Autor: Digitalna demokracija

„Tvrđava“ Meše Selimovića – amblematski znak socijalističkog estetizma i primjer modusa modernističke proze sa junakom apsurdnog iskustva

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Na primjeru jezičko-stilskih struktura romana „Tvrđava“ Meše Selimovića ukazivaće se na temeljne postulate poetike socijalističkog estetizma, bez namjere da se pruži sveobuhvatna analiza svih značenja iskazanih ovim romanom. Djelo pripada kategoriji romana koji su modelovani oko tzv. junaka apsurdnog iskustva koji je utemeljio Ivo Andrić u „Prokletoj avliji“, a koji su dalje, između ostalih, uobličavali Mihailo Lalić u „Lelejskoj gori“, Ranko Marinković u „Kiklopu“, Slobodan Novak u „Mirisi zlato i tamjan“ i Vladan Desnica u „Proljeće Ivana Galeba“ (Kazaz 2010, 40). Dakle, Selimovićev roman posmatra se kao amblematski znak čitave poetike socijalističkog estetizma, ali i kao primjer za potkategoriju unutar ove poetike koja je, prema Kazazu, nazvana „romani modelovani oko junaka apsurdnog iskustva“.

Nastavi čitati “„Tvrđava“ Meše Selimovića – amblematski znak socijalističkog estetizma i primjer modusa modernističke proze sa junakom apsurdnog iskustva” →

Pomaže li Trump da se Europa ujedini?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Minna Alander, suradnica, Chatham House; nerezidentna suradnica, CEPA; viša suradnica, Frivärl. Specijalizirala se za sigurnost u sjevernoj Europi, nordijsku obrambenu suradnju, sigurnost na Arktiku, NATO, hibridno ratovanje, te njemačku i finsku sigurnosnu i obrambenu politiku. Na svome blogu objavila je članak o Trumpu i njegovom utjecaju na Europu, koji ovdje prenosimo u nešto kraćoj verziji.

Prvo pravilo međunarodne politike trebalo bi biti: nikad ne vjeruj vlastitoj propagandi. Vladimir Putin povjerovao je u svoju pa je prije tri godine smatrao da je došao pravi trenutak da započne sveobuhvatni rat protiv jedne od najvećih europskih zemalja. S druge strane, Trump i njegovi ljudi ne uspijevaju shvatiti da Europa nije samo slaba i krotka skupina beskorisnih birokrata, zaraženih “virusom probuđenog uma” (woke, op.prev.), kako je oni vide.

Nastavi čitati “Pomaže li Trump da se Europa ujedini?” →

Podsjećanje na jedan jako zanimljiv projekt: Via Talas, ‘Perfektan dan za banana ribe’

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Danas zaboravljena, grupa Via Talas imala je potencijala uraditi mnogo više. Kako piše Rockomotiva, Sarajevo Disk je 1983. objavio jedini album beogradskog sastava Via Talas pod nazivom “Perfektan dan za banana ribe”.

Via Talas su bili novovalna grupa bas gitariste Bojana Pečara, a vokalna solistica je bila Mira Mijatović, kćerka Cvjetina Mijatovića (političar, obnašao dužnost predsjednika Kolektivnog predsjedništva Jugoslavije od 1980. do 1981. godine). Ostali članovi grupe su bili Dušan Gerzić Gera (saksofon, bubnjevi) i Miško Petrović Plavi (bass, gitara, prateći vokal).

Nastavi čitati “Podsjećanje na jedan jako zanimljiv projekt: Via Talas, ‘Perfektan dan za banana ribe’” →

Maske su pale: sada možemo biti ono što uistinu jesmo – zadrti, konzervativni, patrijarhalni i klerikalni

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U svojoj nedovršenoj posljednjoj knjizi, Estetička teorija (Ästhetische Theorie, 1970), Teodor V. Adorno samo sporadično pominje Franca Šuberta. Na prvi pogled, to bi se moglo shvatiti kao znak da Adorno nije pridavao veliki estetski značaj Šubertu. Ipak, u dva od tih rijetkih pasaža u Estetičkoj teoriji u kojima ga pominje, Adorno povezuje upravo Šuberta (od svih kompozitora) s jednom od dvije centralne kategorije svoje filozofije umjetnosti: mimezom.

Nastavi čitati “Maske su pale: sada možemo biti ono što uistinu jesmo – zadrti, konzervativni, patrijarhalni i klerikalni” →

Zapad je gotov, a Europa je ostala sama

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U poplavi analiza o stanju svijeta nakon promjene vlasti u Washingtonu izdvaja se osvrt Alexandera Hursta za The Guardian. Ovdje ga prenosimo u skraćenoj verziji.

Nakon godina trvenja sa SAD-om oko toga treba li Francuska imati vlastiti nuklearni arsenal, francuski predsjednik Charles de Gaulle je 1966. povukao svoju zemlju iz integriranog zapovjedništva NATO-a (ne i iz samog saveza, što je uobičajena zabluda) i zatražio od američkih snaga stacioniranih u Francuskoj da odu. Kao odgovor, američki državni tajnik Dean Rusk upitao je de Gaullea : “Uključuje li to i mrtve Amerikance na vojnim grobljima?” U samo jednom vikendu, napadi JD Vancea na europsku demokraciju na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji i njegov sastanak s krajnje desničarskim antieuropskim političkim snagama u Njemačkoj, dali su de Gaulleu za pravo.

Nastavi čitati “Zapad je gotov, a Europa je ostala sama” →

Ukrajina i teorija pravednog rata

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Rusko-ukrajinski rat potaknuo je globalne rasprave o tome što bi “pravedan mir” mogao podrazumijevati. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy naglašava pravedan mir koji uključuje obnovu suvereniteta Ukrajine i naplatu odštete od Rusije. Ostali prijedlozi, u rasponu od zamrzavanja borbenih linija do teritorijalnih ustupaka, predstavljaju suprotstavljene vizije rješenja. Što međutim predstavlja pravdu nakon ovakvog sukoba? Jus post bellum, koncept teorije pravednog rata koji se bavi moralnošću okončanja ratova, uspostavlja okvir za izgradnju mira koji se odnosi kako na neposredne potrebe tako i na dugoročnu stabilnost. U ovom će se članku razmotriti primjena jus post bellum na rat u Ukrajini i skicirati idealno mirovno rješenje koje bi ga pravedno okončalo.

Nastavi čitati “Ukrajina i teorija pravednog rata” →

Postoji li ljubav na prvi pogled?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U Članku pod naslovom “Šta je ljubav“, pokazali smo koliko određene molekule – od spolnih hormona do neurotransmitera kakvi su dopamin, oksitocin te molekula poput vazopresina i adrenalina – utječu na formiranje osjećaja zaljubljenosti i ljubavi. I zašto nam treba ljubav, ako ista ta biologija kaže da smo kao vrsta inherentno poligamni i da ne možemo biti s jednim partnerom cijeli život, ili većinu života? Biologija ima odgovor i na to – dva roditelja su bolja nego jedan, i potrebno je ljude nekako vezati da budu zajedno dok mladunci, pardon, djeca, ne postanu samostalna. Ali, postoje još neka pitanja – da li postoji ljubav na prvi pogled, toliko opjevana i toliko idealizirana, ili je to samo izmaglica, još jedna šarena laža prirode? I zašto tako volimo da se zaljubljujemo?

Nastavi čitati “Postoji li ljubav na prvi pogled?” →

The Hahas and the Blablas – album prvijenac i europska turneja

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nakon pet najavnih singlova, zagrebačka grupa The Hahas and the Blablas ovih je dana izbacila istoimeni album. Pjesme se žanrovski kreću od new-wavea, preko synth punka, pa sve do power popa. Ludistički pristup tekstovima i reference iz pop-kulture konstanta su ovog uratka od nekih 25 minuta. Album je donekle namjerno alternativan, što je mala zamjerka, ali uz dobre sviračke dionice dojam je na kraju pozitivan.

Nastavi čitati “The Hahas and the Blablas – album prvijenac i europska turneja” →

Ako je raskol među hrvatskim strankama stvaran i ako potraje, to je dobro za sve u BiH

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Napokon nešto novo, zanimljivo i obećavajuće na hrvatskoj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini. Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine (HNS), organizacija kojoj pobornici, mahom iz redova HDZ-a, tepaju da je krovna politička organizacija bosanskohercegovačkih Hrvata, zasjedala je 7.2. u Mostaru. Usvojeno je Izvješće o radu čijeg se suhoparnog frazeološkog blebetanja ne bi postidila ni vladajuća partija za vrijeme Jugoslavije. Međutim, HNS je dosad glumio višestranački ili nadstranački pristup i diskurs, ali ovaj put nije moglo. Nekoliko hrvatskih stranaka reklo je dosta.

Nastavi čitati “Ako je raskol među hrvatskim strankama stvaran i ako potraje, to je dobro za sve u BiH” →

Akademske magle bogumilske

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj



U knjizi Places of pain: forced displacement, popular memory and trans-local identities in Bosnian war-torn communities (Berghahn Books, New York-Oxford, 2013) Hariza Halilovicha s melburnškoga RMIT univerziteta čitam kako stotinjak stećaka u drinskom selu Klotjevcu i oko njega ukazuje „na značajno gnostičko kršćansko bogumilsko nasljeđe Klotjevca“ (The presence of some hundred stećci scattered in and around the village points also to the significant Gnostic Christian Bogumil heritage of Klotjevac.) Pri tomu autor se referira na Leksikon stećaka Šefika Bešlagića. Svoju ideju o gnostičkim kršćanskim bogumilima i stećcima kao njihovom naslijeđu, autor detaljnije razvija u fusnoti:

Nastavi čitati “Akademske magle bogumilske” →

Teofil Pančić: Ljudi sa bilborda

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Dobro, do centra Zemuna bilo je lako, tu tek počinju problemi. Pozni je decembar, onaj raspomamni vakat između Božića i Nove godine, i čini ti se da su ama baš svi koji žive u ovom gradu odlučili da se utrontaju i provozaju se Preko, tek da vide šta ima. A nema ništa, ili bar ništa što bi opravdalo toliku gnjavažu. Ipak, eto i mene kod Robne kuće, tu se, puf-pant, jedvice utrpavam u prepuni 706 iz ustaničke Batajnice, u onaj neprevaziđeni Ikarusov model “limena kanta”, onaj u kojem je vazda mračno, hladno i smrdi, a sada je još i nepodnošljiva gužva; što sam stariji, to sam neotporniji na stisku, na uzbibani, šmrktavi, mnogoglavi GSP-organizam, na svo to prisilno sardinisanje ljudskih telesina, a znam da me čeka dug put, prelazak preko Brankovog mosta u pet-šest popodne mesecima je već ozbiljan i dugotrajan posao, za to bih vreme lako stigao do Novog Sada, i to sve idući kroz obe pazove i ostale inđije. Odustajem na Karađorđevom trgu, sačekaću ovde neku petnaesticu, njih bar ima mnogo, sigurno je manje strašno. I nailazi jedna takva, model kraći i noviji, svetliji i topliji, a bogme i bez preteranog krkljanca, parkiram se preko puta srednjih vrata, oslanjam se o one horizontalno položene rukohvatne šipke koje podsećaju na cevi centralnog grejanja, gnjezdeći se u pozu u kojoj ću moći da uposlim ruke držeći novine, a da ipak ne posrnem pri prvom majstorovom kočenju, prvom od mnogih koje nam predstoji u višekilometarskoj koloni onih koji bi da prođu kroz Uska Vrata Beograda, sa ili bez biblijskih konotacija.

Nastavi čitati “Teofil Pančić: Ljudi sa bilborda” →

Ivan Lovrenović, dnevnički zapisi

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Iz dnevnika 2023/2024.

Tko još uopće pamti užas prvoga i drugog rata u Čečeniji, užas grada Groznoga? Čečenija danas: postsovjetska šerijatska satrapija Putinu na usluzi sa šefom Kadirovim koji za ruske interese ratuje protiv Ukrajine. Svijet danas, dvadeset i tri godine kasnije: izraelska vlada i vojska, Hamasova vlada i vojska u istrebljivačkom ratu, o kojemu će se nešto pouzdanije znati tko zna kada, ako ikada. A između Čečenije godine 2000. i današnjega svijeta: njujorški Blizanci, Irak, Libija, Afganistan, ISIL, Sirija, Sudan, Jemen, Mijanmar, Ujguri u Kini, Gorski Karabah… – što sve to govori o svijetu, o historiji skupa s njezinim stranama, onoj krivoj i onoj pravoj, o kojima isprazno blagoglagoljaju političari, novinari, intelektualci, pisci-penklubovci?

Nastavi čitati “Ivan Lovrenović, dnevnički zapisi” →

Kako popraviti demokraciju? Platon je možda imao odgovor

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Republika, najpoznatije djelo starogrčkog filozofa Platona, nastalo oko 375. pr. Kr., oblikovalo je zapadnu političku misao. Grčka je danas poznata kao kolijevka demokracije. Ne samo da je u Ateni postojala prva demokracija na svijetu, već i sama riječ dolazi od grčkih riječi demos (narod) i kratos (vladavina). Ipak, Platonova Republika neumoljivo se protivi demokraciji.

Ovo bi moglo biti iznenađujuće s obzirom na to da zapadnjaci obično smatraju da je iznimno važno živjeti u demokraciji, a gotovo sve zapadne zemlje su demokratske. Na posljednjim izborima u SAD-u, i glasači Trumpa i glasači Kamale Harris tvrdili su da “brane demokraciju”. U Ujedinjenom Kraljevstvu trenutna laburistička vlada obvezala se proširiti pravo glasa na 16-godišnjake.

Koji je dakle bio Platonov argument, i može li to biti ključ za razumijevanje razloga zašto na zapadu opada povjerenje u demokraciju?

Nastavi čitati “Kako popraviti demokraciju? Platon je možda imao odgovor” →

Na što je Hannah Arendt zapravo mislila kada je govorila o banalnosti zla?

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Može li se činiti zlo a da niste zli? To je zbunjujuće pitanje s kojim se uhvatila u koštac filozofkinja Hannah Arendt, kada je 1961. za The New Yorker izvještavala o suđenju za ratne zločine Adolphu Eichmannu, nacističkom operativcu odgovornom za organiziranje transporta milijuna Židova i ostalih u koncentracijske logore, radeći na konceptu nacističkog “Konačnog rješenja”.

Nastavi čitati “Na što je Hannah Arendt zapravo mislila kada je govorila o banalnosti zla?” →

Trojkino razbijanje svemoćnog Dodika

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Trojka je vrhunski osmišljenom inicijativom Sabine Ćudić raskinula koaliciju sa SNSD-om Milorada Dodika na državnoj razini vlasti. Ta vijest je prije nekoliko dana šokirala javnost u BiH i potpuno iznenadila autoritarnog vladara iz RS-a, koji skoro dvije decenije ovaj entitet i cjelokupnu BiH drži kao taoce svoje proruski orijentirane secesionističke politike. Niko do sada nije udario takav politički šamar Dodiku. On je bio neupitni vođa koji je zakočio BiH na evropskom putu, nastojao u maksimalnoj mjeri podržaviti RS i stvoriti putinovsko krizno žarište u mekom trbuhu Evrope. Zbog toga je i dobio jake sankcije SAD-a i izolaciju na međunardonom planu. Tim sankcijama slomljenja je njegova enormna finansijska moć, a krug njegovih saradnika i firmi pod njihovom kontrolom dovedeni su u ćorsokak. RS je u međuvremenu doživjela veliku finansijsku krizu, neodrživ entitetski budžet, snažni odliv stanovništva, baš kao i cijela BiH, a očekuje je i energetska kriza koja bi mogla slomiti ovaj entitet. Izlaz iz toga Dodik nije vidio u promjeni svoje ideološke matrice i političke filozofije, već u stalnom jačanju svoje autoritarnosti i držanju stanovništva u mentalnom ropstvu srpskog nacionalizma. Sve je u tom entitetu bilo pod njegovom političkom kontrolom, a promjenama Zakona o kleveti maksimalno je sužen prostor slobode i kritičkog mišljenja u RS-u. Na taj način ovaj entitet je pretvoren u Dodikov politički kazamat.

Nastavi čitati “Trojkino razbijanje svemoćnog Dodika” →