Oznaka: featured

Kandidiranje Slavena Kovačevića je nepoštivanje i ponižavanje Bosne i Hercegovine

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Optimizam je riskantna rabota. Milan Kundera je tvrdio da je optimizam opijum za narod, i to ima smisla, pogotovo u BiH. Svaki put kada se ponadamo da je najslabija karika ovog društva – politika – pokazala znakove pomaka nabolje, jedan ili više populističkih provokatora potrude se da se  razočaramo. Kada je Bosna i Hercegovina počela ubrzano napredovati na europskom putu, Milorad Dodik se potrudio da se taj iznimno važan proces zakoči. Što lošije, to bolje. 

Najnoviji primjer je kandidiranje Slavena Kovačevića za Predsjedništvo BiH na općim izborima naredne godine. Za one koji ne znaju, Kovačević je bio savjetnik Željka Komšića kada je tužio BiH pred Europskim sudom za ljudska prava, jer se kao pripadnik Ostalih nije mogao kandidirati za Predsjedništvo i Dom naroda. Ovaj sud je “prvobitno 2023. utvrdio novi oblik diskriminacije u ustavnopravnom poretku BiH u pogledu Kovačevićeve nezastupljenosti u Domu naroda Parlamentarne skupštine i Predsjedništvu BiH, međutim, ove godine je poništio tu prvostepenu presudu navodeći da ljudska prava nisu prekršena”. Razlog je taj što se Kovačević u više navrata različito izjašnjavao o svojoj narodnosti, cinik bi rekao onako kako mu je u datom trenutku odgovaralo. 

Nastavi čitati “Kandidiranje Slavena Kovačevića je nepoštivanje i ponižavanje Bosne i Hercegovine” →

O Marwanu Barghoutiju: Palestincima je potrebna politička budućnost kao i pomoć i obnova

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Zahtijev za oslobađanje zatočenog vođe moglo bi se pokazati ključnim za mir koji Donald Trump tvrdi da traži na Bliskom istoku.

U jednoj vrsti prekida vatre, ubojstva Palesinaca, uključujući djecu, su usporila ali nisu prestala. Izraelske vojne operacije i dalje raseljavaju stotine obitelji u Gazi. Pomoć je povećana, ali Izrael i dalje blokira vitalne zalihe. Palestincima su očajnički potrebni sigurnost, humanitarna pomoć i obnova. Ali im je potreban i politički horizont, koji također očekuju. Planovi Donalda Trumpa spominju palestinsku državu samo nejasno i uvjetno, dok su Izraelci – kao i njihova ultradesničarska vlada – još odlučnije protiv nakon zločina počinjenog 7. listopada 2023. Ipak, nakon dvije godine uništavanja, ideja palestinske države stekla je međunarodnu potporu koju su mnogi smatrali nezamislivom.

Politička sudbina Palestinaca vezana je za osobnu sudbinu Marwana Barghoutija. Nakon više od dva desetljeća u izraelskom zatvoru zbog ubojstva, karizmatični 66-godišnjak daleko je najpopularniji palestinski vođa. Uvelike ga se smatra jedinom osobom sposobnom ujediniti palestinske frakcije, koej su podijeljene ideologijom i neprijateljstvom. Iako je član Fataha, gospodin Barghouti kritizirao je zlouporabe Palestinske samouprave i stekao je poštovanje unutar redova Hamasa. Vodio je palestinske zatvorenike, dok se stara garda samouprave smatra sebičnom, neučinkovitom, neodgovornom i u biti sigurnosnim izvođačima radova za Izrael na Zapadnoj obali.

Iza nove međunarodne kampanje za njegovo oslobađanje stoji uvjerenje da Barghouti može potaknuti palestinsku politiku, stvoriti momentum za državnost i za trajni mir. Kampanju podržavaju ličnosti poput Paula Simona, Delie Smith, Richarda Bransona i Margaret Atwood, te bivši svjetski čelnici poznati kao Starješine (organizacija koju je 2007. osnovao Nelson Mandela, op. prev.). Ključno je da se i neki iz izraelskog sigurnosnog i političkog establišmenta slažu.

Nastavi čitati “O Marwanu Barghoutiju: Palestincima je potrebna politička budućnost kao i pomoć i obnova” →

Pojavio se drugi, neobjavljeni album grupe Kongres, 40 godina kasnije

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Sarajevska grupa Kongres izdala je 1984. izvanredan album Zarjavele trobente, i ubrzo potom nestala.

Prije nekoliko godina pisali smo da “ako danas slušate pjesme s jedinog Kongresovog albuma, prvi utisak je da je to znatno bolje, kreativnije i plemenitije od velike većine onoga što je današnja sarajevska, bh. i regionalna scena”.

Grupa je bila i “jedan od najinventivnijih i najprepoznatljivijih bendova koji su se pojavili na sarajevskoj alternativnoj sceni početkom 1980-ih. Kombinirajući elemente new wavea, art-rocka, alternativnog popa i poetskog lirizma, Kongres je stvorio zvuk koji je bio istovremeno sofisticiran i emocionalno izravan”.

Nedavno je na Bandcampu osvanuo njihov neobjavljeni album, Samo da se obogatim. Umjesto Mahira Purivatre pjevač je Emir Cerić, a ostatak benda čine Adam Subašić, Igor Ivanović i Neno Jeleč.

Ovi snimci “predstavljaju važan arhivski dokument i posvećeni su očuvanju naslijeđa benda i uspomeni na preminule članove i saradnike benda Aljošu Buhu, Nenu Jeleča, Zorana Erkmana, Dražena Draleta Jankovića, Davora Papića i Rajka Bartulu Doktora”.

Album sadrži neizbježne zvučne i tekstualno-referentne dodirne točke s objavljenim prvijencem, što je svakako dobro, ali Samo da se obogatim predstavlja i dosta radikalan odmak u nekim svojim elementima – recimo u vokalnoj izvedbi.

Topla preporuka za sve radoznale, za sve ljubitelje novog vala i sarajevske alternativne scene. Zapravo, preporuka svima.

Album možete preslušati i kupiti OVDJE.

Es-selamu Varcar, Dejton alejkum

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nema potrebe ponavljati i napominjati da je BiH neobična zemlja i čudna država u kojoj su dominantne pojave razni apsurdi, paradoksi i neka posebna logika. Teško ju je razumjeti jer je komplicirana i složena. Sve je u njoj pogrešno složeno i posloženo, sve na krivom i pogrešnom mjestu. Sve naopako, sve nakrivo nasađeno. I nesložno. A ona kao takva postoji već mnogo vijekova. Možda je baš to i razlog zašto tako dugo postoji i opstaje jer da je normalna vjerovatno ne bi bila ovako dugovječna.

Krenimo od imena. Samo ime BOSNA I HERCEGOVINA je neobično jer sadrži veznik „I“. (I? Veznik!)  U svijetu postoji nekoliko država koje u svom imenu imaju veznik „I“. Država Antigva i Barbuda (smještena na granici Karipskog mora i Atlantika) je sastavljena u suštini od dva otoka – Antigve i Barbude (+ treći nenaseljeni otok Redonda), zatim također susjedna država Sveti Kristofor i Nevis (država od dva otoka), pa onda Trinidad i Tobago (dvootočna), ali i jedna afrička – Sveti Toma i Princip također je država sastavljena od dva otoka. To su države čija je teritorija fizički odvojena, sastavljena od dva dijela, tj. dva ostrva. Da su kojim slučajem Bosna i Hercegovina dva otoka, jedno bi bilo goli otok, a drugo pusto ostrvo. Ipak, iako nisu, neko se ipak dosjetio da stavi između njih veznik „I“ kao da  jesu otoci ili ostrva. Dva ostrva u Moru apsurda, paradoksa, i nesporazuma.

Nastavi čitati “Es-selamu Varcar, Dejton alejkum” →

Previše fini za Svjetsko prvenstvo

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Svojevremeno je naš najbolji sudija Irfan Peljto u jednom podcastu prepričavao situacije sa utakmice Mourinhove Rome, u kojoj je gostujućoj Romi odgovarala “nula”.

Mourinho i “dva asistenta, trener golmana, predstavnik kluba i dva fizioterapeuta” sinhronizovano su vršili pritisak na sudije i prekidali igru tako da “igrač padne, fol povreda” – oni bijesni svi skaču  i ulijeću na teren. Kad se to smirilo,  El Shaarawy koji se zagrijavao pored linije je pogrešno skrenuo i ušao u polje, pa  se sudija morao baviti njegovim vraćanjem iza linije. Kad je sudija to riješio, fizioterapeut Rome je izazvao kavgu sa domaćim navijačima, pa dok ti to “drži, zaustavi, belaj” u tome i kraj, i prolazak Rome.

Sandro Žufić, Mourinhov trener golmana iz Fenerbahčea je prenio kakva očekivanja je Mourinho imao od članova svog stručnog štaba, i to se savršeno poklapa s Peljtinom pričom: Nedopustivo je da njihova klupa skače a da mi svi stojimo sa prekriženim rukama. Moraš ući unutra; pa se dignem ja, pa se digne ovaj, pa se digne onaj.

Tu fudbalsku podlost, prljavost, beskrupuloznost i spremnost na sve da bi se ostvario cilj ne vidim u Barbarezovoj Bosni i Hercegovini – i nisam siguran da je to za pohvale. Nema pritiska na sudije, nema (uspješne) krađe vremena, ekipa djeluje naivno i prepošteno, što su svakako pohvalne osobine u većini okolnosti, ali ne i u kontekstu ekipa koje se grčevito bore za mjesto na Svjetskom prvenstvu. I iz ponašanja Austrijanaca se vidjelo da su se ovakvoj utakmici s Bosnom i Hercegovinom  i oni vodili načelom da cilj opravdava sredstvo – da nisu postigli gol, do kraja bi vjerovatno gledali barem jednu situaciju u kojoj bi pokušali izvući penal, kojeg bi u huku žustro tražili svi Austrijanci na stadionu. Pod tim pritiskom sudija bi u najmanju ruku morao popustiti toliko da ode gledati na monitoru.

Nastavi čitati “Previše fini za Svjetsko prvenstvo” →

Novinarska pretencioznost u ime “skrivenih istina” i „brige za društvo”

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Na nedavnu tragediju u Mostaru u kojoj je smrtno stradala Aldina Jahić, svoj osvrt kao i uzroke ovakvih neizrecivo tužnih dešavanja napisala je i ugledna bosanskohercegovačka novinarka Dženana Karup Druško. Doduše, samo u formi javnog statusa na svom profilu jedne društvene mreže; da li zbog nedovoljnog broja riječi za neki ozbiljniji medij ili zbog intuicije autorke da se bolje oglašavati „hladne glave”, ostaje pitanje …

Kritika vlasti, no međutim …

Sam naslov teksta gospođe Druško, „Društvo i femicid”, zvuči ozbiljno, da ne kažem analitički. Nakon par uvodnih riječi o žrtvi i zločincu, vrlo brzo slijedi isticanje slabosti i zastarjelosti sistema, rada policije kao zatvorenog i neosjetljivog podsistema i karikaturalnog ministra koji, kao i oni prije njega, sve to drži nepopravljivo rigidno i zaglavljeno.

Na sve ove konstatacije, autorka se s punim pravom pita ko je za to kriv? Za femicid? Za svaki primitivizam i divljaštvo? Naravno, ona je to bez okolišanja kazala – kultura! I zaista, teško se ne složiti sa tim, kao i sa svim pitanjima koja proističu iz toga a navode se u tekstu; kakvo nam je društvo, obrazovanje, politika, mediji, uzori …

Nastavi čitati “Novinarska pretencioznost u ime “skrivenih istina” i „brige za društvo”” →

Zašto ekstremno desni zagovornici “klimatskog realizma” osvajaju politički teren

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Štete li klimatske politike gospodarstvu? Unatoč vrtoglavim troškovima klimatskih promjena, suprotstavljanje klimatskim politikama iz ekonomskih razloga postaje sve učinkovitija strategija europske krajnje desnice

Krajnje desne stranke u Europi već dugo prikazuju klimatske akcije kao ekonomsko samoozljeđivanje. Još 2015. jedan političar iz Alternative za Njemačku (AfD) izjavio je da se njemačka energetska tranzicija „mora ispričati iz perspektive djeteta čija majka više ne može plaćati račun za struju“.

Ovo nisu ekonomski argumenti u tehničkom smislu, već moralističke priče o društvu: priče o propadanju, koje  u tom kontekstu kazuju tko doprinosi, tko pati i tko je kriv. U tim narativima, klimatska politika je prikazana kao drama sa žrtvama i krivcima.

Takvi narativi omogućuju krajnjoj desnici da se predstavi kao emocionalno kontrolirani i racionalni branitelj zdravog razuma i „običnih“ ljudi protiv navodno iracionalnih elita. I premda se ovi argumenti iznose već više od desetljeća, sada dobivaju na snazi kako se šire negativne reakcije protiv klimatskih politika.

Nastavi čitati “Zašto ekstremno desni zagovornici “klimatskog realizma” osvajaju politički teren” →

U stalnom pokretu, ali društveno nepokretni – strani dostavljači i taksisti u Hrvatskoj

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Ulice velikih hrvatskih gradova posljednjih su godina postale prostor nove prometne, ali i društvene dinamike. Na biciklima, motociklima i u automobilima s logotipima globalnih dostavnih i prijevoznih platformi voze se tisuće stranih radnika – dostavljača i taksista, uglavnom iz Nepala i Indije, ali i iz drugih geografski i kulturološki udaljenih zemalja. Njihov je rad postao važan za svakodnevno funkcioniranje naših gradova: oni dostavljaju hranu, prevoze ljude i robu te održavaju ritam i puls urbanog života. No istodobno, njihova je prisutnost u javnom prostoru gotovo neprimjetna. Hrvatsko društvo, iako sve ovisnije o stranoj radnoj snazi, tek povremeno tematizira te radnike, i to najčešće u ekonomskim ili birokratskim terminima – kroz broj izdanih dozvola ili potrebu za ‘popunjavanjem’ tržišta rada. S druge strane, čest je i politički i javni narativ o stranim radnicima kao prijetnji sigurnosti i gospodarstvu zemlje, a među marginalnim političkim i civilnim skupinama sve je prisutnije i plasiranje opasnih teorija zavjere povezanih s migracijama poput one o velikoj zamjeni stanovništva.

Ovaj tekst predstavlja teorijski sociološki okvir istraživanja stranih taksista i dostavljača u Zagrebu. Budući da cjeloviti empirijski nalazi još nisu službeno objavljeni, ovdje se iznose isključivo teorijski uvidi i konceptualni naglasci rada. Cjelovito istraživanje prihvaćeno je za objavu u znanstvenom časopisu te će uskoro biti dostupno javnosti. Cilj istraživanja bio je upoznati ovaj segment populacije stranih radnika te razumjeti kako oni doživljavaju svoj položaj, kako organiziraju svakodnevicu te kako njihovo iskustvo odražava šire procese prekarizacije rada i globalnih migracijskih nejednakosti.

Nastavi čitati “U stalnom pokretu, ali društveno nepokretni – strani dostavljači i taksisti u Hrvatskoj” →

Glupost, individualna i kolektivna

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Krajem oktobra 2025. bosanskohercegovački lokalni mediji prenijeli su, nakon sjednice Vijeća bezbjednosti UN, stav Dorothy Shea, zamjenice američkog ambasadora u Ujedinjenim nacijama, prema kojem se Sjedinjene Američke Države više ne zalažu za politiku međunarodne intervencije, te da je došlo vrijeme za rješenja »koja vode lokalni akteri, predstavnici tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine«.

Poznavaoci bosanskohercegovačkih prilika bili su nemalo začuđeni što ova izjava nije dočekana s trijumfalističkim kokodakanjem vođstva Stranke demokratske akcije i nezavisnih intelektualaca koji u njeno ime izmišljaju aktuelna pitanja i na njih daju odgovore: jer, zaboga, radilo se o nedvosmislenoj potvrdi, s najvišeg mjesta, inicijalnog i temeljnog stava Alije Izetbegovića, koji je prije 35 godina ušao u politiku upravo s takvom idejom o preustrojavanju Bosne i Hercegovine i Jugoslavije: »Predstoji novi dogovor narodâ BiH i narodâ Jugoslavije o tome kakvu BiH i kakvu Jugoslaviju hoćemo. Te dogovore mogu voditi samo istinski predstavnici narodâ, a istinske predstavnike mogu odrediti samo narodi na slobodnim izborima«[1]. Pa ipak, niko nije veselo uskliknuo da se, eto, krug zatvorio, i da su konačno i Amerikanci shvatili da je »dogovor narodâ« jedino moguće rješenje za Bosnu i Hercegovinu, kad već nije bilo za Jugoslaviju…

Taj izostanak oduševljenja ovim konačnim dokazom mudrosti i dalekovidosti Alije Izetbegovića može se objasniti živim kolektivnim sjećanjem na političke i socijalne transformacije koje je ovaj prostor u međuvremenu pretrpio, kao i uvidom u sadašnje stanje. »Dogovorna vlada« obrazovana nakon izborâ u oktobru 1990. trajala je koliko je bilo potrebno da zainteresirani akteri obave vojne pripreme; nakon rata koji je počeo agresijom a završio se genocidom, Dejtonski ustav preveo je Izetbegovićev »dogovor narodâ« u pravne norme, no ubrzo se shvatilo da se radi o »ludačkoj košulji« koja pruža beskrajne mogućnosti za blokadu svih političkih procesa, i tako sve do danas. Ipak, u bošnjačkoj intelektualnoj zajednici za sve to vrijeme niko se nije odvažio da kaže da je car ne samo gol već i glup, i da je Izetbegovićevo spasonosno načelo predstavljalo uvod u katastrofu.

Nastavi čitati “Glupost, individualna i kolektivna” →

Ovaj osjećaj zove se nada: tri izborne lekcije u tjednu pobjeda progresivnih snaga

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Britanski novinar i autor Ian Dunt objavio je pažnje vrijedan analitički tekst na svom blogu, u kojem se osvrnuo na pobjede Roba Jettena i Zohrana Mamdanija i o poukama koje se mogu izvući. Ovdje ga prenosimo u nešto skraćenom obliku.

Ispod površinskog sloja medijskog izvještavanja krije se skup neizrečenih pravila. Jedno od tih pravila jest da izborna pobjeda populističke desnice dokazuje da imaju intuitivno razumijevanje instinkta birača, kojem se liberali moraju ponizno prilagoditi. Izborna pobjeda progresivaca, s druge strane, neobična je aberacija koja će se neizbježno preokrenuti, vjerojatno zbog oholosti i naivnosti onih koji su upravo pobijedili. Pobjede na ljevici su uvjetne i prolazne, dok su pobjede na desnici trajne i duboke.

Ovo je bio ton nakon pobjede Zohrana Mamdanija u New Yorku, uz dodatne pobjede Demokrata u Virginiji i New Jerseyju. To je bio i ton nakon što je nizozemski liberalni kandidat Rob Jetten iznenadio i pobijedio krajnje desničarsku Stranku za slobodu Geerta Wildersa.

Trijumf krajnje desnice zapravo nije neizbježan. Oni mogu biti poraženi i to se redovito i događa. Svaki progresivni trijumf na izborima pruža priliku da se nešto nauči.

Nastavi čitati “Ovaj osjećaj zove se nada: tri izborne lekcije u tjednu pobjeda progresivnih snaga” →

Što nas može naučiti pobjeda nizozemskih progresivaca nad krajnje desnim populizmom?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Sjajne vijesti za sve koji nisu krajnja desnica i koji su smatrali da je ta vrsta populizma nezaustavljiva. Nizozemska socijal-liberalna stranka D66 pobijedila je na izborima prošlog tjedna. To je presedan s obzirom da sa radi o prvom padu s vlasti populističke krajnje desnice (Geert Wilders), nakon koje dolaze progresivni liberali u novome ruhu.   

Komentirajući rezultate izbora, novinar Jon Henley postavio je pitanje: “Kako dakle pobijediti populističku krajnju desnicu? Sudeći po reakcijama na pobjedu stranke D66 na prošlotjednim nizozemskim izborima, ova progresivno-liberalna stranka, te posebno njezin zarazno optimistični mladi vođa Rob Jetten, otkrili su tajnu uspjeha.”

Nastavi čitati “Što nas može naučiti pobjeda nizozemskih progresivaca nad krajnje desnim populizmom?” →

“Ti i atomska bomba”: kako je esej Georgea Orwella iz 1945. predvidio hladni rat i širenje nuklearnog oružja

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U kolovozu 2025. obilježena je 80. godišnjica bombardiranja Hirošime i Nagasakija. Samo mjesec dana nakon napada, 19. listopada 1945., George Orwell objavio je esej u London Tribuneu pod naslovom „Ti i atomska bomba“. U njemu se pitao što ako „velike nacije sklope prešutni dogovor da nikada ne upotrijebe atomsku bombu jedne protiv drugih“? Napisao je da bi tako nastao „mir koji nije mir“ i „trajno stanje ‘hladnog rata’“, uvodeći tako trajnu metaforu koja će definirati geopolitiku desetljećima.

U ovom eseju Orwell je također predvidio širenje nuklearnog oružja: „Bomba je fantastično skupa i njezina proizvodnja zahtijeva ogroman industrijski napor, kakav su samo tri ili četiri zemlje na svijetu sposobne proizvesti.“ I doista, svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN), koje je također osnovano prije 80 godina, posjeduju bombu: SSSR je bio drugi 1949. godine.

Od tada, prijetnja atomskog oružja oblikuje i opravdava globalni sukob. I Irak i Iran optuženi su za nastojanja da proizvedu atomsku bombu, ali umjesto diplomatskog neširenja, SAD i Izrael su u oba slučaja upotrijebili oružanu silu kako bi spriječili ove nacije da dobiju nuklearno oružje.

Nastavi čitati ““Ti i atomska bomba”: kako je esej Georgea Orwella iz 1945. predvidio hladni rat i širenje nuklearnog oružja” →

Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U zadnje vrijeme veliki broj država formalno je priznao Palestinu. Potvrđivanje palestinskog suvereniteta označava povijesnu diplomatsku prekretnicu, ali točan oblik palestinskog teritorija, a što je glavni kriterij prema međunarodnom pravu, i dalje se žestoko osporava, počevši od svakog brda na Zapadnoj obali do ruševina Gaze.

Da bismo shvatili što ovaj trenutak znači moramo pratiti kako su se granice razvijale, ili nestajale, tijekom burne političke povijesti Palestine. Plan podjele UN-a iz 1947. predviđao je dva “polususjedna teritorija” za židovsku i arapsku državu, s Jeruzalemom kao međunarodnim gradom.

Međutim, ta se vizija brzo urušila i prerasla u rat koji je doveo do uspostave Izraela 1948. Palestinci su se našli ograničeni na Zapadnu obalu i Pojas Gaze, koji su potpuno odvojeni teritoriji, razgraničeni “zelenom linijom” i stavljeni pod jordansku i egipatsku kontrolu.

Ove početne konture ostaju međunarodno priznata osnova palestinske državnosti sve do danas, i nazivaju se „granicama prije 1967.“. Naime, te godine Izrael je u šestodnevnom ratu praktično utrostručio svoj teritorij. Okupirao je cijelu Zapadnu obalu i Pojas Gaze te pripojio istočni Jeruzalem.

Izraelska naselja odmah su počela fragmentirati palestinski teritorij, posebno na Zapadnoj obali. Ta su naselja ilegalna prema međunarodnom pravu, a u mnogim slučajevima nisu imala niti odobrenje izraelske vlade. Ipak, ta naselja suočila su se tek s ograničenim otporom vlade, a često su ih izraelske vlasti izravno podržavale. Sporazum iz Osla kasnije je podijelio taj teritorij na područja A, B i C, s različitim stupnjevima palestinske samouprave.

Nakon samoubilačkih bombaških napada za vrijeme druge intifade (2000.-2005.) Izrael je izgradio razdvojnu barijeru koja se proteže duboko unutar granica iz 1967. Šest desetljeća kasnije, Zapadna obala više nalikuje fragmentiranom arhipelagu nego kohezivnom državnom teritoriju.

Nastavi čitati “Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države” →

Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Prenosimo tekst objavljen na blogu jednog od najpoznatijih sveučilišta na svijetu, London School of Economics and Political Science, o “željeznom zakonu”, terminu koji politolozi koriste da bi objasnili zašto vladajuća stranka u SAD-u po običaju gubi zastupnička mjesta na međuizborima za Zastupnički dom Kongresa. 

Predviđanje izbornih rezultata u SAD-u podrazumijeva praćenje raznih vrsta izbora. Politička institucija koja je dobila posebnu pozornost su međuizbori za Zastupnički dom SAD-a. Od 1950. predsjednikova stranka osvajala je dodatna predstavnička mjesta na međuizborima samo dva puta, 1998. i 2002. U prosjeku, tijekom ovih 75 godina predsjednikova stranka je gubila u prosjeku 25 mandata. Ovaj redoviti obrazac postao je poznat kao „željezni zakon“ na međuizborima. Što dakle pokreće taj pad predsjedničke moći? Godine 1975. statističar Edward Tufte ustvrdio je da međuizbori predstavljaju referendum birača o učinku predsjednika i o stanju gospodarstva. Prilikom predviđanja promjena u Zastupničkom domu, u prošlosti smo se oslanjali na modele referenduma kako bismo predvdjeli vjerojatni rezultat. Čak i tijekom nedavnih, turbulentnih kampanja, model je ispravno predvidio neto gubitke predsjednikove stranke (npr. 2014., 2018. i 2022.).

Sada, s jedva godinu dana do međuizbora za Zastupnički dom 2026. koristili smo jednostavan model za predviđanje promjene broja mandata za republikance. Naše prognoze pokazuju da će Republikanska stranka vjerojatno izgubiti kontrolu nad Zastupničkim domom.

Nastavi čitati “Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.” →

Književnost na društvenim mrežama: od boomera do zoomera

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U dosadašnjim nastavcima ovog serijala skrolali smo po profilima autora i projekata kojima je Facebook poslužio kao odskočna daska za uspjeh – ili barem ono što na domaćoj književnoj sceni od milja zovemo uspjehom – a sada krećemo suprotnim smjerom. Provjerit ćemo kako se na mrežama snalaze autorice i autori koji su se već etablirali, a platforme im nude priliku za dodatnu promociju i komunikaciju s publikom. Takvih je, jasno, mnogo više: nema danas književnika ni književnice koji imalo drže do sebe a da nemaju profile barem na Instagramu i Facebooku. I eto prvog problema: kako da ih se, makar provizorno, razmjesti i kategorizira? Kako da ih se podijeli na osnovne tipove i pospremi u odgovarajuće ladice, čisto radi orijentacije?

Tko zna, možda se rješenje skriva na samim mrežama. S usponom društvenih mreža, znamo, u opću upotrebu ušle su dublje nego ikada ranije generacijske podjele: na boomere i na zoomere, na alfe i na milenijalce, na ove i na one i na sve ostale. Netko će, doduše, reći da takve podjele nisu pretjerano ozbiljne. Netko će dodati da, ako nam je zaista stalo da shvatimo šta se u društvu događa, na raspolaganju imamo čitavu lepezu klasnih, rodnih, etničkih i ostalih kategorija koje nude kudikamo suvislije rastere. Netko će primijetiti da generacijske podjele u praksi redovno plešu na rubu ejdžizma, a često taj rub i prelaze.

I svi će oni biti u pravu.

Nastavi čitati “Književnost na društvenim mrežama: od boomera do zoomera” →