Preliminarni rezultati lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini su još jednom pokazali da se kod nas i dalje pretežito bira po principu manjeg zla, te da (grado)načelnička pozicija većinom omogućava njeno zadržavanje.
Nastavi čitati “Prvi utisci lokalnih izbora: U nove četiri godine na lokalu po principu odabira manjeg zla” →
Ima građana i glasača koji uporno ponavljaju mantru da stvari treba “prepustiti mladima”, novim generacijama koje nisu opterećene prošlošću, koje će stvari postaviti drugačije, voditi bolje. Ta tvrdnja zvuči zavodljivo, donekle čak i logično. Sve do trenutka kada se takva nadanja ili takve mantre ne sudare s bh. stvarnošću. Sve dok se, recimo, ne ukažu Sarajevo i Banja Luka, sa svojim recentnim gradonačelničkim praksama.
Nastavi čitati “Kad se šarlatani prepiru” →
Izreka “zavadi pa vladaj” (divide et impera) pripisuje se Filipu II Makedonskom. Koristili su je rimski vladar Julije Cezar i francuski car Napoleon (sa sličnim divide ut regnes). Sa stanovišta glavnih nacionalnih stranaka, lijepo i praktično se uklapa u bh. politički prostor.
Nastavi čitati “Je li “prograđanskim” nacionalistima sada i Haris Silajdžić loš?” →
Kampanja za oktobarske, lokalne izbore u punom je jeku u Bosni i Hercegovini. Više od 26.000 kandidata/kandidatkinji ušlo je u utrku za vijećničke i odborničke pozicije u gradskim i opštinskim skupštinama, iza kojih stoje 102 politička subjekta, dok na pozicije načelnika i gradonačelnika pretenduju 142 kandidata/ kandidatkinje.
Nastavi čitati “Kampanja za lokalne izbore 2024: Osim besmislenih slogana kandidati se bave lovom, dobri su ljudi, nezaposleni i časte pivom” →
Svaki put kad pomislimo da populizam ne može gore, pogriješimo.
Nadajmo se, ali ne treba biti siguran, da je ovo vrhunac ludosti koja je uzela maha kod novije generacije kvazigrađanskih populista. Kada nema sadržaja, ideja, morala, pameti ili zrna originalnosti, tada se poseže za tragičnom prošlošću, koja nije kriva što ju se ovako bijedno zloupotrebljava, prije svega u predizborne svrhe.
Nastavi čitati “Tenk kao simbol populističke praznine” →
OHR je izdao saopćenje na svom Twitter/X nalogu, reagirajući na nacionalistički ispad Džafera Alića, predsjedavajućeg Skupštine HNK, iz redova SDA. Alić smatra “da smo mi vlasnici ove zemlje i da imamo neugodne podstanare iza kojih uvijek moramo uvijek čistiti, mesti, popravljati, izrađivati, graditi, nadograđivati”. Iako nije rekao na koga se odnosi ovo “mi”, svi su iščitali svojatanje Bosne i Hercegovine u ime jednog njenog naroda.
Ovo je novi element u nacionalističkim prepucavanjima u Bosni i Hercegovini. Umjesto populističkih reakcija koje su nažalost neminovne, izdvajamo reakciju OHR-a, koja je mudra i umjerena, pa je ovdje i prenosimo.
***
Nastavi čitati “O ‘vlasnicima’ i ‘podstanarima’ u Bosni i Hercegovini” →
Sve se mijenja i sve teče. Ne uvijek i nabolje, a svakako ne u u bh. politici, sa svojim nacionalizmima, populizmima, neznanjem i zlobom.
SDP BiH je nekada bio nada u pravedniju, prosperitetniju i multietničku Bosnu i Hercegovinu, ali bilo bi fer reći da je to davno svršena prošlost. Bilo bi također dobro da takva orijentacija preživi barem kao ideja, kao potencija i nada za budućnost.
Nastavi čitati “SDP BiH više nije stranka cijele Bosne i Hercegovine” →
Ovojesenski lokalni izbori prilika su za bosanskohercegovačke Hrvate koji još žive u Bosni i Hercegovini da se izjasne ne samo o komunalnim pitanjima svojih sredina, već i je li moguć politički pluralizam u najmanjem konstitutivnom narodu koji je od 1990. pod šapom HDZ-a BiH.
Nastavi čitati “Test je na lokalu: Da li je moguće dokidanje političke dominacije HDZ-a među bh. Hrvatima?” →
Trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović je pokazatelj da se u dejtonskoj Bosni i Hercegovini može ipak lijepo živjeti.
Naravno, za to je potrebno već u mladim danima ubaciti se u stranačke strukture, u njegovom slučaju SDP-a, te strpljivo i uporno penjati u stranačkoj i institucionalnoj hijerarhiji, pritom pazeći da se nikad ništa konkretno ne učini što bi imalo poboljšalo materijalne živote ljudi u BiH.
Nastavi čitati “Denis Bećirović, hronika političke bezličnosti: Tabula rasa u Predsjedništvu BiH” →
Medijska halabuka koja se nadigla oko odluke francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da raspusti nacionalnu skupštinu donijela je piscu ovih redova vrlo sumnjivu utjehu: pokazalo se da nisu samo balkanski političari, »analitičari« i »komentatori« površni, neobaviješteni, kratkovidi i pristrani, već su takvi i evropski – a francuski naročito!
Nastavi čitati “Uspjeh liberalnog centra” →
Predsjedništvu BiH treba ostaviti samo ceremonijalnu ovjeru i puko imenovanje isključivo onih kandidata koji su uredno predloženi/e za šefove DKP BiH po novoj zakonskoj proceduri
Nastavi čitati “Kalvarija ili renesansa postdejtonske diplomacije BiH” →
Skoro da ne postoji ništa tužnije od rasprava koje su u crnogorskom parlamentu i javnosti vođene proteklih mjeseci, a koje su uzrokovane potporom Crne Gore rezoluciji Generalne skupštine UN-a o Srebrenici, da bi se okončale donošenjem rezolucije o genocidu u Jasenovcu u crnogorskoj skupštini prije nekoliko dana. U pozadini čitave priče jeste logika srpskog nacionalizma koja prvo negira genocid u Srebrenici, a onda to što negira, zapravo neizgovoreno priznaje i na svaki mogući način relativizira genocidom nad Srbima u NDH. Odatle i film „Dara iz Jasenovca“, kao reakcija na „Quo vadis, Aida?“, odatle i čitav ovaj kaos u Crnoj Gori i čitav niz sličnih stvari.
Nastavi čitati “Dobra rezolucija” →
Zoran Milanović, aktualni predsjednik Republike, objavio je svoju predsjedničku kandidaturu 17. lipnja 2019., otprilike šest mjeseci prije prvog kruga izbora. Pet godina kasnije, 17. lipnja je evo prošao, do izbora je otprilike šest mjeseci, a ni jedan relevantan kandidat još nije obznanio da će se upustiti u predsjedničku utrku, odnosno ni jedna od pet glavnih parlamentarnih partija nije istaknula svog kandidata za Pantovčak. To je donekle razumljivo kad se uzme obzir da su u protekla dva mjeseca održani parlamentarni i europski izbori: u tim okolnostima bilo je prilično besmisleno promovirati kandidata za izbore koji će se održati tek za nekoliko mjeseci. Čini se da su sve stranke procijenile da će tri jesenska mjeseca biti dovoljna da birači prepoznaju njihovog čovjeka za drugu najmoćniju dužnost u državi.
Nastavi čitati “Tko bi na Pantovčak?” →
Kako se zahuktava pretpredizborna kampanja za lokalne izbore u oktobru 2024, vrijedi prisjetiti se jednog dokumenta iz kampanje za opšte izbore 2022. Bio je to »Plan razvoja Sarajeva do 2035. godine« koji je, uime Stranke demokratske akcije, predstavio arhitekt Faruk Kapidžić. SDA je, samo ako opet dođe na vlast, obećavala divne stvari: izmještanje željezničke pruge, smetljišta Smiljevići i Međunarodnog aerodroma Sarajevo, izgradnju manjih stambenih naselja, ugostiteljskih građevina i sadržaja za rekreaciju na padinama brda Žuč, desetine parkova i kej niz rijeku Bosnu…
Nastavi čitati “Velegradonačelnik” →
Da bismo doista razumjeli populizam, moramo gledati dugoročno. Šezdesetih godina prošlog stoljeća populističke stranke u Europi u prosjeku su osvajale 5,4% glasova, dok im danas, nakon izbora za Europski parlament 9. lipnja, svoj glas daje više od 20% biračkog tijela.
Nastavi čitati “Odnos modernog svijeta prema vremenu je narušen, što potiče uspon krajnje desnice” →
digitalnademokracija.com