Strašno lice J. D. Vancea pred papom Franjom

Umro je papa Franjo – kakvo olakšanje! Nema danas više nikoga tko bi o pravima najugroženijih, o „univerzalnom bratstvu“, o migrantima i migrantskoj politici s tako visokoga mjesta, riječima koje ne mogu da se ne čuju po cijelom planetu istoga časa kad su izgovorene – zanovijetao, kvario raspoloženje moćnicima današnjega skandalozno nepravednoga poretka. Tko ima uši, mogao je čuti huk gromoglasnog odahnuća diljem meridijana i paralela slavne napredne civilizacije.

Nastavi čitati “Strašno lice J. D. Vancea pred papom Franjom”

Kriza demokracije u Turskoj: preplitanje religije, moći i represije

Uhićenje gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua 19. ožujka stavilo je u središte pozornosti stanje demokracije u Turskoj. Ovaj čin označava moguću prekretnicu u postupnoj demontaži sekularnih i demokratskih stupova zemlje.

Prilikom svog osnutka 1923., Republika Turska uspostavljena je kao sekularna država pod vodstvom Mustafe Kemala Atatürka. Sekularizam se smatrao ključnim za moderni razvoj budući da je odvojio državne strukture moći od vjerskih vlasti. Međutim, nedavne studije pokazuju da je to razdvajanje oslabilo otkako je Stranka pravde i razvoja (AKP) došla na vlast 2002. godine.

Nastavi čitati “Kriza demokracije u Turskoj: preplitanje religije, moći i represije”

Multiparadigmatičnost u sociologiji: bogatstvo ili nered?

Pedeset godina nakon što je George Ritzer definirao sociologiju kao multiparadigmatsku znanost, to određenje i dalje se gotovo zdravorazumski prihvaća (npr. vidi Day, 2025). Prema Ritzeru, multiparadigmatičnost označava koegzistenciju više temeljnih teorijskih perspektiva unutar discipline, koje nerijetko nemaju zajednički epistemološki okvir niti teže integraciji. Ta raznolikost, kako je sugerirano, prikazana je kao bogatstvo discipline, nasuprot jedinstvenosti paradigmi karakterističnoj za prirodne znanosti. No, umjesto da se potakne dijalog među paradigmama te da se nastavi s pokušajima sinteze osnovnih polazišta u sociologiji, prevladao je stav da je potrebno prihvatiti njihovu međusobnu nekompatibilnost.

Nastavi čitati “Multiparadigmatičnost u sociologiji: bogatstvo ili nered?”

Trumpove carine su monstruozno glup i posljedičan čin

Za već ugroženi globalni trgovinski sustav, ovo je kao da se asteroid srušio na planet i uništio sve što je dotad postojalo. Uz jednu važnu razliku: da se radi o asteroidu, katastrofa bi barem bila uzrokovana nekontroliranim kozmičkim silama. Nasuprot tome, ovaj napad na svjetsku trgovinu potpuno je namjeran čin koji su poduzeli jedan čovjek i jedna nacija.

Nastavi čitati “Trumpove carine su monstruozno glup i posljedičan čin”

Sloboda govora

Jesmo li već odustali od toga da smijemo javno izreći naše mišljenje, premda možda toga još nismo svjesni te čeka li nas uskoro neka „sretna“ distopija? Proteklih se dana zakuhalo oko slobode govora, a pod udarom sve žešćih kritika se našao i američki predsjednik Donald Trump jer je bilo samo pitanje vremena kada će se rasplinuti njegove priče o „ukidanju svake cenzure“. Hvalili su se Trump i njegovi da su spasitelji slobode govora, izražavanja i mišljenja, da su zaustavili političke oponente u uvođenju jednoumlja, no cijela im priča pomalo pada u vodu nakon nekoliko poteza koji ukazuju na njihove sasvim pristrane kriterije.

Nastavi čitati “Sloboda govora”

Nova njemačka koalicija: vrijeme je za “radikalni centar”

Prva vlada “velike koalicije” u poslijeratnoj povijesti Njemačke formirana je 1966. kako bi se uhvatila u koštac s neočekivanim gospodarskim padom, zbog zabrinutosti oko novonastale neonacističke krajnje desnice. Gotovo šest desetljeća kasnije, dok se Kršćansko-demokratska unija (CDU) i Socijaldemokratska stranka (SPD) spremaju udružiti snage po peti put, nakon prijevremenih izbora u veljači, okolnosti su naizgled slične. Međutim, razmjeri izazova, i osjećaj ugroženosti, različitog su kalibra.

Nastavi čitati “Nova njemačka koalicija: vrijeme je za “radikalni centar””

Europa treba tisuće tenkova i vojnika da uspostavi vjerodostojnu obranu bez SAD-a

Nakon sada već zloglasne svađe između Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu, transatlantski odnosi su se pogoršali. Nekoliko dana nakon sastanka Trump je prekinuo svu vojnu pomoć Ukrajini, ostavljajući Europu suočenu s izgledima za sličan tretman u bliskoj budućnosti.

Europske nacije, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, pokazale su jedinstvo neposredno nakon propalog sastanka: sazvan je summit u Britaniji, na kojem su obećana pozamašna financijska sredstva za obranu Ukrajine i za “ponovno naoružavanje” Europe.

Građani uglavnom podržavaju ovaj pomak prema militarizaciji. U nedavnoj anketi Eurobarometra, 79% ispitanika podržalo je povećanu obrambenu suradnju na razini EU-a, a 65% se složilo da bi se potrošnja za obranu trebala povećati unutar Unije.

Nastavi čitati “Europa treba tisuće tenkova i vojnika da uspostavi vjerodostojnu obranu bez SAD-a”

Pomaže li Trump da se Europa ujedini?

Minna Alander, suradnica, Chatham House; nerezidentna suradnica, CEPA; viša suradnica, Frivärl. Specijalizirala se za sigurnost u sjevernoj Europi, nordijsku obrambenu suradnju, sigurnost na Arktiku, NATO, hibridno ratovanje, te njemačku i finsku sigurnosnu i obrambenu politiku. Na svome blogu objavila je članak o Trumpu i njegovom utjecaju na Europu, koji ovdje prenosimo u nešto kraćoj verziji.

Prvo pravilo međunarodne politike trebalo bi biti: nikad ne vjeruj vlastitoj propagandi. Vladimir Putin povjerovao je u svoju pa je prije tri godine smatrao da je došao pravi trenutak da započne sveobuhvatni rat protiv jedne od najvećih europskih zemalja. S druge strane, Trump i njegovi ljudi ne uspijevaju shvatiti da Europa nije samo slaba i krotka skupina beskorisnih birokrata, zaraženih “virusom probuđenog uma” (woke, op.prev.), kako je oni vide.

Nastavi čitati “Pomaže li Trump da se Europa ujedini?”

Ukrajina i teorija pravednog rata

Rusko-ukrajinski rat potaknuo je globalne rasprave o tome što bi “pravedan mir” mogao podrazumijevati. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy naglašava pravedan mir koji uključuje obnovu suvereniteta Ukrajine i naplatu odštete od Rusije. Ostali prijedlozi, u rasponu od zamrzavanja borbenih linija do teritorijalnih ustupaka, predstavljaju suprotstavljene vizije rješenja. Što međutim predstavlja pravdu nakon ovakvog sukoba? Jus post bellum, koncept teorije pravednog rata koji se bavi moralnošću okončanja ratova, uspostavlja okvir za izgradnju mira koji se odnosi kako na neposredne potrebe tako i na dugoročnu stabilnost. U ovom će se članku razmotriti primjena jus post bellum na rat u Ukrajini i skicirati idealno mirovno rješenje koje bi ga pravedno okončalo.

Nastavi čitati “Ukrajina i teorija pravednog rata”

Kako popraviti demokraciju? Platon je možda imao odgovor

Republika, najpoznatije djelo starogrčkog filozofa Platona, nastalo oko 375. pr. Kr., oblikovalo je zapadnu političku misao. Grčka je danas poznata kao kolijevka demokracije. Ne samo da je u Ateni postojala prva demokracija na svijetu, već i sama riječ dolazi od grčkih riječi demos (narod) i kratos (vladavina). Ipak, Platonova Republika neumoljivo se protivi demokraciji.

Ovo bi moglo biti iznenađujuće s obzirom na to da zapadnjaci obično smatraju da je iznimno važno živjeti u demokraciji, a gotovo sve zapadne zemlje su demokratske. Na posljednjim izborima u SAD-u, i glasači Trumpa i glasači Kamale Harris tvrdili su da “brane demokraciju”. U Ujedinjenom Kraljevstvu trenutna laburistička vlada obvezala se proširiti pravo glasa na 16-godišnjake.

Koji je dakle bio Platonov argument, i može li to biti ključ za razumijevanje razloga zašto na zapadu opada povjerenje u demokraciju?

Nastavi čitati “Kako popraviti demokraciju? Platon je možda imao odgovor”

Na što je Hannah Arendt zapravo mislila kada je govorila o banalnosti zla?

Može li se činiti zlo a da niste zli? To je zbunjujuće pitanje s kojim se uhvatila u koštac filozofkinja Hannah Arendt, kada je 1961. za The New Yorker izvještavala o suđenju za ratne zločine Adolphu Eichmannu, nacističkom operativcu odgovornom za organiziranje transporta milijuna Židova i ostalih u koncentracijske logore, radeći na konceptu nacističkog “Konačnog rješenja”.

Nastavi čitati “Na što je Hannah Arendt zapravo mislila kada je govorila o banalnosti zla?”

Tarik Haverić: Porijeklo korijena i korijeni porijekla

Etnička osnova nacije, ipak, nije tema koju možemo obezvrijediti dosjetkom[1]. Ona je, u balkanskom kontekstu, sidrište mnogih argumentacija i ima povlašteno mjesto u širem problemskom kompleksu dokazne snage prošlosti.

U posljednjih trideset godina u bosanskoj historijskoj i pseudohistorijskoj nauci, kao i u »haotičnoj publicistici« (István Bibó), pojavio se veći broj tekstova različitog obima, kvaliteta i ambicija posvećenih toj temi. Upada u oči da naspram toj poplavi publikacija o prošlosti Bošnjaka sasvim izostaju razmišljanja o njihovoj budućnosti. To, naravno, i jest pravi problem, kojem više pažnje posvećujem u zaključku. Ovdje pitanje porijekla bosanskih Muslimana/Bošnjaka tematiziram samo onoliko koliko različiti odgovori koji se daju oblikuju samorazumijevanje bosanskog muslimanskog subjekta[2].

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Porijeklo korijena i korijeni porijekla”

Dezinformacije Elona Muska: eskalacija mržnje i prijetnja demokraciji

Britanski premijer Sir Keir Starmer u ponedjeljak je s pravom branio koncept žestoke političke rasprave, ali je inzistirao da ona “mora biti utemeljena na činjenicama, a ne na lažima”. To je učinio kao odgovor na neistine Elona Muska o njegovoj ulozi u suočavanju sa seksualnim iskorištavanjem djece. Premijer mudro nije izravno spominjao gospodina Muska, djelomice zato što je najbogatiji čovjek na svijetu član unutarnjeg kruga Donalda Trumpa. Sir Keir prepoznaje ovu epistemičku krizu kao koordiniranu kampanju širenja dezinformacija, sijanja podjela i podrivanja povjerenja. Kao što je filozof Lee McIntyre prikladno primijetio : “Istina ne umire – ona se ubija.”

Nastavi čitati “Dezinformacije Elona Muska: eskalacija mržnje i prijetnja demokraciji”

Ovo su naši najčitaniji tekstovi u 2024.

Prošla godina bila je, recimo, “normalna” za malu alternativnu stranicu poput naše, bez velikih uspona ali i bez padova. I prošle godine nam je najveći doseg bio putem pretraživača, i dobro je znati da ne ovisimo o algoritmu društvenih mreža i njihovih vlasnika. Stranica je volonterski projekt i bilo bi šteta na taj način ovisiti o nečijim hirovima.

U novoj godini pokrenut ćemo opciju doniranja, opet bez želje za zarađivanjem, ali ako donacije krenu imamo ideju kako ih koristiti za nešto korisno i, nadamo se, za općedruštveno dobro.

Ovo su naši najčitaniji tekstovi u prošloj godini. Par njih nisu naši nego poznate pjesme ili tekstovi, za koje pretpostavljamo, i drago nam je ako je tako, da ih pronalaze učenici i studenti po zadatku. Barem jedan je kratki osvrt na političke teme, a tu je i par naših prevoda, za koje mislimo da su dobri i važni jer ih uglavnom nema drugdje na ovim jezicima.

Nastavi čitati “Ovo su naši najčitaniji tekstovi u 2024.”

Europske mikrodržave: srednjevjekovne monarhije koje opstaju

Kontinentalna Europa dom je četirima mikrodržavama, s populacijom između 30000 i 80000 ljudi. To su Andora koja leži na granici između Francuske i Španjolske, Lihtenštajn smješten između Švicarske i Austrije, Monako koji se nalazi na Francuskoj rivijeri, i San Marino koji je okružen sjevernom Italijom.

Ove države postoje još od srednjeg vijeka, a njihova neobična veličina omogućila im je razvoj i održavanje jedinstvenih ustavnih uređenja. Sve četiri su izradile originalna rješenja za probleme državne arhitekture, od kojih su mnoga preživjela do danas.

Nastavi čitati “Europske mikrodržave: srednjevjekovne monarhije koje opstaju”