Kategorija: Društvo

Glupost, individualna i kolektivna

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Krajem oktobra 2025. bosanskohercegovački lokalni mediji prenijeli su, nakon sjednice Vijeća bezbjednosti UN, stav Dorothy Shea, zamjenice američkog ambasadora u Ujedinjenim nacijama, prema kojem se Sjedinjene Američke Države više ne zalažu za politiku međunarodne intervencije, te da je došlo vrijeme za rješenja »koja vode lokalni akteri, predstavnici tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine«.

Poznavaoci bosanskohercegovačkih prilika bili su nemalo začuđeni što ova izjava nije dočekana s trijumfalističkim kokodakanjem vođstva Stranke demokratske akcije i nezavisnih intelektualaca koji u njeno ime izmišljaju aktuelna pitanja i na njih daju odgovore: jer, zaboga, radilo se o nedvosmislenoj potvrdi, s najvišeg mjesta, inicijalnog i temeljnog stava Alije Izetbegovića, koji je prije 35 godina ušao u politiku upravo s takvom idejom o preustrojavanju Bosne i Hercegovine i Jugoslavije: »Predstoji novi dogovor narodâ BiH i narodâ Jugoslavije o tome kakvu BiH i kakvu Jugoslaviju hoćemo. Te dogovore mogu voditi samo istinski predstavnici narodâ, a istinske predstavnike mogu odrediti samo narodi na slobodnim izborima«[1]. Pa ipak, niko nije veselo uskliknuo da se, eto, krug zatvorio, i da su konačno i Amerikanci shvatili da je »dogovor narodâ« jedino moguće rješenje za Bosnu i Hercegovinu, kad već nije bilo za Jugoslaviju…

Taj izostanak oduševljenja ovim konačnim dokazom mudrosti i dalekovidosti Alije Izetbegovića može se objasniti živim kolektivnim sjećanjem na političke i socijalne transformacije koje je ovaj prostor u međuvremenu pretrpio, kao i uvidom u sadašnje stanje. »Dogovorna vlada« obrazovana nakon izborâ u oktobru 1990. trajala je koliko je bilo potrebno da zainteresirani akteri obave vojne pripreme; nakon rata koji je počeo agresijom a završio se genocidom, Dejtonski ustav preveo je Izetbegovićev »dogovor narodâ« u pravne norme, no ubrzo se shvatilo da se radi o »ludačkoj košulji« koja pruža beskrajne mogućnosti za blokadu svih političkih procesa, i tako sve do danas. Ipak, u bošnjačkoj intelektualnoj zajednici za sve to vrijeme niko se nije odvažio da kaže da je car ne samo gol već i glup, i da je Izetbegovićevo spasonosno načelo predstavljalo uvod u katastrofu.

Nastavi čitati “Glupost, individualna i kolektivna” →

Je li Turska novi partner EU u borbi protiv Rusije?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Je li novo vojno partnerstvo na pomaku, koje bi u značajnoj mjeri ojačalo poziciju Turske i bilo od velike koristi za EU?

DW piše da je “zbog učestalih povreda zračnog prostora od strane Rusije u članicama Europske unije raste zabrinutost za sigurnost Europe. Šefovi država i vlada su se već dogovorili oko većih izdataka za obranu i rade na planovima za bolju zaštitu od Rusije. Jedna od mogućnosti je i jačanje partnerstva s Turskom. Erdogan se u prošlosti nije pokazao kao lak partner, ali na polju obrane ima puno za ponuditi”.

Izgleda da dolazi vrijeme za krupne odluke, sa dalekosežnim posljedicama.

Nastavi čitati “Je li Turska novi partner EU u borbi protiv Rusije?” →

“Ti i atomska bomba”: kako je esej Georgea Orwella iz 1945. predvidio hladni rat i širenje nuklearnog oružja

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U kolovozu 2025. obilježena je 80. godišnjica bombardiranja Hirošime i Nagasakija. Samo mjesec dana nakon napada, 19. listopada 1945., George Orwell objavio je esej u London Tribuneu pod naslovom „Ti i atomska bomba“. U njemu se pitao što ako „velike nacije sklope prešutni dogovor da nikada ne upotrijebe atomsku bombu jedne protiv drugih“? Napisao je da bi tako nastao „mir koji nije mir“ i „trajno stanje ‘hladnog rata’“, uvodeći tako trajnu metaforu koja će definirati geopolitiku desetljećima.

U ovom eseju Orwell je također predvidio širenje nuklearnog oružja: „Bomba je fantastično skupa i njezina proizvodnja zahtijeva ogroman industrijski napor, kakav su samo tri ili četiri zemlje na svijetu sposobne proizvesti.“ I doista, svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN), koje je također osnovano prije 80 godina, posjeduju bombu: SSSR je bio drugi 1949. godine.

Od tada, prijetnja atomskog oružja oblikuje i opravdava globalni sukob. I Irak i Iran optuženi su za nastojanja da proizvedu atomsku bombu, ali umjesto diplomatskog neširenja, SAD i Izrael su u oba slučaja upotrijebili oružanu silu kako bi spriječili ove nacije da dobiju nuklearno oružje.

Nastavi čitati ““Ti i atomska bomba”: kako je esej Georgea Orwella iz 1945. predvidio hladni rat i širenje nuklearnog oružja” →

Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U zadnje vrijeme veliki broj država formalno je priznao Palestinu. Potvrđivanje palestinskog suvereniteta označava povijesnu diplomatsku prekretnicu, ali točan oblik palestinskog teritorija, a što je glavni kriterij prema međunarodnom pravu, i dalje se žestoko osporava, počevši od svakog brda na Zapadnoj obali do ruševina Gaze.

Da bismo shvatili što ovaj trenutak znači moramo pratiti kako su se granice razvijale, ili nestajale, tijekom burne političke povijesti Palestine. Plan podjele UN-a iz 1947. predviđao je dva “polususjedna teritorija” za židovsku i arapsku državu, s Jeruzalemom kao međunarodnim gradom.

Međutim, ta se vizija brzo urušila i prerasla u rat koji je doveo do uspostave Izraela 1948. Palestinci su se našli ograničeni na Zapadnu obalu i Pojas Gaze, koji su potpuno odvojeni teritoriji, razgraničeni “zelenom linijom” i stavljeni pod jordansku i egipatsku kontrolu.

Ove početne konture ostaju međunarodno priznata osnova palestinske državnosti sve do danas, i nazivaju se „granicama prije 1967.“. Naime, te godine Izrael je u šestodnevnom ratu praktično utrostručio svoj teritorij. Okupirao je cijelu Zapadnu obalu i Pojas Gaze te pripojio istočni Jeruzalem.

Izraelska naselja odmah su počela fragmentirati palestinski teritorij, posebno na Zapadnoj obali. Ta su naselja ilegalna prema međunarodnom pravu, a u mnogim slučajevima nisu imala niti odobrenje izraelske vlade. Ipak, ta naselja suočila su se tek s ograničenim otporom vlade, a često su ih izraelske vlasti izravno podržavale. Sporazum iz Osla kasnije je podijelio taj teritorij na područja A, B i C, s različitim stupnjevima palestinske samouprave.

Nakon samoubilačkih bombaških napada za vrijeme druge intifade (2000.-2005.) Izrael je izgradio razdvojnu barijeru koja se proteže duboko unutar granica iz 1967. Šest desetljeća kasnije, Zapadna obala više nalikuje fragmentiranom arhipelagu nego kohezivnom državnom teritoriju.

Nastavi čitati “Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države” →

U algoritamskom mraku: digitalna cenzura palestinskih glasova u 2024. godini

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Novi izvještaj pokazuje da se palestinski glasovi sustavno cenzuriraju u digitalnom prostoru, i to upravo u trenutku kada je svijetu najpotrebnije dokumentiranje ratnih zločina

Kako je izraelski napad na Gazu tijekom 2024. godine sve snažnije bjesnio, istodobno se pojačavala i cenzura palestinskih i propalenstinskih glasova. Novi izvještaj palestinske organizacije za digitalna prava Sada Social otkriva zabrinjavajuću stvarnost: glavne društvene mreže, od Instagrama do TikToka, sudionici su u utišavanju palestinskog narativa.

Izvještaj digitalnih prava 2024, objavljen u travnju, bilježi više od 25 000 slučajeva ograničavanja palestinskog sadržaja na najvećim internetskim platformama. Među njima su uklanjanje objava, prikrivanje sadržaja bez znanja korisnika, zatvaranje korisničkih računa i drugi oblici računalno upravljanog nadzora i kontrole. Ovakvo ograničavanje slobode izražavanja događa se upravo u trenutku kada se palestinski narod suočava s onime što je Međunarodni sud pravde prepoznao kao osnovanu sumnju na genocid — u vrijeme kada je digitalno svjedočenje ključno za bilježenje ratnih zločina koje Izrael, prema brojnim izvorima, provodi na terenu.

Nastavi čitati “U algoritamskom mraku: digitalna cenzura palestinskih glasova u 2024. godini” →

Sjedinjene Države su postale konkurentni autoritarni sustav

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Jesu li Sjedinjene Države još uvijek demokracija? U intervjuu s urednikom EUROPP-a Stuartom Brownom, profesor Brian Klaas raspravlja o utjecaju Donalda Trumpa na američku i globalnu demokraciju.

Jesu li Sjedinjene Države još uvijek demokracija?

Rekao bih da su Sjedinjene Države sada „konkurentni autoritarni“ sustav. To je žargon političkih znanosti za zemlje koje imaju obilježja demokracije , ali nemaju jednake uvjete za sve. Drugim riječima, u Sjedinjenim Državama postoji istinska konkurencija između političkih stranaka i demokratskih institucija, ali država je u stanju manipulirati ishodima u svoju korist, staviti protivnike u nepovoljan položaj i koristiti državnu moć na nelegitiman ili nedemokratski način, s malo ili nimalo mogućnosti za zaštitu od toga.

Politolozi i dalje raspravljaju o ovoj temi, ali malo tko bi Sjedinjene Države klasificirao kao snažnu demokraciju. To je ili demokracija u krizi koja se jedva drži te etikete ili ona koja je prešla preko ruba u kompetitivni autoritarizam – i vjerujem da je riječ o ovom drugom.

Nastavi čitati “Sjedinjene Države su postale konkurentni autoritarni sustav” →

Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Preobražaj Franza Kafke i Glad Knuta Hamsuna neka su od mojih najdražih književnih djela.

Kako sam se oduvijek osjećao otuđenim od cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva – i nepisanih zakona funkcionisanja po principima uživanja svake privilegije i poguranca ako si strankin ili nečiji – nije mi se bilo teško poistovjetiti sa Hamsunovim neimenovanim naratorom koji uglavnom gladan tumara ulicama grada u kojem se ne uklapa. Na to kako se ovo društvo ponijelo prema meni gledam kao na ispovijest kojoj bih dao naslov “sistematsko, institucionalno razaranje pojedinca”. Ako nisi strankin ili nečiji gledat će te kako crkavaš od gladi. Tako sam i ja u ovom našem bosanskohercegovačkom društvu pojeo mnoge obroke sa hljebom na kojem je bilo nešto zeleno, a ponekad bih ostao praznog stomaka priželjkivajući da mi je bar i on. I dok pišem ovaj tekst sveukupna svota kojom raspolažem je 4, 80 KM.

Nastavi čitati “Šta sam o Židovima, Holokaustu i Palestini naučio od Kafke i Hamsuna” →

Kako je „novi primitivizam“ pretvoren u nekrolog naše propasti

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Ljudi su bića navike: ista kafa ujutro, ista ruta do posla, ista iluzija da smo slobodni baš onda kad biramo između dvije vrste jogurta na polici. I premda sam, kako se to voli reći, odvajkada ulagao napore da unesem dinamiku u sopstvenu egzistenciju – vođen onim permanentnim FOMO sindromom koji bi i Seneku natjerao da kupi kartu za svaki opskurni party samo da ne bi propustio dobar dernek – što sam stariji, to me brže usisava centrifuga rutine.

Jedna od mojih tvrdokornijih navika jeste obilazak knjižara: razgledam police, listam naslove, pratim izdavaštvo u ostatku nekadašnje Jugoslavije, od beletristike do publicistike i sve između, pa čak i poneki strip, ako me stigne nostalgija.

U takvom jednom obilasku, nedavno, sjetio sam se perioda nakon što je Laguna, prije dobrih deset godina, objavila knjigu enigmatičnog naslova Kako biti Parižanka gde god da si, kolektivnog djela pet-šest autorki. Zavladala je tada prava pomama među ženama koje sam poznavao – a, vjerujte, nisam imao malo prilike da to promatram iz prvog reda. Posebno me fascinirao primjer jedne anarho-sindikalistkinje koju sam godinama sretao po studentskim protestima i plenumima, a koja je preko noći promijenila – kako bi današnji mudroseri rekli – rakurs.

Nastavi čitati “Kako je „novi primitivizam“ pretvoren u nekrolog naše propasti” →

Privatna korist ne smije nadjačavati javno dobro

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Adam Smith imao je jednu elegantnu ideju kada je govorio o pravoj teškoći s kojom se ljudi suočavaju ako žele biti pametni, učinkoviti i moralni. U djelu Bogatstvo naroda (1776.) tvrdio je da pekar peče kruh ne iz dobrohotnosti već iz vlastitog interesa. Nema sumnje da javna korist može nastati kada ljudi teže onome što im najlakše dođe: vlastitom interesu.

Ipak, logika privatnog interesa, ideja da bismo jednostavno trebali „pustiti tržište da se pobrine za to“ ima ozbiljna ograničenja. Posebno je to slučaj u Sjedinjenim Državama, gdje je nedostatak učinkovite zdravstvene i socijalne politike kao odgovor na izbijanje bolesti koronavirusa (COVID-19) doveo ova proturječja do velikog izražaja.

Diljem svijeta slobodno tržište nagrađuje natjecanje, pozicioniranje i guranje, pa su to postale najpoželjnije kvalifikacije koje ljudi mogu imati. Empatija, solidarnost ili briga za javno dobro prepušteni su obitelji, bogomoljama ili aktivizmu. U isto vrijeme, tržište i privatna korist ne mogu dovesti do društvene stabilnosti, zdravlja ili sreće. Kao rezultat toga, od Cape Towna do Washingtona tržišni sustav je iscrpio i opustošio javnu sferu (javno zdravstvo, javno obrazovanje, javni pristup zdravom okolišu) u korist privatnog dobitka.

Nastavi čitati “Privatna korist ne smije nadjačavati javno dobro” →

Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Kad je riječ o prošlosti, Katolička crkva samo i isključivo govori o stradanjima hrvatskog naroda. To je legitimno i ne bi bilo ni sporno kad bi se govorilo i o stradanjima drugih ljudi za koja su odgovorni pripadnici hrvatskog naroda

Početkom 2000. godine, nakon smrti Franje Tuđmana (1922-1999) i promjene vlasti u Hrvatskoj, hrvatski katolički teolog Bono Zvonimir Šagi (1932-2020) objavio je u katoličkoj obiteljskoj reviji Kana esej u kojem poziva Crkvu i društvo na duhovnu i moralnu obnovu: „Završila je državotvorna faza, sada je pred svim važnim čimbenicima u društvu otvorena zadaća stvaranja nove humane i moralne kvalitete višestranačke demokracije, da se uspostavi moralno-pravna sigurnost i razvije povjerenje u nužnu funkciju bitnih državnih institucija i uz normalne smjene putem proceduralnih demokratskih postupaka.“

Nastavi čitati “Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede” →

Prosvjedi u Srbiji: bitka za demokraciju koju EU ne smije ignorirati

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Autoritarne mjere protiv masovnih demonstracija u zemlji kandidatkinji za EU zahtijevaju snažniji odgovor Bruxellesa

Tijekom ljeta u kojem su se europski čelnici usredotočili na shuttle diplomaciju s Donaldom Trumpom u vezi trgovinskih odnosa i Ukrajine, isto su diskretno šutjeli o još jednoj krizi na istoku Europe. Više od devet mjeseci masovni studentski prosvjedi u Srbiji dovode u pitanje autoritarnu vlast Aleksandra Vučića, koji je na dužnosti premijera i predsjednika već jedanaest godina. Do sada je Bruxelles uglavnom okretao glavu.

Nastavi čitati “Prosvjedi u Srbiji: bitka za demokraciju koju EU ne smije ignorirati” →

Netanyahu neće stati

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nakon 22 mjeseca vojne ofenzive, nakon što je ubio 62000 Palestinaca, od kojih je trećina djece a da nije postigao niti jedan od ciljeva koje je obećao Izraelcima; tražen od strane međunarodnih i domaćih pravnih institucija, usred globalnog negodovanja zbog užasa izgladnjivanja palestinskog stanovništva, Benjamin Netanyahu odlučio je dodatno intenzivirati izraelsku vojnu operaciju u Gazi. Započela je okupacija posljednjih područja u koja izraelska vojska još nije ušla.

Nastavi čitati “Netanyahu neće stati” →

Smrt u Bosni

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U zemljama u kojima postoji koncept političke odgovornosti bi nakon smrti mlade liječnice letjele ostavke, a u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini nitko iz vlasti se o tome nije ni oglasio. Prave se da ih se ne tiče i da to s njima nema veze

U srijedu, 30. jula, u jutarnjim satima na mnogim portalima u Bosni i Hercegovini objavljena je vijest o tome kako je na putu kod Foče došlo do odrona, usljed čega je stijena pala na prolazeći automobil, te teško povrijedila vozača i ubila suvozača.

Svatko tko prati vijesti u Bosni i Hercegovini, a naročito oni koji su se osobno vozili putem od Sarajeva preko Foče k istočnoj Hercegovini, nisu mogli biti iznenađeni što se to dogodilo, jer se redovito događa. Zgroženi da, iznenađeni ne.

Nastavi čitati “Smrt u Bosni” →

Zašto toliki ljudi vjeruju u teorije zavjere?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nicky Woolf, autor koji se bavi teorijama zavjere (posebno QAnon), objavio je članak u Observeru, koji ovdje prenosimo.

Na što mislimo kada govorimo o teorijama zavjere? Ne radi se samo o ideji da postoje zlokobne, tajne sile koje rade neke sumnjive stvari. Od Edwarda Snowdena i otkrića o programu Prism koji je NSA koristila za hakiranje telefona, sve do prikrivanja dosjea koji su doveli do rata u Iraku, samo po sebi nije pogrešno vjerovati u mogućnost da osobe na vlasti nisu iskrene.

Međutim, od 2017. više od polovine Amerikanaca vjeruje da je u atent na Kennedyja bio umiješan još jedan napadač. Više od trećine smatra da je globalno zatopljenje prevara. Od 2021. godine, 30% vjeruje da je covid namjerno stvoren, a 10% da je slijetanje na mjesec lažirano -što je gotovo dvostruko više nego 1995., prema radu iz 2022. u časopisu PLOS One.

Nastavi čitati “Zašto toliki ljudi vjeruju u teorije zavjere?” →