Piše: Neven Šimić
Brojka iz naslova nije clickbait za ljubitelje erosa. Mada šezdeset devetka može asocirati na sličicu iz seksualnog priručnika ili na erotske ilustracije iz indijske Kama Sutre. Možda i na popularne sajtove za odrasle, ako si uspaljeni tinejdžer ili zaljubljenik u hardcore poetiku. Ali ’69. je ovdje zanimljivija kao godina. Nastavi čitati “69” →
Predizborne debate su najnormalnija stvar u demokraciji. One su prilika da kandidati predstave svoj program, ideje i da pridobiju publiku. Osim toga, za vrijeme rasprave vješt voditelj znat će iz svojih gostiju izvući više nego što su htjeli reći ili pokazati. Uglavnom, debate su potrebne. Nastavi čitati “Zašto se Kolinda GK boji debatirati s Milanovićem?” →
Piše: Edin Smailović
Studentski dom
Oktobar je. Miholjsko ljeto. Prozor naše sobe gleda na naselje Vojničko polje. Bezbrižni smo. Zalegli smo na krevete. Glumac pali cigaru i odvrće cd plejer. Ubrzo se čuje ,,Balkane moj“ od Azre. Bila je to kompilacija Azrinih hitova kupljena na ogromnoj divljoj pijaci na Stupu. Sjećam se da sam posljednje pare dao za nju. Briga me, pomislio sam, imam bon za večeru. Nastavi čitati “Studirati u Sarajevu” →
Dokumentarno-igrani film o djelovanju Diane Budisavljević u vrijeme tzv. NDH izazvao je salve bijesa ustaške desnice, ljutite zbog ponovnog aktualiziranja zločina koje se trude prikriti. No lijepa priča o plemenitoj Austrijanki i sama predstavlja određenu reviziju tog perioda, onu u kojoj je uloga heroja oduzeta kolektivu. Nastavi čitati “Što krije priča o “najboljim ljudima” u okupiranom Zagrebu?” →
Početkom 1990-ih, etničke napetosti u bivšoj Jugoslaviji rezultirale su nizom ratova. Opsada Sarajeva jedna je od najbrutalnijih epizoda ovih ratova. Devetogodišnji Igor Drljača, učenik trećeg razreda sarajevske osnovne škole Simon Bolivar kada je rat počeo, uvjeren je da je to njegova krivica. Osjećajući se nervoznim zbog loše ocjene iz likovnog, molio se da se više nikada ne mora vratiti u školu. Želja mu se na sudbonosan način ispunila. Nastavi čitati “Zašto je devetogodišnji dječak mislio da je započeo opsadu Sarajeva” →
Povodom kontroverzne odluke Nobelovog komiteta objavljujemo osvrt profesora Mile Lasića iz 2014.
Prije točno 14 godina je ugledni časopis „Literaturen“ u dvobroju za srpanj/kolovoz 2005. godine najavio na naslovnoj strani sa slikom austrijskog književnika Petera Handkea njegovu „putopisnu pripovijest““ od 20 strana pod naslovom „Još jednom za Jugoslaviju“. Nastavi čitati “Slučaj Handke” →
Piše: Nedžad S Hadžimusić
Na vrhuncu moći, Napoleon Bonaparte koji je Evropi podario temelje pravne drzave uvođenjem postulata evropskog građanskog prava (‘Code Civile’) svojim podanicima je svojevremeno poručio : “Ustav treba biti kratak i nejasan” (!) Nastavi čitati “Hijerarhija kontra anarhije i obratno” →
Kao i u nekim drugim europskim zemljama, u Hrvatskoj su ovlasti Predsjednika Republike uglavnom ceremonijalne prirode. Stoga je važno da na toj poziciji bude ozbiljna osoba, obrazovana i jakih intelektualnih kapaciteta, netko tko će znati čuvati ugled i dignitet ureda. Nažalost, u slučaju Kolinde Grabar Kitarović radi se o suprotnom. Osim što koketira s radkalnim nacionalizmom iz prizemnog i kratkoročnog interesa, a što je sramotno i nedostojno funkcije koju obnaša, ona u politiku unosi i mnoge elemente estradne ispraznosti. Nastavi čitati “Turbofolk predsjednica” →
Piše: Alessio Colonnelli
Italija je oduvijek bila pod lupom. Toliko ju se kritizira da se ponekad pitate nije li to pomalo pretjerano, ali treba znati da se loše vijesti prodaju bolje nego dobre. To je naravno istina, ali u slučaju Italije to je posebno važno. Nasuprot tome, britanski soft power (meki utjecaj op.prev) štitio je Veliku Britaniju – posebno London i Englesku – od ‘negativnog nadzora’. Zbog Brexita se to, naravno, ubrzano mijenja. Italiji bi bilo bolje da to ima na umu i drži se EU, eura i da razvija svoj meki utjecaj. Nastavi čitati “U Italiji nije sve tako crno” →
Piše: Goran Sarić
(Na marginama dokumentarnog fima “Petar i Pavle” Alena Drljevića)
Pred spavanje obično još jednom pregledam elektronsku poštu i “prošvrljam” po Mreži. Nisam od onih koji po vascijeli dan “vise” na fejsu, ali se i tamo katkad nađe štogod interesantno.
Tako je bilo i prije dvije-tri večeri, kad mi se pogled zaustavio na postu jednog bivšeg sugrađanina, punom “zapjenjenih” komentara. Nastavi čitati “Milosrđe po Anisu” →
Piše: Krešimir Zubak
Lišen i primisli da bi ovaj tekst mogao nešto promijeniti u glavama i ponašanju glavnih junaka naše tužne stvarnosti, držim kako on i ovako sažet i pojednostavljen može, koliko-toliko, pomoći dobronamjernim, a nedovoljno upućenim, u razumijevanje stanja stvari kada je riječ o naslovljenoj temi. Nastavi čitati “O samoopredjeljenju/samoodređenju” →
Piše: Haris Ćutahija
Žene u politici. U Bosni i Hercegovini. Mo’š mislit’.
Sjedim prije desetak godina s jednim tadašnjim federalnim ministrom, predsjednikom općinske organizacije jedne političke stranke. On, ja i jedna djevojka koja je članica njegove stranke. Nakon određenog vremena, ona ustade, pozdravi se s nama i ode. Dok je odlazila, on je lijepo odmjeri i izjavi, ukrštenih očiju, u stilu Zmaja od Šipova: “moj Hare, vid’ ti ove naše omladinke”. Nastavi čitati “Žene i politika – ‘izgori ti pita’” →
Pitanje o društvenoj ulozi i svrsi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti često prodre u javnost. I koliko god da ga puta postavimo, ne možemo izbjeći odgovor: režimski konformizam. Nastavi čitati “Što su akademici?” →
Piše: Neven Šimić
Senzacionalna vijest: ukidaju se konstitutivni narodi, Bošnjaci, Srbi i Hrvati. BiH postaje normalna građanska država, barem ako je vjerovati jednom olinjalom tabloidnom mediju koji zaziva građansku političku mudrost Donalda Trumpa. “Bomba iz SAD-a. Hvala Trumpu :)”, tako je spomenuti medij najavio građansku državu na svojoj Facebook stranici. Nije poznato je li rečena bomba iz SAD-a ohrabrila vrhušku Stranke demokratske akcije da sve glasnije insistira na Republici BiH i normalnoj građanskoj državi. Nastavi čitati “U jedinstvu je snaga” →
Piše: Miljenko Jergović
U skoro dvadeset i devet minuta, koliko je trajao govor Emila Tedeschija na poduzetničkom festivalu održanom u prostorima Muzičke akademije u Zagrebu, na ono za što će ga desnica napasti otpada jedva dvije minute izrečenog skoro sasvim mimo okosnice govora, u jednoj usputnoj i šarmantno dramatičnoj digresiji. Na društvene i civilizacijske vrijednosti, te na kontekst u kojemu se poduzetnici bave svojim poduzimanjem, govornik je potrošio još minutu-dvije. Nastavi čitati “Ono što vas je uzrujalo u Tedeschijevu govoru zove se patriotizam” →
Have a WordPress.com account? Log in now.
