prepušteni su obitelji, bogomoljama ili aktivizmu. U isto vrijeme, tržište i privatna korist ne mogu dovesti do društvene stabilnosti, zdravlja ili sreće. Kao rezultat toga, od Cape Towna do Washingtona tržišni sustav je iscrpio i opustošio javnu sferu (javno zdravstvo, javno obrazovanje, javni pristup zdravom okolišu) u korist privatnog dobitka.

Nastavi čitati “Privatna korist ne smije nadjačavati javno dobro” →

Milorad Dodik priželjkuje povratak svojih prirodnih saveznika iz SDA i DF

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Dodiku naravno odgovaraju SDA i DF, jer s njima zna kako. Lako mu je izdominirati ih i ostvariti sve što mu treba

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS), Milorad Dodik, u najdelikatnijoj je poziciji otkako je postao bespogovorni vođa u tom entitetu,  a to je već više od dvadeset godina ako uračunamo i njegov premijerski mandat.

Skoro sve ove godine Dodik balansira, najavljuje otcjepljenje pa se povlači, provocira bošnjačke nacionaliste koji ga zapravo trebaju za bildanje svojih glasova. Ovo mu je prolazilo sve dok nije napravio kobnu grešku, zbog nepoštivanja odluke Visokog predstavnika.

Nastavi čitati “Milorad Dodik priželjkuje povratak svojih prirodnih saveznika iz SDA i DF” →

Izetbegović mami Nikšića u koalicijski brak, SDP pred historijskim ispitom

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Do općih izbora u Bosni i Hercegovini je ostalo malo više od godinu i već je uočljivo da je krenulo političko pozicioniranje za njih, u čemu naravno prednjači Stranka demokratske akcije (SDA), koja je ovaj mandat provela u opoziciji.

Stranka Bakira Izetbegovića ne bi podnijela još četiri godine opozicije, SDA je organizacija kojoj treba vlast da bi opstala, pa ne čudi što smo od njenog lidera ovih dana mogli čuti i pohvale na račun suparničkog, najvećeg rivala – Socijaldemokratske partije (SDP).

Nastavi čitati “Izetbegović mami Nikšića u koalicijski brak, SDP pred historijskim ispitom” →