Oznaka: nacionalizam

BiH 30 godina nakon Dejtona: dan mrmota u iščekivanju čuda

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas prošlo je 30 godina i mnoštvo većinom bolnih godišnjica tog sporazuma, skupova, konferencija, prigodnih članaka i analiza. BiH je zemlja godišnjica s centralnom referentom tačkom u ratu 1992-1995. godine. Prošlih godina se obilježavao i početak rata 1992. godine, pa onda godišnjice zatvaranja logora smrti na području opštine Prijedor, kasnije godišnjica potpisivanja Vašingtonskog sporazuma kojim je okončan sukob između Armije BiH i snaga HVO-a. Slijedila su bolna sjećanja na masakr na Tuzlanskoj kapiji, na pokolj ispred gradske tržnice u Sarajevu na Markalama do one najbolnije godišnjice genocida u Srebrenici. Naravno, postoji još nekolicina manjih godišnjica koje obilježavaju konstitutivni narodi BiH, kako se bosanski Srbi, Hrvati i Bošnjaci nazivaju po slovu dejtonskog Ustava, svaki od ta tri naroda pomalo ili po malo više na svoj način, stvarajući vlastitu sliku o prošlosti i tumačeći je počesto – barem od strane njihovih etnopolitičkih lidera – na način da se stvori predodžba o ekskluzivnoj žrtvi vlastitog naroda te „drugi“ predstave kao zločinci. Taj kružook borbe da se prošlost stavi u službu trenutačnih (etno)politika titra pred očima građana BiH već 30 godina i ostavlja duboke tragove. I nema mnogo razlika između desete, dvadesete ili ove tridesete godišnjice Dejtona i svih ovih drugih godišnjica između tih decenijskih markera.

Da se kojim slučajem Bill Muray, glavni junak iz holivudskog filma iz davne i u BiH ratne 1993. godine, Dan mrmota, budio iz dana u dan iznova u ovoj postdejtonskoj zbilji u BiH, postavlja se pitanje da li bi ikada dočekao onaj dan kada se u filmu zaista budi i izlazi na prazne ulice grada pod friškim snijegom. Dok je ovaj holivudski original ljubavna komedija s elementima fantastike, bosanskohercegovački dan mrmota je možda najbolje opisati kao apsurdnu formu tragikomedije. U pravom filmu se desilo čudo. Da li je 30 godina poslije Dejtona moguće čudo i buđenje bosanskohercegovačkog društva iz dejtonskog dana mrmota obilježenog beskrajnim ponavljanjima iste matrice?

Nastavi čitati “BiH 30 godina nakon Dejtona: dan mrmota u iščekivanju čuda” →

Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Kad je riječ o prošlosti, Katolička crkva samo i isključivo govori o stradanjima hrvatskog naroda. To je legitimno i ne bi bilo ni sporno kad bi se govorilo i o stradanjima drugih ljudi za koja su odgovorni pripadnici hrvatskog naroda

Početkom 2000. godine, nakon smrti Franje Tuđmana (1922-1999) i promjene vlasti u Hrvatskoj, hrvatski katolički teolog Bono Zvonimir Šagi (1932-2020) objavio je u katoličkoj obiteljskoj reviji Kana esej u kojem poziva Crkvu i društvo na duhovnu i moralnu obnovu: „Završila je državotvorna faza, sada je pred svim važnim čimbenicima u društvu otvorena zadaća stvaranja nove humane i moralne kvalitete višestranačke demokracije, da se uspostavi moralno-pravna sigurnost i razvije povjerenje u nužnu funkciju bitnih državnih institucija i uz normalne smjene putem proceduralnih demokratskih postupaka.“

Nastavi čitati “Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede” →

Je li svaki nacionalist potencijalni fašist?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nacionalizam se obično smatra rezervatom desničarske politike i dugo je bio temelj autoritarnih i fašističkih vlada diljem svijeta. U demokratskim zemljama pojam “nacionalizam” povezan je s nacionalnim šovinizmom, vjerovanjem u inherentnu superiornost vlastite nacije i njezinih građana, ali slika je složenija nego što se na prvi pogled čini.

Za početak, malo je toga što razlikuje patriotizam od nacionalizma osim stupnja intenziteta. Većina nas, međutim, može prepoznati razliku između ljubavi prema vlastitoj domovini i oštrijih, često isključivih ili ksenofobičnih načela ekstremnog nacionalizma. Patriotizam je nacionalizam niskog stupnja, ali radikalni nacionalizam često prelazi u ksenofobiju.

Nastavi čitati “Je li svaki nacionalist potencijalni fašist?” →

Maske su pale: sada možemo biti ono što uistinu jesmo – zadrti, konzervativni, patrijarhalni i klerikalni

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U svojoj nedovršenoj posljednjoj knjizi, Estetička teorija (Ästhetische Theorie, 1970), Teodor V. Adorno samo sporadično pominje Franca Šuberta. Na prvi pogled, to bi se moglo shvatiti kao znak da Adorno nije pridavao veliki estetski značaj Šubertu. Ipak, u dva od tih rijetkih pasaža u Estetičkoj teoriji u kojima ga pominje, Adorno povezuje upravo Šuberta (od svih kompozitora) s jednom od dvije centralne kategorije svoje filozofije umjetnosti: mimezom.

Nastavi čitati “Maske su pale: sada možemo biti ono što uistinu jesmo – zadrti, konzervativni, patrijarhalni i klerikalni” →

Akademske magle bogumilske

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj



U knjizi Places of pain: forced displacement, popular memory and trans-local identities in Bosnian war-torn communities (Berghahn Books, New York-Oxford, 2013) Hariza Halilovicha s melburnškoga RMIT univerziteta čitam kako stotinjak stećaka u drinskom selu Klotjevcu i oko njega ukazuje „na značajno gnostičko kršćansko bogumilsko nasljeđe Klotjevca“ (The presence of some hundred stećci scattered in and around the village points also to the significant Gnostic Christian Bogumil heritage of Klotjevac.) Pri tomu autor se referira na Leksikon stećaka Šefika Bešlagića. Svoju ideju o gnostičkim kršćanskim bogumilima i stećcima kao njihovom naslijeđu, autor detaljnije razvija u fusnoti:

Nastavi čitati “Akademske magle bogumilske” →

Javne histerije: Kolektivno Ja nacionalnog esencijalizma

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U romanu Travnička hronika naš veliki romansijer Ivo Andrić opisuje epizodu zatvaranja čaršije i pripadajuću pojavu javne histerije, kada se u gradu, poput kakvog vagabunda, negdje iz Srbije pojavio opskurni pijanac po imenu Bekri-Mustafa, tragajući za svojom odbjeglom ženom koju je navodno oteo i sebi uzeo Mehmed-Brko, minorni ćata u službi francuskog konzula Davila.

Nastavi čitati “Javne histerije: Kolektivno Ja nacionalnog esencijalizma” →

Hoće li Sarajevo izgubiti bitku protiv svojih nacionalista?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

“Po žvaljama vuče na migrante“, „Pseto, gnjida“, „Muslimanski poCetnik“, „Ko zna ko je ovu džukelu pravio“, pozivi na fizički obračun, otkaz sa radnog mjesta, „dozivanje pameti“… ovako najčešće prolaze oni koji se u BiH usude propitivati mišljenje većine. 
Obračun sa neistomišljenicima ne podrazumijeva razmjenu argumenata nego armiju ljudi spremnih izreći najodvratnije uvrede, pritom izvlačeći iz konteksta iznesene stavove i potpuno zanemarujući ukupni društveni angažman onog po kojem pljuju. 

Nastavi čitati “Hoće li Sarajevo izgubiti bitku protiv svojih nacionalista?” →

Bizarna mostarska večer

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nakon zagrebačke promocije koju je koncem siječnja organiziralo Društvo hrvatskih književnika, i u Mostaru je 17. veljače u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače predstavljena knjiga In vino libertas. Autobiografski zapisi iz Haaga presuđenog ratnog zločinca Valentina Ćorića.

Nastavi čitati “Bizarna mostarska večer” →

Možeš ljude prognati iz svoje kulture, ali računaj da će to biti trajno

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Jako zanimljiv razgovor obavio je i objavio Lado Tomičić s Miljenkom Jergovićem. Izgleda da nije bilo tabu tema, a iz mnoštva njih izdvajaju se one “o politici u Hrvatskoj i BiH, bezosjećajnosti za drugoga, izgonu Ive Andrića iz hrvatske književnosti, genijalnosti Emira Kusturice, mitovima o Sarajevu, vlastitom položaju u ovdašnjim kulturama, istupanju iz PEN-a BiH, ali i o Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984, te Sarajevskom procesu godinu dana ranije”.

Nastavi čitati “Možeš ljude prognati iz svoje kulture, ali računaj da će to biti trajno” →

Jer im se može

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

»Politički skandali« u Bosni i Hercegovini, naročito oni koji barem kod jednog dijela stanovništva izazivaju moralno zgražanje, liče na zapaljenu slamu: intenzivno gore i kratko traju. Nije bilo drukčije ni sa slučajem dviju studentica Univerziteta u Sarajevu koje su na društvenim mrežama veličale ratnog zločinca. Osim što je ovo »privatno mišljenje« po ko zna koji puta potvrdilo civilizacijski sunovrat jednog balkanskog naroda, afera je dodatno zasoljena istupom ambasadora BiH u Srbiji koji je srbijanskim zvaničnicima zahvalio što su Valentini V. i Slađani T. omogućili nastavak studija u Beogradu. Sasvim očekivano, dio političke klase se usplahirio, ministru vanjskih poslova Elmedinu Konakoviću upućeni su zahtjevi da sankcionira ambasadora Aleksandra Vranješa koga sam nije postavio… i ništa! Priča je već zaboravljena, u očekivanju novog »političkog skandala« (recimo, da se slikama žrtava srpske agresije iz Žepe ilustrira stradanje Srba u akciji »Oluja)…

Nastavi čitati “Jer im se može” →

Benjamina Karić sramoti sebe i Sarajevo

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Kako prolazi vrijeme, sve je očitija šteta od nedolaska Bogića Bogićevića na mjesto gradonačelnika Sarajeva. Ovaj časni (a u teškim trenucima raspada Jugoslavije i iznimno hrabar) čovjek i političar bio je odlično rješenje za poziciju koja ima uglavnom simboličku, ali i moralnu važnost. Spriječen je na tipičan način – nečasno i podmuklo.

Kada je na njegovo mjesto došla Benjamina Karić, izgledalo je da je neugodna situacija barem djelomično ublažena. Izbor se doimao kao ipak dobra vijest: mlada žena na čelu grada, možda s novim idejama i pristupom, definitivno osvježenje.

Optimizam je potrajao dok gospođa Karić nije progovorila, stvarno i simbolički.  

Nastavi čitati “Benjamina Karić sramoti sebe i Sarajevo” →

Krah jedne politike opasnih namjera

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Kratka kronologija sloma jednog političkog projekta, od lansiranja teza o „većini i manjini“, preko obećanja političke eliminacije „manjine“, do sukoba sa Zapadom, potpune klerikalizacije, gubitka svakog kontakta sa zdravim razumom – i poraza na gotovo svim frontovima

Godine 2017. dogodio se jedan od prelomnih trenutaka u suvremenoj političkoj povijesti Bosne i Hercegovine. Na početku on nije bio ni puno primijećen niti je bila prepoznata njegova važnost, no oni koji se bave razmišljanjem o procesima, strukturama i dalekosežnijim posljedicama – a takvih je, doduše, malo – vidjeli su kakve će sve posljedice takav presedan proizvesti. Naime, iz jedne stranke skromnog broja glasova, koja se zove Građanski savez, lansirana je parola o „većini i manjini“ u Federaciji Bosne i Hercegovine, u nedvosmislenom nacionalnom značenju tih pojmova: većina su Bošnjaci, manjina su Hrvati, i ono što treba jest osigurati vlast „matematičke i demografske“ većine. Drugim riječima: Hrvate iz statusa ravnopravnog konstitutivnog naroda učinili nacionalnom manjinom u entitetu kojim vlada nacionalna većina.

Nastavi čitati “Krah jedne politike opasnih namjera” →

Predstavljamo: Upravljanje pravilima

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Zbirka tekstova pod naslovom Upravljanje pravilima ispituje savremene nacionalne i rodne režime/odnose, njihove veze, oblike povezanosti i evoluciju baveći se prije svega stvarnošću Bosne i Hericegovine. Zbirka je vođena uredničkom namjerom da se ponovo osvijetle neka teorijska pitanja, ali i praktični aspekti ovih formi društvene regulacije u njihovim savremenim artikulacijama. Tekstovi tretiraju neke do sada slabo ili gotovo nikako istražene arene u kojima se ove veze manifestiraju i gdje ih se može opažati i podvrgnuti analizi.

Nastavi čitati “Predstavljamo: Upravljanje pravilima” →

ASIM MUJKIĆ: Sarajevo jeste gdje je uvijek bilo

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Ako mislimo o tome kako će početi ono što niko normalan ne želi da se desi, ono što se zlokobno najavljuje sa svih strana, imali smo priliku vidjeti na slučaju sramotnog napada huligana na grupu Beograđana na Ilidži. To će se desiti upravo tako. Kao na Ilidži. Takve stvari počinju bez nekog stvarnog početka, banalno, uostalom kakvo je inače zlo.

Radi mlađih, upravo onih naraštaja kojima pripadaju oni koji su izvršili napad – to su godišta 1995., 1996., 2000., 2003. – treba povodom toga reći, dovoljan je neki „slavljenik“, poneki „ćelo“ s asfalta, srpska zastava kao rekvizit, a onda red naguravanja, sijevanja noževa i mehanizam zla, svježe nauljen, bit će stavljen u pogon. Evo ga u pohode po svoje nove žrtve koje treba prinijeti na oltaru „nacionalnog interesa“.

Nastavi čitati “ASIM MUJKIĆ: Sarajevo jeste gdje je uvijek bilo” →