Oznaka: featured

Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U zadnje vrijeme veliki broj država formalno je priznao Palestinu. Potvrđivanje palestinskog suvereniteta označava povijesnu diplomatsku prekretnicu, ali točan oblik palestinskog teritorija, a što je glavni kriterij prema međunarodnom pravu, i dalje se žestoko osporava, počevši od svakog brda na Zapadnoj obali do ruševina Gaze.

Da bismo shvatili što ovaj trenutak znači moramo pratiti kako su se granice razvijale, ili nestajale, tijekom burne političke povijesti Palestine. Plan podjele UN-a iz 1947. predviđao je dva “polususjedna teritorija” za židovsku i arapsku državu, s Jeruzalemom kao međunarodnim gradom.

Međutim, ta se vizija brzo urušila i prerasla u rat koji je doveo do uspostave Izraela 1948. Palestinci su se našli ograničeni na Zapadnu obalu i Pojas Gaze, koji su potpuno odvojeni teritoriji, razgraničeni “zelenom linijom” i stavljeni pod jordansku i egipatsku kontrolu.

Ove početne konture ostaju međunarodno priznata osnova palestinske državnosti sve do danas, i nazivaju se „granicama prije 1967.“. Naime, te godine Izrael je u šestodnevnom ratu praktično utrostručio svoj teritorij. Okupirao je cijelu Zapadnu obalu i Pojas Gaze te pripojio istočni Jeruzalem.

Izraelska naselja odmah su počela fragmentirati palestinski teritorij, posebno na Zapadnoj obali. Ta su naselja ilegalna prema međunarodnom pravu, a u mnogim slučajevima nisu imala niti odobrenje izraelske vlade. Ipak, ta naselja suočila su se tek s ograničenim otporom vlade, a često su ih izraelske vlasti izravno podržavale. Sporazum iz Osla kasnije je podijelio taj teritorij na područja A, B i C, s različitim stupnjevima palestinske samouprave.

Nakon samoubilačkih bombaških napada za vrijeme druge intifade (2000.-2005.) Izrael je izgradio razdvojnu barijeru koja se proteže duboko unutar granica iz 1967. Šest desetljeća kasnije, Zapadna obala više nalikuje fragmentiranom arhipelagu nego kohezivnom državnom teritoriju.

Nastavi čitati “Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države” →

Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Prenosimo tekst objavljen na blogu jednog od najpoznatijih sveučilišta na svijetu, London School of Economics and Political Science, o “željeznom zakonu”, terminu koji politolozi koriste da bi objasnili zašto vladajuća stranka u SAD-u po običaju gubi zastupnička mjesta na međuizborima za Zastupnički dom Kongresa. 

Predviđanje izbornih rezultata u SAD-u podrazumijeva praćenje raznih vrsta izbora. Politička institucija koja je dobila posebnu pozornost su međuizbori za Zastupnički dom SAD-a. Od 1950. predsjednikova stranka osvajala je dodatna predstavnička mjesta na međuizborima samo dva puta, 1998. i 2002. U prosjeku, tijekom ovih 75 godina predsjednikova stranka je gubila u prosjeku 25 mandata. Ovaj redoviti obrazac postao je poznat kao „željezni zakon“ na međuizborima. Što dakle pokreće taj pad predsjedničke moći? Godine 1975. statističar Edward Tufte ustvrdio je da međuizbori predstavljaju referendum birača o učinku predsjednika i o stanju gospodarstva. Prilikom predviđanja promjena u Zastupničkom domu, u prošlosti smo se oslanjali na modele referenduma kako bismo predvdjeli vjerojatni rezultat. Čak i tijekom nedavnih, turbulentnih kampanja, model je ispravno predvidio neto gubitke predsjednikove stranke (npr. 2014., 2018. i 2022.).

Sada, s jedva godinu dana do međuizbora za Zastupnički dom 2026. koristili smo jednostavan model za predviđanje promjene broja mandata za republikance. Naše prognoze pokazuju da će Republikanska stranka vjerojatno izgubiti kontrolu nad Zastupničkim domom.

Nastavi čitati “Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.” →

Književnost na društvenim mrežama: od boomera do zoomera

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U dosadašnjim nastavcima ovog serijala skrolali smo po profilima autora i projekata kojima je Facebook poslužio kao odskočna daska za uspjeh – ili barem ono što na domaćoj književnoj sceni od milja zovemo uspjehom – a sada krećemo suprotnim smjerom. Provjerit ćemo kako se na mrežama snalaze autorice i autori koji su se već etablirali, a platforme im nude priliku za dodatnu promociju i komunikaciju s publikom. Takvih je, jasno, mnogo više: nema danas književnika ni književnice koji imalo drže do sebe a da nemaju profile barem na Instagramu i Facebooku. I eto prvog problema: kako da ih se, makar provizorno, razmjesti i kategorizira? Kako da ih se podijeli na osnovne tipove i pospremi u odgovarajuće ladice, čisto radi orijentacije?

Tko zna, možda se rješenje skriva na samim mrežama. S usponom društvenih mreža, znamo, u opću upotrebu ušle su dublje nego ikada ranije generacijske podjele: na boomere i na zoomere, na alfe i na milenijalce, na ove i na one i na sve ostale. Netko će, doduše, reći da takve podjele nisu pretjerano ozbiljne. Netko će dodati da, ako nam je zaista stalo da shvatimo šta se u društvu događa, na raspolaganju imamo čitavu lepezu klasnih, rodnih, etničkih i ostalih kategorija koje nude kudikamo suvislije rastere. Netko će primijetiti da generacijske podjele u praksi redovno plešu na rubu ejdžizma, a često taj rub i prelaze.

I svi će oni biti u pravu.

Nastavi čitati “Književnost na društvenim mrežama: od boomera do zoomera” →

Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Preobražaj Franza Kafke i Glad Knuta Hamsuna neka su od mojih najdražih književnih djela.

Kako sam se oduvijek osjećao otuđenim od cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva – i nepisanih zakona funkcionisanja po principima uživanja svake privilegije i poguranca ako si strankin ili nečiji – nije mi se bilo teško poistovjetiti sa Hamsunovim neimenovanim naratorom koji uglavnom gladan tumara ulicama grada u kojem se ne uklapa. Na to kako se ovo društvo ponijelo prema meni gledam kao na ispovijest kojoj bih dao naslov “sistematsko, institucionalno razaranje pojedinca”. Ako nisi strankin ili nečiji gledat će te kako crkavaš od gladi. Tako sam i ja u ovom našem bosanskohercegovačkom društvu pojeo mnoge obroke sa hljebom na kojem je bilo nešto zeleno, a ponekad bih ostao praznog stomaka priželjkivajući da mi je bar i on. I dok pišem ovaj tekst sveukupna svota kojom raspolažem je 4, 80 KM.

Nastavi čitati “Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna” →

Privatna korist ne smije nadjačavati javno dobro

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Adam Smith imao je jednu elegantnu ideju kada je govorio o pravoj teškoći s kojom se ljudi suočavaju ako žele biti pametni, učinkoviti i moralni. U djelu Bogatstvo naroda (1776.) tvrdio je da pekar peče kruh ne iz dobrohotnosti već iz vlastitog interesa. Nema sumnje da javna korist može nastati kada ljudi teže onome što im najlakše dođe: vlastitom interesu.

Ipak, logika privatnog interesa, ideja da bismo jednostavno trebali „pustiti tržište da se pobrine za to“ ima ozbiljna ograničenja. Posebno je to slučaj u Sjedinjenim Državama, gdje je nedostatak učinkovite zdravstvene i socijalne politike kao odgovor na izbijanje bolesti koronavirusa (COVID-19) doveo ova proturječja do velikog izražaja.

Diljem svijeta slobodno tržište nagrađuje natjecanje, pozicioniranje i guranje, pa su to postale najpoželjnije kvalifikacije koje ljudi mogu imati. Empatija, solidarnost ili briga za javno dobro prepušteni su obitelji, bogomoljama ili aktivizmu. U isto vrijeme, tržište i privatna korist ne mogu dovesti do društvene stabilnosti, zdravlja ili sreće. Kao rezultat toga, od Cape Towna do Washingtona tržišni sustav je iscrpio i opustošio javnu sferu (javno zdravstvo, javno obrazovanje, javni pristup zdravom okolišu) u korist privatnog dobitka.

Nastavi čitati “Privatna korist ne smije nadjačavati javno dobro” →

Milorad Dodik priželjkuje povratak svojih prirodnih saveznika iz SDA i DF

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Dodiku naravno odgovaraju SDA i DF, jer s njima zna kako. Lako mu je izdominirati ih i ostvariti sve što mu treba

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS), Milorad Dodik, u najdelikatnijoj je poziciji otkako je postao bespogovorni vođa u tom entitetu,  a to je već više od dvadeset godina ako uračunamo i njegov premijerski mandat.

Skoro sve ove godine Dodik balansira, najavljuje otcjepljenje pa se povlači, provocira bošnjačke nacionaliste koji ga zapravo trebaju za bildanje svojih glasova. Ovo mu je prolazilo sve dok nije napravio kobnu grešku, zbog nepoštivanja odluke Visokog predstavnika.

Nastavi čitati “Milorad Dodik priželjkuje povratak svojih prirodnih saveznika iz SDA i DF” →

Izetbegović mami Nikšića u koalicijski brak, SDP pred historijskim ispitom

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Do općih izbora u Bosni i Hercegovini je ostalo malo više od godinu i već je uočljivo da je krenulo političko pozicioniranje za njih, u čemu naravno prednjači Stranka demokratske akcije (SDA), koja je ovaj mandat provela u opoziciji.

Stranka Bakira Izetbegovića ne bi podnijela još četiri godine opozicije, SDA je organizacija kojoj treba vlast da bi opstala, pa ne čudi što smo od njenog lidera ovih dana mogli čuti i pohvale na račun suparničkog, najvećeg rivala – Socijaldemokratske partije (SDP).

Nastavi čitati “Izetbegović mami Nikšića u koalicijski brak, SDP pred historijskim ispitom” →

Zašto toliki ljudi vjeruju u teorije zavjere?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nicky Woolf, autor koji se bavi teorijama zavjere (posebno QAnon), objavio je članak u Observeru, koji ovdje prenosimo.

Na što mislimo kada govorimo o teorijama zavjere? Ne radi se samo o ideji da postoje zlokobne, tajne sile koje rade neke sumnjive stvari. Od Edwarda Snowdena i otkrića o programu Prism koji je NSA koristila za hakiranje telefona, sve do prikrivanja dosjea koji su doveli do rata u Iraku, samo po sebi nije pogrešno vjerovati u mogućnost da osobe na vlasti nisu iskrene.

Međutim, od 2017. više od polovine Amerikanaca vjeruje da je u atent na Kennedyja bio umiješan još jedan napadač. Više od trećine smatra da je globalno zatopljenje prevara. Od 2021. godine, 30% vjeruje da je covid namjerno stvoren, a 10% da je slijetanje na mjesec lažirano -što je gotovo dvostruko više nego 1995., prema radu iz 2022. u časopisu PLOS One.

Nastavi čitati “Zašto toliki ljudi vjeruju u teorije zavjere?” →

O Vanji Albahariju

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Moj prijatelj Vanja Albahari bio je dobar i težak čovjek. I jedno i drugo u starinskom smislu tih riječi, s tim da je ovo prvo bio daleko više, a drugim je, koliko sam mogao vidjeti, štetio uglavnom sam sebi.

O Vanji kao glumcu i javnoj ličnosti, u rodnom Sarajevu i šire, ne mogu govoriti jer njegov rad i taj dio života ne poznajem dovoljno. Bili smo londonski prijatelji, pa je moj uvid, takav kakav je, neizbježno ograničen kontekstom i vremenskim periodom – nakon što je uradio sve to svoje javno. Mogu samo reći ponešto o čovjeku kojeg sam poznavao.  

Nastavi čitati “O Vanji Albahariju” →

O budućnosti Ukrajine: Putin napreduje na terenu, ali ne pobjeđuje

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Rusija intenzivira svoje brutalne napade, ukrajinski moral je poljuljan, ali nesalomljiv. Europska solidarnost također mora ostati jaka

Europski čelnici okupili su se u Rimu na konferenciji o obnovi Ukrajine, ali prioritet je i dalje izdržati ovaj rat. Rusija je pojačala napade i udara daleko iza linije fronta – uključujući rekordnih 728 dronova i 13 projektila dan prije konferencije. UN je izjavio da su civilne žrtve prošlog mjeseca bile najveće u tri godine, s najmanje 232 ubijene i 1343 ozlijeđene osobe.

Ova brutalna ofenziva ima za cilj slomiti ukrajinski duh i europsku solidarnost. Čak i Donald Trump, čini se, počinje shvaćati da Moskva nije zainteresirana za mir. Za Trumpa, maksimalizam je pregovaračka taktika, ali ne razumije da je maksimalizam za Vladimira Putina fiksacija. Ipak, ovog tjedna je priznao: „Putin nas zasipa s puno sranja… Uvijek je jako ljubazan, ali ispada da je to besmisleno.“

Nastavi čitati “O budućnosti Ukrajine: Putin napreduje na terenu, ali ne pobjeđuje” →

Tarik Haverić: Identitet

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Naspram »borbe za opstanak« na kojoj su svoju političku teoriju zasnivali Machiavelli i Hobbes, (mladi) Hegel je kao uzrok društvenih sukoba raspoznao »borbu za priznanje«. To je okvir koji pomaže da razumijemo mnoge današnje historijske procese: pojedinci i skupine imaju sliku o sebi i svome položaju u svijetu, o tome ko ili šta jesu i o tradiciji kojoj pripadaju, tj. o svome »identitetu«, i aktivno nastoje da taj skup svojstava potvrde prema drugim »identitetima«.

Za liberalnu političku teoriju, primarni identitet uvijek je individualan [1]: jedinstven i nezamjenjiv je pojedinac, a svi kolektivni identiteti su iz te jedinstvenosti izvedeni. To, naravno, nije opis povijesnog razvoja (pojedinac stupa na historijsku pozornicu relativno kasno!) već aksiološki stav koji ima emancipacijsku ulogu. U posljednjih četrdeset godina ta regulativna ideja izgubila je na važnosti, i kao nosioci identiteta danas se percipiraju isključivo skupine (jezičke, kulturne, vjerske…).

Taj uzmak od prosvjetiteljskih vrijednosti, iako pogađa cijelu evropsku civilizaciju, naročito pridonosi ukupnom nazadovanju bosanskog muslimanskog subjekta, pa sam u Kritici bosanskog uma naveo nekoliko primjera iz kojih se vidi

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Identitet” →

Je li svaki nacionalist potencijalni fašist?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nacionalizam se obično smatra rezervatom desničarske politike i dugo je bio temelj autoritarnih i fašističkih vlada diljem svijeta. U demokratskim zemljama pojam “nacionalizam” povezan je s nacionalnim šovinizmom, vjerovanjem u inherentnu superiornost vlastite nacije i njezinih građana, ali slika je složenija nego što se na prvi pogled čini.

Za početak, malo je toga što razlikuje patriotizam od nacionalizma osim stupnja intenziteta. Većina nas, međutim, može prepoznati razliku između ljubavi prema vlastitoj domovini i oštrijih, često isključivih ili ksenofobičnih načela ekstremnog nacionalizma. Patriotizam je nacionalizam niskog stupnja, ali radikalni nacionalizam često prelazi u ksenofobiju.

Nastavi čitati “Je li svaki nacionalist potencijalni fašist?” →

Izrael, SAD i Iran: bombardiranjem ne možete spriječiti širenje nuklearnog oružja

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Doba razoružanja je završeno, ali vojne akcije samo povećavaju opasnost umjesto da ukinu prijetnju

Osamdeset godina nakon što su SAD bacile atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, te četrdeset godina nakon što su se SAD i Sovjetski Savez obvezali smanjiti svoje arsenale, prijetnja nuklearnog rata ponovno je aktualna. Doba razoružanja je završilo, upozorio je ovog tjedna istaknuti thinktank: „Vidimo jasan trend rasta nuklearnih arsenala, zaoštrenje nuklearne retorike i napuštanja sporazuma o kontroli naoružanja“, rekao je Hans M. Kristensen iz Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira.

Devet nuklearnih država svijeta zajedno posjeduju ekvivalent od 145 000 bombi iz Hirošime. Izraelski ilegalni napad na Iran navodno je posljednji pokušaj da se spriječi da se Teheran pridruži ovom klubu – a što je Izrael učinio davno, iako to ne priznaje. Iako Teheran posjeduje sposobnost razvoja nuklearnog oružja ako to zaželi, američke obavještajne službe vjeruju da režim nije donio tu odluku, i da bi mu trebale do tri godine da ga izgradi i rasporedi. Čini se da Izrael ne napada Iran zato što je američka nuklearna diplomacija propala, već zato što se boji da bi mogao uspjeti. Mnogi ciljevi koje je Izrael napao nisu povezani s nuklearnim programom, a neki čak ni s iranskom vojskom. Benjamin Netanyahu više je puta pozivao na promjenu režima: ili iskrenije, na kolaps iranskog režima.

Nastavi čitati “Izrael, SAD i Iran: bombardiranjem ne možete spriječiti širenje nuklearnog oružja” →

Tarik Haverić: Ko o čemu, baba o uštipcima!

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Kao pravo osvježenje doživio sam i intervju koji je 3. juna historičar Hrvoje Klasić dao Televiziji Bosne i Hercegovine, i Klasićev razgovor s Borisom Pavelićem za portal Tačno.net, i reakciju Amera Bahtijara na dva Klasićeva intervjua: pokazuje se da je ponekad moguće izražavati manjinsko mišljenje (i osporavati  takvo mišljenje) bez pljuvačko-pogromaške leksike, prijetnji i uvreda, i da postoji sfera u kojoj otvoreno neslaganje nije nužno »fašizam«! Veliko olakšanje, makar i privremeno…

I Klasićeva argumentacija i Bahtijarova protivargumentacija preklapaju se s tematikom kojom se godinama bavim u sklopu punog radnog vremena, pa ću ovaj povod parazitski iskoristiti da, nep(r)ozvan, ponovim vlastite stavove.

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Ko o čemu, baba o uštipcima!” →