Nisam se snaš’o

Ima nešto tragikomično u tome kad se sa alanfordovskim Zavodom za istraživanje ruda i gubljenje vremena susretneš u realnom životu – i uvjeriš se da je stvaran! To je kao da ugledaš Bigfoota; možda te ugrožava i želi ti nauditi, ali je ipak uzbuđujuće.

***

Ovu priču mogao bi otpočeti od dana kada nisam susreo Bigfoota, ali sam upoznao Šeficu Biroa (mitski čupavac iz šuma Sjeverne Amerike je svakako simpatičniji). Šefica Biroa – zvučalo mi je kao neki neslužbeni naziv funkcije, poput samoproglašenog Jedinog zakona zapadno od Pecosa Roya Beana, ali tako su mi je predstavili. A ja sam samo tražio da me primi glavni u lokalnom Birou kantonalne Službe za zapošljavanje nakon što sam uvidio da sa službenikom na šalteru ne mogu riješiti ništa.

Ono što sam došao rješavati je pitanje besplatnog zdravstvenog osiguranja – kojeg sam izgubio zbog neredovnog javljanja za Biro.

Nastavi čitati “Nisam se snaš’o”

Tarik Haverić: Kao da zidu govoriš

Već neko vrijeme tragam za figurom ili upečatljivom slikom koja bi mogla da mi posluži kao svodni kamen knjige Bošnjaštvo kao promašen projekt na kojoj već predugo radim – onako kako mi je »Tunel Vidikovac« pomogao da završim Kritiku bosanskog uma.

Traženom rezultatu najviše sam se približio s »transhistorijskom konjoidentifikacijom« bosanskog muslimanskog subjekta. Kada je svojevremeno reis Kavazović kavazio u Sapni o nacionalnom imenu (»Mi smo Bošnjaci, nikakvi Bosanci!«), otpisao je po kratkom postupku kojekakve doktore i akademike koji su se o tome izjašnjavali i pozvao se na mjerodavan autoritet jednog relikta kasnog osmanskog feudalizma, »oca Adil-bega Zulfikarpašića« koji je tvrdio da »u Bosni samo konj može biti bosanac«. A ja sam se sjetio da sam nešto slično davno pročitao kod Save Skarića Zembilja (1878-1909). Skarić je bio srpski nacionalist uvjeren da bi za ukupno bosansko stanovništvo najveća sreća bila da mu glavni grad više ne bude Beč nego Beograd, njegovo evociranje »turske krivice« bosanskih muslimana danas bi ga svrstalo u srpske šoviniste opšte prakse, a kao protivnik austro-ugarske vlasti opirao se, sasvim razumljivo, Kalláyevom projektu bošnjaštva. Pa je jedne prilike podsjetio da se narod u Bosni »po zemlji … ne zove Bošnjaci, nego Bosanci«, i da »imenom Bošnjak madžarski grofovi nazivaju svoje konje«[1]. Tako su, u rasponu od nekih 130 godina, dvojica predstavnika dviju različitih škola kritičkog mišljenja razriješili zajedničkim snagama jedno važno identitarno pitanje: bili Bosanci ili Bošnjaci – u osnovi su konji!

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Kao da zidu govoriš”

Mnogi ga ne vole, ali Christian Schmidt je u pravu

Visoki predstavnik Christian Schmidt održao je govor na sesiji Parlamentarne skupštine NATO-a u Daytonu, povodom tridesete godišnjice dokumenta koji je završio rat u Bosni i Hercegovini.

Govor je izazvao reakcije, pogotovo nakon što je portal Klix izvukao naslov da “ne možemo očekivati da Bosna i Hercegovina kao građanska država bude uspješna”.

Očekivano, negativne reakcije došle su od “građanske” javnosti, kako sebe voli prikazati bošnjački ogranak ovdašnje tronacionalističke stvarnosti. Ta vrsta građanske uljuđenosti i pluralizmu sklone društvene svijesti svoju najiskreniju političku volju i želju iskazuje kroz anonimne komentare. Dole je samo par kreativnijih komentara ispod članka na Klixu, koji naravno nisu obrisani iako se taj portal hvali da ne tolerira jezik mržnje.

Nastavi čitati “Mnogi ga ne vole, ali Christian Schmidt je u pravu”

Gaza treba više od riječi

Izrael već godinu i pol ignorira kritike EU diplomacije, koja se počela pomicati ali bez naročitog uvjerenja

Unatoč međunarodnim inicijativama i najavama kaznenih mjera, dramatična je stvarnost da se nitko i ništa ne čini sposobnim ni u najmanjoj mjeri zaustaviti brutalnu izraelsku ofenzivu na pojas Gaze, koja je izazvala neviđenu krizu i donijela smrt, glad i uništenje. Alarmantno ignoriranje međunarodnog pritiska od strane Benjamina Netanyahua može se mjeriti samo s njegovom odlučnošću na domaćem političkom planu da učvrsti svoju moć i izbjegne odgovornost za optužbe s kojima se suočava.

Nastavi čitati “Gaza treba više od riječi”

O izraelskoj blokadi Gaze: glad kao oružje rata

Sramotno. To je riječ koju je Gideon Sa’ar, izraelski ministar vanjskih poslova, upotrijebio kako bi opisao događanja na Međunarodnom sudu pravde (ICJ) prošlog ponedjeljka. Ujedinjeni narodi zatražili su od suda da utvrdi mora li Izrael dopustiti ulazak humanitarne pomoći u Gazu, dva mjeseca nakon što ju je ponovno prekinuo, neposredno prije propasti sporazuma o primirju. Zalihe nestaju. UNICEF kaže da su tisuće djece već iskusile akutnu pothranjenost.

Sa’arov prigovor je da je Izrael nepravedno meta napada. Odvojeni slučaj međunarodnog kaznenog suda protiv premijera Benjamina Netanyahua i Yoava Gallanta, bivšeg ministra obrane, također se usredotočuje na navodno izgladnjivanje civila. Istina je da je uskraćivanje hrane uobičajeno oružje u ratu, no rijetko je bilo u fokusu međunarodnih pravnih slučajeva, dijelom i zato što je namjeru teško dokazati. Retorika izraelskih dužnosnika, sugerira dr. Boyd van Dijk , stručnjak za Ženevske konvencije, je ono što je to promijenilo.

Nastavi čitati “O izraelskoj blokadi Gaze: glad kao oružje rata”

Trumpu je trebalo stotinu dana da poništi stotinu godina napretka

Američko stoljeće je završilo i krećemo se prema nečem novom, smatra autor i komentator Gabriel Gatehouse. Njegov članak za The Independent ovdje donosimo u skraćenoj verziji.

Administracija Franklina Delana Roosevelta (FDR) prva je upotrijebila proizvoljno mjerilo od stotinu dana za mjerenje svojih ranih postignuća. Usred velike depresije, FDR je kroz Kongres progurao petnaest važnih zakona koji koji su postali okosnica New Deala. Pojačao je moć savezne vlade i koristio je kao defibrilator kako bi šokovima vratio život američkom gospodarstvu. Rooseveltovih prvih stotinu dana bili su dramatični.

New Deal i Drugi svjetski rat stvorili su uvjete za uspon Amerike kao vodeće svjetske supersile. U narednih gotovo stotinu godina, Sjedinjene Države su dominirale svijetom kao nenadmašni globalni div liberalizma, kako ekonomskog tako i društvenog. Međutim, negdje u prvih stotinu dana Trumpovog drugog mandata čini se da je ovo doba završilo.

Nastavi čitati “Trumpu je trebalo stotinu dana da poništi stotinu godina napretka”

Papa Franjo: autsajder koji je bio snaga dobra u ovom svijetu

Ne pridržavajući se naloga liječnika da se odmori nakon borbe s dvostrukom upalom pluća, slabašni papa Franjo prošlog je tjedna posjetio rimski zatvor Regina Coeli, gdje je slao poljupce zatvorenicima i proveo pola sata u raspravi s nekim od zatvorenika. Nažalost, ovaj susret na Veliki četvrtak bio je jedan od posljednjih činova njegovog izuzetno radišnog papinstva. Gledajući unatrag, mjesto radnje bilo je posve prikladno.

Tijekom dvanaest godina na stolici svetog Petra, Franjo je na zadivljujući način nastojao preusmjeriti energiju Katoličke crkve na marginalizirane, istovremeno se boreći protiv moći ukorijenjenih interesa. Došavši, kako je sam rekao, “s kraja svijeta”, prvi neeuropski papa modernog doba bio je papa autsajder i to radikalan. Unutar crkve, ovaj Argentinac ponekad je bio oštar i izravan kao reformator; izvan crkve, bio je važan saveznik visokog profila koji se borio za progresivne ciljeve.

Nastavi čitati “Papa Franjo: autsajder koji je bio snaga dobra u ovom svijetu”

Strašno lice J. D. Vancea pred papom Franjom

Umro je papa Franjo – kakvo olakšanje! Nema danas više nikoga tko bi o pravima najugroženijih, o „univerzalnom bratstvu“, o migrantima i migrantskoj politici s tako visokoga mjesta, riječima koje ne mogu da se ne čuju po cijelom planetu istoga časa kad su izgovorene – zanovijetao, kvario raspoloženje moćnicima današnjega skandalozno nepravednoga poretka. Tko ima uši, mogao je čuti huk gromoglasnog odahnuća diljem meridijana i paralela slavne napredne civilizacije.

Nastavi čitati “Strašno lice J. D. Vancea pred papom Franjom”

Kriza demokracije u Turskoj: preplitanje religije, moći i represije

Uhićenje gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua 19. ožujka stavilo je u središte pozornosti stanje demokracije u Turskoj. Ovaj čin označava moguću prekretnicu u postupnoj demontaži sekularnih i demokratskih stupova zemlje.

Prilikom svog osnutka 1923., Republika Turska uspostavljena je kao sekularna država pod vodstvom Mustafe Kemala Atatürka. Sekularizam se smatrao ključnim za moderni razvoj budući da je odvojio državne strukture moći od vjerskih vlasti. Međutim, nedavne studije pokazuju da je to razdvajanje oslabilo otkako je Stranka pravde i razvoja (AKP) došla na vlast 2002. godine.

Nastavi čitati “Kriza demokracije u Turskoj: preplitanje religije, moći i represije”

Multiparadigmatičnost u sociologiji: bogatstvo ili nered?

Pedeset godina nakon što je George Ritzer definirao sociologiju kao multiparadigmatsku znanost, to određenje i dalje se gotovo zdravorazumski prihvaća (npr. vidi Day, 2025). Prema Ritzeru, multiparadigmatičnost označava koegzistenciju više temeljnih teorijskih perspektiva unutar discipline, koje nerijetko nemaju zajednički epistemološki okvir niti teže integraciji. Ta raznolikost, kako je sugerirano, prikazana je kao bogatstvo discipline, nasuprot jedinstvenosti paradigmi karakterističnoj za prirodne znanosti. No, umjesto da se potakne dijalog među paradigmama te da se nastavi s pokušajima sinteze osnovnih polazišta u sociologiji, prevladao je stav da je potrebno prihvatiti njihovu međusobnu nekompatibilnost.

Nastavi čitati “Multiparadigmatičnost u sociologiji: bogatstvo ili nered?”

Trumpove carine su monstruozno glup i posljedičan čin

Za već ugroženi globalni trgovinski sustav, ovo je kao da se asteroid srušio na planet i uništio sve što je dotad postojalo. Uz jednu važnu razliku: da se radi o asteroidu, katastrofa bi barem bila uzrokovana nekontroliranim kozmičkim silama. Nasuprot tome, ovaj napad na svjetsku trgovinu potpuno je namjeran čin koji su poduzeli jedan čovjek i jedna nacija.

Nastavi čitati “Trumpove carine su monstruozno glup i posljedičan čin”

Sloboda govora

Jesmo li već odustali od toga da smijemo javno izreći naše mišljenje, premda možda toga još nismo svjesni te čeka li nas uskoro neka „sretna“ distopija? Proteklih se dana zakuhalo oko slobode govora, a pod udarom sve žešćih kritika se našao i američki predsjednik Donald Trump jer je bilo samo pitanje vremena kada će se rasplinuti njegove priče o „ukidanju svake cenzure“. Hvalili su se Trump i njegovi da su spasitelji slobode govora, izražavanja i mišljenja, da su zaustavili političke oponente u uvođenju jednoumlja, no cijela im priča pomalo pada u vodu nakon nekoliko poteza koji ukazuju na njihove sasvim pristrane kriterije.

Nastavi čitati “Sloboda govora”

Nova njemačka koalicija: vrijeme je za “radikalni centar”

Prva vlada “velike koalicije” u poslijeratnoj povijesti Njemačke formirana je 1966. kako bi se uhvatila u koštac s neočekivanim gospodarskim padom, zbog zabrinutosti oko novonastale neonacističke krajnje desnice. Gotovo šest desetljeća kasnije, dok se Kršćansko-demokratska unija (CDU) i Socijaldemokratska stranka (SPD) spremaju udružiti snage po peti put, nakon prijevremenih izbora u veljači, okolnosti su naizgled slične. Međutim, razmjeri izazova, i osjećaj ugroženosti, različitog su kalibra.

Nastavi čitati “Nova njemačka koalicija: vrijeme je za “radikalni centar””

Europa treba tisuće tenkova i vojnika da uspostavi vjerodostojnu obranu bez SAD-a

Nakon sada već zloglasne svađe između Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu, transatlantski odnosi su se pogoršali. Nekoliko dana nakon sastanka Trump je prekinuo svu vojnu pomoć Ukrajini, ostavljajući Europu suočenu s izgledima za sličan tretman u bliskoj budućnosti.

Europske nacije, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, pokazale su jedinstvo neposredno nakon propalog sastanka: sazvan je summit u Britaniji, na kojem su obećana pozamašna financijska sredstva za obranu Ukrajine i za “ponovno naoružavanje” Europe.

Građani uglavnom podržavaju ovaj pomak prema militarizaciji. U nedavnoj anketi Eurobarometra, 79% ispitanika podržalo je povećanu obrambenu suradnju na razini EU-a, a 65% se složilo da bi se potrošnja za obranu trebala povećati unutar Unije.

Nastavi čitati “Europa treba tisuće tenkova i vojnika da uspostavi vjerodostojnu obranu bez SAD-a”

Pomaže li Trump da se Europa ujedini?

Minna Alander, suradnica, Chatham House; nerezidentna suradnica, CEPA; viša suradnica, Frivärl. Specijalizirala se za sigurnost u sjevernoj Europi, nordijsku obrambenu suradnju, sigurnost na Arktiku, NATO, hibridno ratovanje, te njemačku i finsku sigurnosnu i obrambenu politiku. Na svome blogu objavila je članak o Trumpu i njegovom utjecaju na Europu, koji ovdje prenosimo u nešto kraćoj verziji.

Prvo pravilo međunarodne politike trebalo bi biti: nikad ne vjeruj vlastitoj propagandi. Vladimir Putin povjerovao je u svoju pa je prije tri godine smatrao da je došao pravi trenutak da započne sveobuhvatni rat protiv jedne od najvećih europskih zemalja. S druge strane, Trump i njegovi ljudi ne uspijevaju shvatiti da Europa nije samo slaba i krotka skupina beskorisnih birokrata, zaraženih “virusom probuđenog uma” (woke, op.prev.), kako je oni vide.

Nastavi čitati “Pomaže li Trump da se Europa ujedini?”