Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države

U zadnje vrijeme veliki broj država formalno je priznao Palestinu. Potvrđivanje palestinskog suvereniteta označava povijesnu diplomatsku prekretnicu, ali točan oblik palestinskog teritorija, a što je glavni kriterij prema međunarodnom pravu, i dalje se žestoko osporava, počevši od svakog brda na Zapadnoj obali do ruševina Gaze.

Da bismo shvatili što ovaj trenutak znači moramo pratiti kako su se granice razvijale, ili nestajale, tijekom burne političke povijesti Palestine. Plan podjele UN-a iz 1947. predviđao je dva “polususjedna teritorija” za židovsku i arapsku državu, s Jeruzalemom kao međunarodnim gradom.

Međutim, ta se vizija brzo urušila i prerasla u rat koji je doveo do uspostave Izraela 1948. Palestinci su se našli ograničeni na Zapadnu obalu i Pojas Gaze, koji su potpuno odvojeni teritoriji, razgraničeni “zelenom linijom” i stavljeni pod jordansku i egipatsku kontrolu.

Ove početne konture ostaju međunarodno priznata osnova palestinske državnosti sve do danas, i nazivaju se „granicama prije 1967.“. Naime, te godine Izrael je u šestodnevnom ratu praktično utrostručio svoj teritorij. Okupirao je cijelu Zapadnu obalu i Pojas Gaze te pripojio istočni Jeruzalem.

Izraelska naselja odmah su počela fragmentirati palestinski teritorij, posebno na Zapadnoj obali. Ta su naselja ilegalna prema međunarodnom pravu, a u mnogim slučajevima nisu imala niti odobrenje izraelske vlade. Ipak, ta naselja suočila su se tek s ograničenim otporom vlade, a često su ih izraelske vlasti izravno podržavale. Sporazum iz Osla kasnije je podijelio taj teritorij na područja A, B i C, s različitim stupnjevima palestinske samouprave.

Nakon samoubilačkih bombaških napada za vrijeme druge intifade (2000.-2005.) Izrael je izgradio razdvojnu barijeru koja se proteže duboko unutar granica iz 1967. Šest desetljeća kasnije, Zapadna obala više nalikuje fragmentiranom arhipelagu nego kohezivnom državnom teritoriju.

Nastavi čitati “Geografija i politika stoje na putu neovisne palestinske države”

Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.

Prenosimo tekst objavljen na blogu jednog od najpoznatijih sveučilišta na svijetu, London School of Economics and Political Science, o “željeznom zakonu”, terminu koji politolozi koriste da bi objasnili zašto vladajuća stranka u SAD-u po običaju gubi zastupnička mjesta na međuizborima za Zastupnički dom Kongresa. 

Predviđanje izbornih rezultata u SAD-u podrazumijeva praćenje raznih vrsta izbora. Politička institucija koja je dobila posebnu pozornost su međuizbori za Zastupnički dom SAD-a. Od 1950. predsjednikova stranka osvajala je dodatna predstavnička mjesta na međuizborima samo dva puta, 1998. i 2002. U prosjeku, tijekom ovih 75 godina predsjednikova stranka je gubila u prosjeku 25 mandata. Ovaj redoviti obrazac postao je poznat kao „željezni zakon“ na međuizborima. Što dakle pokreće taj pad predsjedničke moći? Godine 1975. statističar Edward Tufte ustvrdio je da međuizbori predstavljaju referendum birača o učinku predsjednika i o stanju gospodarstva. Prilikom predviđanja promjena u Zastupničkom domu, u prošlosti smo se oslanjali na modele referenduma kako bismo predvdjeli vjerojatni rezultat. Čak i tijekom nedavnih, turbulentnih kampanja, model je ispravno predvidio neto gubitke predsjednikove stranke (npr. 2014., 2018. i 2022.).

Sada, s jedva godinu dana do međuizbora za Zastupnički dom 2026. koristili smo jednostavan model za predviđanje promjene broja mandata za republikance. Naše prognoze pokazuju da će Republikanska stranka vjerojatno izgubiti kontrolu nad Zastupničkim domom.

Nastavi čitati “Prognoze sugeriraju da će republikanci izgubiti 28 mjesta i kontrolu nad Zastupničkim domom na međuizborima 2026.”

Milorad Dodik priželjkuje povratak svojih prirodnih saveznika iz SDA i DF

Dodiku naravno odgovaraju SDA i DF, jer s njima zna kako. Lako mu je izdominirati ih i ostvariti sve što mu treba

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS), Milorad Dodik, u najdelikatnijoj je poziciji otkako je postao bespogovorni vođa u tom entitetu,  a to je već više od dvadeset godina ako uračunamo i njegov premijerski mandat.

Skoro sve ove godine Dodik balansira, najavljuje otcjepljenje pa se povlači, provocira bošnjačke nacionaliste koji ga zapravo trebaju za bildanje svojih glasova. Ovo mu je prolazilo sve dok nije napravio kobnu grešku, zbog nepoštivanja odluke Visokog predstavnika.

Nastavi čitati “Milorad Dodik priželjkuje povratak svojih prirodnih saveznika iz SDA i DF”

Izetbegović mami Nikšića u koalicijski brak, SDP pred historijskim ispitom

Do općih izbora u Bosni i Hercegovini je ostalo malo više od godinu i već je uočljivo da je krenulo političko pozicioniranje za njih, u čemu naravno prednjači Stranka demokratske akcije (SDA), koja je ovaj mandat provela u opoziciji.

Stranka Bakira Izetbegovića ne bi podnijela još četiri godine opozicije, SDA je organizacija kojoj treba vlast da bi opstala, pa ne čudi što smo od njenog lidera ovih dana mogli čuti i pohvale na račun suparničkog, najvećeg rivala – Socijaldemokratske partije (SDP).

Nastavi čitati “Izetbegović mami Nikšića u koalicijski brak, SDP pred historijskim ispitom”

O budućnosti Ukrajine: Putin napreduje na terenu, ali ne pobjeđuje

Rusija intenzivira svoje brutalne napade, ukrajinski moral je poljuljan, ali nesalomljiv. Europska solidarnost također mora ostati jaka

Europski čelnici okupili su se u Rimu na konferenciji o obnovi Ukrajine, ali prioritet je i dalje izdržati ovaj rat. Rusija je pojačala napade i udara daleko iza linije fronta – uključujući rekordnih 728 dronova i 13 projektila dan prije konferencije. UN je izjavio da su civilne žrtve prošlog mjeseca bile najveće u tri godine, s najmanje 232 ubijene i 1343 ozlijeđene osobe.

Ova brutalna ofenziva ima za cilj slomiti ukrajinski duh i europsku solidarnost. Čak i Donald Trump, čini se, počinje shvaćati da Moskva nije zainteresirana za mir. Za Trumpa, maksimalizam je pregovaračka taktika, ali ne razumije da je maksimalizam za Vladimira Putina fiksacija. Ipak, ovog tjedna je priznao: „Putin nas zasipa s puno sranja… Uvijek je jako ljubazan, ali ispada da je to besmisleno.“

Nastavi čitati “O budućnosti Ukrajine: Putin napreduje na terenu, ali ne pobjeđuje”

Kako je HDZ izveden na čistinu: Čović bi izmjenama Izbornog zakona postao politički mrtvac i bez kapitala za ucjene

Kada bi se promijenio Izborni zakon na odgovarajući način i onemogućio da brojčano nadmoćni Bošnjaci biraju i hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, što bi onda Dragan Čović imao ponuditi bh. Hrvatima kao razlog da glasaju za njega?

Kakvu to politiku ima Čović mimo teme načina izbora hrvatskog člana Predsjedništva?

Odgovor na ova dva pitanja glasi: ništa i nikakvu.

Nastavi čitati “Kako je HDZ izveden na čistinu: Čović bi izmjenama Izbornog zakona postao politički mrtvac i bez kapitala za ucjene”

Lažno predstavljanje

Od građanskog koncepta koji zastupaju Komšić, veliki dio bošnjačkih intelektualaca i medija, najveću korist ima Dragan Čović, bivši jugoslavenski apartčik i sadašnji legitimni Hrvat po zanimanju

Njemačka filozofkinja Hannah Arendt (1906-1975) razlikovala je tradicionalnu i modernu laž. Tradicionalna laž je nastojala prikriti istinu. Tome nasuprot, moderni lažljivci uopće se ne trude da kamufliraju svoje laži. Oni ih izgovaraju javno, iako znaju da to što zagovaraju nije istina. Dok je tradicionalna laž nastojala da prikrije određene činjenice na štetu istine, moderna laž želi trajniju pobjedu na štetu stvarnosti, upozoravala je Arendt.

Nastavi čitati “Lažno predstavljanje”

Izrael, SAD i Iran: bombardiranjem ne možete spriječiti širenje nuklearnog oružja

Doba razoružanja je završeno, ali vojne akcije samo povećavaju opasnost umjesto da ukinu prijetnju

Osamdeset godina nakon što su SAD bacile atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, te četrdeset godina nakon što su se SAD i Sovjetski Savez obvezali smanjiti svoje arsenale, prijetnja nuklearnog rata ponovno je aktualna. Doba razoružanja je završilo, upozorio je ovog tjedna istaknuti thinktank: „Vidimo jasan trend rasta nuklearnih arsenala, zaoštrenje nuklearne retorike i napuštanja sporazuma o kontroli naoružanja“, rekao je Hans M. Kristensen iz Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira.

Devet nuklearnih država svijeta zajedno posjeduju ekvivalent od 145 000 bombi iz Hirošime. Izraelski ilegalni napad na Iran navodno je posljednji pokušaj da se spriječi da se Teheran pridruži ovom klubu – a što je Izrael učinio davno, iako to ne priznaje. Iako Teheran posjeduje sposobnost razvoja nuklearnog oružja ako to zaželi, američke obavještajne službe vjeruju da režim nije donio tu odluku, i da bi mu trebale do tri godine da ga izgradi i rasporedi. Čini se da Izrael ne napada Iran zato što je američka nuklearna diplomacija propala, već zato što se boji da bi mogao uspjeti. Mnogi ciljevi koje je Izrael napao nisu povezani s nuklearnim programom, a neki čak ni s iranskom vojskom. Benjamin Netanyahu više je puta pozivao na promjenu režima: ili iskrenije, na kolaps iranskog režima.

Nastavi čitati “Izrael, SAD i Iran: bombardiranjem ne možete spriječiti širenje nuklearnog oružja”

Tarik Haverić: Ko o čemu, baba o uštipcima!

Kao pravo osvježenje doživio sam i intervju koji je 3. juna historičar Hrvoje Klasić dao Televiziji Bosne i Hercegovine, i Klasićev razgovor s Borisom Pavelićem za portal Tačno.net, i reakciju Amera Bahtijara na dva Klasićeva intervjua: pokazuje se da je ponekad moguće izražavati manjinsko mišljenje (i osporavati  takvo mišljenje) bez pljuvačko-pogromaške leksike, prijetnji i uvreda, i da postoji sfera u kojoj otvoreno neslaganje nije nužno »fašizam«! Veliko olakšanje, makar i privremeno…

I Klasićeva argumentacija i Bahtijarova protivargumentacija preklapaju se s tematikom kojom se godinama bavim u sklopu punog radnog vremena, pa ću ovaj povod parazitski iskoristiti da, nep(r)ozvan, ponovim vlastite stavove.

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Ko o čemu, baba o uštipcima!”

Mnogi ga ne vole, ali Christian Schmidt je u pravu

Visoki predstavnik Christian Schmidt održao je govor na sesiji Parlamentarne skupštine NATO-a u Daytonu, povodom tridesete godišnjice dokumenta koji je završio rat u Bosni i Hercegovini.

Govor je izazvao reakcije, pogotovo nakon što je portal Klix izvukao naslov da “ne možemo očekivati da Bosna i Hercegovina kao građanska država bude uspješna”.

Očekivano, negativne reakcije došle su od “građanske” javnosti, kako sebe voli prikazati bošnjački ogranak ovdašnje tronacionalističke stvarnosti. Ta vrsta građanske uljuđenosti i pluralizmu sklone društvene svijesti svoju najiskreniju političku volju i želju iskazuje kroz anonimne komentare. Dole je samo par kreativnijih komentara ispod članka na Klixu, koji naravno nisu obrisani iako se taj portal hvali da ne tolerira jezik mržnje.

Nastavi čitati “Mnogi ga ne vole, ali Christian Schmidt je u pravu”

Gaza treba više od riječi

Izrael već godinu i pol ignorira kritike EU diplomacije, koja se počela pomicati ali bez naročitog uvjerenja

Unatoč međunarodnim inicijativama i najavama kaznenih mjera, dramatična je stvarnost da se nitko i ništa ne čini sposobnim ni u najmanjoj mjeri zaustaviti brutalnu izraelsku ofenzivu na pojas Gaze, koja je izazvala neviđenu krizu i donijela smrt, glad i uništenje. Alarmantno ignoriranje međunarodnog pritiska od strane Benjamina Netanyahua može se mjeriti samo s njegovom odlučnošću na domaćem političkom planu da učvrsti svoju moć i izbjegne odgovornost za optužbe s kojima se suočava.

Nastavi čitati “Gaza treba više od riječi”

Trumpu je trebalo stotinu dana da poništi stotinu godina napretka

Američko stoljeće je završilo i krećemo se prema nečem novom, smatra autor i komentator Gabriel Gatehouse. Njegov članak za The Independent ovdje donosimo u skraćenoj verziji.

Administracija Franklina Delana Roosevelta (FDR) prva je upotrijebila proizvoljno mjerilo od stotinu dana za mjerenje svojih ranih postignuća. Usred velike depresije, FDR je kroz Kongres progurao petnaest važnih zakona koji koji su postali okosnica New Deala. Pojačao je moć savezne vlade i koristio je kao defibrilator kako bi šokovima vratio život američkom gospodarstvu. Rooseveltovih prvih stotinu dana bili su dramatični.

New Deal i Drugi svjetski rat stvorili su uvjete za uspon Amerike kao vodeće svjetske supersile. U narednih gotovo stotinu godina, Sjedinjene Države su dominirale svijetom kao nenadmašni globalni div liberalizma, kako ekonomskog tako i društvenog. Međutim, negdje u prvih stotinu dana Trumpovog drugog mandata čini se da je ovo doba završilo.

Nastavi čitati “Trumpu je trebalo stotinu dana da poništi stotinu godina napretka”

NA TROJANSKOM KONJU: Da li je za SDA i DF trojka veći problem od Dodikovog separatizma?

Očajnička akcija samospašavanja koju proteklih tjedana provodi Milorad Dodik za nuspojavu je imala i to da su još jednom na čistac istjerane i Stranka demokratske akcije (SDA) i Demokratska fronta (DF).

Ove dvije stranke, koje si vole tepati da su “probosanske snage” i kojima su u svakom trenutku puna usta države i patriotizma, trenutnu situaciju prvenstveno koriste za politički obračun s trojkom, kojoj nikako ne mogu oprostiti što ih je uklonila iz državne vlasti, odnosno vlasti u Federaciji BiH.

Nastavi čitati “NA TROJANSKOM KONJU: Da li je za SDA i DF trojka veći problem od Dodikovog separatizma?”

Trumpove carine su monstruozno glup i posljedičan čin

Za već ugroženi globalni trgovinski sustav, ovo je kao da se asteroid srušio na planet i uništio sve što je dotad postojalo. Uz jednu važnu razliku: da se radi o asteroidu, katastrofa bi barem bila uzrokovana nekontroliranim kozmičkim silama. Nasuprot tome, ovaj napad na svjetsku trgovinu potpuno je namjeran čin koji su poduzeli jedan čovjek i jedna nacija.

Nastavi čitati “Trumpove carine su monstruozno glup i posljedičan čin”

Nova njemačka koalicija: vrijeme je za “radikalni centar”

Prva vlada “velike koalicije” u poslijeratnoj povijesti Njemačke formirana je 1966. kako bi se uhvatila u koštac s neočekivanim gospodarskim padom, zbog zabrinutosti oko novonastale neonacističke krajnje desnice. Gotovo šest desetljeća kasnije, dok se Kršćansko-demokratska unija (CDU) i Socijaldemokratska stranka (SPD) spremaju udružiti snage po peti put, nakon prijevremenih izbora u veljači, okolnosti su naizgled slične. Međutim, razmjeri izazova, i osjećaj ugroženosti, različitog su kalibra.

Nastavi čitati “Nova njemačka koalicija: vrijeme je za “radikalni centar””